Ubrzana ekspanzija

[Ivan92]

Nisam bas obrazovana osoba, stoga sam se nadao da cu ovdje naci ljude koji jesi i kojima nece biti problem odgovarati na ovo i tome slicna pitanja.

Nekako imam osjecaj da je podatak da se svemir siri postao dio opce kulture, medjutim, manji broj ljudi je svijestan da se taj proces ubrzava.  Stanoviti gospodin Hubble je ustanovio, koristivsi najjaci teleskop svoga vremena, da se svemir siri. Primjetio je da se spektar svijetla koji dolazi do nas pomice u crveno, tzv "doppler effect". Meni osobno, najzanimljivi dio price je cinjenica da se udaljenije galaksije i brze udaljavaju od nas! Da ne duzim pricu, sa kojom je velika vecina vas najvjerojatnije upoznata, ono sto mene zanima je: Kako utjece brzina ekspanzije na nase mjerenje udaljenosti objekata u svemiru? Naime procitao sam da se svermir moze siriti brze od brzine svjetlosti, efektivno izdvajajuci nas "observable universe" od ostatka svemira. Takodjer me zanima da li je netko cuo za neko drugo moguce objasnjenje red shift-a u spektru svjetlosti? Crna materija, crna energija? Imam mnogo pitanja, a malo mjesta da ih postavim, s obzirom da ste svi ovdje u najjmanju ruku astronomi-amateri (iako neki put kad citam vase clanke i gledam vase fotke, imam osjecaj da sam u NASA-inom labosu hehe) racunam da ce mi netko dati bar smjernice za daljnje istrazivanje, ako ne i odgovor. Hvala na vremenu i trudu za sve odgovore!

[MrWorf]

Koje je pitanje onda? :D

[Ivan92]

ono sto mene zanima je: Kako utjece brzina ekspanzije na nase mjerenje udaljenosti objekata u svemiru?  Takodjer me zanima da li je netko cuo za neko drugo moguce objasnjenje red shift-a u spektru svjetlosti? Crna materija, crna energija?

[Bojan (Mount Pleasant Observatory)]

Proguglaj 'Hubble constant".

Ili pogledaj direktno  na Wikipediji:
https://en.wikipedia.org/wiki/Hubble%27s_law

(NB: Wikipedija je sasvim OK za teme koje nisu vezane za politiku ili religiju  )

[_WeShouldTalk_]

Kada se već spominje širenje Univerzuma čije vidljive granice nisu optički dohvatljive unutar loklnog Univerzuma (tj. vidljivog), i oko toga se nekada vodila debata po pitanju problema horizonta koji je dio teorije inflatornog univerzuma. Prvo se treba postaviti pitanje koliko zaista naš Univerzum daleko doseže u odnosu na ono što smo trentno izmjerili, a najdalje što možemo posmatrati sa našom  tehnologijom je mjerenje ostatka relikvije, u vidu mikrotalasne kosmičke pozadine, koja manje više unuformno distribuira zračenje. Kosmička mikrotalasna pozadina je možda i najinteresatniji segment čitave istoje Univerzuma, jer se sa sigurnošću ne može tvrditi da li ona samo predstavlja puke nebrojne ostatke termalnog zračenja, ili "džepova" koji su umreženi kroz nepoznat broj razgranatih  mogućih uspjelih i neuspjelih Univerzuma, sa različitih fizičkim svojstvima.

Ima jedna interesatna stvar kada je u pitanju trenutno eksponenconalno udaljavanje galaksija jedne od druge pri sve većim brzimama, a to je da li je ispravno smatrati da se prostor između galaksija rasteže, i na taj način stvara dodatni prostor za daljnje širenje, ili jednostavno Univerzum uz pomoć mehanizma repulzivne sile, pokušava dodatno da dohvati granice dostupnog prostora za širenje. Tj, mi uopšte i ne znamo da li je na najudaljenijim rubnim dijelovima globalnog Univerzuma već unaprijed stvoren dodatni prostor, prije nego što su galaksije sa svakim kvadratom udaljenosti u odnosu jednih  odnosu na druge, uspjele da izmaknu iza horizonta, pa tako i ne možemo da izračunamo njihovu brzinu kretanja, morgogoju, itd.

Problem je u tome što ne možemo "opipljivo" izmjeriti prostor Univerzuma, jer se ne radi o klasičnom geometrijskom tijelu, već sva naša mjerenja ovise o tome kako se čestice materije ponašaju u velikim nakupinama masa te njihovoj interakciji sa fotonima. Što nam može ukazati na koji način dolazi do savijanja prostora, i koliko to utiče na brzinu distibucije fotona različitih izvora zračenja prema nama, shodno da se njihova brzina mjenja ovisno o tome sa čime stupaju u interakciju.  Te razlike su nevjerovatno male, pa gotovo zanemarive, kao što je recimo zanemariva razlika u masama između Tau, Muon i Elektron-neutrina (o "sterilnom" još ne znamo gotovo ništa).

Polemike oko crvenog ili plavog pomaka i dalje ne leže u činjenici samo zato što možemo uz pomoć spektroskopije izmjeriti talasne dužine svjetlosti, frekvenciju hemijskih elemenata, i na osnovu toga odrediti položaj galaksija i njiovo kretanej u odnosu na nas. U obzir se mora uzeti i drugi faktor koji je počeo stvarati velike probleme u mjerenjima, a to je pitanje koliko gibanje gravitacijski talasa, kao posljedice nasilnih interakcija između binarnih Crnih rupa, a česšće Neutronskih zvijezda, utiču na putanju fotona prema nama, i da li prostor-vremensko savijanje uslijed ovih anomalija, može u konačnici dovesti u pitanje model pa skoro ravnog lokalnog Univerzuma, ali samo lokalnog.

Ako govorimo o tome šta nešto možemo smatrati apsolutno ravnim, onda kao analogiju možemo uzeti zamišljeni lokalni prostor u kome boravimo, ali koji nema nikakvih reljefnih deformacija, već je potpuno ravan. Intutivno, i shodno da se nalazimo na apsolutno najmanjoj tački, primjećujemo kako ne postoji ama baš nikakvo zakrivljenje izvan  naešeg promatranog horizonta, ali to ne znači da se ono ne nalazi izvan našeg vidnog polja. Tako je i slučaj sa lokalnim Univerzumom. I zbog ovakvog načina razumjevanja većina astrofizičara danas smatra kako se naš "lokalni mjehur" (škaljiv termin) nalazi na zanemarivo maloj površini jednog ekstremno velikog "ravnog" globalnog Univerzuma, gdje zbir uglova trogula iznosi 180 stepeni. Ali to je samo jedan premali fragment stvarnost.