Astronomija i astrologija

Drevni je astrolog bio i astronom. Uredno je opažao i bilježio nebeske pojave. Takve drevne bilješke imaju danas priličnu znanstvenu vrijednost.

Požutjele stranice skrivaju puno zaboravljenih znanja
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2055


Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih.

Tekst je napisao dr. Željko Andreić, a objavljen je u časopisu Čovjek i svemir broj 1, iz 1995-1996. godine.

Čovjek je od pradavnih vremena pokazivao veliko zanimanje za nebeski svod i pojave na njemu. Čak su nam i spiljski ljudi ostavili crteže nebeskih pojava koje su opažali. A kako se ljudska civilizacija razvijala, razvijalo se i zanimanje ljudi za pojave na nebu. lako mnoge od njih nisu primitivnim ljudima bile razumljive, itekako su shvaćali da svakodnevni život ovisi o njima. Pa ne kreće li se i samo Sunce, izvor života, po istom tom nebeskom svodu? I ne ovise li godišnja doba o njegovom položaju na ekliptici?

Nije stoga čudno da su prvi opažači nebeskih pojava pokušali dokučiti utjecaj ostalih nebeskih tijela i pojava na svakodnevni život. S vremenom su drevni narodi razradili različite metode povezivanja nebeskih pojava i događaja u svakodnevnom životu. Svaki je narod uskladio te metode sa svojom cjelokupnom kulturom, religijom i mitologijom. U kontaktima među narodima te su metode mijenjane, dopunjavane ili zaboravljane, da bi se neke od njih pod zajedničkim nazivom astrologija sačuvale sve do današnjih dana.

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir broj 1, iz 1995./1996. godine.
Drevni je astrolog bio i astronom. Uredno je opažao i bilježio nebeske pojave. Takve drevne bilješke imaju danas priličnu znanstvenu vrijednost jer nam omogućavaju određivanje vremena kad su nastale, praćenje sporih promjena u stazama planeta i još štošta drugog. Još u doba renesanse motrenje neba i izrada horoskopa često su išli ruku pod ruku. No tada je upotrebom teleskopa došlo do naglog razvitka astronomije, njenog odvajanja od astrologije i pretvaranja u modernu znanost kakva je ona i danas. Astrologija je uglavnom ostala kakva je i bila.

Da bismo razumjeli modernu astrologiju, moramo se vratiti u drevna vremena kad su formirana zviježđa zodijaka. Svi raspoloživi podaci ukazuju na to da je koncept zodijaka nastao postepeno u Mezopotamiji u prvom tisućljeću prije Krista. Najstariji poznati zapis o zviježđima zodijaka potječe iz Babilona, negdje iz VII. stoljeća prije Krista. Na jednoj je glinenoj pločici iz toga doba navedeno 15 grupa zvijezda raspoređenih uz stazu Mjeseca. Te grupe ne odgovaraju baš jako dobro današnjim zviježđima zodijaka.

No one su vjerojatno vremenom svedene na 12 znakova da bi bile usklađene s brojem mjeseci u godini. Najraniji zapis koji spominje današnjih 12 znakova zodijaka potječe negdje iz IV. stoljeća prije Krista. Tu je navedeno svih 12 znakova zodijaka i svi su oni bili jednake dužine od po 30 stupnjeva, što ukazuje na činjenicu da su namjerno usklađeni s brojem mjeseci u godini. Naime, tada je još uvijek u upotrebi bila godina od 360 dana s dvanaest mjeseci od po 30 dana, broj koji je sačuvan sve do danas kao broj stupnjeva u punom krugu!

