Kraj jednog Velikog časopisa - Astronomija

Srijeda, 23. rujna 2009. u 03:49 sati

Preneseno s Astronomskog magazina.


Nakon punih šest godina izlaženja, tačno u dan od svog prvog broja, Astronomija, po mnogima najkvalitetniji časopis za popularizaciju astronomije na području bivše Jugoslavije, prestala je da izlazi. Do gašenja časopisa je došlo u Međunarodnoj godini astronomije, u godini u kojoj se širom sveta obeležava četiri veka od kada je Galilej počeo da koristi teleskop i od kada je Kepler otkrio prve zakone o kretanju planeta.

Ukupno, izašlo je 37 brojeva Astronomije na oko 2800 strana. U Astronomiji je objavljeno oko hiljadu članaka, više hiljada fotografija, mapa, skica i raznih ilustracija. Objavljeno je nekoliko desetina intervjua i veći broj postera. Za Astronomiju je bar jedan članak napisalo preko 120 autora. Za Astronomiju su pisali učenici, studenti i univerzitetski profesori. Pisali su astronomi, astrofizičari, fizičari, matematičari, lekari, biolozi, geolozi, paleontolouzi itd. sve do filozofa, slikara i književnika.

Astronomija je imala saradnike u mnogim zemljama Evrope, u SAD, Kanadi i Australiji. Svi oni su doprineli zavidnim ocenama koje je Astronomija dobila od čitalaca i od stručne javnosti. Svima njima kao i svojim vernim čitaocima Redakcija Astronomije se ovim putem zahvaljuje saradnji o podršci.

Bilo je prijatno učestvovati u kreiranju Astronomije. Ipak smo nešto uradili!

Saša Zorkić


Riječ urednika

Šokirala me vijest koju sam pročitao na stranicama Astronomskog magazina!!! Iako sam znao da postoje određeni problemi oko izlaženja Astronomije, vjerovao sam da će ipak biti riješeni i da ćemo se još dugo družiti s ovim divnim i veličanstvenim časopisom. Prisjetio sam se prvoga trenutka kada sam ga primio u ruke i prolistao. Bio je potpuno drugačiji od svega što sam do tada čitao. Imao je stil, osvojio me na prvi pogled, bio je (i ostao) svjetlosnim godinama ispred svih časopisa iz astronomije koje sam do tada čitao. Djelovao je toplo i srdačno, osvajajući čitatelja na prvi pogled, naprosto se moglo osjetiti da ga rade ljudi koji obožavaju astronomiju, koji žive za astronomiju, bili oni profesionalci ili im je astronomija samo ljubav, hobi...

No, sudbina je htjela drugačije. Nije to ona sudbina protiv koje ne možemo. Ne. Ovo je sudbina koju kreiramo sami. Ona je u našim glavama. Stvorili smo i izgradili društvo koje više uopće ne cijeni znanje, koje ne cijeni pojedinca, koje ima izopačene sustave vrijednosti. U takvom društvu jedan ovako plemeniti cilj poput pisanja i izdavanja časopisa koji promiče znanje, koji potiče ljude da se bave znanošću, da upoznaju i otkrivaju tajne svijeta koji nas okružuje, jednostavno je morao ugasnuti i ostaviti nas siromašnijima za još jedan tračak svjetlosti u tami, za još jedan izvor znanja manje. I dok danas gledamo vračare na TV-u kako nam svako jutro i noć miješaju karte i proriču sudbu kletu, dok na kioscima ima više astroloških časopisa nego dnevnih novina i ostale žute tiskovine (pri ovome ne mislim na žutu boju National Geographica), o znanosti se gotovo pa i ne govori. I dok mnogi ljudi misle da nam iznad glava sudbinu kroji nevidljivo svemoguće biće (a svaka kultura ima po jednoga ili više njih), istovremeno ljudi nemaju pojma što nam je u toj neposrednoj blizini ili onoj malo daljoj. Pogledajte samo naše ankete koje pokazuju razinu znanja. Je li to ono društvo koje želimo i kojemu kao strijemimo?

I dok se ljudi kolju oko toga jesu li ljudi bili na Mjesecu, postoji li Bog i slične besmislice, mnogi zaboravljaju koliko smo maleni i beznačajni u ogromnom prostranstvu svemira. A koliko je svemir velik, što se u njemu nalazi i koliko smo mi zapravo mali i beznačajni, otkriva nam znanost, a ne karte, horoskopi ili Biblija. Osvrnimo se u ne tako davnu prošlost i prisjetimo se vremena kada su znanstvenici bili spaljivani na lomačama jer su se usudili protivrječiti onima koji nisu dozvoljavali sumnjati u "istinu" koju su oni, a ne tamo nekakav Bog, propisali, prisjetimo se Giordana Bruna, Galilea Galileja, Nikole Tesle i cijele plejade znanstvenika koji su prije nas utirali put u budućnost, kako bismo mi danas mogli uživati plodove njihovih ideja i cijelo čovječanstvo voditi u budućnost. To nisu bili šarlatani koji su imali nadnaravne moći, bili su to slobodoumni ljudi koji su koristili svoj mozak, za razliku od mnogih koji su tu oko nas danas, kako bi čovječanstvu podarili napredak, slobodu i ideje vodilje koje ih neće vratiti u doba mraka gdje caruju vračevi i njihovi sljedbenici koji propisuju što je istina, a što nije. No, jesu li uspjeli u tome? Čini se da u ovim našim krajevima kao da nikada nitko nije ni čuo za njih.

Ljudi koji se usuđuju ići njihovim stopama, danas su za većinu čudaci, neobični likovi koji noću gledaju u zvijezde. Takvi ne gledaju nekakve reality showove, ne prate isprazne TV sapunice, ne slušaju što im lokalni vođe poručuju u svojim "visokoumnim" lamentacijama... Ne, oni razmišljaju svojom glavom i kao takvi su opasni po društvo. Oni nisu povodljivi i zbog mogućnosti da znaju više, potencijalno su opasni i treba im uskratiti izvor znanja i mogućnost da šire svoje ideje, na sve moguće načine. Rezultat toga je - sudbina. Ona koju sam spomenuo na početku. No, u današnje vrijeme više nije moguće zaustaviti širenje ideja, zaustaviti razvoj znanosti, zaustaviti istinu! Nije to bilo moguće niti prije, a pogotovo ne danas. I stoga, zadnja rečenica glavnog urednika Astronomije, djeluje smirujuće i ponosno: Ipak smo nešto uradili!

Saša, hvala Ti na svemu što si do sada uradio s Astronomijom, Ti si Veliki Čovjek!!!

Danijel Reponj