Asteroid Vesta u opoziciji

[Beorn]

Bravo za ulove..., a pogotovo Bobo za ulov sa galaksijama. 🌞

[Zumbul]

Bobo, super! A ja baš mislio kupiti mali apokromat - sad vidim da ide i s objektivima kojih imam hrpu, pa će pričekati  .
Šalim se. Ozbiljan sam za apo. Ali mora biti cijev ispod 3 kg radi nosivosti montaže (tu je još fotić, autoguider, guiding kamerica - sve skupa ne bi trebalo ići preko 4,5 - 5kg). Ima tko kakav prijedlog? Slinim na William Optics 73/430. Alternativa je SkyWatcher 72/420 (Evostar mislim?). Dosta je jeftiniji, a oba su dubleti. Da li je WO stvarno toliko bolji? Ili je to radi brenda? U igri je bio i Explore Scientific 80/480 (triplet), ali zbog poslovnih perturbacija (navodno je Bresser preuzeo Explore Scientific) njega nije moguće dobiti prije 1.8., a ja hoću iskoristiti završetak proljeća i cijelo ljeto. Sorry što kontaminiram ovu temu s tim pitanjima, ali sjelo mi je uz Bobin nebeski pejzaž u Lavu.

[Astrobobo]

A u čemu si ih stackirao? Ja sam pokušao stackirati u DeepSkyStackeru, odradio bi sve i na kraju bi napisao da nema slike, samo sivi kvadrat koji nisam mogao ni snimiti.

PixInsight. Možeš probati u Sequatoru ili čak i Photoshopu.

[Mount Pleasant Observatory (Bojan)]

Ulovio je i ja, ali jos daleke 2007...
Tair 11A (135mm), Canon 400...
To je snimljeno 21/10, iz Daylesford-a... (desna pozicija)  a za drugi kadar neznam (jos... moram pogledat kad je Vesta bila na lijevoj poziciji).

[Kvaka22]

Pa blinka i lijevo i desno!

[Teofil]

Astrobobi,
čestitka za izvrstan obuhvat po širini i dubini.
bojanu,
čestitka za izvrsnu dokumentarnost iz 2007. godine. 

Prilažem moje snimke:

1/  13., 15. i 18. kolovoza 1982. 
Mjesto snimanja: Virovitica (dvorište)
Fotoaparat: Praktica-L, ekspozicije po 180s
Objektiv: 2.8/50mm @  f/2.8, isječci kadra
Film: ORWO NP 27, ISO 400
Ručno praćenje ekvatorijalno montiranim akromatom 60/910mm.

Asteroid Vesta 1982 zfk by Zlatko F. Kovacevic, on Flickr

2/ ovogodišnja snimka 3. ožujka 2021.  19:41 UT
Mjesto snimanja: Virovitica (dvorište) - više LP nego prije 39 godina...
DSLR:  Nikon D5200, ISO 800, 30s
Objektiv: Nikon 70-210mm @ 210mm, f/5.6  (uz f=210mm distorzija bliže rubovima kadra)
Montaža: CG-5 AS/GT
Sjajna zvijezda gore desno je Zosma (Delta Leonis, m=+2.6), a desno dolje je Chertan (Theta Leonis, m=+3.3).

Asteroid Vesta 3_3_2021 by Zlatko F. Kovacevic, on Flickr

[Danijel]

Obožavam te tvoje "vremeplove". Bravo!

[Teofil]

Danijele,
hvala za komentar.   
Sličnom opremom 80-tih, desetak godina kasnije, i ti si snimao zviježđa višeminutnim ekspozicijama.

Ja sam u početku koristio EFKE negativ c/b filmove (Fotokemika, Zagreb). Po sjećanju, osim osjetljivosti 17 DIN-a (ISO 50) i 21 DIN (ISO 100), nisam siguran da je Fotokemika neko vrijeme proizvodila i filomove 27 DIN-a (ISO 400). Bez većih problema mogao se kupiti osjetljiviji negativ c/b film istočnonjemačke proizvodnje ORWO NP 27 (ISO 400).

