Velikani renesansne astronomije

Znanost se oduvijek razlikuje od religije po svojoj dokazanošću i logičnom metodičnošću svojih spoznaja, za razliku od religioznog naučavanja koje zabranjuje svako kritičko provjeravanje.

Galileov potpis. © Ljubaznošću: Wikimedia
Članak
1Komentari
Broj otvaranja1664

Povod za temu "Velikani renesansne astronomije" su povijesni odnosi između religije i znanosti. Poznato je da o znanosti nije moguće raspravljati, a da se bitno ne dovedu u vezu postojeće forme društvenih, političkih, religijskih i filozofskih nazora. Sasvim je razumljivo da teorijska shvaćanja o naravi kozmološkog razvoja zavise od ideološkog stava znanstvenika i zato sadržajni interesi njihovih teorija često su izloženi čak i vrlo opasnim osudama jer su suprotne općim tendencijama društveno-političkog i religijskog života javnosti.

Tradicionalno uvriježeni religijski otpori konzervativne vlasti osuđuju i protjeruju znanstvenike ukoliko njihove teorije ugrožavaju i dovode u pitanje postojeće političko-vjerske centre ekonomske moći. U tom smislu sadržaj teme ima formu edukacijskog vodiča razvoja astronomskih znanosti, koje rasvjetljavaju te napete odnose između religije i znanosti i svakom čitatelju na prilično jednostavan način nastoji približiti povijesne činjenice koje bi mnogi vjernici tako rado gurnuli pod tepih.

Neupitno je da znanstveni ateizam nužno uklanja teologiju, on svojim stajalištem suprotstavljen je religijskim gledanjima o razvoju svijeta, i svojim prosvjetnim utjecajem nanosi "štetu" djelujući na široke slojeve kršeći teološki način mišljenja. Vjerski konzervatizam shvaća koliki su visoki rizici u raspravi o učenju evolucije kozmosa u javnom školstvu. U konačnici, ova različitost tumačenja uzroka rađanja svijeta utječe na polarizaciju društva u vidu naučnog i teološkog shvaćanja svijeta.


Galileo Galilei. (Pisa, 15. veljače 1564. - Arcetri, 8. siječnja 1642.) © Ljubaznošću: Wikipedia
Međutim posljedice ideoloških predrasuda i trendova ubrzano se šire na globalnoj svjetskoj političkoj sceni. Pred interesima globalizacije krupnog kapitala sve više uzmiču vrijednosti prosvjetiteljstva i znanosti; buja globalizacija mračnih sila vjerskog zanosa, vjerske strasti postaju nacionalnim identitetom i osnova eventualnih budućih ideoloških povoda vjerskih - sukoba (čitaj ratova).

Zbog duhovnog preobraćenja, sveučilišna autonomija gubi prefiks "akademska" obzirom da je autonomija religijskog sadržaja u prvom planu. Provodi se mobilizacija na religijskoj svjetonazorskoj osnovi, gdje kvaziakademski građani žele pod svaku cijenu diskreditirati svoje znanstvene oponente, a u toj konstelaciji po običaju Filozofski fakultet je jedan od važnijih. Konzervativna revolucija pod krinkom demokracije sloboda nastoji pod svaku cijenu izvršiti klerikalizaciju sveučilišta koja klerikaliziraju društvenu zajednicu koja treba vratiti čovjeka u stanje pasivne ovisnosti i predanosti religijskom oblikovanom životu.

Podobni, sveučilišni profesori, astrofizičari, filozofi i intelektualci javno služe ideološkom djelovanju religije. Nastoje povećati njen upliv u javnom obrazovanju i po svaku cijenu filozofiju vratiti religiji i učiniti ponovno sluškinjom teologije. Očigledni primjer takvih političkih stremljenja kod nas predstavlja pokušaj ujedinjenja Filozofskog i Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Atak sprege religijske i državne vlasti na znanost najbolje oslikava u nizu raznih pritisaka, izjava svećenika na otvorenju škole u prisutnosti predsjednice naše sekularne države koji poručuje učenicima - Bog je gospodar svih znanosti!

Sunčev spektar prvi je vido Newton, kada je Sunčevu svjetlost propustio
kroz trobridnu prizmu...© Ljubaznošću: Čovjek i svemir
U pozadini svega postoji ideološka agenda koja u ime krupnog kapitala organizira i instrumentalizira i politizira religiju za svoje ciljeve. Povijest temeljito revidira u udžbenicima usred 21. stoljeća i preparira nedemokratskim, primitivnim alatima. Jedna od najsnažnijih metoda politizacije religije je zastrašivanje društva da znanstveni ateizam je opasna nauka diktatorskog komunističkog režima. Uz ovu vrlo snažnu političku podršku religija u naša vremena doživljava globalni utjecaj, naročito u post komunističkim zemljama gdje učenjaci zaziru od znanstvenog ateizma, zbog ideološke prošlosti naučnog marksizma.

Ogromna većina učenjaka podčinjava se vlasti, a razni naučnici posebno filozofi i fizičari stavljaju sebi u zadatak da nauku oslobode od materijalističkog shvaćanja prirode svijeta. Intelektualna mašinerija, nastupa u ime službene vlasti i zaštićuje političke i religijske modele kao zajednička dobra. Financijskim pritiscima na znanstvenike i sveučilišta osiguravaju se potrebna ideološka i znanstvena opravdanost religijskih stavova. Sveučilišna vijeća postaju sve reakcionarnija, a u akademijama predstavnici religijskog misticizma zadobivaju neograničenu vlast.

