Novi Postovi

#1
Sazvezdje Monocers:

- NGC 2261 (Caldwell 46) - Hubble Variable Nebula (variabilna refleksiona maglina)
- binarni sistem i dva otvorena jata u jednom vidnom polju:
     - Epsilon (𝞮) Monocerotis
     - Dolidze 22
     - Collinder 92



NGC 2261 (Caldwell 46) - Hubble Variable Nebula

Varijablina refleksiona maglina, magnitude 9 i prividne velicine 2'x1'.

Ovaj neverovatno lepi objekat je varijabilna refleksiona maglina, pa da je red da opis objekta krene sa objasnjenjem prirode takvih objekata. U principu, refleksione magline su oblaci gasa koji odbijaju (reflektuju) svetlost zvezde u svojoj blizini. Nesto slicno kao kada upalimo sijalicu u sobi i vidimo predmete u njoj. Sijalica je izvor svetlosti (zvezda) a njena svetlost se odbije o predmete po sobi (maglina) i stize do naseg oka. Stoga mi vidimo ne samo izvor svetlosti vec i sve objekte o koje se ta svetlost odbila. Varijabilne refleksione magline su posebna vrsta refleksionih maglina ciji se sjaj menja zbog promene sjaja same zvezde. U nasem  primeru to bi bila sijalica sa potenciometrom: ako zagusimo svetlost sijalice i predmeti u sobi ce se slabije videti, kada pojacamo njen sjaj - cela soba postaje vidljivija.

Hubble Varijable Nebula je oblak gasa i prasine koji reflektuje svetlost zvezde R Monocerotis. Sama zvezda nije vidljiva i nalazi se sakrivena iza visokog sjaja magline. Ne zna se sigurnoscu zasto je maglina varijabilna. Najverovatnija hipoteza pretpostavlja da cestice prasine koje su u neposrednoj blizini R Moncerotis kreiraju senke koje prelaze preko magline i tako umanjuju njen sjaj. R Monocerotis je izuzetno mlada zvezda, ''novorodjence'' staro tek 300.000 godina.

Maglina ima distinktivni oblik komete sa sirokim repom. Na fotografijama izgleda lepo ali nista ne moze da pripremi posmatraca koji je posmatra po prvi put na svetli i ostri prikaz koji ga ceka u okularu. Fascinantan objekat, prava posmatracka meta; dan danas se secam svog sirokog osmeha kada sam je po prvi put ugledao.

Lociranje: lociranje je izuzetno jednostavno ako se krene od popularnog osmatrackog objekta NGC 2264 - Christmas Tree Cluster. Maglina se nalazi samo 1º juzno od njega.

- krenuo sam od NGC 2264 - Christmas Tree Cluster. Njegovo lociranje dao sam u prethodnim postovima.
https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/53450707707/in/dateposted-public/

- pogledamo NGC 2264 kroz okular malog uvecanja, pomerimo objekat na sever do vrha jelke i na juznoj strani vidnog polja nece se moci promasiti fantasticna pojava nase mete - NGC 2261, koja ce se pojaviti u vidu male komete sa sirokim repom.

Opservacija: Bez trunke zadrske mogu da kazem da je Hubble Variable jedan od najboljih posmatrackih objekata koje sam imao prilike da osmotrim!

Maglina izgleda prelepo! Toliko  je svetla i ostra da podnosi sva uvecanja i ja sam najbolji pogled imao na 320x gde maglina pokazuje sledecu strukturu:

- objekat je mali ali ostar i mora se posmatrati na visokim uvecanjima. Smesten je neposredno iznad svetle zvezde magnitude 10, koja se nalazi samo 2' juzno od magline. U vidnom polju nalazice se jos jedna zvezda magnitude 10, 8' na zapadu. Medjutim, ove dve svetle zvezde ni na trenutak nece naskoditi sjaju objekta.

- maglina ima oblik komete sa vrhom usmerenom na severozapad. Vrh joj je spicast i tacno u vrhu magline nalazi se zvezda. Od vrha, maglina se lepezasto siri na jugoistok u obliku sirokog repa komete. Sjaj magline ravnomerno bledi pocevsi od zvezdolikog vrha pa prema kraju ''komete''. Unutar tela magline nema jacih skokova i padova u sjaju. Citao sam da se kroz vece aparature vidi nejednakost sjaja ali u 12'' maglina uniformno gubi sjaj. Izraz ''gubi sjaj'' mozda je malo pretezak, jer cak i u svojim najbledjim delovima maglina izgleda dovoljno svetlo da nema nikakve potrebe za perifernim vidom ili bilo kakvim naprednim tehnikama posmatranja.

