Mjesto snimanja: Lemeško sedlo, Svilaja, 25. i 30. 11. 2019.
Instrument za snimanje: GSO RC8, CCDT67 reduktor (fl=1150mm, F5.7), ASI1600MM Pro
Instrument za praćenje: Tamron 300mm F5.6 objektiv, ASI120MM mini
Montaža: modificirana NEQ6 Pro
Elementi ekspozicije: L=79x180s, RGB=35x180s, temp. senzora -20C, gain 200
Software: APT, Pixinsight
Kao i svi ostali moji astrofotografski pothvati, i ovaj je bio navrat nanos, bez ikakvog planiranja. Meteorološke prilike mi baš i nisu dale puno izbora, ali kad se ukazala prva vedra noć nakon dugo vremena, a još usto bez Mjeseca, to nisam smio propustiti. I tako sam cijeli dan (25.11.) proveo berući masline, a kad se smračilo zaputio sam se na Svilaju. Išao sam na novu lokaciju, Lemeško sedlo. Tu lokaciju sam otkrio sasvim slučajno par dana prije kad sam se nakon obiteljskog ručka u Potravlju u restoranu znakovitog imena (J. F. Kennedy
) zaputio prema Vrlici, pa onda tu vidio da se iz nje može prema Drnišu, preko Svilaje. Lemeško sedlo je negdje na trećini puta od Vrlike, na visoravni otprilike 800m nadmorske visine i bez ikakvog značajnijeg lokalnog LP-a. Vrlika je na otprilike 5km zračne linije, a Drniš na 15. Iako je 5km jako malo, zanimljivo je da je LP iz tog smjera skoro neprimjetan, valjda zbog 400+ metara visinske razlike i zato što se radi o malom gradu. Prema zapadu je Drniš na oko 15 km, prema sjeverozapadu Knin na oko 20km. Lokacija sa koje sam snimao je u maloj udolini i iz nje se ne vidi ni jedno jedino svjetlo na bilo koju stranu. Noć je bila kristalno bistra, bez vjetra i vlage i LP se jedva kuži uz horizont. Na trenutak sam pomislio da sam u Mazinu
, definitivno u rangu Petrove gore, a možda i bolje. Nažalost, nemam čime izmjeriti. Ono što je meni zanimljivo je jug koji je bio odličan. Najveći izvor LP-a je potez Trogir-Kaštela-Split i to je ravno na jugu, ali je 40 kilometara udaljeno i ne smeta puno. Definitivno se vidi LP iz tog smjera, ali se može snimati.
Nego, vratimo se mi na naš NGC. Kad sam stigao nisam znao što snimati, ali imam jedan dokumenat u laptopu u kojeg nabacim kakav zanimljiv objekt kojeg spazim negdje na netu. Prvi na listi, NGC1333. U ovo doba godine je odlično pozicioniran i može se snimati skoro cijelu noć, pa sam odlučio ići s njim.Ono što nisam očekivao je da je ovako taman. 4 sata luminance ni približno nije dovoljno da se izvučem iz šuma. Prvom prilikom nastavljam skupljati fotone.