U Zagrebu se moglo kupiti osjetljivije c/b negativ filmove - zapadnonjemačke AGFA i britanske ILFORD. Taj fotomaterijal zapadne proizvodnje bio je prilično jeftiniji u Trstu (italija) pa se po traperice i koješta drugoga, u kupovinu kretalo oko ponoći autobusima sa Zrinjevca u ZG.

U Trstu sam kupovao ILFORD HP-4 (ISO 400) kojemu se osjetljivost (nažalost i zrnatost) mogla povećati uporabom ILFORD-ovog razvijača Microphen (ILFORD Perceptol je služio za smanjivanje osjetljivosti). Mislim da je i nešto topliji razvijač povećavao osjetljivost. 

U Trstu sam u 2-3 navrata kupio i Kodak Recording Film 2475 osjetljivosti ISO 1250. Jednom sam kupio Kodak High-Speed Infrared film i njime snimao Mjesec...

Sveukpno gledajući, trebalo je novca za kupovinu negativa, razvijača, fiksira, fotopapira (pozitiv materijala), aparata za povećavanje i ostalu opremu (kadice, pincete, termometre, poželjno i doze za razvijanje negativa...). Sve to da se uz tamnozeleni flter (za kontrolu razvijanja negativa) ili crveni filter za razvijanje pozitiva, zamračena kupaonica na nekoliko sati pretvori u foto-laboratorij... 

[Danijel]

A danas to sve imaš u svakom fotiću. Klikneš, (tog trenutka se odvije sve to što si napisao) i odmah vidiš kakav je snimak.

[Šegi]

U Trstu sam kupovao ILFORD HP-4 (ISO 400) kojemu se osjetljivost (nažalost i zrnatost) mogla povećati uporabom ILFORD-ovog razvijača Microphen (ILFORD Perceptol je služio za smanjivanje osjetljivosti). Mislim da je i nešto topliji razvijač povećavao osjetljivost. 

Istina, nešto topliji je kao povećavao osjetljivost... a još nešto topliji je odvajao emulziju sa podloge... 

[Zumbul]

Teofile, raznježio si me ovom pričom o klasičnoj fotografiji. Ja sam koristio ILFORD HP5 koji se u microphenu mogao forsirati čak do DIN 36 (ISO 3200). Ali zrno je jako skočilo. Za standardnu osjetljivost se koristio ILFORDOV razvijač ID11 koji je bio identičan KODAKOVOM D76. Mogao se napraviti i u kućnoj radinosti ako si imao laboratorijsku vagu i odgovarajuće kemikalije (dostupne u Zagrebu u apotekama i dučanu "Laboratorija" u kojem se moglo nabaviti svašta za kemijske pokuse. Imam još kompletnu opremu za c/b fotografiju. Doze za razvijanje filma Paterson, svjetlomjer za izradu fotografija, aparat za povećanje Opemus, kadice, štipaljke, kvačice za sušenje filma i hrpu drugih sitnica. Ali najveći izazov mi je bio razvijanje dijapozitiva Kodak Ektachrome u procesu E-6. Radio sam to desetak puta i uvijek je uspjelo. Vani sam nabavio kit kemikalija i samo je trebalo paziti na temperaturu prvog razvijača (+/- 0,5 stupnja). Kolor razvijač je bio tolerantniji: +/- 2 stupnja. Ostale kemikalije (izbjeljivač, fiksir i još nekoliko - ukupno 7) ) se moglo fušati i za 10 stupnjeva, a da se ništa ne pokvari. O tempora, o mores. A danas moraš kvariti oči na monitoru i proučavati manual fotošopa.

[Mount Pleasant Observatory (Bojan)]

... A danas moraš kvariti oči na monitoru i proučavati manual fotošopa.

Strasna vremena su dosla   

[Astrobobo]

Istina, nešto topliji je kao povećavao osjetljivost...

