Acheronovi nebeski doživljaji

[Acheron]

Šibnem obavijest

[Acheron]

20 minuta promatranja na 10 dana astronomije u Daruvaru

Vikend nakon Messierovog maratona pružila se prilika za posjet na deseto izdanje ,,10 dana astronomije u Daruvaru". Odlučio sam iskoristiti svaku priliku za promatranje jer me maraton naložio na galaksije u Djevici.

Teleskop je bio u auto utovaren još u četvrtak, a u petak poslije posla sam s Markom zapalio za Daruvar na otvorenje. Nažalost, Marko je kasnio (po običaju) pa smo promašili otvorenje manifestacije. Putem su se izmjenjivali periodi sunčanog vremena, pljuskova, slabe kiše i poluoblačnog vremena. Nije baš obećavalo za promatranje.

U Daruvar smo došli iza 18h i odmah produžili na dva predavanja. Još za vrijeme drugog predavanja na mobitel su dolazile poruke iz grupe kako je na Petrovom vrhu vedro. Opa, bit će nešto od promatranje. U 21h su završila predavanja, a nakon opskrbe na lokalnoj benzinskoj stanici u 21:30 sam bio na putu za Petrov vrh. Kao pravi hipster koristio sam OpenStreetMap za navigaciju koji me odveo na traktorski put preko nekih livada i kroz vinograde. Drago mi je da su ti puteljci ucrtani, ali brate mili, kakav je to algoritam. Bio sam na nepoznatom terenu u mraku i vozio se kroz nedođije. Posebno sam bio ljut kad sam nakon 10tak minuta testiranja amortizera izbio na čisto solidnu asfaltnu cestu do Petrovog vrha! Prema pričama očekivao sam kako ću ostaviti lonac auspuha ili karter na grbama, ali ako se normalno vozi nema problema sa grbama i rupama u asfaltu.

Na mjesto promatranja sam došao oko 22h i koju minutu. Nakon biranja pozicije podalje od astrofotografa, koji uvijek svijetle laptopima, krenuo sam postavljati teleskop. Uskoro se ugasila rasvjeta ispred planinarskog doma i promatranje je moglo početi. Pridružio se Zoki, novajlija s Messierovog maratona, i Zorislav. Zoki je operirao sa SkyWatcher 120/900 ED refraktorom, a Zorislav SkyWatcher 102/1000 akromatskim refraktorom. Mene je služio vjerni Tristač Mk2. Cilj promatranja je bilo središte jata galaksija u Djevici – Markarianov lanac. Promatranje smo započeli u 23h, ali oblaci su počeli smetati već 20tak minuta kasnije. Uskoro je postalo jasno da od vedrog neba ništa pa smo pospremili teleskope i družili se uz pivice do 2h ujutro.
Osnovne informacije

    Broj promatranja:                2019-06
    Datum:                                  05.04.2019.
    Vrijeme:                                23:00 – 23:20
    Lokacija:                               Petrov vrh
    Temperatura:                       3°C
    Vlažnost:                              prosječna
    Tlak:
    Prozirnost:                           Dobra, kasnije totalno naoblačenje
    Granična magnituda:
    Seeing:                                 Prosječan
    Instrument:                          300/1500 GoTo

Promatranje

Messier 87, GX E0, m=8.6, Vir

143x HP: Sjajna, ovalna mrlja koja je oko 2.5′ u dužinu i 1.5′ u širinu. Središte mrlje dominira veoma sjajna regija koja prema jezgri postaje još svjetlija. Središnja regija je okrugla i promjera oko 1′.

NGC 4478, GX E2, m=11.5, Vir

143x HP: Okrugla, sjajna mrlja kojoj naglo raste sjaj prema središtu. Samo središte je kompaktan, svijetli disk. Oko 0.5′ u promjeru.

NGC 4476, GX E-S0, m=12.2, Vir

143x HP: Blago duguljasta mrlja s nešto svjetlijom jezgrom. Oko 1′ po dužoj dimenziji, umjereno sjajna.

NGC 4440, GX SB, m=11.7, Vir

143x HP: Sjajna, sitna galaksija bez jasnih rubova, ali veoma sjajne jezgre.

NGC 4436, GX S0, m=13.0, Vir

143x HP: Tamna, sitna, ovalna galaksija bez detalja.

NGC 4431, GX S0, m=12.9, Vir

143x HP: Tamna, sitna galaksija, blago ovalna. Središte je mrvicu svjetlije od ostatka galaksije.

Messier 100, GX SB, m=9.4, Com

143x HP: Tamna mrlja, oko 3.5′ u promjeru sa veoma sitnim diskom svjetla na mjestu jezgre. Tamni halo oko te jezgre, koji čini galaksiju, ima neku granulastu ili ,,čvoričastu" teksturu. Svakako se uočava da halo ima nešto u sebi, ali nedostaje promjera ili boljeg neba za uočiti.

Uskoro su počeli dosađivati oblaci pa smo se prebacili na već spomenute rekrativne aktivnosti. Nebo na Petrovom vrhu je bolje od Petrove gore, posebice otkako je Velika Kladuša promijenila rasvjetu u LED. Lokacija Petrovog vrha je 45°35'20" N, 17°18'44" E, a visina 530 mnv.

[Petar 65]

Zvjezdopisi su ti vrh , volim ih čitati.

[Acheron]

2019-07

Preuzeo me biciklizam u zadnje vrijeme pa je astronomija završila po strani. Unatoč tome u meni već sad postoji istrenirani mehanizam koji oko mladog mjeseca krene provjeravati prognoze i tražiti priliku za uloviti pradavne fotone. Hoće to tako nakon 15 godina bavljenja astronomijom, neke stvari postanu urođene.

Jedna takva prilika se javila u subotu, 27. travnja. Jutro sam proveo na biciklu, vrijeme je bilo ugodno i vjetrovito, ali popodne se pojavio neki oblak na jugozapadu i sve zalio. Nije zalio moje selo, na žaljenje bake i djede, već je kiša došla na par kilometara jugozapadno od Novog Čiča i stala. Zanimljivo da se ista situacija ponovila sutradan, kada su opet Vukomeričke gorice bile natopljene, a Novo Čiče suho. Krivim za to istočni vjetar koji je puhao.

Da ne duljim dalje o kišama, ipak je ovo astronomsko-biciklistički blog, oko 18h se razvedrilo. Nebo poslije kiše uvijek bude fantastično čisto, duboke plave boje i mami za odlazaka na promatranje. Doduše, stari astronomski vukovi znaju da će biti puno vlage nakon takvog dana. Kako su me svrbjele galaksije odlučio sam otići na promatranje pa kud puklo da puklo. Plan je bio ići na Petrovu goru, ali raznorazne obavijesti smanjile su ambicije pa sam odlučio otići u svoju novu stalnu lokaciju – Pokupsko Cerje.

