PavleR - Posmatranja DSO i binarnih sistema

Autor PavleR, 23.12.2023. u 23:08:49 sati

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 1 Gost pregledava ovu temu.

ediglavas

Citat: PavleR- Orionov stit (asterizam)

Iznenađujuć i vrlo zanimljiv pogled na zviježđe (dio Oriona).
Tolike godine promatram a nikad mi nije palo na pamet maknuti se od poteza Rigel - Betelgueze i opčinjenosti velikom Orionovom maglicom...

TonY206

Pavle razvalio si ovaj izvještaj.. A pogotovo NGC 1788  *pljesk*
SkyWatcher Flextube 300p GoTo
SkyWatcher 150P, SW AZ4

PavleR

#317
Binarni sistemi:

- Beta (𝞫) Orionis - Rigel
- Eta (𝞰) Orionis - Algjebbah
- Beta (𝞫) Monocerotis - Cerastes, Herschel's Wonder Star
- Alpha (𝞪) Ursae Minoris - Polaris
- Struve 1694 (Camelopardalis)



Beta (𝞫) Orionis - Rigel

Rigel je najsjajnija zvezda u sazvezdju Orion i peta najsjajnija zvezda severne hemisfere. I ne samo da je zvezda ''predstava'' sama za sebe, vec predstavlja i magnitudno ekstreman binarni sistem, te je jedan od najgledanijih zimskih sistema.

Rigel se sastoji od dve vizuelno osmotrive komponente magnituda 0.15 i 6.8, koja stoje na separaciji 9.4''. Iz magnitudne razlike para vidi se koliko je ovaj sistem ekstreman. Taj ekstrem vuce poreklo iz fizickih svojstava dve zvezde:

- primarna zvezda Rigel A je plavi superdzin B-tipa, koji je jedan od najupecatljivijih primera burnog zivota plavih superdzinova. Zvezda je kolosalna, i to u pravom smislu te reci. Radijus Rigela je cak 79x veci od Suncevog, dok mu masa cak 21x nadjacava masu nase zvezde. I sve to u samo 8 miliona godina postojanja zvezde. Osam miliona godina je u zvezdanom kalendaru treptaj oka, toliko brz da se moze reci da je Rigel ''tek rodjen''. Pa i pored svog statusa ''novorodjenceta'' Rigel je vec uspeo da potrosi sav vodonik u svom jezgru i sada vrsi fuziju helijuma. To je dovelo da drasticnog sirenja zvezde i njenog hladjenja. I pored toga sto je Rigel relativno ''hladan'' u odnosu na manje zvezde B-tipa, fotosfera mu i dalje gori temperaturom od 12.000 K, sto zvezdi daje distinkivnu plavu boju. Luminoznost plavog dzina je takodje ''zastrasujuca'' i iznosi 100.000x Sunceve lumonoznosti. Ovim tempom zivota Rigel nece ziveti jos dugo. Zvezda rapidno trosi gorivo u svom jezgru i sudjeno joj je da postane supernova, ili eventualno planetarna maglina, gde vecina proracuna ide u pravcu supernove.

Sa gore pomenutom masom i godistem, Rigel spada u najmasivnije i najmladje zvezde vidljive golim okom.

- sekundarna zvezda sistema, Rigel B, je u stvari ponovo binarni sistem, ali spektroskopski. To znaci da su joj komponente toliko blisko da se ne mogu razdvojiti nikakvim teleskopima, pa ih mi stoga vidimo kao jednu zvezdu. Cine ga tople zvezde glavne sekvence B-tipa, mnogo manje luminozne od primara. Procena je da Rigel B ima 400x manju luminoznost od Rigel A.

Rigel se zavodi kao fizicka dvojna zvezda, sto znaci da su mu komponente gravitaciono vezane i da zajedno putuju kroz svemir. To je potvrdjeno merenjima sostvenog kretanja dve zvezde, gde je utvrdjeno da im je isto zajednicko. Ono sto nije utvrdjeno je da li zvezde orbitiraju jedna oko druge jer jos uvek ne postoje pozudani podaci o postojanju orbitalnog perioda.

Ime ''Rigel'' vec vise od milenijuma oznacava ono kako mi i danas vidimo zvezdu - levo stopalo Oriona. Ime vuce korene iz arapskog naziva za zvezdu ''Rijl Juazah al Yusre'', sto bi ugrubo znacilo ''levo stopalo Juazaha'' (arapsko ime za Oriona).

Pre nego sto opisem opservaciju, treba reci nesto o prilikama koje pruza posmatranje Rigela. Pri posmatranju ove zvezde mi u stvari vizuelno percipiramo dva ekstrema: magnitudni ekstrem i ekstrem u emisionoj energiji izmedju superdzina i zvezde glavne sekvence. Magnitudnih ektrema ima jos po nocnom nebu, ali nigde nema ovako poslozenog sistema gde je jasno moze uociti izbacaj energije dve zvezde u razlicitim stadijumima evlocije. Ovde na bliskom rastojanju imamo kolosalnog superdzina i relativno klasicnu zvezdu glavne sekvence, a sam pogled je dovoljan da se stekne vizuelni utisak i ''prakticno'' oseti razlika izmedju te dve evolutivne faze. Stoga Rigel nije zvezda za ''pogledati i ici dalje'', vec je za idealna za posmatrace koji vole da proucavaju stelarnu evoluciju zvezda kao pokazna vezba iste.

Lociranje: zvezda se lagano vidi golim okom, i direktno sam je naciljao

Opservacija: usmerenja cu dati na osnovu poslednjeg posmatranja zvezde koje sam izvrsio noci 25.01.2025., oko 21:30h.

