Šta kupiti?

[Zumbul]

Ja sam počeo na Zvjezdarnici, negdje 1968. kao osnovac (7.-8.raz.). Opći tečaj, tečaj iz astrognozije, pa kolokvij iz opće astronomije, astrognozije, pa praktične astronomije (koordinatni sustavi i rukovanje teleskopom). Poslije toga smo mogli samostalno raditi na "velikom" teleskopu, Zeissu 130/1950. Cijena toga je bio obavezni dobrotvorni rad - demonstrature građanima svake srijede poslije popularnog predavanja. Ostale dane je teleskop bio "naš" ako je bilo vedro. U tim prvim danima me impresionirala maglica M1 koja se zimi mogla uredno vidjeti iz Zagreba na velikom Zeissu.
Ali za traženje M-ova i dvojnih zvijezda smo uglavnom koristili "mali" Zeiss. Refraktor 110/1100, na vrlo masivnoj i stabilnoj azimutalnoj montaži. Pravi užitak za traženje. Bez vibracija, bez praznog hoda... Koristili smo povećanja 23x i 45x. Taj teleskop zapravo i nije bio astronomski, nego brodski (mornarički) koji je u davne dane nekom donacijom zalutao na Zvjezdarnicu. Danas krasi predavaonicu. Zvali smo ga "Krcko". (Veliki Zeiss u kupoli je bio "Arčibald"). Za "po doma" sam imao Vegu 46/700 koju sam dobio za rođendan 1969. O tome, te o njenoj sudbini sam pisao u jednom ranijem postu. https://www.zvjezdarnica.com/astroforum/index.php?topic=2064.msg22430#msg22430U dučanima se Vega mogla nabaviti samo u verziji azimutalne montaže i stolnog stativa, ali za škole se proizvodila s jednostavnom ekvatorijalnom montažom (imali smo jedan primjerak u fizikalnom kabinetu u osnovnoj školi - ne moram naglasiti da sam ga ja jedini uopće dodirivao ponekad).

[Wishmaster]

Hvala drugari na komentarima :) Najbliza razmisljanja su mi od Zumbula ali svakako svi ste napisali dobre komentare. Slazem se da i golim okom ima materije za proucavati i uciti i sl. Ali teleskop je oduvijek zelja tako da ...

Najvise sam trenutno zapeo na skywatcheru 90/900 EQ2. Takoder razgledam i noviju seriju skywatchera, a i manje duzine. Ne bih AZ montazu, znam da cu se sigurno nervirati na pocetku dok skontam ali po svemu sto sam citao EQ montaza je ozbiljnija i pruza vise mogucnosti za ubuduce.

Svakako hvala vam, a javit cu se sa updejtom :D

[OuttaControl]

Nemoj EQ2 ni slucajno, EQ3 je vec puno ozbiljnija opcija a nije puno skuplja .

BY: Nesretni vlasnik EQ2 montaže 

Uh malo su poskupile vidim a dosta dugo su bile nedostupne, prije je bila manja cijenovna razlika između EQ2 i EQ3

[Vger]

Evo mene jos uvijek drzi...iako priznajem vrlo kampanjski, ali i dalje drzi.:) Ono sto ti je Arkturus rekao, mozda je najpametniji moguci savjet...a ako bas oces uvijek za pocetak mozes kupiti mali jeftini (80/400) refraktor koji ti moze posluziti i kao durbin, za slucaj da te popusti nakon mjesec ili dva! Mali refraktor ti stane u ruksak i stane na svaki pristojniji alt/az ili foto stalak. Pa ces na kraju imati optiku koju mozes koristiti i za druge svrhe...ako te popusti buljenje u nebo. Mislim da dobar dio ljudi kupi cijevcuge i odustane pri pomisli da aparaturu moraju nositi negdje, navlaciti i stenjati. Prvo odgode jednu noc, pa drugu i na kraju zaborave da uopce imaju zvijer u spajzi.

[Astrobobo]

Najvise sam trenutno zapeo na skywatcheru 90/900 EQ2. Takoder razgledam i noviju seriju skywatchera, a i manje duzine. Ne bih AZ montazu, znam da cu se sigurno nervirati na pocetku dok skontam ali po svemu sto sam citao EQ montaza je ozbiljnija i pruza vise mogucnosti za ubuduce.

EQ2 pruža mogućnost za potrošit lovu na motore i onda zaključiti da je u startu bilo bolje uzeti neku jaču montažu.

Refraktor 90/900 je ok, ali po meni je bolja investicija maksutov 90 ili 102 mm promjera, to je cijev koja se kasnije zadrži kao drugi teleskop za brzinska promatranja. Akromat na EQ2 montaži tu tranziciju ne bude preživio, a kratki akromati su loši za planete.

[Leviner]

Najbolja kombinacija za pocetnika je u astronomskoj trgovini na forumu Skywatcher EQ5 + 130 PDS 
Moze vizualno, moze fotografija = dobitna kombinacija!

[stipe]

Lako bi i meni isto tako bilo govoriti da je najbolji teleskop vlastiti teleskop jer ih ja gotovo nikad nisam kupovao nego pravio, sto je opet drugi nacin dolaska do istog, ali za mnogo manje novaca.

