Zašto se ne bavite vizualnom astronomijom?

[TonY206]

Kada bih se bavio astrofotografijom, radio bih to na način da fotografije što vjernije prikazuju ono što sam vidio u okularu.. Jasno mi je da bi rijetkima to bilo zanimljivo, no meni bi bio gušt.. Znam da sada fulam temu, no morao sam.. 

Živjela vizuala! 

[Lucius]

TonY slažem se. I zato je lijepo skicirati tko ima volje i mota za to. Najvjerniji i najrealniji prikaz i to je razlog zašto je meni osobno vizuala puno draža. Fotke članova su nekad zapanjujuće dobre i možeš im se danima diviti, ali na kraju krajeva sve je to fikcija koju nikad okom ne možeš vidjeti. Umjetnost više nego realnost. Netko je na cloudynight forumu napisao komentar sa kojim se slažem:
"Even if one were to be in a star ship within close range of these "technicolour" Nebulaes, looking out the portholes with naked eye, they would be just greenish pink hued clouds for the most part. Modern astrophotos images are, in my opinion, mostly an entirely artificial construct. It's just art in my opinion...."

[Leviner]

Za mene je idealno da pored ovog astrofoto setupa zbavim jos i jednog 10" dobsona, pa da nakon sto postavim ovaj setup da snima, kroz dobson lagano mogu promatrati, i to cu nadam se ubrzo i ostvariti 

To je ta igra 

Mislim da tema polako budi vizualce u astrofotografima
 

[Zeleni_Zub]

Mislim da tema polako budi vizualce u astrofotografima
 

Klupko se odmotava... 

[Danijel]

Meni je astrofotografija zanimljivija od vizuale jer se uglavnom bavim dokumentarističkom astrofotografijom. Znači, meni je astrofotografija alat da dokumentiram u slici neki događaj. Nije mi to umjetnost kako bih u astrofotografiji prikazao njezine krajnje mogućnosti nego da pokažem događaj koji se tada događao i kojeg sam tog trenutka snimao.

Recimo, kada sam snimao let svemirskog teleskopa James Webb prema L2, njega uopće ne bih vidio da sam gledao vizualno. Nije me zanimalo jesu li zvijezde napuhnute, krive boje ili slično. Cilj je bio snimiti JWST kako putuje među zvijezdama.

Ili snimiti supernovu u galaksiji. Dokumentirati taj događaj. Gledanje okom maglice, galaksije je zanimljivo nekoliko puta, kao i planete. No nakon nekog vremena uvijek gledaš isto, vidiš otprilike isto i prestane biti zanimljivo. Sve je to otprilike slično jedno drugome. Kada to vidiš desetak puta, dosadi.

Astrofotografija je puno zanimljivija i ostane za uspomenu. Isto tako, nije mi zanimljivo snimati jedan te isti objekt puno puta, monotono mi je to jer se snima uvijek isti prizor, a obrada oduzima, kao i snimanje, sate vremena da bi se u konačnici dobilo nešto malo više detalja ili boja. Mene zanimaju događaji.

Zanimljivi su mi asteroidi, kometi, nove i supernove, a Sunce mi je strast jer nikada nije isto, ali baš nikada. Zanimljive su mi pomrčine. Volim ih i pogledati vizualno jer se jasno vide. Nekakve točkice su na kraju samo to, točkice. Ljepota je u znanju što znam što te točkice predstavljaju, znam priču koja stoji iz njih, a masu njih ne bih baš uočio vizualno, no na astrofotografiji se jasno vide. I ostaju kao "opipljiv" materijal koji uvijek mogu pogledati i podijeliti s drugim ljudima.

Skiciranje Sunca mi nije zanimljivo kao skiciranje samo, nego što iz svake takve skice mogu izvući podatak o Sunčevoj aktivnosti, znači, nekog vraga sam izmjerio i iskoristio za konkretnu analizu i dobio konkretni rezultat. Nešto mi je zanimljivo snimiti, a nešto za pogledati. Iako, 99% vremena snimam i skiciram, a vrlo malo pogledam kroz teleskop.