- ivice repa komete nisu pravolinijske vec su zakrivljene taman toliko da ''kometa'' izgleda kao da je u letu. Predivno! Bas te zakrivljene ivice daju dinamicnost pogledu a maglina izgleda kao da se krece.

- sto se tice sjaja ispune objekta, treba reci da su ivice ''repova'' svetlije od ispune unutar njih.

- ono sto izdvaja ovaj objekat iznad ostalih su neverovatno ostre ivice pri spoju sa okruzujucim svemirom. Nista u ovoj maglini nije ni difuzno ni amorfno - ivice su jasno definisane kao iscrtane ostrom olovkom. Ne mogu u ovom trenurku da se setim ni jedne magline, bilo koje vrste, koja na 320x nije postala ''mekana''. Hubble Variable ostaje ostra i na 320x isto kao sto je bila i na manjim uvecanjima.

- sve do sada opisane karakteristike objekta dao sam u nefiltriranom pogledu. Maglinu sam posmatrao i OIII filterom i nisam primetio neke nove pojave koje dosadasnji opis nije pokrio.

- u jednoj od prethodnih teza naveo sam da je vrh magline zvezdolik. Jos uvek nije poznato da li je to u stvari zvezda R Monocerotis ili samo visoka kondenzacija prasine. Neki prihvaceni stav je da se R Monocerotis ne vidi od gustih maglovitih oblaka prasine i gasa, te da je vrh magline koji izgleda kao zvezada samo visoko kompresovana prasina. Medjutim, to nije sa sigurnoscu utvrdjeno, pa stoga postoji sansa da se negde bas u tom vrhu krije i famozna zvezda kojoj maglina duguje svoj sjaj.

Iz nekog razloga Hubble Variable Nebula cesto nije ni medju provih 100 ''objekata za pogledati'' amaterskih astronoma. Ne znam zasto je to tako, cak i u astronomskim magazinima mnogo su obradjivaniji bledi Messier objekti poput M72 nego ovo ''cudeso'' na nebu. Mnogo ima objekata koji mi danas sa ''pristupacnim'' cenama srednjih aparatura mozemo dobro osmotriti a koje Messier i Mechain nisu mogli. Hubble Variable je apsolutno na vrhu te liste.


Epsilon (𝞮) Monocerotis, Dolidze 22 i Collinder 92

U ovom opisu imamo jedan lep binarni sistem i dva otvorena jata u jednom okularskom pogledu. Sva tri objekta nalaze se unutar razdaljine od samo 30', pa mogu stati u jedno vidno polje i srednjih uvecanja. Mete se nalaze u glavi jednoroga, koje je mozda i vizuelno najvidljivji deo ovog bledog sazvezdja.

   - Epsilon (𝞮) Monocerotis

Binarni sistem cije komponente sijaju magnitudama 4.39 i 6.72. Separacija sistema je 12.3''.

Primar je ostareli subdzin stelarne klase A5 IV, dok je sekundar zvezda glavne sekvence spektralne klase F5.

Lociranje: zvezdu sam video golim okom i direktno sam je naciljao.

Opservacija: par je razlucen vec na uvecanju 62.5x, na kome deluje ostro i prijatno za oko. Primar je plavo-bele boje koja vise ide na belu, dok je sekundar vrlo lepe zuckaste boje, koja cak vuce na zeleno. Uvek lomim jezik i osecam se nelagodno kada treba da kazem ''zelena'' zvezda, jer naravno, zelene zvezde ne postoje. Medjutim, posmatracka percepcija je to sto jeste, krajnje individualna, i mnoge zvezde usled igre boja binarnih sistema deluju zeleno.

