Nema potrebe ako su cijev, kuciste objektiva i fokuser dobro medjusobno ucentrirani, to jest kvalitetno istokareni. Tada imas sve u centru i nema razbijanja glave. Inace postoje dvije vrste kolimacije objektiva. Push-pull kuciste objektiva gdje se naginje citavo kuciste objektiva u cilju kompenzacije slabije preciznog istokarenog kucista ili kraja cijevi. To se jos radi ako objektiv nije dobro opticki izradjen, recimo da ima malo astigmatizma, tada se push-pull vijcima objektiv realno naginje kako bi astigmatizam nestao induciranjem vanosnog kontra astigmatizma koji se ponistava sa ovim od lose izrade objektiva. Takav losiji objetkiv nije dobar za astrofoto jer takvim naginjanjem dobijes tilt zarisne ravnine i zvijezde ti na slici budu razvucene asimetrično u jednu stranu.
Druga vrsta kolimacije jest pomocu malih vijaka sa strane na samom kucistu, u razini elemenata objektiva. Ti vijci su sitni, na imbus i bezglavi su tzv. grub screws. Njihova je zadača da miču leće lijevo desno kako bi se uklonila osna koma od loseg centriranja. Ova vrsta kolimacije je najosjetljivija jer i kod najmanjeg udarca teleskopom o nesto stvori se toliko kome od trzajnog pomaka leca unutra da je slika grozna. Kod objektiva koji su cementirani, tj. slijepljenih leca ovakav problem ne postoji. Ja na svom Explore scientific ar152 imam malo astigmatizma pa mi je tako cijeli objektiv malo nagnut. A sto se tice ove kolimacije kome, s vremenom kako se mijenja temperatura objektiv i kuciste malo disu pa se svaki put pojavi malo decenter kome i moram ga uvijek malo centrirati malim grub vijcima. Zeznuto je to, objektiv mora biti nonstop fiksiran, a on uvijek malo bjezi. To disanje materijala je narocito prisutno kod kucista objektiva izradjenih od plastike, koja dise jos i vise pri promjeni temperature.