[Acheron]

To je ta igra 

Mislim da tema polako budi vizualce u astrofotografima
 

Stvarno su malobrojni oni astrofotografi koji pogledali kroz 300tku i ostali ravnodušni. U pravilu se ljudi ugodno iznenade.

[Acheron]

Inače, samo nastavite s odgovorima, meni je ovo ful zanimljivo. 

[OuttaControl]

Ja se jos nisam udostojio pogledat kroz nesto konkretno sa dobre lokacije iako sam puno puta bio pozvan na 16 dob. Al se ne usiudim da me ne privuce haha

Glavni razlog je sto me dobro zabole leđa, opcenito imam problema sa istima, a sa ap se zavalim u fotelju u kojoj me ne bole ledja i klikajem, i puno se bolje vidi na slici nego sa mog balkona :D

Ali planete obavezno na maku bacim oko kad god su tu.

[Leviner]

Stvarno su malobrojni oni astrofotografi koji pogledali kroz 300tku i ostali ravnodušni. U pravilu se ljudi ugodno iznenade.

Iskreno još nisam nikad pogledao kroz teleskop nekim kvalitetnijim okularima.  Najbolje od vizualnog mi je bilo 10" dob kroz plossl okulare. 

[Štefek]

TonY slažem se. I zato je lijepo skicirati tko ima volje i mota za to. Najvjerniji i najrealniji prikaz i to je razlog zašto je meni osobno vizuala puno draža. Fotke članova su nekad zapanjujuće dobre i možeš im se danima diviti, ali na kraju krajeva sve je to fikcija koju nikad okom ne možeš vidjeti. Umjetnost više nego realnost. Netko je na cloudynight forumu napisao komentar sa kojim se slažem:
"Even if one were to be in a star ship within close range of these "technicolour" Nebulaes, looking out the portholes with naked eye, they would be just greenish pink hued clouds for the most part. Modern astrophotos images are, in my opinion, mostly an entirely artificial construct. It's just art in my opinion...."

Iako tema nije što je bolje (vizualno ili AP) , nego zašto netke ne radi jedno ili drugo ipak ću samo reći, ni običnu rentgensku sliku pluća , ni kompjuteriziranu tomografiju, ni sliku s elektronskog mikroskopa ili ultrazvuka nikad ne možeš vidjeti , pa ipak nisu fikcija ( operiraju ljude , dizajniraju lijekove na bazi toga) . Fikcija je samo u tome da izabereš kako ćeš prikazati neki nepobitni fakt. (umjesto crvne boje za Ha možeš uzeti zelenu, plusiće , točkice) . Pojednostavljeno, podatke u Excelu možeš prikazati različitim grafovima, ali izbor vrste grafa ne čini graf fikcijom. AP je samo vizualizacija podataka s analitičkog instrumenta, ni više ni manje. Osim "kompozitne " AP koja postaje trendi koju ni ne želim komentirati u ovom kontekstu i ne spada niti zaslužuje biti na ovom forumu.

[Acheron]

Da, mene ovdje interesira osobna motivacija, ne što je bolje jer je ta rasprava bespredmetna.

[Leviner]

Razmišljam si nešto, kako je danas vizualna astronomija postala ništa.
Tu na forumu je nas par koji većinu vremena kada smo s teleskopom provodimo za okularom, a ni van foruma nije bitno drugačija situacija.

Zato jedno jednostavno pitanje: zašto se ne bavite vizualnom astronomijom?

Samo da napomenem, interesiraju me osobni razlozi i motivacije za bavljanje astrofotografijom. Rasprave što je bolje, vizuala ili astrofotografija, su ionako besmislene.

Ja ću biti toliko slobodan pa ću postaviti pitanje autoru teme,  prekaljenom vizualcu -  koji je razlog tvojeg ne bavljenja astrofotografijom?

Si ikad imao pokušaje bavljenja time?

Smatram da bi i tu stranu ploče bilo zanimljivo čuti.
 

[Acheron]

Ja ću biti toliko slobodan pa ću postaviti pitanje autoru teme,  prekaljenom vizualcu -  koji je razlog tvojeg ne bavljenja astrofotografijom?