Vec golim okom Rigel zraci svetlo-plavu boju, i po tome se dodatno istice na nocnom nebu. Medjutim, poenta teleskopskog osmatranje je uocavanje sekundara. U principu, separacija od 9.4'' je lako savladiva za srednje, pa cak i za male teleskope, ali kod Rigela je to malo drugacije. Zbog ogromne luminoznosti vece zvezde, primar sistema jako isijava boju, siri radijalne zrake oko sebe, a u reflektorima pravi cetiri izrazena spajka. Citao sam muke nekih posmatraca koji sa manjim teleskopima imaju problema sa practiocem, te ga primecuju na granicama difrakcionog prstena vece zvezde. Ja moram da priznam da me je moja Dobsoncina ponekad prijatno iznenadi, te mi je prikazala sekundar jasno i izvan paterna difrakcionih prstenova primara.

Ako sam na 62,5x imao problema da stabilizujem sekundar usled ogromnog sjaja vece zvezde, na 107x slika je bila jasna i stabilna. Sekundar se nalazi tacno na 12h od primara, i pravi drastican kontrast u velicini sa primarom. Dok Rigel A sija ''kao blesav'' i rasipa svoj sjaj u radijalnim zracima i preko cetiri spajka, sekundar sija stabilno i jasno,  ali tackasto i bezlicno. Uvek me kod bliskih binarnih sistema odusevljava potentnost sjajnije zvezde da inace svetli sekundar svede na zrno peska. Sekundar sija magnitdoim od 6.8! To je ozbiljna magnituda i takve zvezde se u osmtrackoj astronomiji smatraju izuzetno svetlim, te u 95% slucajeva dominiraju vidnim poljem. Medjutim, kada se takva zvezda nadje pored supedzina magnitude 0.15, velicinski i sjajem se svede na zrnce. Mislim da nema bolje prilike da uporedimo razliku u luminoznosti superdzinova i zvezdi glavne sekvence od Rigela - kontrast je drastican, i uvek pomislim kako bi sekundar sjajno izgledao da je usamljen u polju. Boja primara je toliko dominantna da se opste ne usudjujem ni da procenim boju manje zvezde.

Pri posmatranju sam imao i malo srece da su cetiri spajka potpuno promasivala sekundar i da se on smestio skoro tacno na simetrali ugla izmedju spajkova, znaci u idealan polozaj. Sekundar je jasno izdvojiv, ne ''kaci'' ni difrakcioni prsten primara, ni zrake koji izviru iz njega. Fantastican i poucan pogled.


Eta (𝞰) Orionis - Algjebbah

Binarni sistem u sazvezdju Orion. Komponente sistema su magnituda 3.4 i 4.7, a par stoji na izuzetno uskoj separaciji od 1.8''.

Eta Orionis je visestruki binarni sistem, koji mi teleskopski mozemo razdvojiti na dve zvezde. Naime, primar sistema je ponovo binarni sistem ali sa neverotno malom separacijom izmedju dve zvezde od samo 0.04''. Sve zvezde sistema su B-tipa.

Iz same separacije od 1.8'' vidi se da je Eta Orionis ozbiljan izazov, pogotovo za  reflektore. Zvezdu sam prvi put posmatrao ove sezone, malo sam se plasio visokih magnituda i moram da priznam da sam bio pomalo skeptican u uspeh posmatranja. Medjutim, ispalo je da sam zvezdu razvojio iz prve, velika radost a i rast poverenja i u svoje vestine i u teleskop.

Lociranje: zvezdu sam video golim okom i direktno je naciljao. Ne nalazi se u glavnom asterizmi sazvezdja ali se jasno vidi oko 3º jugozapadno od zvezde Orionovog pokajasa Mintaka.

Opservacija: usmrenja cu dati na osnovu posmatranja izvrsenog 01.01.2025, oko 21:30h.

Par sam razdvojio vec na uvecanju 176x. Naravno, kod ovako malih separacija ne moze se doci do slike dve radvojene zvezde sa jasnim ''crnim'' procepom izmedju njih. Ono sto se vidi je preklapanje difrakcionih prstenova, pogled koji se u osmatrackoj astronomiji naziva ''osmica''. Manja zvezda nalazi se na 3h od vece,  a obe zvezde su mi se pokazale belo. Iako je separacija mala, a magnitudna razlika nije drasticna, razlika u velicini se vidi i lako je odrediti koja zvezda je primarna a koja je sekundarna.

Na uvecanju 320x difrakcioni prstenovi su izuzetno izrazeni, ali se jasno vide dve ''granule'' sa razlicitih strana ose simeticnosti. Ne postoji jasan procep izmedju njih, niti se mogu uociti ivice zvezda sa njihove strane blize procepu. I te ivice i procep utopili su se u jaki preklapajuci patern difrakcionih prstenova i sve izgleda kao ''bucica'' ili ''osmica''.

Lep pogled i jedno ''radosno posmatranje''. 3.4 i 4.7 su ozbiljne magnitude koje prave jake difrakcione prsetnove. Na separaciji 1.8'', mislim da je ovo maksimum koji se moze izvuci, bar mojim teleskopom.


Beta (𝞫) Monocerotis - Cerastes, Herschel's Wonder Star

Znameniti trostruki sistem u sazvezdju Monoceros i jedan od najlepsih vistrukih sistema na nocnom nebu. Zvezdom je bio odusevljen i cuveni astronom William Herschel koji ju je nazvao ''jednim od najlepsih prizora na nebesima''.