Teleskop je bio za čas utovaren, a onda sam otkrio da astronomski mrak pada tek u 21:50. Uh, oh, pa zar se dan već toliko produžio?! Krenuo sam na promatranje u 21h i već sam po putu vidio kako će vlage biti za izvoz. S ceste se isparavalo, a u dolinama je bilo magle. Ne izgleda mi ovo na dobro.

Na teren sam došao malo prije 22h i vidio sam da na padinama brda ima magle te da vrh viri doslovno 10 m van nje. A ništa, kad sam već tu onda ću i promatrati. U glavi me čak kopkao crv da produžim do Petrove gore, bilo bi to još sat i 15 minuta vožnje pa ideja nije bila suluda.

Postavio sam teleskop i do 22:10 je bio kolimiran, a GoTo upucan. Ideja je bila nastaviti promatranje s Petrovog vrha, tj. secirati jato galaksija u Djevici. Ovaj put sam se odlučio krenuti od okolice Messier 58 pa prema Markarianovom lancu. Za napomenu, čim sam izašao iz auta vidio sam da se na njemu vlaga kondenzirala.

Osnovne informacije

•   Broj promatranja:                2019-07
•   Datum:                                 27.04.2019.
•   Vrijeme:                                22:10 – 22:55
•   Lokacija:                               Pokupsko Cerje
•   Temperatura:                       7°C
•   Vlažnost:                              Vrlo visoka
•   Tlak:
•   Prozirnost:                           Dobra, kasnije magla
•   Granična magnituda:
•   Seeing:                                 Prosječan
•   Instrument:                          300/1500 GoTo

Promatranje

NGC 4596, GX SB0, m=10.4, Vir
143x HP: Sjajna, ovalna maglica omjera stranica 2:1. Vizualno je duga oko 60" i široka 30". Sredinom ovala dominira sjajno središte promjera oko 20", dok je ostatak galaksije bitno tamniji od njega. Rubovi galaksije su nejasni, a na 1h oko 30" od jezgre nalazi se zvijezda.

IC 3608, GX SB, m=14.0, Vir
143x HP: Nisam uspio uočiti galaksiju.

IC 3468, GX E1, m=12.2, Vir
143x HP: Ekstremno taman, okrugli oblak bez detalja. Malo je svjetliji u sredini.

IC 3499, GX S0, m=12.4, Vir
143x HP: Malena, tamna mrljica, duguljasta i blago svjetlija u sredini. Oko sjajnijeg središta je ovalni halo.

IC 3510, GX S?, m=13.5, Vir
143x HP: Ništa, ne uočavam galaksiju. Drugi ćorak večeras.

NGC 4528, GX SB0, m=11.1, Vir
143x HP: Sjajna, malena i blago ovalna mrlja sa sjajnim središtem koje zauzima ½ promjera galaksije.

IC 3481, GX E/SB0, m=12.9, Vir
143x HP: Veoma tamna, malena i nejasna mrlja. Neznatno je svjetlija u sredini.

IC 3470, GX E-S0, m=12.9, Vir
143x HP: Malena, veoma tamna mrlja, okrugla i bez detalja.

NGC 4503, GX SB0, m=10.4, Vir
143x HP: Ovalna mrlja omjera stranica 3:1 položena u smjeru 1h. U sredini ovala je sjajna središnja regija, a skrenutim pogledom mi uskače i zvjezdolika jezgra. Oko središnje regije je tamni halo. Ukupno sjajna galaksija.

NGC 4568, GX Sbc, m=10.5, Vir
NGC 4567, GX Sbc, m=11.8, Vir
143x HP: Veoma zanimljiv par sa susjednom NGC 4567. Svakako vrijedan skiciranja. Vidim dvije ovalne mrlje nižeg površinskog sjaja. Obje su ovalne i relativno velike, a duge osi su im položene pod 60° u odnosu jedna na drugu. Ovali se djelomično diraju. NGC 4568 je nešto veća, izduženija i sjajnija dok je NGC 4567 manja, ali skrenutim pogledom otkriva zvjezdoliku jezgru.

Negdje u ovo vrijeme me u potpunosti okružila magla. Nadam se kako će se razići, ali nakon 15 minuta ona je i dalje bila tu. Zato sam se spakirao i otišao doma. Nadam se da će za 1. svibanj biti vedro pa da konačno dovršim nešto konkretno u ovom jatu galaksija. Zanimljivo je kako grijač sekundara uspješno radi te se unatoč 100% vlagi u zraku i kondenzaciji, zrcalo nije orosilo.

[Acheron]

2019-06-14: Jupiter i dvostruke zvijezde

Postovi na ovom blogu su postali malo rjeđi, biciklistička sezona je u punom zamahu, a u svibnju vremenski uvjeti nisu bili baš nešto. Unatoč strasti prema pedalama, nemojte pomisliti kako ne pogledam znatiželjno prema nebu. Radim to često i pokušavam izvući priliku za promatranje u gustom rasporedu.
Prvi pokušaj promatranja bio je 7. lipnja, kada je nebo bilo prekrasno vedro. Postavio sam teleskop i krenuo ubijati vrijeme dok se ne smrači. Počeo sam gledati iz dosade Mjesec, ali slika je tako kuhala da sam shvatio kako na Jupiteru neću vidjeti ništa. Nakon par stotina uboda komaraca teleskop sam pospremio i otišao kući.
Ovaj petak su stvari bile drugačije. Nebo nije bilo vedro, već ga je kvarila naoblaka. Zvijezde su mirovale, recimo Arktur je izgledao kao narančasta točka na nebu s minimalnim treperenjem. Postavio sam teleskop, iskolimirao ga i krenuo promatrati. Na jugu je blještao Mjesec, a Jupiter se skrivao u krošnjama parka pa sam krenuo lupati po dvostrukim zvijezdama. Njih inače ignoriram, ali bolje išta nego ništa. Odlučio sam provjeriti koliku rezoluciju teleskopa mogu postići. Usput, grizli su me komarci i napadale neke bube s kojima dosad nisam imao posla.

