PavleR - Posmatranja DSO i binarnih sistema

Autor PavleR, 23.12.2023. u 23:08:49 sati

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 1 Gost pregledava ovu temu.

PavleR

Citat: MarkoO  u 15.01.2025. u 10:33:47 satiKao što kaže Edi užitak za čitati, ja bi dodao još inspirativan i nadahnjujući tekst koji tjera pod nebo. Ali i edukativan, osim tih stelarnih potresa (baš bi bilo zanimljivo biti svjedokom takvih događaja!) naučio sam razliku između refleksijskih i emisijskih maglica i da kod refleksijskih ne djeluju filteri.

Daj mi samo reci, ova orjentacija istok-zapad i prema satima, je uzimajući u obzir obrnutu sliku?


Marko, hvala na citanju i komentarima.

Tako je, pri opisu pogleda kroz okular usmerenja dajem kako ih vidim u okularu, dakle u obrnutoj slici. Znaci ako je u opisu neki objekat na 1h,to je gore pa malo desno u okularu. Trudicu se da izbacim to istok, zapad jer razumem da to ume da zbuni, ali ne uspevam uvek, navika. Levo, desno, gore, dole i prema satima je ipak jasnije.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Acheron

E, jedan prigovor, bolje rečeno savjet za taj način orijentiranja.
Ta orijentacija po satim u okularu ne vrijedi puno ako se ne zna datum i vrijeme promatranja.

Primjer: Ako je objekt na istoku 30° nad horizontom, ono što je tada 12h kada taj isti objekt bude u meridijanu bit će 1.5h ili 2h, a 2-3 poslije kulminacije na cca 4h. Kako objekt klizi po nebu tako se "prevrene" gledan sa Zemlje :)

PavleR

#302
Citat: Acheron  u 15.01.2025. u 11:58:25 satiE, jedan prigovor, bolje rečeno savjet za taj način orijentiranja.
Ta orijentacija po satim u okularu ne vrijedi puno ako se ne zna datum i vrijeme promatranja.

Primjer: Ako je objekt na istoku 30° nad horizontom, ono što je tada 12h kada taj isti objekt bude u meridijanu bit će 1.5h ili 2h, a 2-3 poslije kulminacije na cca 4h. Kako objekt klizi po nebu tako se "prevrene" gledan sa Zemlje :)

Znam Vedrane da je to nedostatak, svestan sam njega vec duze vreme. Taj problem se pogotovo javlja u sazvezdjima blizu Polarisa, recimo Cepheus, Cassiopeia, Cameloparedalis. U toku jedne noci orijentacija se potpuno promeni u roku od nekoliko sati.

Problem mi je sto cesto ovi izvestaji nisu plod jednog, vec vise posmatranja, i ponekad su usmerenja u tih nekoliko posmatranja drugacija. Moram da se odlucim za jedno :). Kada god opisujem objekte u sazvedjim blizu Polarisa napisem da usmerenja treba uzeti sa rezervom. Takodje, ponekad su posmatranja stara i po godinu i vise dana. Ja svako posmatranje audio snimim, napisem izvestaj, a onda u intervalima od po nedelju dana opisujem po nekoliko meta. Cilj mi je da tema bude ziva godinama, u redovnim intervalima. Stoga ponekad i ne znam u koje vreme sam posmatrao koji objekat jer sam bio lenj i nisam zapisao. Moram to da ispravim, slazem se sa tobom i trudicu se da u opisima navedem datum i vreme posmatranja na osnovu koga dajem usmerenja.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Acheron

Možeš uvijek po nekom planetariju pogledati orijentaciju detalja pa staviti napomenu "U 8. mjesecu u 22h taj i taj detalj je na 3h u okularu"

TonY206

M78 sam davno promatrao kroz 130mm, sada stoji na listi za veći instrument. Veselim se tom objektu jer očekujem da će razlika biti znatna.

