Što se radi na svemirskoj postaji Mir?

Pripremajući se za spajanje MIRA i ATLANTISA, američka i ruska svemirska agencija već su u veljači 1995. izvele "generalnu probu" u svemiru.

Požutjele stranice skrivaju puno zaboravljenih znanja
Članak
0Komentari
Broj otvaranja1936


Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih.

Tekst je napisao Ante Radonić, a objavljen je u časopisu Čovjek i svemir broj 1, iz 1995-1996. godine.

Ruska postaja MIR kruži u putanji oko Zemlje već punih devet i pol godina! Osnovni modul ove orbitalne postaje lansiran je pomoću rakete PROTON, 20. veljače 1986. godine. Taj modul težak je oko 20 tona. Uskoro zatim svemirskim brodom tipa Sojuz TM na postaju je stigla prva posada.

Na osnovnom modulu nalazi se ukupno šest uređaja za spajanje sa svemirskim letjelicama. Pet takvih uređaja je na prednjem dijelu, a šesti se nalazi na stražnjem dijelu postaje. Na stražnjem dijelu pristaju automatski transportni brodovi tipa PROGRES bez ljudske posade, koji dopremaju hranu, kisik, dušik, gorivo i potrebnu opremu. Upravo zahvaljujući ovakvim transportnim brodovima moguće je toliko godina održavati svemirsku postaju u operativnom stanju i dugotrajni boravak posada u svemiru.

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir broj 1, iz 1995./1996. godine.
Tako već nekoliko godina traje stalno prisustvo ljudi u postaji MIR, bez prekida. To znači da su u stanici neprekidno dva ili tri astronauta. Prigodom smjena posada ili prigodom boravka gostujućih ekipa, uz postaju su spojena dva svemirska broda tipa SOJUZ TM, od kojih je jedan spojen na prednjem a drugi na stražnjem dijelu postaje.

Novi moduli

U travnju 1987. uz osnovni modul spojen je novi modul nazvan KVANT-1 čija masa iznosi 11 tona. On je sada produžetak orbitalne postaje, a spojen je na stražnjem dijelu postaje gdje su pristajali brodovi PROGRES. Na KVANTU-1 zbog toga se nalazi novo mjesto za pristajanje PROGRESA i SOJUZA. Na novom modulu su i uređaji važni za održavanje položaja svemirske postaje kao i tankovi za gorivo, koje je potrebno za održavanje orijentacije u prostoru, te za povremeno podizanje visine putanje. Naime, zbog otpora molekula zraka u visokim slojevima gornje atmosfere na visini od oko 400 km postaja pomalo gubi visinu, tako da su potrebne povremene korekcije putanje.

Svemirska postaja Mir snimljena 6. veljače 1995. iz američkog broda Discovery.
U listopadu 1989. uz prednji dio postaje pristao je novi modul KVANT-2 mase oko 20 tona. Između razne opreme u ovom modulu nalazi se i skafander s manevarskom jedinicom za samostalno kretanje astronauta u otvorenom svemirskom prostoru.

U lipnju 1990. uz postaju je pristao novi modul nazvan KRISTAL. Svi ovi moduli stizali su kao automatske letjelice upravljane sa Zemlje i također su se automatski spajale sa stanicom. U (tehnološkom) modulu KRISTAL nalaze se tri električne peći u kojima se u uvjetima bestežinskog stanja proizvode umjetni kristali za potrebe elektroničke industrije, kao i dva velika panela sa sunčevim ćelijama za dobivanje struje.

Na ovom modulu je i uređaj za pristajanje, posebno konstruiran za spajanje sa ATLANTISOM. Uz modul KRISTAL trebali su pristajati i ruski raketoplani, ali se zbog pomanjkanja novca odustalo od programa ruskog shuttlea. Kako je poznato, ruski shuttle BURAN izveo je svoj prvi i jedini pokusni let 1988. vrativši se iz svemira tako da se spustio na pistu kod Bajkonura. Ovaj let obavljen je u automatskom režimu, bez ljudske posade.

