Sličnosti kao poveznica: "Susret prirodnih znanosti i teologije"

Petak, 02. svibnja 2008. u 00:35 sati

Mnogi vjeruju kako između teologije i prirodnih znanosti postoje velike razlike koje ih sukobljavaju. Kako bi pokazali da teologija i znanost ipak imaju poveznice te da razlike nisu uvijek kakvima se čine, “Centar za bolji svijet”, pod pokroviteljstvom Grada Zagreba, organizirao je tribinu na temu “Susret prirodnih znanosti i teologije”. Govornici na tribini bili su akademik Vladimir Paar, profesor na Zavodu za teorijsku fiziku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Ante Radonić, voditelj Planetarija Tehničkog muzeja u Zagrebu te prof. dr. Tomislav Ivančić, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Tribina je održana u petak 25. travnja 2008. u prostorijama Kongresne dvorane Zagrebačkog velesajma s početkom u 18 sati.


Plakat kojim se pozivalo na tribinu "Susret prirodnih znanosti i teologije".
Poznata imena uvaženih izlagača privukla su mnoštvo
u Kongresnu dvoranu Zagrebačkog velesajma.

Navedeni petak došao je s kišom i oblacima. Nakon odrađenog fakultetskog dana, dogovorio sam se s prijateljem da ćemo otići na tribinu. Malo pokisli, na Velesajam smo došli već oko 5 sati. Kongresna dvorana bila je prazna i doimala se prilično velikom. Unatoč tome, do početka tribine, dvorana je bila popunjena. Ostao je tek manji broj praznih mjesta na samom kraju. Tribina je počela s nešto zakašnjenja zbog manjih tehničkih problema. Za to vrijeme, kao i između nastupa govornika te dok su se čekala pitanja publike, uživo je svirala gitara. Riječ je o crkvenim pjesmama, od kojih sam neke čak i prepoznao još iz vremena kada sam svirao u crkvenom zboru u svojoj župi.

Prvi govornik bio je gospodin Ante Radonić. Njegov zadatak bio je uvesti nas u ljepotu i tajanstvenost svemirskih prostranstava kao svojevrsni uvod u tribinu. Kao i uvijek, Ante je napravio odličan izbor slika te ih, kako samo on to zna, objasnio oduševljenoj publici. Pri tome je napomenuo kako je sam nastanak svemira još uvijek zagonetan, kao i svrha i sudbina istog. Istaknuo je kako je važno da su sve konstante i početne mase bile u danim iznosima i omjerima da bi mogao nastati svemir kakav danas poznajemo (što ima donekle znanstveno objašnjenje u antropskom načelu op. a). Nije izostavio spomenuti niti glasovitog Nikolu Kopernika, koji je, unatoč tome što je bio svećenik, odbacio geocentrični sustav i postavio heliocentrični. Pri tome je ugrubo objašnjen način gibanja planeta kako ga je on zamislio, po kompliciranom sustavu enciklika, a ne da se jednostavno svaki planet na svojoj kružnici giba oko Sunca. Bio je to tek prvi primjer zabluda koje su ušle u popularnu kulturu i pridonijele iskrivljenim slikama stvarnosti. Kopernikov model također je bio prožet duhovnošću uspoređujući sustav sa Svetim trojstvom.


Izlagači na tribini. S desna na lijevo: prof. dr. Tomislav Ivančić, KBF, Ante Radonić, Planetarij Tehničkog muzeja,
akademik Vladimir Paar, PMF te moderator tribine. © Foto: Hrvoje Bišćan, HKR

Sljedeći govornik bio je akademik Vladimir Paar. Njegovo izlaganje započelo je slikom Gregora Mendela. Gregor Mendel utemeljitelj je genetike. Svojim radom na križanjima vrsta graška postavio je temeljne zakone genetike. Također je bio svećenik, kao i njegovi prethodnici koji su se bavili istom tematikom. Osim činjenice da su mnogi velikani znanosti bili crkveni ljudi, akademik Paar upozorio je na još jednu čestu zabludu u sukobu teologije i znanosti - kontroverzno suđenje Galileu Galileu. Akademik Paar napomenuo je kako je suđenje bilo više unutarcrkveno pitanje nego sraz znanosti i religije te da je pogrešna percepcija Galilea u zatvoru nakon suđenja. On je naime završio u kućnom pritvoru sa stalnom poslugom od 5 ljudi na raspolaganju bilo koje doba dana i noći.

Akademik se osvrnuo i na još brojna pitanja koja je razvoj znanosti pred nas postavio. Jedno od njih bilo je i dualnost materije (valno-čestična svojstva) usporedivši neraskidivost te jedinstvo toga s percepcijom neraskidivosti i jedinstva svetog trojstva. Uz to osvrnuo se i na nedavno otkrivenu tzv. "točku bog", centar u mozgu zadužen za duhovnost. Istaknuta je i cjelovita kompleksnost emocija i doživljaja, kako naše fizičke, tako i duhovne okoline. Kada se već pričalo o čovjeku, napomenuo je i kolika je mala vjerojatnost da se slučajnim mutacijama bakterije razvije čovjek (argument Williama Dembskija). Iznio je to u jednom veoma slikovitom primjeru koji je nasmijao cijelu dvoranu. Tom prilikom spomenuo je i jedan broj čiji je smisao Sagan raspravljao u cijelom prvom poglavlju "Koliko sunaca, koliko svjetova" - milijardu milijardi. Općenito je njegovo izlaganje bilo interesantno i popraćeno mnogim jednostavnim i slikovitim primjerima.

