Jupiter 2021

[Neven]

Još i ova, malo gamma i brightness podešen da pobijele oblaci...

Kako je dobar seeing, ovo je samo primjer kolko seeing igra ulogu u svemu tome, recimo nebi nikad očekivao ovakve detalje sa mak 127. odlično, jedino te boje moraš malo namjestit.

Zavidim Nevenu na obradi. Pogotovo ona druga. svaka čast.
Ali C11 je ipak neki drugi nivo 
Samo nisam još ove godine imao dovoljno dobar seeing. 

Odličan video Beorne! I ovaj seeing je bio po meni dobar, detalji pršte na sve strane. HOĆU C11!!!!!! 

[Beorn]

HOĆU C11!!!!!! 

C11 je po meni zadnja stepenica lako prenosivog teleskopa.
Prostorno nije veliki, primjerice jedva malo duži od C9.25.
Rukovanje je izuzetno jednostavno i bez problema ga jedna osoba postavlja i skida.

Moj Losmandy GM8 sa 14 kg nosivosti ga bez problema nosi za snimanje planeta (ovaj Jupiter i Saturn snimljeni su sa C11 na GM8)
Tako da, ako je financijski moguće, apsolutno podržavam C11 kao moguće najbolje lako prenosivo rješenje za snimanje planeta.
Inače, stalno pratim seeing i nadao sam se prilici za snimanje, ali ove godine, kad god i gdje god sam mogao jednostavno nije bilo dovoljno dobrog seeinga.
Žao mi je da nisam bio s vama na Sljemenu.

[veljac]

Zanimljivo bi bilo znati prosječan broj vedrih noći godišnje s prihvatljivim seeingom po otvorima odnosno fokalnima. Pa vidjeti gdje je sweet spot, s kojim se setupom može iskoristiti recimo 2/3 vedrih noći za snimanje planeta. Mislim u našim krajevima.

[Neven]

Zanimljivo bi bilo znati prosječan broj vedrih noći godišnje s prihvatljivim seeingom po otvorima odnosno fokalnima. Pa vidjeti gdje je sweet spot, s kojim se setupom može iskoristiti recimo 2/3 vedrih noći za snimanje planeta. Mislim u našim krajevima.

Baš sam čitao o tome negdje, više ni sam neznam gdje, mislim da je Zumbul stavio neki link, ali bilo je nešto da za ovo područje je sweet spot C8-C9.25 po nekom zbroju kvalitetnog seeinga unutar godinu dana. Al to je valjda tema za cijeli život.

[veljac]

Mda, sjetim se i Achovog predavanja lani na Lika star partyju, kako kad ti se dogodi the seeing onda je super imati veeliki otvor. Pa makar i jednom u par godina.

[Acheron]

Mislim da smo 18.10.2020. se svi uvjerili da je promjer majka :)

Napravio novu obradu. Doradio rubove, boju, kontrast.

[Zumbul]

Baš sam čitao o tome negdje, više ni sam neznam gdje, mislim da je Zumbul stavio neki link, ali bilo je nešto da za ovo područje je sweet spot C8-C9.25 po nekom zbroju kvalitetnog seeinga unutar godinu dana. Al to je valjda tema za cijeli život.

To je taj link:
https://www.meteoblue.com/en/weather/outdoorsports/seeing/zagreb_croatia_3186886
Prognoza. Ali kao i svaku prognozu, treba uzeti s rezervom. Ipak može biti neka orijentacija za odluku ima ili nema smisla izlaziti na teren.

[Neven]

Mislim da smo 18.10.2020. se svi uvjerili da je promjer majka :)

ma naravno, nisam ni sugerirao da nije, tu noc je Mars bio genijalan ali bio je i na 40ak stupnjeva zar ne.

[Beorn]

Sad ste me natjerali da obradim što sam mislio da je prosječan materijal.