Bravo za izvještaje kao i uvijek  *pljesk*
SkyWatcher Flextube 300p GoTo
SkyWatcher 150P, SW AZ4
SkyWatcher Skymax 150

Acheron

Za M78 treba tražiti i gledati kad je maksimalna prozorinost

Adri

#306
U M78 se moze vidjeti tamna pruga. Skrenutim pogledom, dobijem cak dojam da maglica izgleda fotografski, zivne, kroz 300mm otvora. Ne znam jesi i na nju mislio kad si rekao da nema bas detalja?

Za vrijeme zimske anticiklone kad se spusti magla kako sam na na 600m nadmorske nebo mi se poboljsa za barem 1 bortle ljestvicu jer magla prigusi Zagreb. 

To je bila sad jedna noc za proslog mladjaka kad su se uvjeti poklopili (bilo je vec vise dana u anticiklonu oa su i Jupiter i Mars bili super) kad sam prvi put i cijeli vanjski oblak M42 vidio lagano crvenkast, kroz 300mm sa DGM NPB filterom i 32mm SP. I krakovi su se, kako je opisamo, zatvarali oko cijele magline. Pokazuje koliko su uvjeti bitni (logicno), no doduse mozda je i srebrno zrcalo igralo svoju ulogu :-)

Zao mi je sta mi je dosta toga u magli ostalo iz Čilea pa da mogu usporediti, gdje sam sa 25" ko luđak morao jurcati da stignem vidjeti sve sto zelim. Eto npr M78 se ne sjecam a znam da je bila na listi, isto kao i Cone (koju nisam uspio vidjeti, dok je B33 bila vidljiva direktnim pogledom).



PS: Jasno, kako maglica(M78) ne reagira na filtere, nema drugog rjesenja nego do sto daljeg bijega od naseljenih mjesta.

PavleR

Citat: Adri  u 18.01.2025. u 23:57:04 satiU M78 se moze vidjeti tamna pruga. Skrenutim pogledom, dobijem cak dojam da maglica izgleda fotografski, zivne, kroz 300mm otvora. Ne znam jesi i na nju mislio kad si rekao da nema bas detalja?

Tako je, pod detaljima sam mislio bas na tamnu prugu. Iskren da budem, prosle zime je bilo nekoliko fantasticnih noci u februaru, ali kako se vec oko ponoci smenjuju zimsko i prolecno nebo iskoristio sam ih za galaksije. I nekako u svaku dobru zimsku noc pogled me odvede negde drugo sem na M78. Nije da se kajem, video sam spiralne ruke M106, M81, M100, tami usek u NGC 1999, stukturu NGC 1788 u tim nocima ali uvek ostane zal. Hvala na postu, sad kad znam da si video detalje unutrasnjosti ostaje mi samo da pogledam ponovo u dobroj noci.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Acheron

Citat: Adri  u 18.01.2025. u 23:57:04 satiU M78 se moze vidjeti tamna pruga. Skrenutim pogledom, dobijem cak dojam da maglica izgleda fotografski, zivne, kroz 300mm otvora. Ne znam jesi i na nju mislio kad si rekao da nema bas detalja?

Ovako nekako?

Adri


PavleR

Sazvezdje Orion:

- Orionov stit (asterizam)
- NGC 1662 (otvoreno jato)
- NGC 1788 - Cosmic Bat Nebula (refleksiona maglina)



Orionov stit

Evo najzad jedne mete koja se najbolje posmatra golim okom. U pitanju je veliki asterizam sastavljen od 6 zvezda koji predstavlja stit Oriona. Vecina posmatraca nekako poistovecuje sazvezdje Orion sa njegovih sedam najsjajnijih zvezda, koje predstavljaju ramena, pojas i noge lovca. Medjutim, mitski lovac ima jos tri izrazena a zanemarena asterizma koji predstavljaju njegovu glavu, toljagu i stit.

Orionov stit sastoji se od sest zvezda grupisanih u tri grupe po dve zvezde. Nalazi se tacno desno od tela lovca i predstavljavlja zakrivljeni stit koji lovac drzi u ispruzenoj desnoj ruci. Zvezde koje cine stiti sve nose Bayer oznaku 𝞹, i redom se redjaju od 𝞹1 Orionis do 𝞹6 Orionis, gledano od severa prema jugu:

- 𝞹1 Orionis sija magnitudom 4.7. Zvezda je glavne sekvence A-tipa sa velikom brzinom spina, pa je verovatno elipsoidnog oblika sa ekvatorijalnim ispupcenjem (nesto slicno kao Vega).