Mnogi naučnici postaju obraćenici koji su se otrijeznili od naučnog ateizma. U praksi svako od naučnika ili profesora na fakultetima smatra se moralno obaveznim da otklanja i najmanju sumnju da je simpatizer materijalizma i zato svoju moralno-religijsku podobnost dokazuje u svim prilikama isticanjem religijskih vrijednosti. Znanstvenici, a napose sveučilišni profesori javno zaziru od teorija znanstvenog ateizma i umanjuju njenu naučnost u javnosti i obrazovanju, što ima velikog udjela u zamućivanju znanstvene stvarnosti.

To je uzrok većine današnjih kriza u znanosti, posebice u onom dijelu koja se bavi fundamentalnim istraživanjima.

Tradicionalna zapadna znanost ostaje na margini znanstvene umnosti koja sve više i učestalije govori jezikom religijske filozofije. Potrebni su vrlo veliki napori, da se ostvari objektivna ocjena metoda znanosti, kada su one od mnogih idejnih zastupnika religijskog idealizma u demokraciji doživjele tolika iskrivljavanja, da se skroz zamagljuje pogled u stvarno stanje stvari. Sagledavajući ovu lošu stvarnost očito je da znanstvena prosvjećenost ne stječe se samo školskom i visokoškolskom naobrazbom, nego u tom procesu veliku ulogu ima popularizacija odnosno promicanje znanstvene riječi. I to posebno radova koji na jednostavan način objašnjavaju širokom čitateljstvu kompleksne filozofske, fizikalne i astronomske teorije i ono najvažnije, samu srž njihovih znanstvenih osnova koje je potrebno znati za njihovo upoznavanje.

Hipatija. © Ljubaznošću: National geographic.
I na kraju, iako sam solidno načitan o antičkoj tradiciji pišući ovaj rad, slučajno doživljavam ogromno otkriće, veliku znanstvenicu tog vremena Hipatiju. Lijepa žena Hipatija, prva je velika znanstvenica koja je ostavila traga u povijesti. Priču o Hipatiji susrećem prvi put u filmu Agora, u kojemu ona u biti predstavlja drastičnu simboliku oličenja tragedije znanosti u odnosima sa religijom. Hipatija je bila svestrana znanstvenica, predavala je filozofiju, matematiku i Aristarhovu astronomiju heliocentričnog sustava. Ondašnji biskup, Ćiril, zbog prevlasti religije širi laži da je Hipatija vještica koja baca čini na žitelje grada i razularena rulja nasrće na nju, skida je, tuče i na kraju guli kožu i meso oštrim školjkama.
 
Poantu cijele priče čini, da Hipatiju pokušava spasiti Sinesius, biskup iz Sirene, također njezin bivši učenik, uz uvjet da javno prihvati religiju kršćanstva, kao što su to učinili svi tadašnji svjetovni vlastodršci Aleksandrije (kao što sadašnji političari javno iskazuju odanost religiji kad od toga imaju koristi). Hipatija je odbila. Rekla je Sinesiusu: "Ti ne smiješ preispitivati svoja uvjerenja. Ja moram." To je ključna rečenica koja pokazuje zašto su religija i znanost nespojivi. Vjernik ne smije sumnjati. Znanstvenik mora. Znanstvenik je, po definiciji, skeptik.

Hiparh, grčki astronom, geograf i matematičar. © Ljubaznošću: Educational Wealth
Religija je uvjeravanje ljudi u vječnu i nepromjenjivu istinu koju je povlaštenima objavilo nadnaravno biće. S druge strane znanost je negacija nadnaravnog. To je traganje za razumijevanjem svijeta pri čemu se sve tvrdnje, bez iznimke, moraju moći neprekidno preispitivati i korigirati. Razlika nije samo u idejama. Razlika je u pristupu, u metodi. I zato je nepremostiva razlika. (Jutarnji list, članak od 04.07.2011). Razlika između sfere religijskog i znanstvenog tumačenja svijeta, je tolika kolika je između teorije "Velikog praska" i Nadnaravnog stvoritelja.
 
U tom smislu, znanost se, oduvijek razlikuje od religije po svojoj dokazanošću i logičnom metodičnošću svojih spoznaja, za razliku od religioznog naučavanja koje zabranjuje svako kritičko provjeravanje u kojemu važe za sve obvezatni autoritativni sudovi koji ne podliježu nikakvom ispitivanju i sumnji. Znanost slobodno i direktno filozofira i traga za istinom i dijalogom, dok kod religije ili mita istina već je poznata i nije potrebno je dokazivati. Za religiju istina o nastanku svemira je utvrđena božjom Objavom, tražiti je drugdje, znači vrlo lako zaći na opasan put krivovjerja. Dok za znanost svemir je vođen zakonima koje ljudski um je u stanju pojmiti, što je potpuno različito od tumačenja prevladavajuće religijske kulture svijeta.

Dokument Velikani renesansne astronomije možete preuzeti i slobodno ga koristite i dijelite s prijateljima.

Priloženi dokumenti
Velikani renesansne astronomije
Ukupno komentara: 1
Uključi se u raspravu
Najnoviji komentari
garlic
18.10.2016. u 18:07 sati

Zahvaljujem autoru na članku, koji je obznanio ono što prihvaćam. Puno sreće i volje želim autoru na raskrinkavanju dogmi i praznovjerja.