Osnovne informacije
•   Broj promatranja:                2019-08
•   Datum:                                  14.06.2019.
•   Vrijeme:                                23:15 – 00:50
•   Lokacija:                               Novo Čiče
•   Temperatura:                       22°C
•   Vlažnost:                             
•   Tlak:
•   Prozirnost:                           Visoka naoblaka
•   Granična magnituda:
•   Seeing:                                 Dobar, vrlo dobar u zenitu
•   Instrument:                          300/1500 GoTo

Promatranje

Dvostruke zvijezde
Počeo sam s Double-Double u Liri, tj. Epsilon Lire. Kada sam je pogledao na 250x obje zvijezde su bile jasno razlučene. Prebacio sam na 300x i vidio kako zvijezde ne samo što su razlučene, već između njih ima crnog prostora, tj. ne preklapaju im se difrakcijski prstenovi. Potom sam malo googlao i naletio na još jednu ,,double-double" zvijezdu u Liri. Struve 2470 i 2474. Oba para bila su široko razmaknuta, bez boje u zvijezdama, a razlika u sjaju komponentni je bila manja. Struve 2474 mi se učinila mrvicu svjetlijim. OK, riješio sam te dvostruke zvijezde, seeing me mazi, idemo vidjeti Antares. Koliko god gledao i blejao ništa od razlučivanja. Antares je bio narančasta čupava mrlja s jasno vidljivom atmosferskom disperzijom. Razočaran Antaresom okrećem teleskop opet prema zenitu.

Rasalhague je dvojna zvijezda s 0.6" razmaka. Koliko god gledao nisam uspio uočiti naznake dvojnosti, samo sam vidio bijelu zvijezdu koja lagano treperi. Okrenuo sam potom na Deltu Cygni koja slovi za izazovnu zvijezdu zbog razlike u sjaju komponentni. Bez problema sam je razlučio na 300x, bilo je crnila među komponentama, a pratilja je izgledala kao krijesnica kraj žarulje. Okrećem potom na zahtjevniju zvijezdu, Mu 1 Cygni. Na 300x vidim razdvojene zvijezde, ali im se preklapaju difrakcijski prstenovi, što je očekivano jer je razmak između njih samo 1.5". Razlika u svjetlini zvijezda je umjerena, a komponenta je bila na 5.5h. Potom okrećem na 95 Herculis, još jednu dvojnu zvijezdu koju jasno razdvajam (6"). Ono što me iznenadilo je lijep koloritet, jedna komponenta je narančasta, druga bijela ili lagano plavičasta. Na kraju, tu je i najizazovnija dvojna večeras, 40 Herculis. Razmak između komponenti je 1.2" i to sam uspio uočiti. Vidio sam dvije jezgre, ali naravno bez crnila na njima. Razlika u sjaju zvijezda je veća.

Po završetku sam okrenuo ja Jupiter. Slika je bila mirna, ali je nedostajalo kontrasta. Vidjela se ,,dosadna" strana planeta, ona bez Crvene Pjege. Najveća akcija je opet bila oko ekvatorijalnih pojaseva gdje je bilo tankih bijelih pruga, festuna, svijetlih ovala uz njih itd... Skicu sam završio u 00:22, tj. započeo sam je u 00:15 i crtao do 00:29. Po završetku s Jupiterom okrenuo sam na Mjesec i ostao slijep. Bilo je zanimljivih kratera i seeing je bio dobar, tj. vidjelo se lelujanje ali fini detalji su bili postojani.
U 00:50 krenuo sam sa spremanjem opreme i priveo sam promatranje kraju.

[ediglavas]

I ja bi gledao dvojne zvijezde...

[Vulisha]

Jako fina skica jupitera, dobro si i oromatrao s obzirom na visoku naoblaku 

[Acheron]

Po ničemu posebno promatranje. Jupiter je nisko nad horizontom pa je sklon utjecaju lošeg seeinga. Komarci su gladni pa kvare koncentraciju i uzimaju danak u krvi za svako promatranje. Susjedove šljive su sve više i pogled iz dvorišta na jug postaje sve više ograničen. Na kraju, opet sam fulao Crvenu pjegu. Čini se kako Pjega ove godine ima velike turbulencije i moguće je kako će u doglednoj budućnosti iščeznuti.

PS: Imam novi skener, Canon Lide 400 i gušt je radit s njim. Radi na Windowsima 10, ima 16 bit dubinu skeniranja po RGB kanalu i dvostruko veću rezoluciju od dosadašnjeg Lide 25, kojeg sam koristio od 2007.

[Acheron]

Ovaj produženi vikend proveo sam na Cresu u jednoj zabačenoj uvali.
Tamo se održavao festival elektronske glazbe pa su me putem poznanstava organizatori kontaktirali kako bih došao s teleskopom i malo ekipi pokazao nebo.

Ono što mi se svidjelo je prekrasna priroda na Cresu, more čisto kao suza, idealne temperature za potražiti osvježenje i plivanje. Noćno nebo je solidno, možda kao u Vukomeričkim goricama, ali nisam imao SQM niti sam bio u skroz mraku da bih mogao dati konačnu ocjenu. M13 se jedva kužio golim okom.
Ljudi su u pravilu bili oduševljeni viđenim. Jupiter i Saturn, mladi Mjesec... sve ih je to oduševilo. Poseban show je u nedjelju bio Jupiter, kada je oko 22h iza/ispred njega počeo provirivati jedan od galilejanskih mjeseca i polagano se udaljavati od planeta. To sam iskoristio kako bih ljudima pokazao da stvari na nebu nisu statične, već dapače, veoma dinamične. Nažalost, seeing je obje noći bio loš pa od nekih detalja na planetima nije bilo ni govora. Čak se ni Cassinijeva nije lako uočavala na saturnovim prstenovima.
Od zvjezdanih jata tu su bili M15 i M13, kod kojih je najčešća reakcija bila "aaaaa, lijepooooo". M11 je najčešće stvorio lingvistički efekt "pa daj ne s*ri, otkud toliko zvijezda". Slična stvar je bila i kod Double Clustera. M31 se cijenio, posebice kada bi naglasili (bio ex forušam Frank samnom) da je to druga galaksija, x milijuna svjetlosnih godina od nas. Dvostruke zvijezde su bile fora, posebice Albirea a iz rukava sam izvukao asa, V Aql, karbonsku zvijezdu. Naime, svi su htjeli vidjeti Antaresa kako se crveni pa sam rekao da imam nešto crvenije od crvenog na raspolaganju. *D*
Maglice, osim M57 su ostavile slab dojam. Ljudi su uglavnom mislili da se radi o optičkim greškama. Laguna se lijepo vidjela ali je to uglavnom izazvalo reakcija "kaj je to tamno, bezveze".

Ono što me zasmetalo je grbav teren za postavljanje šatora i mogućnosti transporta, totalno neastronomske stvari. Do uvale se moglo samo brodićem pa sam morao teleskop dobro zaštiti da ga ne bi kakav val zapljusnuo i trajno oksidirao. I taj brodić je malo vozio po "svom rasporedu" pa nije bio baš pouzdan.