Objekt: Jupiter
Optički sustav: Grond! (C11), ZWO ADC (Atmospheric Dispersion Corrector), GSO 2.5X 1.25 Barlow
Kamera i filteri: ZWO ASI290MC
Montaža i vođenje:
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije:  11,96ms, 5175 frejmova, stackirano 1294
Software: Firecapture, Autostakkert!3, Registax6, Pixinsight, PS-CS6
Lokacija i vrijeme: Gornja Visočka (Veljun), 08.07.2021 3:45
Seeing 6/10

A znam da može to bolje.
Sad 2/3 noćiju za snimanje planeta...hm...
Moje iskustvo sa C11 je da treba biti sretan ako 2 puta godišnje naletiš na vrhunski seeing, i onda treba biti spreman snimati.
Ovo drugo može biti uredno poput ove fotografije koja je u osnovi OK, ali hoću onaj savršen seeing poput Bunića od lani ili Lastova od prije dvije godine. 

A i dignut će se još Jupi 

[Danijel]

Ja o ovakvoj slici mogu samo sanjati! Bravo Beorne!

[Acheron]

Veći promjer teleskopa u pravilu donosi veći fokus tj. više pixela po lučnoj sekundi.

Seeing često nije dovoljno dobar da iskoristi puni promjer teleskopa pa ne vidim razlog zašto se ne bi snimalo na manjoj skali slike.
Recimo, gore je Beornov primjer, C11 s 2.5x (zapravo 2.3x) barlowom. To je nekih 6600 mm fokusa.
Ako je lošiji seeing ništa ne spriječava Beorna da snima na recimo 5500 mm fokusa i tako "zamaskira" zamućenje zbog seeinga. Nedostaje mu samo odgovarajući barlow za to.
5500mm fokusa je recimo C9.25 koji je "manje osjetljiv na seeing" u kombinaciji s 2.3x barlowom.
C11 na 5500 i C9.25 na 5500mm fokusa dat će s istom kamerom jednak broj pixela po lučnoj sekundi. Prednost će biti opet na strani C11, koji će imati manji f broj, tj. svjetliju sliku pa će se moći izvući viši framerate.

[Neven]

Veći promjer teleskopa u pravilu donosi veći fokus tj. više pixela po lučnoj sekundi.

Seeing često nije dovoljno dobar da iskoristi puni promjer teleskopa pa ne vidim razlog zašto se ne bi snimalo na manjoj skali slike.
Recimo, gore je Beornov primjer, C11 s 2.5x (zapravo 2.3x) barlowom. To je nekih 6600 mm fokusa.
Ako je lošiji seeing ništa ne spriječava Beorna da snima na recimo 5500 mm fokusa i tako "zamaskira" zamućenje zbog seeinga. Nedostaje mu samo odgovarajući barlow za to.
5500mm fokusa je recimo C9.25 koji je "manje osjetljiv na seeing" u kombinaciji s 2.3x barlowom.
C11 na 5500 i C9.25 na 5500mm fokusa dat će s istom kamerom jednak broj pixela po lučnoj sekundi. Prednost će biti opet na strani C11, koji će imati manji f broj, tj. svjetliju sliku pa će se moći izvući viši framerate.

Računica ima smisla ali postoji li primjer za usporedbu, opet mislim da nešto dobivaš na tome kad fotkaš mono kamerom zbog veće osjetljivosti, kako to ubacit u ovaj proračun?

[Zumbul]

Veći promjer teleskopa u pravilu donosi veći fokus tj. više pixela po lučnoj sekundi.