- 𝞹2 Orionis sija magnitudom 4.4. Po osobinama je klon 𝞹1 Orionis. Takodje je zvezda glavne sekvence A-tipa, i ima jos brzi spin, pa joj je precnik na ekvatoru cak 26% veci od onoga po polovima. Vizelno je bele boje.

- 𝞹3 Orionis je nasjvetija zvezda asteizma. Popularnog je imena Tabit i sija magnitudom 3.2. Zvezda je glavne sekvence F-tipa, pa ce se od ostalih zvezda razlikovati po zuto-beloj boji.

- 𝞹4 je vizuelno plavo-bela zvezda magnitude je 3.7. Spektroskopski je binarni sistem sa primarom B-tipa. Izuzetno je mlada zvezda od samo 15 miliona godina.

- 𝞹5 Orionis. Spektroskopski je binarni sistem magnitude 3.7. Primar sistema je dzinovska zvezda B-tipa. Iako zvezda uveliko izlazi iz faze glavne sekvence, neobicno je mlada i stara je samo 16 miliona godina. Klasican je primer nasilnog, krakog i burnog zivota B dzinova. Teleskoski, 𝞹5 Orionis je ubedljivo najlepsa zvezda asterizma zbog svoje predivne plave boje.

- 𝞹6 Orionis sija magnitudom 4.5. Ostareli je crveni dzin K-tipa ogromnih dimenzija. Radijus zvezde je cak 88x veci od poluprecnika Sunca. Vizuelno je zuckaste boje.

 Zvezde Orionovog stita grupisane su u tri para zvezda: severni, centralni i juzni:

- severni deo stita cine 𝞹1 i 𝞹2 Orionis. Zvezde su na rastojanju od oko 1.5º i kada je telo Orionma uspravno ove dve zvezde su ugrubo usmerene od od 11h ka 5h.

- centralni deo stita cine zvezde 𝞹3 i 𝞹4 Orionis. Zvezde su ugrubo vertikalno postavljene i stoje na separaciji od oko 1.5º. Ova grupacija jasno je izdvojena od ostale dve ne samo rastojanjem vec i sjajem. Cine je dve najsjajnije zvezde sitita magnituda 3.2 i 3.7.

- juzni deo stita cini par zvezda 𝞹5 i 𝞹6 Orionis. Zvezde stoje na separaciji nesto manjoj od 1.5º i usmerene su od 10h ka 4h.

Iz usmerenja tri para zvezda vidi se da asterizam ima jasan oblik stita sa dva kraja nakrivljenim ka Orionovom telu, pa nije cudo sto su jos drevni narodi ovom asterizmu prepoznali deo ratne opreme lovca. Ceo stit je duzine 8.5º i zauzim porilicno veliki prostor na nebu.

Lociranje: asterizam se vidi golim okom.

Opservacija: Orionov stit je pre svega meta za posmatranje golim okom. Teleskopska opservacija je zanimljiva zbog percepcije boja nekih clanova, kao i zbog cinjenice da su neke zvezde asterizma opticke duple zvezde.

    - posmatranje golim okom

Orionov stit po sjaju ima dve grupacije zvezda: tri zvezde su magnituda 3.2-3.7, dok su ostale tri magnituda 4.4-4.7. Stoga je ceo asterizam lagano uocljiv golim okom sa svake pristojno mracne lokacije. Cak i kada ga posmatram potpuno neadaptiran na mrak uvek jasno vidim njegove tri svetle zvezde, dve u centru stita i jednu u juznom delu. Cim mi se oci bar polovicno adaptiraju na mrak ceo stiti jasno iskoci u pogledu. Stit je vertikalnog pravca i popunjava poprilicno prazan prostor izmedju sazvezdja Taurus na severu i Eridanus na jugu. Njegove dve centralne zvezde su bez premca najsjajnije u ovoj regiji i ako znamo sta trazimo nije problem uociti asterizam. Severni deo stita je malo bledji jer ga cine zvezde magnituda 4.4 i 4.7, ali to su magnitude koje oko privikuto na mrak bez problema uocava. Asterizam izgleda vitko i elegantno, sa dva para iskosenih zvezda ka Orionovom telu i verno oslikava stit lovca. Ja tu malo ukljucim i mastu i kreartivnost, pa povezujkem stit sa glavom Hidre koja se nalazi zapadno od njega: stit je tacno usmeren ka glavi morske zveri i izgleda kao da Oriona stiti od Hidre koja jurca ka njemu.