PS: Neki su se hvalili da su već gledali kroz teleskop jer im je neki čiča na Lastovu mjesec dana ranije pokazivao nebo. Tko li je taj čiča?

[Acheron]

Promatranje 2019-08-27

Pauza od ozbiljnog bavljenja astronomijom je potrajala do sinoć. Ljeto, kratke noći, vruć asfalt... sve me to više mamilo na bicikl nego za teleskop. Sinoć su se stvari posložile drugačije, astronomija je bila prioritet.

Prognozu je pokvario neki oblak koji je niknuo u Sloveniji iz ničeg i došao nad moje kraj. Zbog njega sam odgodio polazak da vidim kako će se situacija razvijati, a hrabriji dio ekipe je otišao na Petrovu goru. Na kraju, negdje oko 20h sam presjekao i odlučio otići u mrakaču bez obzira na oblake. Za tren sam se spremio i bio u autu s teleskopom na putu prema Pokupskom Cerju. Na putu mi je palo na pamet da odem provjeriti koliko je jedna livada u selu Gornje Taborište iskoristiva za astronomiju. Ta lokacija bi bila 5 min dalje od trenutne, a nudi veću nadmorsku visinu i tamnije nebo. Nažalost, otkrio sam da je livada u biti nepristupačna i da nema pristupa s ceste jer je ograđena šikarom i papratima od 2 metra. Izgubio sam na to istraživanje pola sata pa sam svoj uobičajeni teren došao tek u 22h. Dok sam spremio teleskop i krenuo s promatranjem, bilo je već 22:30. SQM, kojeg sam našao nakon što je 4 mjeseca proveo u džepu zimske jakne, mjeri na početku promatranja oko 21.15 mpas.

Osnovne informacije
•   Broj promatranja:                2019-10
•   Datum:                                  27.08.2019.
•   Vrijeme:                                22:30 – 00:05
•   Lokacija:                               Pokupsko Cerje
•   Temperatura:                       20°C
•   Vlažnost:                              niska
•   Tlak:
•   Prozirnost:                           Dobra, kasnije magla
•   Granična magnituda:         21.15 mpas
•   Seeing:                                 Dobar, trpio je 300x
•   Instrument:                          300/1500 GoTo

Promatranje

Sektor neba od RA: 19h 30m DEC: +10° 00′ do RA: 20h 00m DEC: +20° 00′

NGC 6803, PNEB, m=11.4, Aql
143x HP: Ništa ne vidim, samo zvijezde. Odlučio sam probati s OIII filterom.
Ako me sjećanje ne vara, na ovoj maglici sam više puta ,,polomio zube" pokušavajući je vidjeti.
143x HP OIII: Opet ništa od planetarne maglice, ali ne odustajem. Idem provjeriti na 250 puta dali je neka od zvijezda možda NGC 6803.
250x PL OIII: Jedna od zvijezda u vidnom polju mi je sumnjiva, kao da vidim maleni disk, ali nisam siguran.
300x PL OIII: Dižem na najveće povećanje koje imam. Sumnjiva zvijezda je definitivno čudna, vidim maleni disk, jedva različit od ,,pravih" zvijezda. Disk mi se čini blago ovalan s većom osi položenom u smjeru 1h.
300x PL: Nakon uočavanja diska sklanjam OIII filter i otkrivam da je disk vidljiv i u običnom svjetlu. Maglica je sjajna, ali sitna, možda oko 2-3" u promjeru.

Maglici uspoređujem sjaj s okolnim zvijezdama i dolazim do rezultata od 11.7 magnituda, što je blizu službene vrijednosti.

Na internetu pronalazim skicu maglice napravljene kroz 40 cm teleskop na povećanju od 1047x. Kako je to moguće? Možda sam previše konzervativan s povećanjima.

NGC 6837, OC, m=12.0 , Aql
143x HP: Prvo sam slučajno nabasao na neki asterizam u blizini i pomislio da se radi o skupu. Taj asterizam je bio prstenolika struktura, oko 4.5' u promjeru. Cartes du Ciel otkriva da stvarno taj asterizam je na mjestu gdje sam uočio. Tek kada sam teleskop pomaknuo malo prema dolje, u pogled mi je uletio maleni skup od oko 10 sitnih zvjezdica. Promjer roja je bio oko 1'.

NGC 6840, OC, m=n/a, Aql
143x HP: Grupica od 25 do 30 zvijezda sličnog sjaja koja dobro odskače od pozadine, relativno je gusta i ima oko 4' u promjeru.

NGC 6843, OC, m=n/a, Aql
143x HP: Dijeli vidno polje s obližnjim NGC 6840. Sastoji se od oko 20 zvijezda različitog sjaja, dobro se ističe, a oblik skupa je pravokutan s repom od tamnijih zvijezda u smjeru 2 h. Oko 4' u promjeru.

Messier 71, GC, m=8.4, Sge
143x HP: Sjajan oblak sitnih zvjezdica, oko 3' u promjeru. Što ga više gledam to mi se čini više trokutaste forme sa oštrim vrhom u smjeru 11 h, a širim dijelom u smjeru 5 h. Po skupu vidim središnju prugu zvijezda, i još nešto što bi mogla biti paralelna pruga odmaknuta dolje desno od središnje.
250x PL: Veće povećanje potvrđuje da je skup trokutast, s posebno istaknutom grupacijom zvijezda na donjem lijevom vrhu. Oštri vrh trokuta, u smjeru 11 h, ima u sebi sjajniju zvijezdu, a još jedna se smjestila na sredini donje stranice trokuta. Iza skupa, u smjeru 5h se pružaju tri kraća repića ili izdanka. U samom skupu ne uočavam nikakvu mliječnost nerazlučenih zvijezda. Brzo (površno) sam prebrojao 30 pojedinih zvijezda vidljivih u skupu, a promjer procijenio na 3.1'.

Prolazak auta na obližnjoj cesti otkriva izmaglicu u zraku.

Harvard 20, OC, m=7.7, Sge
143x HP: Vidim objekt s neobičnom oznakom ucrtan u atlasu pa sam ga odlučio provjeriti, ionako sam u blizini. Vidim široko razmaknutu dvostruku zvijezdu (između 2 i 3' razmaka) s komponentama podjednakog sjaja. Oko donje zvijezde u skupu narojilo se oko 20tak zvijezda sličnog sjaja. Cijeli skup je lako vidljiv, sjaja, duguljast i relativno gust.

