Dozvolite da budem pristran ovom zadnjem nazivu i da zaželim sve najbolje svim Williaminama ovog svijeta. Neka i njihova usnula rasuta kosa završi među zvijezdama.

Plejade, Vlašići ili Sedam sestara. Kako god ih nazvali ovo je možda najpoznatiji otvoreni skup na nebu. Može se vidjeti od Sjevernog pola do južnog vrha Južne Amerike. Nalazi se u zviježđu Bika.

Veliku crvenu pjegu na Jupiteru prvi put su uočili Giovanni Domenico Cassini i Robert Hooke, nezavisno jedan od drugoga 1665. godine.

Coma skup čini grupa galaksija u zviježđu Berenikina kosa, između zviježđa Lava i Volara. Udaljen je od nas cca. 320 milijuna svjetlosnih godina, a udaljava se brzinom od 6900 km/s.

Ne znamo koje je bajke kroz djetinjstvo rado slušao američki astronom Frank Elmore Ross, ali znamo da mu se u moždane zasigurno duboko urezao lik zle vještice.

Da, još je tu. To je taj osjećaj. Osjećaj da sam dio Svemira, da mojim žilama teče željezo umrlih zvijezda. Upravo zato ovo svemirsko srce nije samo skup zvijezda, plina i prašine.

Svemirski cvijet, samo lijepa slika. E neće tako ići! Zadignimo malo latice, razgrnimo prašinu iz koje je iznikao i pronađimo gradivne blokove života. Iris maglicu otkrio je davno William Herschel.

NGC 6946 je jedna od bližih spiralnih galaksija i uopće jedna od najbližih galaksija izvan naše Lokalne grupe. Od nas je udaljena svega 10 milijuna svjetlosnih godina.

Pomalo je utješno što ova lubanja ne grize - poispadali su joj zubi. Čudna simbolika s obzirom na podatak koji ćete doznati pri kraju opisa.

U zviježđu Orion postoje i sjajnije i razvikanije maglice od ove. A tko će nadmašiti fotografsku raskošnost i upečatljivost Flame (Plamen) ili Horse head (Konjska glava) maglice.

Što je bilo Messieru da ove prekrasne dragulje kojima je optočena Perzejeva kaciga nije uvrstio u svoj katalog? Možda mu je uvijek bio skriven iza nekog stabla?

Maglica se nalazi u zviježđu Labuda. Poput svjetla na vrhu prsta ET-ja, ova nebeska čahura nalazi se na vrhu tamnih linija koje formiraju međuzvjezdani oblaci na nekih 3.600 svjetlosnih godina od Zemlje.

Nevjerojatna je raskoš boja i oblika u kojima se javljaju planetarne maglice. Ako bi to prenijeli u zemaljske okvire, takvu raskoš bi jedino mogli poistovjetiti s cvijećem. No, sličnost tu prestaje.

Pobjegnemo li ljeti iz bliještećih gradova i podignemo pogled na noćno nebo lako ćemo uočiti milijarde zvijezda koje čine svjetleću prugu nad nama. Pratimo li je smjerom sjever-jug, naša galaksija Mliječni put postaje sve svjetlija.

Maglica Kalifornija nalazi se kao i mi, u Orionovom kraku Mliječnog puta, s tim da je ona više na njegovom vanjskom rubu. Duljina joj se procjenjuje na 100 svjetlosnih godina.