Fotografija središnjeg dijela svemirske postaje Mir snimljena iz shuttlea Discovery.
Iza iluminatora se nazire lice astronauta Poljakova.
Nakon lansiranja KRISTALA trebala su prema svemirskoj postaji poletjeti još dva znanstvena modula. No, zbog pomanjkanja financijskih sredstava gradnja novih modula je kasnila. Tako je tek u svibnju ove godine prema postaji lansiran novi modul nazvan SPEKTAR.

"Generalna proba" obavljena je u veljači

Pripremajući se za spajanje MIRA i ATLANTISA, američka i ruska svemirska agencija već su u veljači 1995. izvele "generalnu probu" u svemiru. Naime, 6. veljače ostvaren je prvi bliski susret američkoga raketoplana DlSCOVERY s postajom MIR. Tom prigodom američki astronauti približili su svoj brod na samo 12 metara od ruskog orbitalnog kompleksa. U američkoj letjelici tada se nalazio i ruski astronaut Vladimir Titov, čovjek koji je svojedobno proveo u stanici MIR cijelu jednu godinu. Bilo je to drugi puta u povijesti da je jedan ruski astronaut poletio u američkom svemirskom brodu.

Američki liječnik u MIRU

U ožujku 1955. iz svemirskog centra Bajkonur lansiran je SOJUZ TM-1 s dva ruska i jednim američkim astronautom. Oni su dva dana kasnije stigli do postaje MIR kao njena nova, osamnaesta posada! To su V. Dežurov, G. Strekalov i američki liječnik-astronaut N. Thagard. Dne, 22. ožujka na Zemlju se spustio SOJUZ TM 20 s troje ruskih astronauta koji su činili sedamnaestu posadu MIR-a. U toj posadi bio je i Valerij Poljakov koji je postavio novi svjetski rekord u duljini trajanja svemirskoga leta - 437 dana i 17 sati.

Međunarodna postaja

U okviru američko-ruske suradnje, američka svemirska agencija će platiti ruskoj 400 milijuna dolara na ime zajedničkih ekesperimenata i istraživanja. Tako će Amerikanci ovom financijskom "injekcijom" pomoći ruskim stručnjacima da što duže održe stanicu MIR u operativnom stanju. Planira se da ta postaja bude aktivna po mogućnosti do 1997. godine. NASA je svojedobno planirala za ovo desetljeće gradnju velike svemirske postaje. Međutim, do toga nije došlo zbog financijskih razloga. (Amerikanci su od 1973-74. imali jednu orbitalnu stanicu SKAYLAB u kojoj su boravile ukupno tri posade od po tri člana).
No, ni ruska svemirska agencija više nema novca da bi mogla graditi vlastitu orbitalnu postaju. Dakle, niti jedna zemlja danas nije u stanju snositi troškove gradnje vlastite svemirske postaje! Zato su se Amerikanci i Rusi dogovorili da zajedno grade postaju koja će biti i najjeftinija. Ona će sadržavati mnoge elemente koje su Amerikanci predvidjeli za nesuđenu vlastitu postaju, te sve ono dobro izvedeno do sada u ruskoj tehnologiji. Ova prva međunarodna svemirska postaja zvat će se ALFA. Novi sudionici u izgradnji ove stanice bit će Europska svemirska agencija, Japan i Kanada.

U studenome 1997. pomoću ruske rakete PROTON trebao bi biti lansiran prvi blok nove međunarodne svemirske postaje. Amerikanci će svoj prvi blok poslati sa space shuttleom već u prosincu 1997. Prva posada od tri astronauta nastanit će ALFU 1998. Ona će biti sastavljena od više raznih modula, te golemih sunčevih panela za dobivanje električne energije. Međunarodna postaja ALFA treba biti zgotovljena do 2002. godine.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!