Gotov sektor neba od RA: 19h 30m DEC: +10° 00′ do RA: 20h 00m DEC: +20° 00′, prelazim na RA: 20h 00m DEC: +00° 00′ do RA: 20h 30m DEC: +20° 00′

NGC 6852, PNEB, m=12.6, Aql
143x HP: Veoma tamni oblačak oko 2-3' u smjeru 5 h od obližnje sjajne zvijezde
143x HP OIII: Oblačak je vidljiv na istom mjestu kao i bez filtera, samo je sada neznatno lakše ga uočiti.
250x PL OIII: Oblačić je tu, ali je veoma taman pa stalno uskače i iskače iz vidljivosti. U takvim uvjetima ne uočavam ikakve detalje u njemu.

NGC 6962, GX, m=12.1, Aqr
143x HP: Galaksije, to volim! GoTo je malo fulao pa ručno dolazim do objekta. U vidnom polju okulara ukazala mi se sitna, tamna fleka, jedva vidljiva direktnim pogledom, ali jasna skrenutim pogledom. Izgleda kao pločica svjetla bez detalja.

NGC 6964, GX, m=13.0, Aqr
143x HP: Oko 1' desno od NGC 6892 uočavam veoma tamnu fleku koja se stisla uz obližnju zvijezdu 13. magnitude. Mrlja je naravno bez detalja. Sumnjam na još jednu mrljicu iznad ove dvije, na rubu vidljivosti.

Kasnija provjera otkriva kako je mrljica na rubu vidljivosti u biti dvostruka zvijezda sa komponentama od 14.15 i 15.2 magnitude.

NGC 6906, GX, m=12.3, Aql
143x HP: Vidim neku mrlju koja se koprca u vidnom polju, veoma tamna, nejasnih rubova (forme).
214x UW: Veće povećanje pomaže i mrlju sada čini statičnom. Okrugla je, tamna i malo svjetlija prema sredini, a ovu susjednu IC mrlju ucrtanu u atlas ne uspijevam uočiti, čak niti skrenutim pogledom.

Kasnija provjera otkriva kako je IC 5006 u biti dvostruka zvijezda. Greška u katalogu i atlasu.

Nešto šušti na livadi do, pojačavam muziku na mobitelu da oglasim svoju prisutnost i razbijem strah.

NGC 6891, PNEB, m=10.5, Del
214x UW: Ovaj objekt se lako vidi, sjajan disk koji se bez problema uočava iz prve.
300x PL: Sjajan disk s tankim, mrvicu tamnijim obrubom, na mahove kao da vidim središnju zvijezdu.

Negdje u ovo doba uočavam da je okoliš postao bitno svjetliji. Očito se magla spustila.

NGC 6879, PNEB, m=12.5, Sge
214x UW: GoTo je opet malo fulao pa ručno navodim teleskop. Unatoč tome ništa ne uočavam na mjestu planetarne maglice.
214x UW OIII: Pokušao sam s filterom ali bez uspjeha.

Ubrzo potom auto s lokalne ceste osvjetljava okoliš i vidim da sam u debeloj magli. Prošla je ponoć i u 00:05 prekidam promatranje. Zadnje mjerenje SQM-om daje vrijednost od 21.05 mpas.

Oriđiđi dnevnik je tu: https://1drv.ms/b/s!Au07c4Nt9PGvhL97VTQjhIpMlVVxZw

[Beorn]

Bravo Ach... 

[ediglavas]

 

[Acheron]

2019-08-31: Čavlovica

Prije dva tjedna sam na jednoj vožnji biciklom prošao Zrinskom gorom, točnije prijevojem ,,Vratnik" kraj sela Čavlovica. Motivacija za vožnju, osim otići gdje već nisam bio, je bila istražiti postoji li odgovarajuća lokacija za promatranjem teleskopom. Zrinska gora je neznatno dalje od Petrove gore, a po procjenama sa https://www.lightpollutionmap.info/ trebala bi biti znatno tamnija, s očekivanim SQM vrijednostima od oko 21.6 do 21.7. Petrova gora vrijednosti od 21.6 postiže samo u iznimno dobrim noćima.

Prijevoj Vratnik je na 427 m visine iako tabla pogrešno navodi da je na 467 m. Na vrhu prijevoja odvaja se zemljani put u lijevo i vodi par stotina metara do jedne livade, koja ima jako čisti horizont pod sjeveroistoka do jugozapada. Na bicikliranju sam potvrdio da je lokacija lako dostupna, horizont čist, a pitao sam i vlasnika livade smeta li mu ako dođemo. Rekao je da ne smeta.

Dva tjedna kasnije konačno se pružila prilika obići Čavlovicu. Društvo mi je činio Veljko s kojim sa se našao u Velikoj Gorici. Uputili smo se na sat i pol dugu vožnju po magistralnim cestama do Čavlovice. Ceste je dobra, ali nakon Petrinje zavojita pa nije tako ,,lagodna" vožnja kao do Petrove gore.

Po dolasku na lokaciju, oko 21:45, bio sam malo razočaran nebom. Na jugu je bio neki nejasni oblak iz kojeg je povremeno bljeskalo, ali osim toga, cijelo nebo se činilo previše svjetlo. Veljko je rekao da je nebo vidno bolje nego na Petrovoj gori sinoć, ali ja sam očekivao više. Upregnuli smo SQM-ove da bi izmjerili koliko je nebo loše ili dobro, dobivali smo vrijednosti od 21.55 mpas, +/- 0.02 gore dolje. Petrova gora je večer prije bila 21.45 mpas tako da je Čavlovica tamnija, ali ne toliko tamnija. Bilo je tu i svjetlosnih kupola, jedna na jugoistoku, malena, ali onako, upečatljiva. Ona je od Novog Grada (Bosanski Novi). Jugozapad je bio svjetliji uz horizont, to se vide utjecaji Cazina i Velike Kladuše. Sjever je također uz horizont svjetliji, to su Sisak i Petrinja. Ono što je dobro je da je horizont čist od sjeveroistoka do jugozapada, a i te svjetlosne kupole ne smetaju više od par stupnjeva iznad horizonta.

Kada smo već pregazili toliki put, 70 km u mom slučaju, bio bi red da se nešto i promatra. Veljko je postavio opremu, bacio pogled na par dvostrukih zvijezda i ubrzo otišao spavati, a ja sam odlučio se prebaciti malo na galaksije oko Pegaza i Andromede.