    - teleskopsko posmatranje

Pri teleskopskom posmatranju asterizam gubi svaku formu jer je ogromne duzine od 8.5º. Ono sto teleskop pruza je uvid u svaku zvezdu pojedinacno i tu se isticu dve zvezde: 𝞹3 i 𝞹5 Orionis. Svaku od njih cu zasebno opisati.

𝞹3 Orionis (Tabit) lepo izgleda u okularu jer pravi opticki dvojni sistem sa zvezdom H VI 83 magnitude 7.2. Zvezde stoje na separaciji od oko 6', gde je bledja na levo od 𝞹3. Par je vizuelno lep zbog koloricne razlike. Dok 𝞹3 sija zuto-belim sjajem, H VI 83 je plavo-bele boje. Taj koloricni kotrast nije odmah vidljiv ali se jako istakne defukosiranjem zvezda kada im se boje preliju preko difrakcionih prstenova.

𝞹5 Orionis je najlpsa zvezda asterizma, i to zbog svoje boje. Od svih 6 zvezda 𝞹5 sija najizrazajnijom bojom, i tu dubokom nijansom tirkizne. Izuzetno je lep pogled i prijatno iznenzdjenje u okruzenju prljavo-belih zvezda. Boja 𝞹5 Orionis vidljiva je vec u traziocu, gde se zvezda jasno istice svojim lepim sjajem.

Neposredno uz 𝞹5 Opriois nalazi se zvezda 5 Orionis magnitude 5.3. Rastojanje izmedju dve zvezde je 13', gde se 5 Orionis nalazi na 10h od 𝞹5. Nece biti nikakav problem razlikovati zvezde jer im je koloricnost potpuno drugacija. Dok 5 Orionis sija dosadno sivo-belim sajem, 𝞹5 Ori sija zivom i ostrom plavom bojom. Prelep pogled.

Red je pomenuti i 𝞹6 Orionis na dnu asterizma, jer se izdvaja iz okruzenja svojim zuckastim sjajem (shodno svojoj klasi K dzina).
.

NGC 1662

Otvoreno jato magnitude 6.4 i prividne velicine 12'x6'.

Ovo elegantno jato nalazi se odmah do asterizma ''Orionov stit''. Kao i sve u sazvezdju Orion, i ovo jato je veoma blisko Zemlji i lezi na rastojanju 1.420 ly. Medjutim, jato nema nikakve veze sa premladim objektima iz Orionovih molekularnih oblaka. Staro je 420 miliona godina, sto znaci da su njegove zvezde i 30-40x starije od zvezda u Orion OB1 i OB2 asocijacijama. Jato se nekako i lokacijski izdvojilo od svih objekata u sazvedju, kao da usamljeno zivi svoj zivot na samoj granici sazvezdja Orion sa sazvezdjem Taurus.

Iako je ovo jato jedno od nasiromasnijih na nebu, njegove zvezde poredjane su na takav nacin da posmatrace asociraju na razne objekte. NGC 1662 je pravi pokazatelj kako jato od samo 19 zvezda moze itekako lepo i elegantno da izgleda, a ja sam kroz svoju ''karijeru'' naisao bar na 3 razlicite forme koji su posmatraci videli u njemu: svecnjak, camac pa cak i Klingonski razarac.

Lociranje: jato je lako vidljivo u traziocu.

- krenuo sam od gorenjeg para zvezda u asterizmu ''Orionov stit'': 𝞹1 i 𝞹2 Orionis.
- 2.5º zapadno od njih lako ce se uociti vertikalno postavljen par dve zvezde magnitude 5. Obe su binarni sistemi iz Burnham kataloga.
- NGC 1662 ce biti jasno vidljivo u traziocu nekih 1º levo od te dve zvezde. Jato sa obe zvezde gradi jednakokraki trougao, sa temenom u jatu.

