Acheronovi nebeski doživljaji

[Astrobobo]

Također! Cockblocker  Da, ono svjetlo za okular je prejako. ¸Ja sam znao unutra nagurat komad papirnate maramice, slobodno šukni tak nekaj  nutra.

[Acheron]

Tnx na savjetu!

[MrWorf]

Jel to onaj isti osvjetljivać kao za reticule?

[Acheron]

Da

[Acheron]

Promatranje 2018-08-06

Ne vjerujem kakve sam sreće jer je u ponedjeljak ponovno bilo vedro. Naravno, promatrao se Mars!

Plan o redovitom promatranju planeta izvršava se u najboljem redu. Cilj je imati promatranja svaka 2 do 4 dana, kako bih dobro ulovio cijelu rotaciju planeta. Za vidjeti cijelu rotaciju planeta trebat će mi 36 dana, jer Mars svaki dan kasni 10° u rotaciji za Zemljom. Želja mi je na kraju godine od skica sastaviti kartu Marsa, tj. albedo pojava na njemu. Za sada od 28.7., promatranja kada su se na planetu po prvi vidjeli jasni detalji, do ovog izvještaja imam 4 skice u 10 dana. Planet se u tom vremenu zarotirao tek 100° od potrebnih 360° stupnjeva. Jednostavno rečeno, ¼ posla je odrađena. Moja želja da vidim cijeli planet znači kako ću ovdje još neko vrijeme dosađivati s tim planetom.

Sam planet je večeras izgledao dobro. Atmosfera je bila malo mirnija nego uobičajeno pa sam se mogao posvetiti proučavanju finih detalja. Po kvaliteti slike rekao bih da je usporedivo s noći od 28. srpnja. Pješčana oluja, koja je krajem svibnja prekrila planet, smirila se pa su albedo pojave sa svakim danom sve uočljivije.

Večeras sam tako imao priliku gledati Syrtis Major i Hellas. Posebno mi je drago vidjeti Hellas jer ga dosad nikad nisam vidio cijelog u 15 godina promatranja planeta. Strpljenje se isplatilo jer se večeras vidio kao ogromna narančasta palačinka na južnoj polutki, odmah ispod Syrtis Majora.

Syrtis Major je bio fantastičan, s dosad neviđenim detaljima. Njegov zapadni rub bio je gotovo ravan, osim u sjevernoj trećini gdje je pokazivao slabo ispupčenje. Pri ,,korijenu" Syrtisa Majora, gdje izvire iz Mare Serpentisa, vidio sam tanko ispupčenje prema sjeveru – Delton Sinus. Uz ispupčenje na zapadnom rubu, ova albedo pojava imala je još dva ispupčenja, jedno na sjeveroistoku i drugo prema istoku, otprilike na sredini. Sve u svemu, fantastičan pogled na Syrtis Major. Uz to se sam sebi čudim koliko mogu napisati o običnoj fleki na treptavom disku planeta.

Iznenađenje je bilo jedno ispupčenje u smjeru sjevera, iz Mare Tyrrhenuma. Ono nosi naziv Syrtis Minor. Svjetla regija između Syrtis Minora i Majora zove se Lybia. Istočno od sjevernog vrška Syrtis Majora vidio sam nejasnu i slabo kontrastnu fleku. Teško ju je pouzdano identificirati jer se albedo mape ne obnavljaju često, najaktualnije su iz 1970., a sam raspored svijetlih i tamnih mrlja na planetu se s vremenom mijenja. Pretpostavljam kako je ta slaba, diskretna mrljica Nubis Lacus.

Zanimljivost je bila i svijetli istočni limb, malo sjevernije od ekvatora. Tu bi se trebao nalaziti Elysium, vulkanska visoravan pa pretpostavljam kako su to oblaci iznad njega.

Na jugu planeta ništa novo, polarna kapa se jasno vidi, ne leži uz limb planeta cijela već je malo odvojena od njega. Regija odmah sjevernije od nje je tamna i lako uočljiva (Mare Australe). Zapadni limb je bio nejasan te su se detalji počeli gubiti na 2/3 udaljenosti od središta diska. Mogao sam nejasno razaznati Deucalionis regio, malo Noachisa i Sinus Sabaeus. Sjeverna polutka, zapadno od Syrtis Majora je bila bezlična i cigleno crvena.

Jedna zanimljivost tokom promatranja je bila bliska zvijezda kraj Marsa, magnitude 9.6. Na početku promatranja nalazila se oko 30". Kada sam je prvi put opazio, poveselio sam se da se radi o jednom od satelita, ali to nije bio slučaj. Do kraja promatranja, zvijezda je prišla planetu te se izgubila u njegovom sjaju. Fascinantno je koliko se zapravo planeti brzo gibaju po noćnom nebu.