Osnovne informacije

    Broj promatranja:                2019-11
    Datum:                                  31.08.2019.
    Vrijeme:                                22:40 – 00:40
    Lokacija:                               Čavlovica
    Temperatura:                       17°C
    Vlažnost:                              niska
    Tlak:
    Prozirnost:                           Loša, mliječno nebo
    Granična magnituda:         21.55 mpas
    Seeing:                                 Dobar, trpio je oko 250x
    Instrument:                          300/1500 GoTo

Korišteni okulari: HP – Baader Hyperion 68°, PL – SkyWatcher Planterary 58°, UW – SkyWatcher Panorama 82°
Promatranje

Sektor neba od RA: 22h 00m DEC: +30° 00′ do RA: 23h 00m DEC: +40° 00′

NGC 7331, GX Sb, m=9.5, Peg

143x HP: Veoma sjajna, duguljasta galaksija sa omjerom osi od 4:10. U sredini galaksije je sjajna ovalna regija koja još malo dobiva na sjaju prema samom centru.

214x UW: Galaksija manje-više izgleda isto kao na 143x, samo su rubovi središnje svijetle regije sada bolje definirani, kao da imaju prekid umjesto postupnog gubitka sjaja. Ovaj efekt je posebno izražen na desnoj strani galaksije.

250x UW: Prilikom skiciranja galaksije ispod središnje svijetle regije sam uočio još jedan diskretan oblačić u sklopu galaksije, neznatno svjetliji od okolice. Sama središnja regija mi se čini malo ,,odmaknuta" od geometrijskog središta galaksije.

U vidnom polju s NGC 7331 vidim i susjedne galaksije, tzv. ,,mušice".

NGC 7335, GX S0, m=13.3, Peg

214x UW: Tamna, malena i nejasna mrlja koja mi se čini mrvicu svjetlija prema sredini.

NGC 7337, GX SBab, m=14.4, Peg

214x UW: Malena, veoma tamna mrljica, okrugla i sa zvjezdolikim središtem. Teško je uočiti detalje jer ,,pleše" na rubu vidljivosti.

NGC 7340, GX E?, m=13.7, Peg

214x UW: Malena, veoma tamna mrlja bez detalja. Čini mi se da uočavam još jednu mrljicu gore lijevo od NGC 7340, ali provjera u Cartes du Cielu ne otkriva ništa.

Po završetku proučavanja vidnog polja oko NGC 7331 posvećujem se skiciranju istog na povećanju od 250x.


Skica galaksije NGC 7331 i susjeda

Nakon skiciranja se selim na Stefanov Kvintet, grupaciju galaksija nedaleko od NGC 7331. Nažalost, za mene je on kvartet jer ne vidim svih pet galaksija, već tri, a četvrtu nazirem.

NGC 7320, GX Scd, m=12.6, Peg

214x UW: Tamna, ovalna mrlja koja je blago svjetlija prema sredini.

NGC 7319, GX SBbc, m=13.1, Peg

214x UW: Malena, veoma tamna i nejasna mrlja.

NGC 7318A(B), GX, m=13.1, Peg

214x UW: Ovalna, tamna mrlja koja kao da u sebi sadrži zvjezdicu odmaknutu lijevo od centra.

NGC 7317, GX E4, m=13.6, Peg

214x UW: Mrlja koju jedva nazirem skrenutim pogledom, ekstremno tamna.

Oko 2-3′ gore od Stefanovog Kvinteta vidim još jednu mrljicu, tanku, tamnu i sitnu prugu svjetla s atmosferom. NGC 7320A odgovara tom opisu, ali je 10′ od Kvinteta i 15. magnitude pa sam skeptičan da sam baš nju vidio.

NGC 7265, GX E-S0, m=12.1, Lac

214x UW: Ovalna, tamna, omanja mrlja. Na mjestu središta ima sjajan disk.

NGC 7292, GX IBm, m=12.5, Peg

214x UW: Veoma tamna mrlja, nejasnih rubova. Čini mi se blago ovalna uz nešto sjajniju sredinu.

NGC 7217, GX Sb, m=10.1, Peg

214x UW: Sjajna, okrugla galaksija, umjereno velika. Od ruba prema središtu, jedno ¾ radijusa, polagano joj raste sjaj, a onda zadnju četvrtinu naglo skoči. Izgleda kao nerazlučeni kuglasti skup.

Gotov sektor neba od RA: 22h 00m DEC: +30° 00′ do RA: 23h 00m DEC: +40° 00′

NGC 6879, PNEB, m=12.5, Sge

300x PL OIII: Ova planetarna maglica ostala mi je dužna od zadnjeg promatranja. Unatoč velikom povećanju i OIII filteru, nisam ništa uočio.

Sektor neba od RA: 02h 00m DEC: +40° 00′ do RA: 03h 00m DEC: +50° 00′

NGC 891, GX Sb, m=9.9, And

143x HP: Tamna, velika galaksija. Pruža se oko ¼ vidnog polja, duguljasta je s omjerom stranica 5:1. Jasno vidim tamnu prugu po sredini galaksije. Galaksija je na polovici mrvicu šira. Prošarana je zvijezdama iz Mliječne staze.

NGC 812, GX SBc, m=11.3, And

143x HP: Veoma tamna, nejasna mrlja. Ne vidim detalje u njoj, jednolikog je sjaja i bez teksture. Blago je ovalna i donekle pogled na nju ometa obližnja zvijezda.

NGC 846, GX SBab, m=12.1, And

143x HP: Tamna, duguljasta mrlja sa teže uočljivom prugom svjetla po sredini. Nema jezgru ili slične detalje. Manjih dimenzija je.

NGC 910, GX E0, m=12.0, And

143x HP: Vidim više mrlja u okularu. Ova galaksije je tamna, sitna i blago svjetlija u sredini.

NGC 913, GX S0, m=15.0, And

143x HP: Ekstremno tamna pruga svjetla bez detalja.

Vjerujem kako sam vidio NGC 913,  a ne NGC 912, jer sam galaksiju opisao kao ,,prugu svjetla", što više opisom odgovara fotografijama NGC 912 nego 913.

NGC 980, GX S0, m=13.0, And

143x HP: Vidim više mrlja u okularu. NGC 980 je veoma tamna, malena, duguljasta s prugom svjetla po sredini. Pruga svjetla u centru galaksije ima zadebljanje.

NGC 982, GX Sa, m=12.5, And

143x HP: Veoma tamna mrlja, malena, okrugla i s nejasnim rubovima. Izgleda kao mutna zvijezda.

NGC 1003, GX Sc, m=11.5, Per

143x HP: Tamna mrlja uz sitnu zvijezdu. Umjereno malena, ovalna, ali na stranu prema zvijezdi izgleda kao ,,odgrižena". Možda sjaj same zvijezde utječe na vidljivosti i stvara taj efekt.

NGC 1122, GX SBb, m=12.1, Per

143x HP: Tamna, malena i ovalna fleka sa središtem koje liči na mutnu, doduše tamnu, zvijezdu.