Lepota sistema dolazi iz uskladjenosti magnituda i separacija, ali pre svega zbog pozicionih uglova, tj. rapsoreda zvezda u sistemu. Zvezde su smestene tako da prave svojevrsni ''vozic'' u blagom skretanju, gde je ''lokomotiva'' najsjajija zvezda koja se izdvojila od ostale dve. ''Lokomotiva'' skrece i prate je dva bliska manja vagona, jedan u liniji sa drugim. Ne zelim sada da ulazim u konkretne pozicione uglove da ne bih pretrpao post brojkama. Ovo ''vozic, lokomotiva i vagoni'' su cisto moja impresija sa posmatranja i nije nikakav ''zvanican'' naziv.

Sistem se sastoji od tri komponente:

- ''lokomotiva'' je najsvetlija zvezda sistema koja sija magnitudom 4.6.
- ''prvi vagon'' je srednja po sjaju zvezda, magnitude 5. Nalazi se na separaciji 7.2'' od ''lokomotive''
- drugi vagon je najbledja zvezda sistema i magnitude je 5.4. Nalazi se odmah uz ''prvi vagon'', na maloj separaciji od 2.9''.

Sve komponente su tople zvezde B-tipa.

Lociranje: zvezda se nalazi u glavnom asterizmu sazvezdja, ali moze biti izazov videti je golim okom. Medjutim , kako se nalazi samo 3.5º istocno od zvezde 𝞬 Monocerostis, koju ja uvek vidim golim okom, lociranje se moze izvrsiti preko Gamma Monocerotis. Jednostavno naciljamo 𝞬 Mon u trazilac, pomerimo je skroz desno i sa leve strane vidnog polja u pogled trazioca ce uci Beta Monocerotis.

Opservacija: usmerenja cu davati na osnovu posmatranja izvrsenog 16.02.2024, oko 21:00h.

Na uvecanju 62.5x pogled je veoma cudan. Sistem nije razlucen ali se vidi da ''nesto nije u redu''. Ono sto se moze razdvojiti je primnarna zvezda, dok se dve bledje spajaju u jednu izduzenu zvezdu koja veoma cudno izgleda. Stoga, sistem izgleda kao da ima dve komponente, ali sa drugom ''zvezdom'' u procesu ''spagetizacije''.

Medjutim, vec na 107x pogled je fantazija. Ceo sistem je jasno razdvojen, a zvezde grade tupougli trougao, pomalo slican asterizmu sazvezdja Aries. Sve podseca na ranije pomenuti ''vozic''. Lokomotiva (najsvetlija zvezda) odvojena je od dve bledje, dok su dva vagona jako blisko jedno drugom. ''Vagoni'' su usmereni od 10h ka 4h, dok se ''lokomotiva'' u poziciji skretanje ka desno.  Na ovom uvecanju dve blede komponente se dodiruju, ali se vec na sledecem uvecanju pojavljuje jasan procep izmedju njih. Iako postoji mala razlika u magnitudi izmedju dve bledje zvezde, ja nisam uspeo da je uocim u okularu. Zvezde deluju identicno, i po boji i po velicini. Sa druge strane, postoji jasna razlika u velicini i sjaju izmedju primarne zvezde i dva pratioca.

Sve zvezde mi deluju belo. Iako neki posmatraci navode plavu boju zvezda, ja nisam uspeo da je uocim.

Sistem se nalazi u siromasnom zvezdanom polju i dominira njime.

Lepota ovog pogleda nalazi se pre svega u rasporedu zvezda. Naime, pozicioni ugao koji komponenta A gradi sa B je isti kao ugao izmedju B i C. To posmtracu pruza lepu sliku punu forme, i navodi ga da pogled asocira sa necim. Ja sam video vozic, sazvezdje Aries i palicu za hokej. Recimo, zvezda Iota Cassiopeia je lepsi trostuki sistem za posmatranje ali u njemu ima manje forme. Njegova lepota dolazi u razlicitosti magnituda i boja. Kod Beta Monovcerotis boje i sjaj nisu toliko dominantni kao nadovezujuca forma koju grade zvezede.


Alpha (𝞪) Ursae Minoris - Polaris

Cuveni Polaris, o kome bi mogao da se napise ceo post. Medjutim, nije mi cilj da opisujem znacaj ove zvezde u astronomiji, navigaciji i orijentaciji. Mislim da svaki amaterski astronom to vrlo dobro zna. Iako je Polaris celosezonsko posmatranje, odlucio sam da ga ukljucim u ovaj post vise kao uvod u sledecu metu: Struve 1694.

Iako svi znaju za Polaris kao zvezdu Severnjacu ili Polarnu zvezdu, ne znaju svi da je u pitanju teleskopski razdvojiv binarni sistem. Zvezda je u stvari trostruki sistem, ali se teleskopski moze razluciti na dve komponente. Primarna komponenta je magnitude 1.98 i zuto-beli je dzin F-klase. Delta Cephei je varijabilna zvezda i kao takva je sigurno najpoznatiji predstavnik te klase zvezda. O Delta Cephei varijabilnim zvezdam nasiroko sam pisao u jednom od jesenjih postova. Oko primarne komponente kruzi jos jedna zvezda, ali na izuzetno maloj separaciji koja je neuocljiva amaterskim teleskopima.

Sekundar sistema je zvezda glavne sekvence, takodje F-tipa. Blede je magnitude 8.7, ali kako se nalazi na sirokoj separaciji od 19.8'' od primara lako je uocljiv u teleskopima.

