|
Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih. |
Ne, ne radi se o fantastičnoj podmornici "Nautilus", niti o njezinim putnicima iz romana J. Vernea "Dvadeset tisuća milja pod morem" ali je u centru ove radnje ipak NAUTILUS. Nedavno je u međunarodnim znanstvenim časopisima ponovo oživjela hipoteza da je Mjesec prije 400 milijuna godina bio puno bliži Zemlji, a obilazio je tri puta brže nego danas. Ove brojke rezultat su proučavanja fosila ljušture glavonošca nautilusa. Dok su se mnogi njegovi srodnici razvijali, usavršavali i izumirali, glavonožac Indijska lađica (Nautilus pompilius) izdržao je sve peripetije u svojoj gotovo beskrajno dugoj povijesti od preko 500 milijuna godina, i ostao gotovo nepromijenjen do danas. Živi fosil.

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir broj 2, iz 1984./1985. godine.
Nautilus ima vrlo lijepu ljušturu koju sakupljači školjaka vrlo dobro poznaju. Čim se ljuštura promotri, zapaža se da je spiralno zavijena Kada se pogleda njena unutrašnjost, uočava se jedna velika šupljina koja završava pregradom u čijem je centru mali kružni otvor. Presjek ljušture nautilusa (slika) jasno pokazuje da ona ima oblik spirale. To je tzv. logaritamska spirala, matematička funkcija za koju je karakteristično da je kut između vektora koji spaja centar spirale s bilo kojom točkom na spirali, i tangente na spiralu u toj točki stalan. Kod ljušture nautilusa, taj je kuti 78°. Pored spiralnog oblika na presjeku se uočavaju još neki važni detalji. Prostor između ljušture koja formira spiralu, podijeljen je nizom pregrada na komorice koje su u centru spirale vrlo male, a veće što su bliže otvoru.

Veličina pregrade ovisi o broju dana u sinodičkom mjesecu
Pod lupom, na oklopu se uočavaju pojedinosti. To su brazde - šavovi, niz ispupčenja i udubljenja. Brazde se vide već prostim okom kao vrlo fine linije stisnute jedna uz drugu. Znanstvenici smatraju da glavonožac, lučeći vapnenastu tvar, izgradi jedan šav u toku jednog dana. To znači da svakom dizanju glavonošca na površinu odgovara jedna brazda na njegovu oklopu. Kod danas živućih glavonožaca, broj šavova između dvije pregrade je 29 ili 30.
Činjenica je da sinodički mjesec, vrijeme za koje Zemlja, Mjesec i Sunce ponovo dođu u jedan isti međusobni položaj, iznosi 29,52 dana. No što je to, što utječe na nautilus da on pregradu komorica postavlja uvijek nakon određenog broja dana? Biolozi nisu još utvrdili zasigurno, koja pojava na Zemlji, povezana s gibanjem Mjeseca, izravno utječe na formiranje komora u vrijeme jednog sinodičkog mjeseca. Možda su to plima i oseka koje su povezane s gravitacijskim međudjelovanjem Zemlje i Mjeseca. S druge strane, nastanak brazdi je jasan. To su linije koje označuju promjenljivu brzinu očvršćivanja tvari u toku dnevnog izdizanja i spuštanja, pa se zato još nazivaju i linijama rasta.

Mjesec dva puta bliži i četiri puta svjetliji
Proučavajući fosile ovih glavonožaca, znanstvenici su došli do iznenađujućih otkrića. Naime, kod fosila starih 30 milijuna godina izbrojali su samo 25 šavova između dvije pregrade. Fosili školjki koje su živjele prije 150 do 300 milijuna godina imaju oko 17 brazdi, a fosili stari oko 400 milijuna godina imaju samo 9 šavova između svake dvije pregrade. Što to znači? Ukoliko se svaka komorica zaista zatvara jednom u toku sinodičkog mjeseca, to može značiti samo jedno: da je mjesec nekada trajao kraće nego danas.
Astronomija počinje tek ovdje. Razmislimo što znači kraći mjesec? U sustavu Zemlja-Mjesec gibanja su povezana. Ima li mjesec manji broj dana, to ne znači da je i trajanje dana jednako. Uz izmjenu dužine mjeseca, dolazi i do izmjene dužine dana. Mjesečevo i Zemljino tijelo "bratski" surađuju. O utjecaju jednog na drugo, pisane su znanstvene rasprave već u drugoj polovici prošlog stoljeća. Među istaknutim učenjacima nalazi se G. H. Damin, nećak poznatog biologa - evolucionista Ch. Darwina. On je razmatrao utjecaj plime na sustav Zemlja-Mjesec. Ta su proučavanja nastavljena kao i mnogi proračuni o međusobnom položaju Mjeseca i Zemlje u prošlosti i budućnosti.
Mjesec na Zemlji izaziva plime i zbog njih se Zemlja okreće sve sporije. Mjesec izaziva plimni val i na bližoj i na daljoj strani Zemlje. Zbog Zemljine vrtnje, plimni val se udaljava od Mjeseca; no on ga i dalje privlači, te stoga usporuje okretanje. Mjesec koči Zemljinu vrtnju. Međutim, kako u prirodi nema djelovanja a da ono nije uzajamno, istodobno s kočenjem Zemljine vrtnje, Mjesec se ubrzava na stazi oko Zemlje tako da postiže veću udaljenost. Impuls vrtnje Zemlje je smanjen, a impuls Mjesečeve staze se povećao tako da im je zbroj ostao jednak.

Ako se potvrde ovi paleontološki nalazi i usporedo s njima, astronomski proračuni, tada se može odgovoriti i na još jedno pitanje koje već dugo godina brine geologe. Zna se da na Zemlji nema nikakvih geoloških tragova iz vremena prije 800 milijuna godina. To bi se moglo objasniti, ako se zaista utvrdi da je ranije Mjesec bio puno bliže Zemlji nego danas. Ako je tako, utjecaj plime za Zemljinu koru bio je puno jači i Zemljina se kora talasala mnogo žešće nego današnje more - pa su i svi geološki tragovi kao krpom izbrisani.
Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!