Opservacija: Ovo jato je potpuno drugacije od vecine ostalih otvorenih jata. Nema nikakvu koncentraciju prema centru i izrazito je izduzeno. Malobrojno je i rasuto, ali je raspored zvezda takav da objekat ima retku eleganciju i simetricnost. Sve zvezde jata su svetle i magnitude su 9, i poneke po 10.

E sad, nalepsi deo ovog objekta je njegova forma. Jato posmatrace podseca na seriju razlititih formi, a ja nisam naisao ni na jedan opis jata a da posmatrac nije pokusao da objektu pripise izgled nekog predmeta ili objekta. Ja cu opisati formu koju sam ja video, ali cu se potom pozabaviti i formama koji su videli ostali posmatraci, jer mislim da to moze da bude veoma zanimljiv deo ovog izvestaja.

    - kruna

Naime, cim sam pogledao objekat ja sam iz mesta video oblik krune sa grba Svedske.  Krunu sam video jer su zvezde jata rasporedjene na sledeci nacin:

- pet zvezda pravi horizontalni lanac koji cini bazu krune. Od baze se na sever sire tri kraca lanaca zvezda, i to tacno sa levog kraja baze, iz sredine i sa desnog kraja.

- levi i desni lancic se sastoje od po dve zvezde i iskoseni su tako da beze od centra.

- srednji lanac je veritikalan i sastoji se od 4 zvezde. Taj lanac zvezda je malo razabacan, ali tacno tako da zvezde formiraju oblik paralelograma ili kako se to u astronomiji kaze ''dijamanta'' - kao dragulj na vrhu krune. Jedna od tih zvezda je i najsjajnija zvezda jata - narandzasta HD 30845 magnitude 8.4 i stelatne klase K. Njena narandzasta boja odskace od ostalih zvezda i jos vise istice oblik dragulja na vrhu krune.

Stoga jato bukvalno izgleda kao kruna sa svedskog grba. Sto je najlepse, orijentacija jata u okularu je takva da je kruna u uspravnom polozaju, kao da ceka da kralju bude stavljena na glavu.

Inace, ovo jato je jako siromsno, velliko, rasuto i bez ikakve kondenzacije prema centru. Izrazito je plitko i izduzeno. Ja sam unutar jata izbrojao 13 jasno vidljivih zvezda i jos po koju kada objekat pogledam na vecim uvecanjima. Zvezde su jako udaljene jedna od druge, gde je najveca koncentracija zvezda upravo u ''dijamantu'' krune. Inace, periferni vid i povecanje uvecanja nimalo ne doprinose pogledu jer donose tek po jednu-dve nove zvezdice u pogled, pa je potpuno svejedno na kom se uvecanju vrsi posmatranje. Pa i pored svega toga, jato ostavlja jako elegantan i prefinjen oblik zbog svoje forme i simetricnosti. Jato je skoro savrseno osno-simetricno u odnosu na srednji vetrikalni lanac zvezda, sto stvara utisak skladnosti forme.

Jato se nalazi u relativno siromasnom zvezdanom polju, a kako svetli visokim sjajem  prelako je izdvojivo iz pozadine.

    - svecnjak

Najvise posmatraca opisuje ovaj objekat kao svecnjak sa plamenom u sredini. Ova analogija je potpuno logicna, ali ja ipak mislim da sam bio malo kreativniji. Mislim da sam opis svecnjaka nailazio i kod autora kao sto su Bob King i Michael Bakich.

    - camac

Ovaj opis nasao sam kod kolege Vedrana Vrhovca koga je oblik jata podsetio na camac iz profila. Opet potpuno logicna analogija, srednji lanac zvezda bio bi jarbol.