Ovakav su zodijak preuzeli Egipćani. Babilonsko-egipatski zodijak je lijepo prikazan na stropu velikog hrama u Denderi. On je nastao u prvom stoljeću naše ere i pokazuje očit babilonski utjecaj. Dugo je zbunjivao egiptologe jer su na njemu uz babilonska zviježđa zodijaka ucrtana i odgovarajuća egipatska zviježđa u očitom pokušaju da se povežu dvije tradicije. Stari Grci su gotovo potpuno preuzeli astronomska i astrološka znanja od Egipćana. Najraniji poznati zapis koji opisuje naša današnja zviježđa je knjiga Phaenomena koju je napisao Eudoks iz Knidosa oko 400 godine prije Krista. Ova je knjiga nažalost izgubljena, ali su njeni veći dijelovi sačuvani u dugim stihovima istog imena koje je napisao oko 250 godine prije Krista pjesnik Aratus.

Mnoga ovdje opisana zviježđa odgovaraju babilonskim zviježđima, npr. Bik, Blizanci, Lav i Škorpion. No mnoga druga sasvim su različita od njih, kao npr. Vaga, Pas Prepeličar i Velika Lastavica. No bez obzira na razlike, sličnosti našeg današnjeg zodijaka i onog babilonskog upućuju na to da je zodijak nastao u Babilonu ili možda već i ranije jer mnoga babilonska zviježđa odgovaraju zviježđima koje su koristili drevni Sumerani. Među njima su najistaknutija zviježđa Bik, Lav i Škorpion, te Plejade (Vlašići) koje su tada bile samostalno zviježđe.

Vjerojatno najstarije zviježđe je Veliki Medvjed koje je zajedničko mnogim kulturama uključujući i američke Indijance, azijska plemena i praktički sve indoeuropske narode. Postoje čak nagovještaji da ovo zviježđe potječe još iz kamenog doba kada je najvjerojatnije predstavljalo moćnog spiljskog medvjeda. Drugo vrlo staro zviježđe su Plejade koje su kod većine drevnih naroda bile samostalno zviježđe (danas su dio Bika) i uglavnom su predstavljale sedmero braće ili sestara.

Takva je dakle bila situacija negdje početkom nove ere. Tako ih je sustavno zapisao i opisao u prvom sačuvanom zvjezdanom katalogu grčki filozof Ptolemej u svojem znamenitom djelu Syntaksis negdje oko 150. godine nakon Krista. On je opisao 48 zviježđa i zapisao položaj oko 1000 zvijezda. Zvijezde je identificirao po njihovom položaju u liku zviježđa kojem su pripadale. Na primjer, zvijezda koju danas znamo kao alfa Labuda bila je kod Ptolemeja "sjajna zvijezda u repu Labuda". Ptolemejev katalog su u idućim stoljećima nekoliko puta prevodili arapski astronomi tako da je on danas poznatiji po svom arapskom prijevodu pod imenom Almagest.

Naša zvijezda u repu Labuda dobila je ime Deneb što na arapskom znači "rep" i to se ime sačuvalo do danas. I većina ostalih imena zvijezda koje su danas u upotrebi vuku svoje porijeklo iz arapskog prijevoda grčkih imena. Drevna su astronomska znanja došla u srednjevjekovnu Europu preko latinskih prijevoda arapskih knjiga i tako je zapadna civilizacija došla do današnjih imena zvijezda i zviježđa. A na sličan način prenesena su i drevna astrološka znanja.

Okrenimo se sad malo astrologiji. Prema njoj najveće značenje za život pojedine osobe ima položaj Sunca na ekliptici u trenutku njenog rođenja. On je određivao horoskopski znak kojem osoba pripada. Drevni su astrolozi bili dovoljno vješti da odrede na kojem mjestu u zodijaku se Sunce u određenom trenutku nalazi. Problem je u tome da se položaj Sunca u zodijaku u određenom danu u godini zbog precesije Zemljine osi polagano mijenja. To je dovelo do razdvajanja horoskopskih znakova i istoimenih zviježđa zodijaka.
No astrolozi su očigledno vrlo davno zanemarili opažački dio svoje profesije i već nekoliko tisućljeća koriste ista pravila određivanja pripadnosti osobe pojedinom znaku. Današnje neslaganje ovih pravila i stvarnog položaja Sunca već je veće od jednog horoskopskog znaka! Ono nam omogućava i da lako odredimo kad su nastala pravila koja se danas koriste. Ona odgovaraju stvarnoj astronomskoj situaciji od prije tri do četiri tisućljeća, dakle dobu za koje smo već prije rekli da odgovara vremenu nastanka pojma zodijaka.