Medjutim, glavni razlog zbog koga sam izabrao Polaris bas za ovaj post je varijabilnost pojma ''Polarna zvezda'' kroz vreme. Kako su zvezde u konstantnom kretanju, ali pre svega zbog precesije Zemljine rotirajuce ose, kroz vekove i milenijume polozaj zvezda se menja, i to drasticno. Time se menja i polarna zvezda, a Polaris je samo polarna zvezda naseg doba. Te promene nisu dugotrajne i mogu se cak pratiti u istorijskim analima kroz protekle vekove. Tako su u milenijumima za nama polarne zvezde uglavnom pripadale sazvedjima Draco, Camelopardalis i Lyra, dok ce u milenijumima koji slede Polaris zameniti zvezde sazvezdja Lyra, Cepheus i Cygnus. Recimo, Vega je vec bila polarna zvezda, a bice i ponovo. Promena polarne zvezde se desava poprilicno brzo, nasim precima iz srednjeg veka to je bila Struve 1694, ali o tome u opisu sledece mete. Ja volim da se igram sa astronomskim softverima, davajuci im razlicite datume u proslosti i buducnosti. Nocno nebo nasih potomaka nece biti ni nalik nebu koje mi vidimo.

Lociranje: zvezda se vidi golim okom i direktno sam je naciljao.

Opservacija: usmerenja dajem na osnovu posmatranja izvrsenog 17.08.2024, oko 02:30h.

Vec na uvecanjju 62.5x, sistem je jasno razdvojen. Sekundar se nalazi na 7h od primara. Zbog male magnitude sekundar se javlja tackasto. Par se javlja u znacajnom kontrastu velicine, ali zbog visoke separacije nije preterano vizuelno atraktivan. Primar sistem sija cupavo, a vec na srednjim uvecanjima pravi cetiri spajka.

Ono sto me uvek ''izludjuje'' kod Polarisa je moja nemogucnost da ga vidim kako ga vidi vecina posmatraca - zuckasto. Ja ga vidim prljavo-belo na svim sem na viskom uvecanjima. Cak i kada indukujem difrakcione prstenove na srednjim uvecanjima oni se ne oboje zuckasto vec i dalje dominira bela. Tek na 176x meni pocinje da se probija ta zuckasta nijansa, ali u jako blagom obliku. Kopao sam po izvestajima, i pronasao jos nekoliko slicnih opservacija, mada opisima i dalje dominira zuckasta boja.


Struve 1694

Binarni sistem u sazvezdju Camelopardalis. Cine ga dve zvezde magnituda 5.3 i 5.7. Separacija komponenti je ugodnih ali ne prevelikih 21.8''. Primar je beli dzin A-tipa dok je sekundar spektroskopski binarni sistem dve zvezde glavne sekvence A-tipa.

Iako je zvezda zavedena kao binarni sistem, postoje sumnje da sistem nije orbitirajuci. Naime, tokom nekoliko stotina godina nije doslo skoro ni do kakve promene separacije i pozicionog ugla, pa se sumnja da je sistem u stvari samo par zvezda sa istim sopstvenim kretanjem. To znaci da se zvezde verovatno gravitaciono vezane ali je malo verovatno da orbitiraju jedna oko druge.

Pre 1.200 godina, Struve 1694 je billa ono sto je za nas danas Polaris - najbliza zvezda vidljiva golim okom severnom nebeskom polu. U to vreme cistog neba bez ikavog svetlosnog zagadjenja, Struve 1694 se i pored relativno blede magnitude lagano mogla videti golim okom i verovatno je nasim precima predstavljala najbitniju zvezdu na nocnom nebu. Danas je Struve 1694 kuriozitet za posmatrace binarnih sistema, ali pre ne toliko puno vremena ona je bila navigaciono sidriste i centar oko koga su se okretale sve zvezde nebeske sfere. Koliko je bio njen znacaj govori i cinjenica da se u srednjovekovnoj Kini nazivala ''Tianshu'' - nebeski centar.

Lociranje: Poprilicno lako. Iako se sistem nalazi u sazvezdju Camelopardalis, mnogo je blizi glavnom asterizmu sazvezdja Ursa Minor, pa odatle treba i krenuti. U trazilac naciljamo zvezdu Epsilon (𝞮) Ursae Minoris magnitude 4.2 u glavnom asterizmu sazvezdja Ursa Minor. Od nje se pruza lanac od tri jasno vidljive svetle zvezde: HD 133002, HD 120565 i nase mete Struve 1694.

Mapu lociranja cu ostati duzan. Ostala mi je na posmatrackoj lokaciji, u registru sa mapama koje sam nosio na posmatranje. Skeniracu je i postaviti naknadno.

Opservacija: Fantastican pogled. Pun kontrast izmedju dve sjajne zvezde i mraka u kome se nalaze. Iako sam par sija srednjim sjajem, zvezda apsolutno dominira vidnim poljem. Nista u okularu ne moze da ''izazove'' sjaj Struve 1694. Na samom kraju okularksog pogleda pojavice se nekoliko zvezda magnituda 7 i 8 ali izmedju njih i nase zvezde nalazi se oskudno polje bledih zvezda magnituda oko 10.

Par izgleda kao dva macja oka u mraku. Dve apsolutno podjednake zvezde po boji, sjaju i velicini. Par me je bas prijatno iznenadio. I ranije sam gledao ovakve parove ali nikada nisu bili u tako mracnom okruzenju. Dva sjajna oka u totalnom mraku.

Sto se tice boja, ja sam obe zvezde video belo-plave, malo vise bele nego plave.