Messier 34, OC, m=5.2, Per

100x UW: Veoma sjajan skup, lako se uočava, ispunjava vidno polje okulara, Sastoji se od barem stotinu zvijezda koje imaju veću razliku u sjaju. Središte je zgusnuto, pravokutno, a iz njega se pružaju krakovi tj. lanci zvijezda. Lanci su različitih dužina, a dva najbogatija i najduža pružaju se prema jugu.

NGC 956, OC , m=8.9, And

100x UW: Umjereno velik, ali siromašan skup (barem u odnosu na susjedni M34). Skup se sastoji od 20tak zvijezda različitog sjaja koje su poredane u jedan niz. Zanimljivo je kako je niz savinut na više mjesta pa izgleda kao brojka ,,2", barem u newton teleskopu.

Kako sam isti dan odvozio Breveto Velika Gorica od 200 km bio sam umoran pa sam u 00:40 proglasio fajrunt i počeo se spremati. Zaključak je da lokacija obećava, ali je treba još jednom provjeriti.

[Acheron]

2019-09-04

Kiša, koja je padala u prekidima od nedjelje navečer do utorka ujutro, isprala je onaj atmosferski mulj koji se cijelo ljeto nakupljao. Cijeli dan je nebo nakon kiše bile duboke plave boje, bez one mliječnosti koja kvari prozirnost. A zalazak tek, prekrasna igra boja i nijansi, od indigo plave tmine neba do roskastog horizonta. Kako Mjesec zalazi dovoljno rano, oko 22:30, isplatilo se otići na teren.

Krenuo sam ležerno, oko 21:00 i ponio fotić. Pokušao sam nešto fotkati po putu, ali ispao sam iz štosa. Nastavio sam dalje prema svojem promatralištu kad u dolinama Vukomeričkih gorica skužim maglu! Redovito u Pokupskog Cerju popušim tu glupavu maglu i nisam htio da mi se to večeras dogodit, posebice kada do zalaska Mjeseca imam još sat vremena. Tko brani magli da me do tad prekrije?! Okrenuo sam auto na pola puta i krenuo prema staroj lokaciji u Hotnji. Nebo nije tamo toliko tamno, ali sam na 30m višoj poziciji, daleko od šuma i vodenih tokova koji navlače vlagu.



Došao sam na kraju na isto ono kukuruzište gdje sam prije dvije godine imao čvenk s lovcem, u mraku. Ovaj put je brdo bilo samo moje. Izvukao sam teleskop, postavio ga, malo fotkao i krenuo s promatranjem u 22:30, kada je Mjesec zašao. Vizualno mi se nebo činilo bolje nego na Čavlovici par dana ranije, ali SQM je mjerio znatno lošije vrijednosti, u rasponu od 21.05 do 21.10. Čak je Pokupsko Cerje mrvicu bolje od ovog, jer se osjetio utjecaj 18 km udaljene Petrinje pa i Siska na jugoistoku. Primijetio sam da je svjetlosna kupola dobila plavičastu komponentu, posljedicu prelaska na LED rasvjetu.

Ono što me u par navrata zagnjavilo tokom promatranja je gubitak kontakta. Naime, žica koju sam spojio na krokodile, koje pak spajam na akumulator, nije zalemljena već samo namotana. Trešnje teleskopa uzrokovale su u par navrata gubitak kontakta i instant resetiranje SynScan kontrolera, što je dovodilo do potrebe za ponavljanjem postupka usmjeravanja teleskopa za rad GoTo-a i praćenja.

Danas sam se opet vratio na sektor neba koji sam promatrao na Čavlovici, na sjeverozapadu Pegaza. Naime, prilikom pisanja zadnjeg izvještaja i pregledavanja raznih izvora podataka, od Cartes du Ciel (CdC) do Digitized Sky Surveya, primijetio sam kako je u atlasu izostavljeno mnoštvo galaksija koje bi trebale biti vidljive u 30cm teleskopu. Dao sam si truda pa sam uz pomoć CdC-a ucrtao neke od tih galaksija u atlas i odlučio ih večeras sve potražiti. Skupilo se tu tucet objekata koji su preskočeni.

Pri prvom usmjeravanju GoTo-a odabrao sam kao prvu zvijezdu Altair u koju je teleskop već bio približno usmjeren zbog podešavanja tražioca. Kada sam odradio usmjeravanje otkrio sam da GoTo felša za barem 5°. Opcija ,,PAE" tj. Pointing Accuracy Enhancement nije pomogla. Nije bilo druge nego ponoviti usmjeravanje nakon čega je radio dosta dobro, bio je unutar 0.3 do 0.5° od mete.

U 22:30 startam s promatranjem, SQM mjeri 21.05 mpas.

Osnovne informacije

    Broj promatranja:                2019-12
    Datum:                                  04.09.2019.
    Vrijeme:                                22:30 – 00:20
    Lokacija:                               Hotnja
    Temperatura:                       12°C
    Vlažnost:                              visoka
    Tlak:
    Prozirnost:                           Odlična
    Granična magnituda:         21.08 mpas
    Seeing:                                 Dobar,
    Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyWatcher SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2" (50.8mm)

Provjera dodatnih galaksija u sektoru RA 22h 00m, DEC +30° 00′ do RA 23h 00m, DEC +40° 00′



Nebo nad Hotnjom i nova LED rasvjeta. Kome ona svjetli u ponoć?

NGC 7315, GX S0, m=12.5, Peg

143x HYP: Veoma tamna fleka, jasno se vidi sa skrenutim pogledom. Sitna je, bez detalja, nalikuje na mutnu zvijezdu.

214x UW: Galaksija se lakše vidi na većem povećanju, tamna je, sitna, blago ovalna. U sredini je neznatno sjajnija. Malo van njenog ruba, u smjeru 4h i 7h skrivaju se zvjezdice na rubu vidljivosti.

NGC 7343, GX SBb, m=13.5, Peg

214x UW: Veoma tamna fleka koja se vidi samo sa skrenutim pogledom. Ne uočavam nikakve detalje.

NGC 7263, GX Sb, m=13.8, Lac

214x UW: Veoma taman, duguljast oblačić svjetla, malen i nešto svjetliji u sredini.

Što je najsmješnije, tražio sam galaksiju NGC 7264, ali sam slučajno nabasao na NGC 7263. Grešku u identifikacija otkrila je položajna skica, koja bolje odgovara NGC 7263 nego 7264. Morat ću još jednom provjeriti ovu galaksiju.