Kao posljednji govornik nastupio je prof. dr. Tomislav Ivančić. Njegovo izlaganje počelo je na veoma zanimljiv način. Naime zamolio je publiku da ustane na nekoliko trenutaka, da malo potjera krv kroz žile, kako je to on rekao. Na taj način probudio je eventualne spavače i zadobio pozornost svih prisutnih. Time je pokazao koliko je dobar govornik. U svom govoru pojasnio je kako je teologija znanost, znanost o duhovnom. Kao takva ne može komentirati kompetentno prirodnu znanost, ali onda niti prirodna znanost ne može teologiju. Argument je bila kompetentnost u području struke. Osim toga komentirao je smisao postojanja i života te se pozvao na i ponovio neke dijelove izlaganja svojih prethodnika. Istaknuo je i važnost daljnjeg razvoja znanosti kao i njene suradnje s teologijom kako bi se riješila sve zamršenija pitanja s područja tajni ljudskog uma.


Izlaganje prof. dr. Tomislava Ivančića. Prof. Ivančić pokazao se odličnim govornikom koji je tečnošću
i načinom izlaganja zaokupio pažnju cijele dvorane. © Foto: Hrvoje Bišćan, HKR

Nakon izlaganja uslijedila su pitanja. Ona su se postavljala pismeno i bila su podijeljena govornicima, ovisno po "usmjerenju" pitanja. Bilo je tu veoma zanimljivih pitanja iz područja fizike, ali i općenito. Akademik Paar doživio je kritiku glede vjerojatnosti bakterija/čovjek (posjetitelj je iskoristio argument koji je u dokumentarcu "Rat protiv znanosti" dao prof. Kenneth Miller na suđenju kreacionizam vs. Darwin). Bilo je pitanja vezanih uz nastanak svemira, o Higgsovu bozonu (ili medijski znanoj "božjoj čestici") i masi (gdje je akademik Paar rekao da ne očekuje neko veliko otkriće, jer je u biti tako i najlogičnije), opasnosti LHC-a, kompleksnosti emocija ("regularne" struje i "kaotične" struje u mozgu, pojasnio je akademik Paar, uzrokuju predvidljivost odnosno nepredvidljivost naših emocija), energiji vakuuma i sl. Na kraju se uspjelo progurati i moje pitanje (tj. argument koji je dao Carl Sagan u "Kozmosu"):  Nije li jednako vrijedno pitanje što je bilo prije Velikog praska kao i što je bilo prije boga. Na pitanje su odgovarali i akademik Paar i prof. dr. Ivančić s fizičkog, odnosno teološkog pogleda. Odgovor da to ne znamo i ne možemo znati sam znao, poanta je bila ekvivalentnost, na što nažalost nisam dobio odgovor.

Kako je bilo mnogo pitanja, a već smo dugo sjedili u dvorani, izabrana su samo najzanimljivija. Citirali su se autori i knjige mnogih znanstvenika, a govornici su se trudili što stručnije i pristupačnije odgovoriti. Izražena je i želja da se slične tribine održavaju češće na razne aktualne teme, s čime su se govornici složili. Nakon završetka tribine sreo sam našeg forumskog karikaturistu Davora pa smo svratili na piće i nastavili filozofsko-znanstvene rasprave na koje nas je tribina potaknula.

Po mom osobnom mišljenju tribina je bila zanimljiva i poučna. Znanje akademika Paara, Ante Radonića te prof. dr. Ivančića uvijek je vrijedno poslušati. Žao mi je da je vrijeme kratko jer je tema kompleksna i imalo bi se o čemu danima raspravljati. Akademik Paar i Ante Radonić temi su pristupili s prilično religijske strane, cijelo događanje je bilo na taj način intenzivnije obojano. Volio bih da možemo čuti njihova mišljenja u slobodnijoj raspravi argumenata i protuargumenata na navedenu temu. Korektnost tribine malo su narušile dvije, po meni nepotrebne izjave prof. dr. Ivančića. Prva se ticala religije i marksizma (nije marksizam jedina ideologija koja je zatirala religiju. Znamo da su, osim marksizma, kroz povijest i druge ideologije, uglavnom ekstremističke, bile religijski represivne) te konstatacije da je ateizam bolest. To je trebalo ili dobro argumentirati (argument preko toga da je bolest nedostatak zdravlja, zlo nedostatak dobra, a ateizam nedostatak duhovnosti ne bih smatrao dovoljnim za jednu takvu konstataciju). Ukoliko se želi ostvariti susret prirodnih znanosti i teologije, onda treba konstruktivnije pristupati. Ovakvom izjavom, u demokratskom svijetu gdje ja zajamčena sloboda, između ostalog, i vjerskog izražavanja, čini se više štete nego koristi u dijalogu teologije i prirodnih znanosti. Ili je to možda mišljenje uzrokovano moje nekompetentnošću u tom području.

Ovim putem zahvaljujem gospodinu Hrvoju Bišćan, novinaru Hrvatskog katoličkog radija (HKR), na ukazanoj suradnji putem fotografija i informacija s tribine.