Ovo posmatranje podseca me na situacije sa posmatranja kada u porptunom mraku u daljini primetim dva svetla oka zivotinje kako zure u mene (nista strasno, uglavom sakal, mada je jedanput bio i vepar :) ).
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

TonY206

SkyWatcher Flextube 300p GoTo
SkyWatcher 150P, SW AZ4

Lucius

Mali ispravak za Rigel AB i Eta Ori AB; one su samo optičke dvojne ne binarne. ;-)

MarkoO

Za tvoje tekstove vrijedi izdvojiti vremena da ih se u miru i s koncentracijom pročita  *gj*

PavleR

#321
Ljudi, hvala na citanju i komentarima!

Citat: Lucius  u 28.01.2025. u 10:33:58 satiMali ispravak za Rigel AB i Eta Ori AB; one su samo optičke dvojne ne binarne. ;-)
Lucius, posto znam da podatke uzimas uglavnom sa Stelledoppie, pretpostavljam da tamo pise da zvezda ''nije fizicka dvojna zvezda''. Takodje na dosta mesta pise da je u pitanju opticka dvojna zvezda, ali to je bas veoma smelo tvrdjenje. Ja uoste ne volim taj izraz ''fizicka dvojna zvezda'', vec je mnogo prikladnije reci da su zvezde gravitaciono povezane. To sto zvezde ne orbitiraju jedna oko druge ne znaci da nisu gravitaciono povezane, tj. da ne cine ''fizicki par''. E sad, potrudicu se na u najprostijim mogucim terminima objasnim zasto Rigel najverovatnije nije opticka dvojna zvezda, i pokusacu da na minimumu drzim fiziku, koliko je to moguce.

Pod pojmom opticka dvojna zvezda podrazumeva se par zvezda koje deluju blisko sa nase linije pogleda ali nisu gravitaciono povezane, pre svega zbog drugacijeg rastojanja od nas. Sto bi se reklo ''slucajni sou''. To kod Rigela nije slucaj. Rigel A i Rigel B udaljeni su jedan od drugog samo 2.200 AU, sto je za zvezde ''bednih'' 12 svetlosnih dana. Sto ce reci, skoro su na istoj udaljenosti od nas i veoma su blizu jedna drugoj. E sad, to ne mora da znaci da su automatski gravitaciono povezane. To se utvrdjuje merenjem sopstvenog kretanja zvezda, tj. da li se zvezde zajedno krecu korz svemir. Rigel A i Rigel B imaju  veoma slicne vrednosti sopstvenog kretanja, sto u prevodu znaci da im je pomeraj u odnosu na lokaciju od prosle godine isti. To je veoma jak pokazatelj da su dve bliske zvezde gravitaciono povezane i automatski znaci da nisu opticki par. Da li zvezde orbitiraju jedna oko druge meri se promenom pozicionog ugla kroz vreme, i tu je kod Rigela situacija dosta skakljiva. Niti je ta promena dovoljna da se kaze da zvezde imaju orbitu, niti da nemaju, i nije utrdjeno postojanje orbitalnog perioda. Stoga se Rigel smatra ''fizicki'' (gravitaciono) povezanom zvezdom ali za koju nije sigurno da li komponente orbitiraju jedna oko druge. Tako nesto sam i napisao u svom postu:

Citat: PavleR  u 28.01.2025. u 03:21:51 satiRigel se zavodi kao fizicka dvojna zvezda, sto znaci da su mu komponente gravitaciono vezane i da zajedno putuju kroz svemir. To je potvrdjeno merenjima sostvenog kretanja dve zvezde, gde je utvrdjeno da im je isto zajednicko. Ono sto nije utvrdjeno je da li zvezde orbitiraju jedna oko druge jer jos uvek ne postoje pozudani podaci o postojanju orbitalnog perioda.

Ja ne znam zasto Stelledoppie pravi takve ''greske'', i ima njih dosta, nije im ovo prva. Oni valjda kapiraju da ako zvezde nisu u orbiti da nisu ''fizicka dvojna zvezda''. To nije tacno jer po toj logici ne postoje otvorena jata :).

Ovo je najkrace moguce sto sam mogao da napisem na tu temu, bez da ulazim previse u fiziku. Znam da mnogo tekstova prica o Rigelu kao optickom sistemu ali to je bas smelo tvrdjenje. Opet kazem, to sto zvezde nemaju orbitu ne cini ih ''optickim dvojnim zvezdama''. Ono sto se moze reci je da Rigel nije binarni sistem u smislu postojanja orbitalnog perioda, ali je jako malo verovatno da je u pitanju opticka zvezda zbog izvezsne gravitacione povezanosti primara i sekundara.

Ja se nadam da nisam ''ugusio' :).
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Acheron

Ja ne znam zasto je bitno jel nesto fizicka dvojna ili opticka ako izgleda dobro u okularu. Nije da vidimo u okularu projekciju orbite.   *šešir*

Btw Pavle, ti cesto vidis plavu, ne vidis zutu. Meni je sve zuto, plavu slabo vidim na zvijezdama. Cista smo suprotnost  *zubko*

ediglavas

Dok gledam ja doista ne vidim jesu li zvijezde gravitacijski vezane, da li orbitriraju ili su slučajno blizu.
Naravno da provjeravam na kojoj su udaljenosti u sekundama danas jer s različitih izvora i godišta vidim razlike.
Negdje je sigurno da su zvijezde binarne jer je to nacrtano s upisanim godinama i udaljenostima (npr. kod Siriusa).
Da sam koje desetljeće mlađi možda bih se i upustio u studiranje - ovako - gledam, tražim, uživam u onome što vidim.
Uživam i u čitanju onoga što vi vidite. I kako to vidite.