[stipe]

Ja sam počeo na Zvjezdarnici, negdje 1968. kao osnovac (7.-8.raz.). Opći tečaj, tečaj iz astrognozije, pa kolokvij iz opće astronomije, astrognozije, pa praktične astronomije (koordinatni sustavi i rukovanje teleskopom). Poslije toga smo mogli samostalno raditi na "velikom" teleskopu, Zeissu 130/1950. Cijena toga je bio obavezni dobrotvorni rad - demonstrature građanima svake srijede poslije popularnog predavanja. Ostale dane je teleskop bio "naš" ako je bilo vedro. U tim prvim danima me impresionirala maglica M1 koja se zimi mogla uredno vidjeti iz Zagreba na velikom Zeissu.
Ali za traženje M-ova i dvojnih zvijezda smo uglavnom koristili "mali" Zeiss. Refraktor 110/1100, na vrlo masivnoj i stabilnoj azimutalnoj montaži. Pravi užitak za traženje. Bez vibracija, bez praznog hoda... Koristili smo povećanja 23x i 45x. Taj teleskop zapravo i nije bio astronomski, nego brodski (mornarički) koji je u davne dane nekom donacijom zalutao na Zvjezdarnicu. Danas krasi predavaonicu. Zvali smo ga "Krcko". (Veliki Zeiss u kupoli je bio "Arčibald"). Za "po doma" sam imao Vegu 46/700 koju sam dobio za rođendan 1969. O tome, te o njenoj sudbini sam pisao u jednom ranijem postu. https://www.zvjezdarnica.com/astroforum/index.php?topic=2064.msg22430#msg22430U dučanima se Vega mogla nabaviti samo u verziji azimutalne montaže i stolnog stativa, ali za škole se proizvodila s jednostavnom ekvatorijalnom montažom (imali smo jedan primjerak u fizikalnom kabinetu u osnovnoj školi - ne moram naglasiti da sam ga ja jedini uopće dodirivao ponekad).

Mi smo ovdje dolje u ST i okolici tamo 90-tih i 2000-tih kao srednjoskolci nazalost samo mastali o teleskopima, isto tako smo volonterski radili na zvjezdarnici i to gradjevinski fizicki posao, ali smo teleskope mogli samo gledati iz daljine jer su nam samo obecavali promatranja na iste... Moram se time "pohvaliti" jer takvo sto nije nikad bilo zabiljezeno nigdje ni u jednom astronomskom drustvu u RH! Zato sam i krenuo u izradu teleskopa! Link ispod.

https://amaterskaastronomija.000webhostapp.com/moji_prvi_koraci_u_astronomiji.htm

[Zumbul]

@Stipe
Zanimljiva priča. Nažalost puna gorčine i razočaranja u ljude koji bi trebali nositi stvari. Nije utjeha, ali tako je u mnogim područjima - dobro krene, a onda se pojavi smutljivac koji napravi nered.
Preporuka: Pričekaj mrak, zagledaj se u vedro nebo i zaboravi budale. 

[stipe]

Najgore od svega je sto se nisi tada imao cime zagledati u mrak jer vecina nas nismo imali ni pisljivi rasklimani dvogled! Bili smo kao u starom vijeku. Meni je kroz 90-te najdalji doseg bio 8x21 dvogled od ujaka. Steta sto je poginuo Predrag Sertic, mozda bi do dan danas astronomija u Splitu i okolici imala sasvim drugi tijek!

[Zumbul]

Moj prvi teleskop (7.raz. osnovne) je zapravo bio refraktor napravljen od kartonske cijevi i ghetaldusove leće +1 (1m žarišne daljine, promjer 5cm). Kao okular sam koristio leću izvađenu iz dječjeg mikroskopa (obična konveksna leća, po mojim mjerenjima cca 1cm žarišne daljine). Dobivao sam dakle povećanje od oko 100x. S obzirom na komponente, taj sustav je bio "fullchromat" i kromatsku aberaciju sam ispravljao zaslonom od 3 cm promjera čime sam dobio f/33. Jedini dostupan objekt tog ljeta bila mi je Spica (Alfa Djevice) koju sam vidio kroz prozor okrenut prema jugu, doduše kroz krošnje visokih platana koje su rasle ispred kuće. Budući da nisam imao stativ, a traženje iz ruke (kao brodskim durbinom) nije davalo rezultate, objesio sam cijev na konopac pričvršćen na gornji rub prozora. To je djelomično pomoglo i povremeno mi je Spica, na djelić sekunde, proletjela vidnim poljem. Nakon nekog vremena me ta opažačka aktivnost prestala oduševljavati, pa sam odlučio od jeseni krenuti na Zvjezdarnicu u Zagrebu da se malo prosvijetlim.

[stipe]

I ja sam prosao kartonski refraktor od lece naocala

[ediglavas]

I ja sam, s 50 cm fokusa, na proljeće 1972. gledao sam Veneru i Mars, s prozora, iz ruke, plesanje planeta je bilo nervirajuće, ali vidjelo se.