Iako je uvecanje 62.5x dovoljno da se par razdvoji, boje bolje dolaze do izrazaja na vecim uvecanjima. Na uvecanju 107x pogled je veoma lep i zanimljiv. Par deluje nekako neskladno u svemu - i u velicini i u bojama. To stvara dobar kontrast velicine i koloricnosti i pravi pogled interesantnim. Primar je osetno veci od pratioca, ali se manja zvezda ne pojavljuje tackasto vec sa ispunom. Zvezde su taman magnituda da sijaju svetlo ali ostro, bez pufnastog rasipanja sjaja. Na ovom uvecanju defokusiranjem zvezda mogu se napraviti i difrakcioni prstenovi radi bolje percepcije boje. Zelena boja sekundara uocljiva na malom uvecanju se gubi, a difrakcioni prsten se ispunjava zuto-narandzastom bojom. Difrakcioni prsten primara je zanimljiv: iako je beo, to je neka cudna bela koja malo vuce ka zuckastoj. Ja volim da se igram sa defokusiranjem zvezda kada god to separacija dozvoli, boje se razliju preko prstenova i postanu mnogo izrazenije i jaznije. Takodje, desavalo mi se da se prstenovi zvezda naizgled istih boja popune poprilicno drugacijim nijansama, i to su uvek zanimljiva osmatranja.

   - Dolidze 22

Otvoreno jato prividne velicine 7'.

Lociranje: jato je locarno tik uz zvezdu HD 44730 magnitude 8.5, koja se nalazi samo 4' istocno od 𝞮 Monocerotis.

Dok se Collinder 92 moze primetiti i na malom uvecanju, za Dolidze 22 mora se otici na veca uvecanja. Jato se nalazi tiku uz svetlu zvezdu HD 44730. Zvezda se ne moze promasiti jer sija svetlom magnitudom 8.5 i izdvaja se po narandzastoj boji. Zvezda nije deo jata, ali si se jato nalazi tik istocno od nje, na rastojanju od koji minut. Stoga treba uvecati zvezdu poprilicnim uvecanjem jer je Dolidze 22 siromasno, malo i bledo jato.

Jato se sastoji od dva para optickih dvojnih zvezda na rastojanju od svega nekoliko minuta. Pravci pruzanja oba sistema su bukvalno paralelni, sto stvara prijatan pogled bez obzira na male dimenzije jata. Oko njih ima jos veoma bledih zvezdica, skoro na pragu vidljvosti, koje su verovatno deo objekta. Siromasan i neugledan pogled, da nisam znao da je u pitanju otvoreno jato ne bih ga ni primetio.

   - Collider 92

Otvoreno jato magnitude 8.6 i prividne velicine 11'x11'.

Lociranje: jato se nalazi oko 30' jugoistocno od 𝞮 Monocerotis.

Opservacija: kao i sva Collinder jata, i ovo je siromasno i rasuto, ali je za razliku od Dolidze 22 relativno bogato. Jato se sastoji od sest svetlih zvezda i oko 25 bledjih.

Jatom dominiraju dve zvezde magnitude 8 i 9, koja prave kicmu objekta. One se nalaze na separaciji od 7' i usmerene su tacno od severa ka jugu, sa svetlijom zvezdom na severu. Odmah do bledje zvezde nalazi se jos jedna zvezda magnitude oko 11 koja sa njom pravi blizak opticki par. Prostor Izmedju te dve svetle zvezde ispunjavaju tri zvezde magnituda oko 10 koje formiraju tupougli trougao. Ostale zvezde razbacane su preko glavne forme objekta, gde je pomena vredan jedan luk ok 4 zvezde koji se smestio tacno uz krajnju juznu zvezdu i izgleda kao kruzni isecak sa centrom u poslednjoj svetloj zvezdi jata.

Jato je u osnovnoj formi vidljivo vec na 62.5x, ali je za sitne detalje potrebno otici na veca uvecanja. Jato deluje dugacko i relativno pravolinijski i lako se istice iz okruzujuceg neba. To ''lako se istice'' treba uzeti sa rezervom. Naime, vecina Collinder jata su velika, rastrkana i bez centralne kondenzacije, te se lako isticu ako znamo sta trazimo. Ako ne znamo da je u pitanju zvezdana jata, moze se desiti da samo predjemo preko njih uzimajuci ih za random grupaciju zvezda.
#2
DUBOKI SVEMIR / Odg: Medusa Nebula - SH2-274
Zadnji post by Stipa - Jučer u 19:59:15
Citat: veljac  u Jučer u 11:15:25Inače, pošto sam naci za kadriranje, primjećujem da ti lijevo fali dio Meduze *zubko*.