Uh, odgovor ima više aspekata.

Vizualna astronomija je jeftinija (barem je to bila do nabavke 500tke  ). Krenuo sam u astronomiju 2005. sa budžetom od 50kn tjedno, tako da astrofotografija je bila van domašaja.

Vizualna astronomija je za mene jednostavnija, nema toliko pimplanja s opremom. Mogu postaviti sve za 15min, promatrati i pokupiti sve za 15min. Otići na promatranje mi je postalo kao otići na meditaciju. Iz tog razloga najčešće i volim promatrati sam.

Volim popisivati, evidentirati, mjeriti (ipak sam geodet) pa sam si sistematičnim lovom na tamne fleke našao nišu koja me ispunjava.

Volim crtati.

Ima inata u meni, svi su u astrofoto, e onda ću ja biti poseban pa se baviti vizualom.

Svojim promatranjima i skicama želim dokazati/pokazati da se može vidjeti više nego što ljudi misle da se može vidjeti. Sam sebe iznenadim kada ulovim neki taman ili jedva uočljiv detalj, to me baš "nabrije". S druge strane, kad netko pogleda nešto sjajno kroz teleskop, recimo M42, i ostane ravnodušan... iskreno mislim da s tom osobom nešto nije u redu te je zakinuta za osjećaj ljepote.

Sada sam se već izgradio i isprofilirao kao dobar vizualac. Trudim se uvijek da su mi skice i promatranja najveće moguće kvalitete. Da se prebacim na astrofotografiju teško bih podnio kretranje od nule. Kompetitivan sam, ako ću se nečim baviti želim biti među najboljima.
Primijetio sam da dijelu astrofotografa, kada sve od opreme proradi, astrofotografija postane dosadna. Stvari budu previše lake nakon toga pa nestane izazov.

I na jednom koncertu sam se zagledao u publiku i shvatio kako većina ljudi snima mobitelom koncert. Ti ljudi su se opterećivali kadrom, zoomom, svjetlinom, čija glava ispred njih im ometa snimanje itd... koncert vjerojatno nisu doživjeli. Na kraju sam se zapitao, koliko ljudi je stvarno na tom koncertu?! Iz tog razloga se bojim da bih pimplajući po astrofoto setupu bio previše preokupiran da doživim ljepotu neba. (A ni zadnjih 10 godina ne vadim mobitel na koncertu, ionako na Youtube-u kasnije bude boljih snimaka od bilo čega što ja mogu snimiti.)

Si ikad imao pokušaje bavljenja time?

Jesam, u Danijelovom stilu, da dokumentiram događaj na nebu ili onak usput kad se umorim od promatranja. Meni je promatranje kroz okular mentalno veoma intezivan proces i jednostavno se umorim nakon 3h. Lakše mi je na biciklu odvoziti 150km, nego promatrati 3h+.
Doživio sam uzbuđenje kada iz RAW podataka dobiješ konačan rezultat, shvaćam taj poriv i te rezultate je puno lakše podijeliti s drugima. Laici lakše shvate što je pisac želio reći. Skice, one su u današnje doba šarenila, filtera, instagrama itd... veoma apstraktne ljudima, ali davno sam si rekao "bolje jedan iskreni lajk za skicu nego 500 površnih lajkova za fotku". Nažalost, nisam jednom svjedočio tome da se netko proda za lajkove (na sreću takvih nema na forumu, ovdje je ipak "HC" ekipa).
Volio bih jednom kroz 500tku snimiti fotku planeta da ljudi padnu na dupe i da pokažem drugima kako se to radi. To mi je OK jer snimati planete mogu sa svjetlosno zagađane lokacije ili dok piči Mjesec, tj. ne troši mi dragocijeno vrijeme za tamnim nebom.

I tak, filozofija...