    - Klingon bird of pray

Bez premca najegzoticniji opis ovog jata. Prvi put sam nisao na ovu interpretaciju jata u brosuri koju su sastavile kolege Rene Merting i Cristopher Hay. Posle toga sam takav opis nasao na jos nekoliko mesta i najstrasnije sto jato bas tako i izgleda: kao Klingonski razarac u naletu. Ko voli ''Zvezdane staze'' sigurno ce prepoznati ovu formu. Moram da priznam da je se ja nikada ne bih setio i skidam kapu kolegi koji je prvi uocio slicnost.

I pored svega toga, mene jato i dalje nedvosmisleno podesca na krunu. Vrlo cudan objekat, rasut, siromasan, dekoncentrisan a opet se iz prilozenog teksta vidi da dosta budi mastu posmatraca svojom simetricnom i elegantnom formom.


NGC 1788 - Cosmic Bat Nebula

Refleksiona maglina magnitude 10.11 i prividne velicine 5'x3'.

Ova zanimljiva refleksiona maglina samo je najgusci i najsjajniji deo mnogo veceg kompleksa - molekularnog oblaka LDN 1616. Oblak se postavljen u smeru od istoka ka zapadu i nalazi se blizu granice sazvezdja Orion sa sazvezdjem Eridanus. Iako neki izvori navode da je LDN 1616 tamna maglina, to bas i nije slucaj. Naime, rec je o oblaku gasa u kome se desava zvezdana formacija, a reflkesiona maglina NGC 1777 nalazi se na njegovom istocnom kraju i jedini je teleskopski osmotriv deo oblaka. Postoje tri razloga za to. Prvi je sto je NGC 1788 najgusci deo molekularnog oblaka, a drugi je sto se tacno unutar njega nalazi svetla zveda HD 293815 magnitude 10, cija se svetlost i reflektuje od strane magline. Treci i najbitniji je cinjenica se da je zvezdana formacija unutar oblaka najintenzivnija bas na mestu magline, da bi jenjavala kako se maglina nastavlja na zapad, ka sazvezdju Eridanus.

Razlog zvezdane formacije u oblaku koji inace nema dovoljnu gustinu da je izazove, nalazi se u izuzetnom zracenju zvezda Orionovog pojasa i Trapezium Clustera. Matematicki modeli pokazuju da je zracenje koje salju zvezde Trapeza toliko jako da sok talasi dovode do sabijanja gasa unutar LDN 1616, izazivajuci tako dovoljno veliku temparturu i pritisak za stvaranje zvezda. U prilog tom tvrdjenju upravo stoji navedena cinjenica da je zvezdana formacija najintenzivinija u delu oblaka najblizem Trapeziumu, da bi se usporavala kako oblak ''bezi'' na zapad.

Lociranje: iako se maglina nominalno nalazi u sazvezdju Orion, mnogo je bliza zvezdi Cursa (𝞫 Eridani) nego bilo kojoj svetloj zvezdi sazvezdja Orion.

- krenuo sam od zvezde Cursa (𝞫 Eridani), magnitude 2.8. Zvezda gradi skoro jednakostranicni trougao sa dve svetle zvezde iznad sebe: 68 i 66 Eridani.
- severno od tog trougla u traziocu ce se javiti puno zvezda, koje su grupisane na nacin da podsecaju na rasuto otvoreno jato. Na levoj strani tog ''jata'' istice se vertikalni lanac 5 zvezda.
- postavio sam koncanicu trazioca tik desno od sredine tog lanca, i pogledao kroz okular malog uvecanja. U okularu ce se javiti jasno fomirani klin sedam zvezda sa vrhom na dole.
- jedina zvezda unutar tog klina je HD 293815 magnitude 10, zvezda oko koje je centrirana NGC 1788. Maglina u pocetku izgleda kao vece jastuce oko zvezde, ali ce se to promeniti pogledom na na vecim uvecanjima.

Opservacija: orijentacije u opisu dacu na osnovu posmatranja koje sam izvrsio dana 05.11.2024., oko 1:00h. Dobio sam od kolega, pogotovo od Vedrana, dobre sugestije o potrebi navodjenja datuma i vremena na osnovu koga dajem opis, da bi orijentracije koje navodim imale smisla za one koji citaju. Predlog je odlican, i trudicu se da ubuduce pri posmatranjima i opsima navedem te podatke kada je to moguce.