Da pojasnimo: precesija Zemljine osi polagano mijenja položaj Sunca na ekliptici u danom trenutku u godini. Istovremeno se mijenja i položaj nebeskih polova te nebeskog ekvatora. Proljetna i jesenska točka zbog precesije lagano putuju po ekliptici i naprave jedan puni krug za oko 26000 godina. No sama ekliptika pri tome ne mijenja svoj položaj među zvijezdama. On se vrlo malo, vrlo polagano i u mnogo dužem vremenskom periodu mijenja zbog međusobnog privlačenja svih planeta u Sunčevom sustavu i time izazvanih malih promjena u njihovim stazama.

Za vizualnog opažača ekliptika je uvijek na istom mjestu na nebeskom svodu, u cijelom toku poznate nam povijesti ljudskog roda. To nadalje znači da ona još uvijek prolazi kroz ista zviježđa kroz koja je prolazila prije mnogo tisuća godina. Nema dakle drastičnih promjena pa ni novih zviježđa zodijaka kako to pompozno svako malo otkrivaju nadri-astronomi i današnji astrolozi.

Ne zaboravimo nadalje da zviježđa tvore likovi koje povezuju sjajne zvijezde. Granice u tamnom prostoru među njima nikad nisu bile povlačene i drevni ih narodi nikad nisu opisali. Današnje granice određene su dogovorno početkom ovog stoljeća da se izbjegne zbrka koju su u zadnjih nekoliko stoljeća izazvali nebeski kartografi crtajući te granice od oka na svojim kartama.

Profesionalni astronomi ne koriste više ni zviježđa ni njihove granice. Oni koriste isključivo vrlo precizno određene nebeske koordinate (rektascenziju i deklinaciju) objekata koje proučavaju. Vrlo malo profesionalnih astronoma znat će vam pokazati čak i Velika Kola! Zviježđa zato za orijentaciju na nebeskom svodu još uvijek koriste amateri. Ista je stvar i sa imenima zvijezda i ostalih nebeskih objekata. U profesionalnim astronomskim časopisima nema Deneba, Velike Andromedine maglice itd. Tamo postoje samo oznake i koordinate, npr. SAO 49941 i NGC221.

Astrologija dodatne podatke za dani trenutak i danu osobu određuje na temelju položaja planeta prema znaku te osobe. Neki astrolozi za određivanje položaja planeta koriste primitivne grafičke metode, neki prastare tablice, a neki računala i astronomski softver. No i tu postoji nesklad između astronomije i astrologije.
Drevni su narodi poznavali samo sedam planeta (otuda i "sretni" broj 7 i sedam dana u sedmici!). To su bili Sunce i Mjesec te pet golim okom lako vidljivih planeta: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Njihovi su položaji u drevnoj astrologiji korišteni za izradu horoskopa. Već je otkriće U rana, a kasnije Neptuna i Plutona pokvarilo ovaj drevni sustav. Asteroide nećemo ni spominjati! Kao ni novootkrivene trans-plutonove planete kojih će sigurno biti još.

Sve ove gore navedene činjenice korištene su u mnogim žučnim raspravama između astronoma i astrologa. No te su rasprave sasvim bespredmetne jer se radi o miješanju "krušaka i jabuka". Astronomija je danas egzaktna prirodna znanost koja proučava nebeska tijela i fizikalne zakone svemira. Astrologija je pak djelatnost koja se bavi proricanjem ljudskih sudbina. Ona je danas bliža religiji nego znanosti. Osobna je sloboda svakog pojedinca hoće li vjerovati astrologiji ili će mu ona služiti naprosto za razonodu. A međusobne rasprave zlorabe i podupiru nesavjesni pojedinci s obje strane, željni medijske slave i pozornosti.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!