[Lucius]

Iako tema nije što je bolje (vizualno ili AP) , nego zašto netke ne radi jedno ili drugo ipak ću samo reći, ni običnu rentgensku sliku pluća , ni kompjuteriziranu tomografiju, ni sliku s elektronskog mikroskopa ili ultrazvuka nikad ne možeš vidjeti , pa ipak nisu fikcija ( operiraju ljude , dizajniraju lijekove na bazi toga) . Fikcija je samo u tome da izabereš kako ćeš prikazati neki nepobitni fakt. (umjesto crvne boje za Ha možeš uzeti zelenu, plusiće , točkice) . Pojednostavljeno, podatke u Excelu možeš prikazati različitim grafovima, ali izbor vrste grafa ne čini graf fikcijom. AP je samo vizualizacija podataka s analitičkog instrumenta, ni više ni manje. Osim "kompozitne " AP koja postaje trendi koju ni ne želim komentirati u ovom kontekstu i ne spada niti zaslužuje biti na ovom forumu.

Ma nisam ni mislio započinajti što je bolje (ap ili vizuala)...sorry ako je tako zvučalo. Htio sam samo reći da mi je realniji prikaz mojim okom nego preko fotografije i veći mi je gušt pogledati kroz okular. AP nekog objekta je varijacija na temu, a vizualno neki objekat mogu 10x gledat i svaki put može biti nešto novo što nisam primjetio prošli put. I ovo što Acheron veli lakoća vizuale. Nema kablova, spajanja, kompjutera itd.
Kad smo kod uređaja i to je jedan razlog zašto sam vizualac. Kad sam uzimao teleskop cilj mi je bio maknuti se iz kuće i biti pod vedrim nebom, a ne još više buljiti u ekran, a sa AP bogme moraš dosta vremena biti pred ekranom.

[Zumbul]

Zanimljiva tema. Mislim da se svi amateri zapravo više ili manje bave "vizualnom astronomijom" samo je pitanje isključivosti (samo to) i redovitosti i sistematičnosti. Ja volim pogledati kroz okular sve dostupne objekte, mogao bih tako cijelu noć a da mi ne dosadi, ali ih je iz Zagreba jako malo, a na to jadno nebo mi ode 80 % ukupnog "dežuranja" uz teleskop (-e). Fotografijom ipak izvučem više. Pa makar samo konture npr. M51 ili M101 jer u okularu ih uopće nema. S druge strane, samo promatranje kroz okular je (ako ne skiciraš ili nešto mjeriš) ipak samo svjedočenje. A fotografija traži neku vrstu kreativnosti i vještine. Ipak treba napraviti rektifikaciju, složiti vođenje, povezati montažu s računalom, uskladiti rad kamere itd. A da ne spominjem kasniju igru oko obrade. To je izazovno, ali i zabavno. Skiciranje je možda u toj klasi, ali meni je ipak malo mazohistički (a nisam baš ni vješt) premda duboko poštujem amatere koji to rade i uživaju u tome. Oni isto tako mogu nešto i pokazati, kao i astrofotografi. Mjerenja u vizualnom području su danas mislim gotovo izumrla. Sjećam se da sam u gimnazijskim danima mjerio končanim mikrometrom ekvatorski i polarni promjer Jupitera radi određivanja spljoštenosti, duljinu sjena brda i kratera na Mjesecu radi određivanja njihove visine (tu je trebalo i nešto matematike, te dosta podataka iz godišnjaka), zatim pozicijske kutove kometnih repova i sl. Ali to je daleka prošlost. Vizualnu fotometriju promjenljivih zvijezda nisam prakticirao (Argelanderova i Pogsonova metoda), koristio sam to samo jednom zgodom kad smo mjerili prividni sjaj asteroida Eros. U to vrijeme se kroz okular vidjelo više nego se moglo snimiti tada dostupnim tehnikama (uz izuzetak entuzijasta koji su uspjeli sat ili dva izdržati ručno vođenje). I tako sad pokušavam s astrofotografijom, želim bar malo uhvatiti korak sa suvremenim metodama jer sam tijekom zadnja dva desetljeća neaktivnosti propustio revolucionarni ulazak digitalne tehnologije u astrofotografiju. Ali još uvijek me puno više veseli prčkati oko teleskopa i trpati objekte u vidno polje kamere, nego u sobi ispred ekrana razvlačiti histograme i ubijati gradijente. Zato su mi obrade površne i šlampave. No možda se i tu potrudim...