Zapravo ne baš, toplijim razvijačem se ubrzava razvijanje, pa s istim vremenom razvijanja dobiješ "push" na veću osjetljivost, jednako kao kad bi na normalnoj temperaturi produljio vrijeme razvijanja. Za povećanje temperature se vrijeme razvijanja računa ovako: https://www.digitaltruth.com/devchart.php?doc=timetemp a za povećanu osjetljivost s produljenjem razvijanja ovako: https://www.digitaltruth.com/devchart.php?doc=pushproc

[Zumbul]

Tu tablicu temperatura/vrijeme su obično kupovni razvijači imali unutar uputa u originalnom pakiranju. Međutim upotreba visoko osjetljivih emulzija i forsirano razvijanje u astrofotografiji su bili dvosjekli mač jer se time pojačavao pozadinski "fon neba" - danas bismo rekli "šum", što je bilo posebno vidljivo u uvjetima velikog svjetlosnog zagađenja. Gubilo se na kontrastu i detaljima, a ni zrnatost nije baš pomogla. Zato se išlo u kompromise u odnosima osjetljivost/ekspozicija. Nije bilo "denoise postupaka". Ali kao i danas, presudna je bila kvaliteta neba. Ja sam koristio za planete i Mjesec ILFORDOV FP4 koji je davao nešto veći kontrast (gamu) i bolju konturnu oštrinu, a imao je 22 DIN (ISO 125). Nisam uglavnom u to vrijeme snimao Deep Sky jer si nisam mogao priuštiti potrebnu minutažu na terenu s dobrim nebom. Btw. Teofil, DIN 17 (primjer: eFkE 17) je ISO 40. DIN 18 (primjer: ILFORD PAN F) je ISO 50. DIN skala je imala dvostruku osjetljivost na svaka 3 stupnja. ISO skala (kao nekadašnji ASA - American standard) ima za dvostruku osjetljivost dvostruki broj. Bilo je u to vrijeme kompliciranije doći do finalne fotografije - dulje je trajalo i trebalo je kontrolirati više različitih procesa. Ali to je pružalo neki "gušt", da se moraš potruditi. Čak i u konvencionalnoj dnevnoj fotografiji. Premda i danas računalni postprocesi zahtijevaju znanje i iskustvo da se iz sirovog materijala izvuče nešto pošteno. To naročito vrijedi u astrofotografiji. Svi smo svjedoci kad npr.ovdje na forumu iskusni znalci međusobno komentiraju svoje radove. Diskutira se o saturaciji zvijezda, razvlačenju histograma, ubijanju šuma, ...a neiskusno oko možda uopće ne vidi razliku. Tako je obrada ipak ostala važan, ako ne i odlučujući faktor u prezentaciji kvalitetne astrofotografije unatoč svim automatizacijam i drugim olakšicama. A prednosti novih metoda su goleme. Zamisli npr. da snimaš neku maglicu na tamnom mjestu i planiraš ekspoziciju od sat i pol. Naravno, ubijaš se ručnim praćenjem. I pred sam kraj ti prođe auto i raspali ti farovima po objektivu. Ili kolega nesmotreno zapali ispred teleskopa baterijsku svjetiljku. Propalo je cijelo snimanje. Danas gubiš jedan ili dva frejma.

[Astrobobo]

Šum je u klasičnoj fotografiji zapravo bila zrnatost koja je rasla s osjetljivošću filma i produljenjem razvijanja. S promjenom trajanja razvijanja se zapravo mijenja kontrast filma, tj. raste kad se produljuje razvijanje:



Efekt zrna se mogao fino riješiti korištenjem fotoaparata srednjeg formata, ali to bi vrijedilo samo za fotke s objektivima, malo je bilo amaterskih teleskopa koji bi pokrili srednji format.

Negdje sam bio čitao da su rijetki likovi znali i fotke na film stackirati. Ja sam to radio sa skenovima. Ovo je moj stack tri fotke, ekspozicije 45-60 min, Pentax 6x7 + 75mm objektiv, Kodak E200 i mislim Fuji 400F



A ovo sa propalim ekspozicijama...jao, cjelonoćno snimanje da bi film ispao uništen jer ga je osvijetlila crvena lampica iz tražila koja inače pokazuje je li scena pre- ili podeksponirana  tako da sam u kasnijim pokušajima morao vaditi van bateriju (trebala je samo za svjetlomjer, Nikon FM).