Hvala kolega na opasci, moram još malo poraditi na samom promišljanju kadriranju prije upuštanja u fotografiranje. Ova planetarku je dosta velika te bi ju bilo bolje snimiti sa većim senzorom
#3
PRAKTIČNA ASTRONOMIJA / Odg: 206 - LOG
Zadnji post by TonY206 - Jučer u 19:06:08
Bilo je aktivno neko vrijeme. Sad opet čekanje da oblaci prođu..
#4
PRAKTIČNA ASTRONOMIJA / Odg: 206 - LOG
Zadnji post by Acheron - Jučer u 18:46:46
Toni u 5. brzini
#5
PRAKTIČNA ASTRONOMIJA / Odg: 206 - LOG
Zadnji post by TonY206 - Jučer u 18:30:51
Prošlu srijedu, 05.02. sam u suradnji sa Zajednicom tehničke kulture Karlovačke županije napravio javno promatranje za dvije grupe klinaca, polaznika robotike.

Družili smo se na maloj livadi pored zgrade u kojoj su prostorije ZTK.. Promatrali smo mak-om 150mm. Na tapeti su bili Venera, Jupiter, Mars, M42 i Mjesec.

Većini klinaca se najviše svidio Mjesec, nekima Jupiter, a rijetkima M42. Jedan je čak "prijavio" da je M42 zelenkasta  *zubko*

Sve u svemu bilo je zanimljivo druženje, klinci su poprilično maštoviti i zainteresirani. Nešto su usput i naučili.. Otprilike sam se zadržao oko sat vremena sa svakom grupom, pa smo uspjeli dosta i popričati o promatranim objektima..

#6
Hvala, Nevene, odlična primjedba u vezi INA kratera. Probat ću vidjeti može li se bolje istaknuti  *tu*
#7
PRAKTIČNA ASTRONOMIJA / Odg: Vizuala by Lucius
Zadnji post by Lucius - Jučer u 14:42:20
Datum: 9.2.25.
Promatranje broj 114
Teleskop: SW Mak 180

Ne pamtim kada sam zadnji put izašao promatrati po jakoj mjesečini, ali treba iskoristiti svaki trenutak pogotovo jer je bilo vedro i prozirno sa jako mirnim zvijezdama. Odlučio sam fino sjesti i fokusirati se na dvojne u Orionu. Temperatura je bila ugodna i viša nego prošlih promatranja pa mi nisu trebale niti rukavice. Teleskop nije trebao biti satima na zraku da se ohladi.

Rigel (216x) – B zvijezda se jako lijepo vidi u kombinaciji sa sjajnom bijelom A zvijezdom koja je skoro skroz mirna. Ovo je naznaka dobrog seeinga pa odmah idem na teže dvojne.

882.) STF 728 ili 32 Ori (216x); SAO 112849, sep: 1.4˝ - vidi se naznaka dvije bijele zvijezde.
396x – sad već jasno vidim dvije bijele zvijezde, ali bez crne praznine između njih jer su vanjski prstenovi poprilično debeli i sjajni te se isprepliću.
475x – na momente se tu da vidjeti malo crnog prostora. Sada je jedna zvijezda bijela, a druga ima jasnu plavkastu nijansu.

19.) RT Ori (180x) – odmah iznad. Mali je problem naći zbog sjaja Mjeseca. Slaba zvijezda na kojoj možda primjetim crveno-narančastu nijansu.
216x – ista situacija kao ranije. Nije tu boja baš jasna zbog slabe magnitude zvijezde.

883.) STT 111 (216x); SAO 94671, sep: 2.8˝ - sjajna bijela A i puno slabija mala B zvijezda na jako maloj separaciji.

Jupiter (216x) – evo sam opet potrefio na tranzitu crvene pjege koja je tamna i smještena na zapadnoj strani. Planet izgleda odlično. Da se primijetiti blaga valovitost na pojasevima posebno na donjem.
180x – još ugodniji pogled nego ranije. Oba pojasa su sada izbrazdana linijama i valovima (ne znam bolje objasniti). Imam dojam 3D efekta. Sjetih se sada jedne dvojne između Jupitera i Aldebaran koju mi je kolega Dražen preporučio, a ja je ranije nisam promatrao.

