Autor Tema: Poezija nadahnuta svemirom  (Posjeta: 100 vremena)

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Teofil

  • Ganimed
  • ******
  • Postova: 421
  • Spol: Muški
Poezija nadahnuta svemirom
« u: 17.10.2020. u 08:48:55 sati »
U riznici hrvatske poezije posebno dojmljive stihove nadahnute svemirom satkao je Vladimir Nazor. Neke od tih pjesama i poveznice:

UZAŠAŠĆE

Ne znam je l' java il san; 
Al noć je ta puna čudesa.
Pod mjesecom srebrn je dan,
A zv'jezdâ su puna nebesa.

Drhtavog Vegina kr'jesa
Sjaj gledam kroz providni dlan. 
Ja nisam od kosti i mesa.
Od nečeg sam drugoga tkan.

Poda mnom zemaljski taj stan
Sad odmiče. - Idem vedrinom
I penjem se, spokojan, sam,
 
Na visoki eterski prag,
Dok za sobom noćnom modrinom
Ostavljam blistavi trag.
-----

MEĐU ZVIJEZDAMA

Il se nebo spusti na vrela i gn'jezda,
Il me sila neka dignu iznad gora:
U talas uronih eterskoga mora
Pa svu noć koračam po pučini zv'jezda.

Gazim. Ml'ječnim putem. Sv'jetle sfere tonu
Oceana tamna na dno kolovrata. 
Ja sad mrežu bacam u dubinu onu
Pa je dižem punu plamena i zlata.

Nebo s pr'jetnjom gleda. - "O vi zv'jezde sjajne,
Utaman sam dugo od vas pomoć čeko:
Blistavo vam polje, puno hladne tajne,
Sveđ nam osta pusto, jalovo, daleko. 

Volove ću Jasne u Plug upregnuti,
Da te njive orem... Onda na nas sve će,
Kad se Velje Biće opet k nam uputi,
S usjeva nebeskih padat sjeme sreće." 

Tako kličem. - Pljušteć niz stube se plave
Kao kiša zlatna zv'jezde prosipaju, 
A ko budne straže iznad moje glave
Čupave i plamne repatice sjaju.
-----

DVA MJESECA

Dva mjeseca jesu. - Onaj zimskih noći
Koji, krut i leden, na vedrome svodu
Sija kao biser kroz najčišću vodu, 
A crna mu mreža na srebrnoj ploči.

On s istočne gore niz golet i šume
Ne silazi nikad docu do potoka
Il do vala morskog. Hladan, sa visoka,
Obasjava groblja, pustoši i drume. 

Al ima i drugi. - Židak, crven, topal,
On silazi niz br'jeg da se čitav prospe
U bezbroj iskara, pa da lug se ospe
Kapljama što bl'ješte ko duga i opal.

Kroz oblake lake sjaj mu svjetlomrca. 
T'jelo mu se prazni, jer sva mu je duša
Dolje: u mirisu metvice i kuša,
U drhtanju lista, u nemiru srca.
----

https://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/pjesma/vladimir-nazor/spajajuci-zemlju-i-nebesa.html

https://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/pjesma/vladimir-nazor/zaprta-nebesa.html
« Zadnja izmjena: 17.10.2020. u 09:12:38 sati od Teofil »
Najmoćnije riječi:   volim te,   oprosti,   opraštam ti

Offline Beorn

  • Arlecchino dello Cosmo
  • Moderator foruma
  • Hiperion
  • *
  • Postova: 1244
  • Spol: Muški
Odg: Poezija nadahnuta svemirom
« Odgovori #1 u: 18.10.2020. u 10:11:18 sati »
Uh odlično! Hvala Teofile!
Teleskopi: Grond! - Celestron C11 XLT, Anglachel - Equinox 120ED APO, Beba - StarTravel 80, Lutonja - Meade 5000 80mm APO triplet
Dalekozori: Lunt LE 7X50 Magnesium
Montaže: Skywatcher EQ6-R Pro, Losmandy GM8
Kamere: ATIK 383L+, Canon 6D, QHY5L-IIm, QHY5p-IIc, ZWO ASI290mc