PavleR

#324
Apsolutno se slazem kolege. Posmatracka zajendica mozda jeste mala ali je jaka, u svim posmatracima koji su ovde aktivni vidi se strast, i uzivanje je i biti deo ove grupe i davati svoj doprinos.

Sto se tice dal su opticke, binarne, stvarno nema veze, ja eto volim to da znam ali podjednako uzivam i u jednim i u drugim.

Citat: Acheron  u 28.01.2025. u 23:55:44 satiBtw Pavle, ti cesto vidis plavu, ne vidis zutu. Meni je sve zuto, plavu slabo vidim na zvijezdama. Cista smo suprotnost  *zubko*

Ponekad imam problem sa zutom na malim i srednjim uvecanjima, provalio sam to. Eto Polaris koji sam opisao, ceo svet vidi zutu, ja moram da idem na 176x da bih je video. Ili recimo kod otovrenog jata NGC 457, svi vide zutu ili narandzastu zvezdu kako se istice u jatu, ja moram da se pomucim ako nisam na dovoljno velikom uvecvanju. Zato non-stop defokusiram zvezde, kada se razlije boja preko prstena bolje mnogo je bolje vidim. Da ne govorim o Almachu, gde sekundar konstantno vidim zelenkasto !!!!
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR

Sazvezdje Gemini:

- NGC 2331 (otvoreno jato)
- NGC 2266 (otvoreno jato)
- NGC 2129 (otvoreno jato)


NGC 2331

Otvoreno jato magnitude 8.6 i prividne velicine 19'.

Iako kataloska vrednost magnitude, velika dimenzija i broj zvezda 50-100 govore u prilog ovom jatu, NGC 2331 je sve sem bilo kakvog spektakularnog pogleda, pa cak ni ugodnog. Raspored zvezda u jatu, njihov sjaj i pozadina u kojoj se nalaze narusavaju izgled objekta i on se pokazuje u ne bas reprezentativnom pogledu. Ipak, ako se malo bolje pogleda postoje itekako lepi detalji, ali su oni bledi i mali pa za njih treba malo volje i strpljenja za okularom.

Lociranje: jato se nalazi ispod desne ruke Kastora (njegove desne ruke), a kako je objekat veliki i rasut, potrebno je malcice iskustva izdvojiti ga iz pozadine.

- krenuo sam od zvezde Tau (𝞽) Gaminorum magnitude 4.4. Zvezda predstavlja grudi Kastora, vidim je golim okom i direktno sam je naciljao.
- direktno ispod linije koja spaja 𝞽 Gem sa 𝞲 Gem uoci se vertikalni lanac koji cine cetiri svetle zvezde magnitude 5-7.
- 1.5º na desno od sredine lanca uocio sam jednu relativno usamljenu zvezdu magnitude 6.
- jato gradi plitki jednakokraki trougao sa tom usamljenom zvezdom i poslednjom zvezdom u lancu, gde je jato teme trougla. Naciljamo trazilac na tu regiju, pogledamo kroz okular, i sa malo paznje videce se veliko i rasuto jato koje se jako tesko izdvaja iz pozadine.

Opservacija: posmatranje na osnovu koga dajem usmerenja izvrseno je u noci 30/31.12.2024 oko 01:00 h.

Jato se jako tesko izdvaja iz pozadine. Odaju ga lanci svetlih zvezda i jedan divan mali grozd bledih zvezda na samom jugu jata. Taj grozd se na malim uvecanjima jedva nazire i vise se vidi kao grudvica zvezda nego sto pokazuje neku formu. Medjutim, na vecim uvecanjima on se potpuno razluci i moze se reci da predstavlja najlepsi deo jata. Samo jato na malom uvecanju ima obli ''cica Glise'' ali se na vecim uvecanjima taj oblik degradira.

Pri osmatranju jata najvise sam se zadrzao na uvecaju 137x. Jato je veliko i dugacko, sa dimenzijama skoro 20'. Objekat nema nikavu centralnu kondenzaciju, cak stavise, u centru jata nalazi se velika supljina koju sve ostale zvezde kao da zaobilaze. Ta supljina  dominira objektom jer je potpuno ''neprozirna'' i nikakv sjaj bledjih zvezdica se ne probija kroz nju. Ako bih trebao da dam neku formu ovom jatu to bi bila centralna supljina okruzena sa tri luka zvezda, jedan sa desne a dva sa leve strane supljine:

- levi lanac blizi supljini je skoro pravolinijski i sastoji se od 4 zvezde.

- levi lanac dalji od supljive je parabolicnog oblika i sastoji se od 11 zvezda.

- desni lanac je u obliku kruznog luka i sastoji se od 5 zvezda.

To je ukupno 20 zvezda koje cine bazu jata i grade njegov oblik. Dok lanci ogranicavaju supljinu sa leve i desne strane, ona je na severu slobodna i spaja se sa okruzujucim mrakom.

Najlepsi deo jata nalazi se na samom jugu levog lanca, i dolazi u obliku prstena 6 bledjih zvezda. Iako na malim uvecanjima taj prsten deluje kao grudvica, na 137x jasno se vidi 6 pojedinacnih zvezda ugrubo poredjanih u prsten. Pazljivijim posmatranjem vidi se da u pitanju nije kruzni oblik vec da zvezde formiraju skoro pravilan sestougao.

Magnitudni raspon clanica jata je relativno ujednacen i osnovno telo objekta cine zvezde magnituda 9 i 10. Sestougao zvezda cine clanice jata magnitude 10 i 11.