NGC 1788 je objekat koji zahteva upornost i malo vestine u posmatranju. Postoji opasnost da se od objekta prerano odustane, ali ako mu se posvetimo, budemo uporni i pazljivo ga pogledamo perifernim vidom itekako mu je moguce razotkriti strukturu.

Na uvecanju 176x i direktnim vidom ne vidi se mnogo, bleda maglovitost koja okruzuje zvezdu. Medjutim, veca uvecanja, periferni vid i duze posmatranje ''razvale'' maglinu i pokazuju nekoliko detalja.

Na uvecanju 320x, intenzivnim koriscenjem perifernog vida i koncentrisanim posmatranjem maglina dobija na dimenzijama i pocinje da se pojavljuju detalji unutrasnje strukture, i to u znatnoj meri:

- maglina dobija izduzeni oblik, sa izduzenjem u smeru sever-jug.  Dimenzije magline procenio sam na oko 3' po visini i oko 2' po sirini.

- na severu se jasno pokazuje svetao cvoric jaceg zasijanja koji se iskljucivo vidi perifernim vidom. Opservacija cvorica bila je prijatno iznenadjenje, nisam ga ocekivao, i tada sam se bas bio ''naostrio'' da dam sve od sebe kod ovog objekta.

- posle malo duzeg osmatranja po sredini magline javlja se tamna tracica manje osvetljenosti koja deli maglinu na dva dela: severni i juzni. Severni deo karakterise cvor jaceg sjaja, dok je u juzni deo maglovitosti usadnjena zvezda HD 293815. Sto se duze posmatra maglina postaje sve veca i svetlija, a ta tamna tracica je jasnije istice, pa se dobija utisak da u stvari posmatramo dve odvojene magline.

- veoma zanimljiva opservacija je kako se maglina ponasa sa leve i desne strane. Dok se sa desne strane amorfno gubi u okruzujuce nebo, sa leve strane izgleda kao da je pravolinijski odsecena.

- kao sto sam naveo, dimenzije magline procenio sam na oko 3' po visini i oko 2' po sirini. To znaci da je objekat mali i da bi se videli ovi detalji mora se napumpati uvecanje. Zanimljivo je da u prvom pogledu na uvecanju 176x nisam video ni jedan od ovih detalja vec sam ih sve primetio na 320x. Medjutim, posle toga sam se ponovo spustio na 176x i uspeo da uocim severni cvoric i na njemu. Sredisnja tamnna traka se ne pokazuje na ovom uvecanju.

- maglina je prelepo oukvirena rombom koji grade 4 svetle zvezde magnituda oko 8-10. Taj romb veoma je blizak maglini i pratice je cak i na uvecanju 320x. Veoma lepa slika.

Za ovaj pogled bilo je potrebno mnogo truda, a maglinu sam napao iz svih oruzja koje imam. Kako je maglina refleksiona i ne reaguje dobro na filtere, koristio sam strpljenje i ono vestine koje posedujem. Maglina odlicno reaguje na duzinu posmatranja i periferni vid, ali joj pomaze i kretanje po vidnom polju.

Mape lociranja:

Orionov stit i NGC 1662:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/54266097177/in/dateposted-public/
NGC 1788:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/54270016991/in/dateposted-public/
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

MarkoO

Još jedan super opis  *gj*

Uvijek sam mislio da je taj asterizam Orionov štit zapravo njegov luk, a sa suprotne strane izvlači rukom strijelu iz tobolca (Betelgeuse mu je rame).

Acheron

To sad ovisi, štit i batina ili luk i strijela, kako se uzme.
Slično kao što za Orionovu maglicu kažu da je u Orionovom maču, ali znamo Grke kako su bili nastrani  *zubko*

MarkoO

#313
Sjećam se nečije opaske vezane za Orionov ...mač sa starog foruma, možda Arkturusove on ima tako pomalo specifičan humor  *zubko*

Adri

#314
I njegovog opisa promatranja M42 golim okom  *zubko* ...mark I eyeball, stara štekava hidraulika itd.


Vrijeme leti.

Ali Orion, i njegov... mač...su uvijek tu.

🡱 🡳