Mars_20180806_2105UT_300x by Vedran Vrhovac, on Flickr

[Vger]

Lijepo, lijepo za citat...covjek pozeli kupit Dobsona:)

[zac]

Kaj, nema kanala? Baš čitam Sterne und Weltraum, još diskutiraju o tome, vjerovali ili ne! Sad su iskopali da su dečki čak retušilari rane fotografije, ali imaju i originale na kojima ih naravno nema :)

Dakle, Ach, pazi kaj crtaš :)

Kod mene je seeing takav, da mi je slika bolja sa 120mm refraktorom nego sa 230 mm MAKom, katastrofa jedna... ali zato je skiciranje jednostavno: nacrtam krug na papir, i eto :)

[Vger]

120mm refraktor bolji nego 230 mm MAK? Kako majku mu?

[Frenki]

 

[Acheron]

Kaj, nema kanala? Baš čitam Sterne und Weltraum, još diskutiraju o tome, vjerovali ili ne! Sad su iskopali da su dečki čak retušilari rane fotografije, ali imaju i originale na kojima ih naravno nema :)

Apropo kanala, malo poznata činjenica je da je Schiaparelli bio slijep na boje, tj. daltonist. Nije razlikovao crvenu od zelene te mu je zbog toga planet izgledao kao u tehnici "kjaroskuro". Pretpostavlja se kako su ti poremeći kontrasti djelomično uzrok uočavanju linearnih pojava.

[zac]

"120mm refraktor bolji nego 230 mm MAK? Kako majku mu?"

Zbog jako lošeg seeinga. I u jednom i drugom instrumentu sve pliva i kipi, a veći otvor samo radi više problema jer zahvaća više turbulentnih čelija. Znali su to i stari majstori, svi veliki refraktori su imali mogućnost smanjivanja otvora blendom ispred objektiva za takve prilike. Manji otvor ima prednost jer gleda kroz manji broj (idealno) samo jednu vrtložnu čeliju, pa je slika nešto mirnija i s manje smetnji od vrtloženja.

Naravno, kad je seeing dobar veliki MAK gazi sve manje ili jednake skopove. Ali, to nažalost na mojem mjestu to doživim dva, možda tri puta godišnje. Onda idu planeti sa 600x i M13 sa 400X, poslije se "treznim" par dan...

[zac]

Kaj se kanala tiće, radili su grupne pokuse, kod određene kombinacije kutne velićine i slučajno raspoređenih detalja, dobar dio crtača (mnogi i nisu bili vezani za astronomiju) je crtao "kanale". Crtali su u učioni, kartonske diskove koji su trebali simulirati mars...

I kod opažanja su primijetili da su "kanali" vidljivi samo u jednom rasponu otovr ateleskopa, veći i manji ih ne pokazuju :)

Sve je to "igra" našeg "vidoe.procesor" koji pokušava prepoznati nešto u situaciji kad je na grnici detekcije i kod objekta koji je sve samo ne svakodnevan. Donekle i zbog toga je opažanje zabavno...

[Acheron]

Da, taj pokus je proveo Maunder na školarcima 1913. Inače fascinantan lik, još je 1910. izračunao da je na Marsu tlak max 14% zemaljskog a temperature oko -100°C. Opisao je lijep sunčani dan na Marsu kao šetnju na 6000m visokoj planini u polarnim predjelima (npr. Mt. McKinley). I frajera je full živcirao Lowell pa se nije dao smesti i 1913. proveo je pokus nad školarcima. U učionicu s 200 učenika postavio je crteže Marsa koji nisu imali kanale, već se na njihovom mjestu nalazio niz finih i nepravilnih mrlja. Potom je zamolio školarce da nacrtaju što vide. Oni koji su bili najbliži crtežima su vidjeli nepravilne točke, oni najudaljeniji nisu vidjeli fine detalje, ali oni u sredini su fine detalje predstavili ravnim linijama. Postalo je očito kako su fini detalji na Marsu na rubu razlučivosti zemaljskih teleskopa i moguće ih je vidjeti tek u momentima najmirnijeg zraka, u protivnom bi ih doživjeli kao ravne pojave.

[Vger]

Zar nije cijela fama oko kanala nastala sa losim prijevodom sa talijanskog?

[Acheron]

Hmm, i da i ne. Schiaparelli je ucrtao kanale ali je pritom mislio da su prirodne pojave. Kada su drugi rekli da su oni umjetni, Schiaparelli nije digao glas protiv toga. Dapače, kasnije je i on počeo bulaznit. Inače, riječ "canali" (tjesnac) za opis pojave na Marsu prvi je upotrijebio Angelo Secchi 1860ih. On je Syrtis Major nazvao Atlantskim tjesnacem.