Meni se ovaj objekat uopste nije svideo. Velik je i rasut, grub je i neskladan, bez finesa i suptilnosti koje otvorenim jatima donose blede clanice koje prave peskastu pozadinu. Opet je to licna preference posmatraca, ja volim manja, bledja i peskastija jata. Opet, taj mali sestougao zvezda je jedan bas fin detalj za koji vredi pogledati objekat.


NGC 2266

Otvoreno jato magnitude 9.5 i prividne velicine 5'x5'.

Sasvim suprotan pogled od prethodne mete: prelepo, malo, bledo i koncentrisano jato, prepuno strukture i kontrasta. Savrsen je primer kako kataloske brojke mogu malo da znace pri pogledu kroz okular. Sa magnitudom 9.5 i velicinom 5', NGC 2266 spada u bleda i mala jata, toliko da bi cak moglo da se preskoci u biranju meta. Medjutim, sa malo vise aparature, dobrim okularima vecih uvecanja i malo iskustva ovaj objekt je veoma zanimljivo i estetski ugodno posmatranje.

NGC 2266 je drevno i veoma daleko otvoreno jato. Lezi na udaljenosti od vrtoglavih 11.000 ly, sto je za otvorena jata i vise nego mnogo. Tolika udaljenost je i razlog zasto ga vidimo tako malo i bledo, iako je po velicini NGC 2266 jedno od vecih otvorenih jata Mlecnog Puta.

Unikatan polozaj jata iznad galakticke ravni omogucilo je jatu dugovecan zivot i da mu bitisanje bude postedjeno plimatskih sila Mlecnog Puta koje inace veoma brzo unistavaju otvorena jata. Podaci o tacnom polozaju objekta variraju, ali se smatra da se NGC 2266 nalazi udaljen cak nekloliko hiljada svetlosnih godina od diska galaksije. Tu jato zivi usamljen zivot, bez ostalih otvorenih jata i mnostva zvezda koje bi unistavala gravitacionu vucu centra jata i otkidale mu zvezdu po zvezdu. Ta pozicija omogucila je centru jata da odrzi zvezde na okupu citavih milijardu godina. To je cak 10-15x vece godiste od prosecnog zivota ovakvih objekata. I sa te strane NGC 2266 je redak i poprilicno unikatan pogled.

Lociranje: jato nije lako uociti u okularu malog uvecanja jer se u njemu javlja kao granulirana maglina, a ne kao jasno definisano otvoreno jato.

- krenuo sam od sjajne zvezde Mebsuta (𝞮 Geminorum) magnitude 3, zvezde koja predstavlja kukove Kastora.
- ako su tela blizanaca uspravna, 2º severozapadno od nje uocice se vertikalni lanac  tri zvezde magnitude 7 i 8.
- stavimo najjuzniju zvezdju lanca u sredinu vidnog polja malog uvecanja i jato ce se prikazati na krajnjem jugozapadu okularskog pogleda. Nece se kao videti grupacija zvezda vec kao mala granulirana maglina levo od lanca tri svetle zvezde.

Opservacija: posmatranje na osnovu koga dajem usmerenja izvrseno u noci 30/31.12.2024, izmedju 01:00 i 02:00h.

Vec na malom uvecanju od 62.5x pogled je lep i suptilan. Jato se javlja kao mala granulirana magla levo od luka tri zvezde, gde je nasevernija zvezda lanca i najsjajnija. Na malom uvecanju jato ne iskace iz pozadine jer se uopste ne javlja kao jasno definisana grupacija zvezda vec kao zamuceni granulirani sjaj. Stoga je za njegovo opazanje potrebno i malo iskustva ili naprosto pazljivo skeniranje polja.

Na uvecanju 176x NGC 2266 oduzima dah. Bar meni. Napisao sam vec da su mi  najdraza bledja, suptilna i peskasta jata, a NGC 2266 je i vise od toga jer pravi lep kontrast sa svetlim zvezdanim lancem desno od sebe.

Jato je puno strukture i ona je podeljena u jasno izdvojive forme:

- desno od samog jata nalazi se lanac od osam zvezda. Tri zvezde su svetle a pet bledih. I sam taj lanac je lep pogled jer mu sjaj zvezda redom opada odozgo pa na dole,  gde je najsvetlija zvezda lanca i najsevernija. To je zvezda SAO 78670 magnitude 9. Neki tekstovi navode ovu zvezdu kao najsvetliju zvezdu jata ali to nije tacan podatak. Zvezde ovog lanca su superimponirane i sve su mnogo blize nama od samog otvorenog jata. Najsjajnija zvezda NGC 2266 sija tek magnitudom 11, pa je jasno da SAO 78670 nije deo jata. Stavise, ona je cak 13x bliza nama od zvezda NGC 2266.

- samo jato se smestilo levo od lanca, ali veoma blizu njega. Gusto je i peskasto ali vec na ovom uvecanju potpuno razlucivo u nekih dvadesetak pojedniacnih zvezdica magnitude od 11 pa bledje. Tih 20-tak zvezda postavljene su preko jakog pozadinskog sjaja u vidu mlecnog tepiha nerazlucenih zvezda. Jato je trougaonog oblika, i to skoro jednakostranicne forme. Jedna stranica trougla paralelna je svetlom lancu iz prethodnog pasusa, dok mu se vrh udaljava od laca na levo. I ta geometrijska forma snazno pojacava vizuelni utisak posmatranja ovog objekta. Ne samo sto su zvezdice jata prelepo isprskane preko njegove povrsine, vec i grade skoro pa pravilnu geometrijsku formu. Dodatno, najsjajnije zvezde jata smestene su u sva tri temena trougla, pa sve to deluje lepo uokvireno i jako prijatno za oko.