NGC 7265, GX E-S0, m=12.1, Lac

214x UW: Kad sam već tu, zašto ne provjeriti status nedavno promatrane susjede, barem radi usporedbe opisa. Večeras vidim tamnu, blago ovalnu mrlju s okruglom, skromnijih dimenzija sa svjetlom regijom u sredini. Znatno svjetlija od susjedne NGC 7263(4).

NGC 7330, GX E, m=12.2, Lac

214x UW: Ništa ne vidim u vidnom polju okulara. Puno je zvijezda pa možda skrivaju galaksiju, a možda sam je fulao!

UGC 12242, GX E, m=12.9, Peg

214x UW: Ovaj put je GoTo dobar, skoro je centrirao galaksiju u vidno polje.

Ova terenska napomena kako je GoTo dobar nije na mjestu. Promašio sam NGC 7407 za cca 0.4° i odmah sam skočio na prvu fleku koja mi se našla u vidnom polju. Fleka je uz tešku muku identificirana pomoću Cartes du Ciela, DSS snimaka, SIMBAD-a i NASA-ine baze NED. Ispucao sam skoro sve aseve iz rukava da je identificiram. Definitivno ću morati opet pretražiti ovaj komad neba.

Zanimljivo je kako sjaj ove galaksije nije čak ni nešto spektakularno malen, NASA-in NED daje vrijednosti od m=12.73 i 13.13 u kroz V filter (zeleno svjetlo). U prosjeku to je m=12.93. Galaksija je udaljena nekih 300 milijuna svjetlosnih godina.

Fora je da kad znaš di su objekti da ih lakše uočavaš, iako su pola magnitude tamniji od uobičajenog praga. Gotov je sektor neba od RA 22h 00m DEC +30° 00′ do RA 23h 00m DEC +40° 00′.

Sektor neba RA 22h 00m, DEC + 20° 00′ do RA 23h 00m, DEC +30° 00′

NGC 7332, GX S0, m=11.1, Peg

214x UW: Jako lijep par galaksija. NGC 7332 je svjetliji dio para, bridom na okrenuta galaksija. Izgleda kao pruga svjetla sa zašiljenim vrhovima i zadebljanjem u središtu. Umjereno je velika, procijenio sam joj dimenzije na 100" x 25". U središtu ima zvjezdoliku jezgru iz koje se po dužoj osi pružaju kratki, svijetli šiljci. Vanjski rubovi galaksije se vide samo sa skrenutim pogledom.

NGC 7339, GX SBb, m=12.2, Peg

214x UW: Tamniji dio para galaksija. Šira je, veća od susjede i bitno tamnija. Položena je skoro okomito na NGC 7332. U sredini je svjetla, na donjem desnom rubu kao da je središnja svjetla regija ,,odrezana" ili se tu pruža neka tamna pruga. Nisam uočio nikakvu jezgru. Dimenzije sam procijenio na 100" x 30".

NGC 7436A, GX E, m=12.6, Peg

214x UW: Veoma tamna fleka, visi se samo sa skrenutim pogledom. Nema jasne rubove, nema detalja u njoj. Slučajno je uočio.

Gotovo sektor, sada prelazim na skiciranje.

NGC 6888, NEB, m=10.0, Cyg

214x UW: Vidi se samo centralni segment maglice, tamna, skoro vrlo tamna.

214x UW OIII: Maglica nije nešto iskočila s OIII filterom. Mislim da je izlazna pupila premala. Prebacujem se na manje povećanje.

100x UW OIII: E to je sada to! Vidim cijelu maglicu, pruža se preko 1/3 vidnog polja, što je oko četvrt stupnja. Maglica izgleda kao taman luk sa zadebljanjima na kraju, kao slušalice. U sredini je najsvjetlija i ima nešto tipa izdanak prema unutra, usmjeren prema središtu zakrivljenosti. Sam polukrug maglice nije prazan već se vidi veoma tamna ispuna. Vanjski obrub luka maglice je u pravilu najsvjetliji. Odlučujem se maglicu skicirati na još manjem povećanju, 89x, kako bi s većom izlaznom pupilom dodatno istaknuo maglicu.

Iz polja kukuruza kraj kojeg promatram stalno nešto šušti. Nije me strah jer barem zna da je ta živina biljojed (a što ako je svejed?). U šumi čujem krikove lisica, sa stabala se oglašavaju ćukovi i sove. Živopisno brdo. Unatoč šumovima i krikovima, tako dobro mi ide, a fantastičan pogled na Crescent nebulu (NGC 6888) me nabrijava da nastavim dalje s promatranjem. Zanimljivo je kako fini ljudi za NGC 6888 imaju nadimak ,,Maglica Mladi Mjesec", manje fini poput mene su izokrenuli izgovor riječi ,,crescent" u ,,kretenuša".



Nakon skiciranje prelazim drugi sektor neba.

Od RA 23h 00m, DEC +30° 00′ do RA 00h 00m, DEC + 40° 00′

NGC 7457, GX E-S0, m=11.2, Peg

214x UW: Svjetla mrlja, ovalna, nejasnih rubova. Površinski sjaj galaksije ima neko komešanje u sebi, kao da pokazuje teksturu. Galaksija je omanja, sjajnog središta.

U blizini NGC 7457 ucrtao sam galaksiju NGC 7473, koja bi trebala biti u dometu mog teleskopa. Usmjerio sam teleskop na ucrtanu lokaciju i uočio ekstremno tamnu mrlju, okruglu i bez detalja. Izgledala je kao mutna zvijezda. Ništa neobično nema u ovom opisu za objekte koji su na rubu detekcije, ali problem je što položajna skica ne odgovara okolici NGC 7473. Potrošio sam sat vremena u Cartes du Cielu pretražujući taj komad neba s ucrtanim uzorkom zvijezda, ali bez uspjeha. Morat ću se vratiti ponovno ovoj galaksiji i vidjeti o čemu se radi.

NGC 7512, GX E3, m=12.7, Peg

214x UW: Veoma tamna, malena i okrugla mrlja s ,,plešućim" rubovima.

NGC 7490, GX Sbc, m=12.3, Peg

214x UW: Galaksiju nije teško uočiti u okularu, veoma je tamna, malena mrlja bez detalja.

NGC 7680, GX E-S0, m=12.3, Peg

214x UW: Malena, veoma tamna i nejasna mrlja bez detalja.

Već je bilo debelo iza ponoći i odlučio sam dovršiti promatranje. Ostao mi je još neki PK objekt u ovom sektoru no iz iskustva znam da su oni skoro pa nevidljivi. U 00:20 sam proglasio kraj promatranja i krenuo doma 15 minuta kasnije. Nazvao bih ovo veoma uspješnim promatranjem. Zadovoljan sam viđenim i postignutim.

[Tomislav]