Promjer je odgovoran za razlučivanje teleskopa. Dakle koja je najmanja kutna udaljenost na kojoj se mogu razdvojiti dvije točke. Za valnu duljinu 550 nm to bi bilo R=120"/D (mm).
R je razlučivanje u kutnim (lučnim) sekundama, a D promjer objektiva u mm. Opstrukcija radi sekundarnog zrcala kod reflektora (Newton, SC, MAK, RC, ...) nema veze jer je bitan promjer. Opstrukcija utječe na količinu primljenog svjetla (graničnu magnitudu) jer je tu bitna površina objektiva.
Za neke češće promjere to bi izgledalo ovako:
127 mm (MAK, C5 i sl) - 0,94"
150 mm (MAK, C6, ...) - 0,80"
180 mm (MAK,...) - 0,67"
203 mm (C8,...) - 0,59"
235 mm (C9,25,...) - 0,51"
280 mm (C11,...) - 0,43"
itd.
Kako će to iskoristiti koji senzor u kombinaciji sa žarišnom daljinom, to je druga računica.
A o seeingu i astronomskim promatranjima ima zgodna rasprava ovdje: https://skyandtelescope.org/astronomy-equipment/beating-the-seeing/
Ima i osvrt na paradigmu da manji teleskopi bolje podnose loš seeing.

[Zumbul]

Još jedan zgodan članak - prvenstveno za početnike.
https://optcorp.com/blogs/planetary-imaging/planetary-imaging-101

[Acheron]

Promjer je odgovoran za razlučivanje teleskopa. Dakle koja je najmanja kutna udaljenost na kojoj se mogu razdvojiti dvije točke. Za valnu duljinu 550 nm to bi bilo R=120"/D (mm).

Navedena formula je primjenjiva na točkaste objekte, ne na objekte s površinom koji na sebi imaju detalje visokog kontrasta. Jako dobar primjer toga je Enckeova pukotina u Saturnovom prstenu. Ona je široka tek 0.05" (350 km), a opet je kamere mogu razlučiti unatoč tome što je 10x sitnija od rezolucije teleskopa i 20x sitnija od najboljeg seeinga. Evo dobro primjera kako to izgleda kroz 16" teleskop koji je teoretski ne bi smio razlučiti.


Cassinijeva pukotina je još jedan dobar primjer, široka je 5000 km, kao mjesec Titan. Za Titan se jedva, ali jedva kuži da nije zvjezda u 30cm, a pukotinu bez problema uočavamo i u malim teleskopima s 8 cm promjera. Prividna širina Cassinijeve pukotine 0.8".
Iz tog razloga tu formulu treba baciti kroz prozor kada se snimaju planeti jer je skroz druga zvjer od teorije u primjeni:
https://en.wikipedia.org/wiki/Nyquist%E2%80%93Shannon_sampling_theorem


A citat iz članka na Sky and Telescope je ono što propagiram, da treba ostaviti mit iza sebe da manji teleskop manje osjeća seeing koji je netko jednom bubnuo i sad ga se svi drže kao svetog pisma..

This fact has led to another piece of folklore: that when the atmospheric seeing is bad, a large telescope shows less detail than a small one. Therefore, supposedly, you can improve the view in poor seeing by stopping down a large aperture with a cardboard mask.

Technically there is a bit of truth in this, but in practice the improvement is nonexistent. I have never seen any improvement by stopping down a telescope when the problem was poor seeing. The most that can usually be said is that on a really rotten night, large- and small-aperture views will be equally poor. Even then, if you constrict the aperture you miss the chance for the momentary high-resolution views that the full aperture will provide if the air briefly steadies.

S manjim teleskopom je lakše raditi, brže će se ohladiti, manji je fokus, a njegov nedostatak rezolucije lakše će sakriti efekte lošeg seeinga. Vjerujem da je tu poanta priče zašto manji teleskop daje privid manje osjetljivosti na seeing.

Priča o "mjehurićima zraka", koji su nasumične veličine mi je čiribu-čiriba. Tko je izmjerio veličinu tih mjehurića i jasno rekao "večeras imamo mjehuriće od 3cm, gledajte svi sa 10cm teleskopima"? Kod fluida je za očekivati da će mjehurići u njima biti svih raspona veličina, može se samo mijenjati njihova učestalost.