- ako se bas pazljivo pogleda videce se da se izmedju luka svetlih zvezda i samog otvorenog jata nalazi uska i vertikalna bezzvezdana praznina. Ona kao da odvaja zvezde jata od superimponiranih zvezda luka. Kada se ta praznina uoci to sve vec dobija formu pred kojom posmatrac ne moze da ostane ravnodusan. Toliko toga u objketu precnika samo 5' !

Ako je noc dobra jato moze da izdrzi uvecanje 320x, gde se prikaze malo drugacije. Naime, na tom uvecanju pomalo nestaje ta maglicasta pozadina nerazlucenih zvezda ali u pogled ulazi jos vise zvezda. Sa jedne strane gusi se taj lepi tepih po kome su kao klikercici bile razbacane zvezde jata, ali sa druge strane jato postaje bogatije i jos gusce. Tamna pruga izmedju luka i jata se naglasi i vidi se da ona tacno pratri konturu luka.

Ovo je izuzetno lepo i atraktivno jato, puno forme i suptilne guste razbacanosti zvezdica na malom trougaonom prostoru. Medjutim, i isto vreme ovo nije naivan objekat za posmatranje. Obejkat se tesko izdvaja, mali je i ako ne znamo da je tu mozda se cak moze i promasiti. Po meni vredi svog ulozenog truda.


NGC 2129

Otvoreno jato magnitude 6.7 i prividne velicine 6'x6'.

Ovo mlado i malo otvoreno jato staro je samo 10 miliona godina, i sacinjeno je od zvezda velikog magnitudnog raspona. Jatom dominiraju dva mlada plava superdzina B-tipa: SAO 77842 magnitude 7, i SAO 77839 magnitude 8. Zvezde su istinski giganti, a kako dele zajednicko sopstveno kretanje i radijalnu brinu pretpostavlja se da formiraju binarni sistem. Zvezde stoje na separaciji oko 2', a sve ostale zvezde ovog otvorenog jata znatno su bledje od ove dve i smestene su u procepu izmedju njih. Kako ovaj par zvezda daleko nadsijava sve ostale clanice, vizuelno izgleda kao da su zvezde superimponirane preko jata. Medjutim, to nije slucaj, binarni sistem je sastavni deo objekta i predstavlja njegove najsjajnije zvezde. Tu je i jos jedna zvezda magnitude 10, a sve ostale su bledje.

Lociranje: jato je udaljeno samo 40' od svetle zvezde 1 Geminorum magnitude 4.7, krajnje zvezde u stopalu Kastora, pa je lociranje prelako.

- krenuo sam od zvezde 1 Geminorum, koja predstavlja nozne prste stopala Kastora.
- kako se jato nalazi samo 40' zapadno od nje, stavio sam zvezdu u okular, pomerio zvezdu tek malo na levo i dosao do pozicije na kojoj se nalazi jato.

Opservacija: posmatranje na osnovu koga dajem usmerenja izvrseno u noci 8/9.12.2024, u 02:00h.
                                                             
Postoji opasnost da ko ne zna sta trazi nece ni primetiti jato na malom uvecanju. Naime, na uvecanju 62.5x isticu se samo dve najsjajnije zvezde jata magnituda 7 i 8. Sve ostale zvezde su daleko bledje, pa sjaj ove dve zvezde zasiti polje pa se ima utisak da je u pitanju binarni sistem, a ne otvoreno jato.

Medjutim, na uvecanju 176x jato se pokazuje kao jasno razlucena mala grupacija zvezda, smestena uglavnom na malom prostoru izmedju dve najsvetlije clanice.

Ranije pomenute najsvetlije zvezde, SAO 77842 mag 7 i SAO 77839 mag 8, usmerene su u smeru od 8h ka 2h, sa svetlijom zvezdom na 2h. Ostale zvezde jata su razbacane upravno u odnosu na njih i prave 4 lanca koja su usmerenja skoro tacno ortogonalo na pravac koji spaja dve svetle zvezde. Dva od ta cetiri lanca nalaze se sa jedne strane, a dva sa drudge strane linija koja spaja dve svetle clanice, pa je mene stoga celo jato podsetilo na one stare antene za televizor (jedna dugacka sipka i po nekoliko manjih sa obe strane, upravnih na veliku).  Tri lanca su sastavljena od svetlijih zvezda, dok je jedan bas bled. Utisak '''antene za televizor'' pojacan je sa jos dve zvezde koje se nalaze na istoj liniji sa dve svetle, sto produzava duzinu sipku antene. Unutar jata sam izbrojao 18 zvezda.

Jato se sastoji od zvezda sirokog magnitudnog raspona, sa velikom razlikom u sjaju izmedju dve svetle clanice i svih ostalih. Objekat je mali, relativno dobro koncentrisan, jasno uoicljiv na srednjim i velikimm uvecanjima ali zato tesko uocljiv na malim. Sto se tice vizuelog utiska on mi je poprilicno neutralan, drago mi je sto sam objekat posmatrao, zanimljive je strukture i geometrijske forme. Nalazi se veoma blizu znamenitog otvorenog jata M35, pa sledeci put kada budete posmatrali ovaj divni Messier objekat svratite i do NGC 2129.


Mape lociranja:

NGC 2331:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/54282232574/in/dateposted-public/
NGC 2266:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/54284190775/in/dateposted-public/
NGC 2129:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/54285380393/in/dateposted-public/
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

🡱 🡳