884.) STF 559 (180x); SAO 94002, sep: 3.1˝ - dvije lijepe bijele bliske zvijezde identičnog sjaja.
Seeing je odličan pa idemo probati 52 Ori.

885.) STF 795 ili 52 Ori (180x); SAO 113150, sep: 0.96˝ - vidim blagu elongaciju.
475x – dvije podjednako sjajne bijele zvijezde na bezobrazno maloj separaciji za koju i nisam 100% siguran je li tu, ali dvije odvojene zvijezde su jasne kao dan.
540x – nema neke razlike u pogledu.
660x – jasno razdvojene zvijezde (jako mala separacija). Dosta su tamne, ali slika nije raspadnuta.

886.) STT 123 (216x); SAO 94975, sep: 2.1˝ - žućkasta ne baš sjajna A i mala slaba B zvijezda odmah do nje.

887.) BU 1048 (216x); SAO 132234, sep: 2.2˝ - bijela A i na jedvite jade vidljiva B zvijezda smještena na sjeveru.

Sirius (216x) – bez uspjeha.
475x – možda zabljesne na rubu okulara, ali nisam siguran.
300x – kao i prošloga puta prisutan je mali šiljak na mjestu gdje bi trebala biti B zvijezda, ali je ovaj puta ne vidim. Ne odvaja se čak ni na rubu okulara. Mislio sam da će Sirius večeras pasti 100% s obzirom na seeing, ali izgleda da kod nje nema pravila.

888.) STF 820 (216x); SAO nema, sep: 5.1˝ - dvije jako slabe zvijezde na maloj separaciji. Jedna je žuta, a druga plavkasta.

Vlaga postaje sve jača i lagano se vidi mokrine na cijevi teleskopa, a također je i zahladilo. Pokušao sam pronaći još nekoliko slabih i bliskih dvojnih u Orionu, ali smeta mi Mjesec i skoro ništa ne vidim kroz tražilac (samo sjajnije zvijezde). Okrenuo sam prema Blizancima i jedva nekako naciljao Eta Gem.

889.) BU 1008 ili Propus (216x); SAO 78135, sep: 1.8˝ - bez uspjeha.
475x – napokon! Sjajna zlatno-žuta A i dosta manja B zvijezda iste boje (uz možda malu primjesu narančaste). B zvijezda ,,plovi" ispred A zvijezde prema zapadu. Koliko me je samo namučila ova zvijezda, a sad ih vidim jasno kao dan pa se pitam, kao i za Fawaris, kako ih ranije nisam opazio.

HEI 670 (475x) – bez uspjeha iako mi se na trenutak učinilo da vidim slabu B zvijezdu.

42 Ori (475x) – dosta to pleše (jer je već poprilično nisko) pa nisam siguran je li elongacija ili ne. Uglavnom, dvije zvijezde ne vidim.
Odlučio sam ovdje završiti promatranje. Prava je šteta da Mjesec nije slabiji jer sam imao lijepi broj bliskih dvojnih koje se isplate pokušati kada je seeing bio ovako dobar, ali ih jednostavno ne mogu pronaći.
#8
Odlične fotke Gobart, baš predivna scena. Inače na ovaj fotki je i ono famozno 'plavo jezero' ili ti INA crater. Označio sam poziciju pa ako imaš neku veću rezoluciju možda se i vidi nešto, probaj podići plavu ako filter nije ubio.

https://en.wikipedia.org/wiki/Ina_(crater)
#9
DUBOKI SVEMIR / Odg: Medusa Nebula - SH2-274
Zadnji post by veljac - Jučer u 11:15:25
Inače, pošto sam naci za kadriranje, primjećujem da ti lijevo fali dio Meduze *zubko*.
#10
PRAKTIČNA ASTRONOMIJA / Odg: Noa pod zvijezdama
Zadnji post by stipe - Jučer u 08:45:04
Idealan setup za klinca, a i za odraslog. Takav je bio i Vedranov setup na maratonu!

Svaka cast obojici na trudu i zalaganju! *pljesk*
🡱 🡳