Acheronovi nebeski doživljaji

[Acheron]

Astronomsko društvo Beskrajnih optimista

Kad vas ujutro dočeka dosadna kasno jesenska kiša, astronomija vam je zadnja stvar na pameti. Naravno, ako ste normalni, ali ako ste član AD Beskraj, eeeee to je drugi par rukava.

Naime, još u srijedu/četvrtak su meteorološki modeli počeli izbacivati vedrinu u subotu navečer, nakon cjelodnevne kišurine. K tome, Mjesec je taman u mlađku i ne smeta, može li bolje! Takva prilika se ne propušta uovom dijelu godine, kada je sve puno oblaka, magli, tmurnoće i onog dosadnog, sivog vremena. Dogovor je pao, ide se loviti razvedravanje.

I tako, probudim se u subotu ujutro i čujem kišne kapi kako lupaju po limu. Pogledam kroz prozor, a ono sivilo, blato i kaljuža. Palim komp, ispijam kavu i gledam prognoze, kažu razvedravanje iza 14h. Polazak bi na Petrovu goru bio oko 16h pa do tad vrijeme ubijam planiranjem promatranja,kućanskim poslovima, igranjem igrica...

Dolazi 14h, vani još oblačno. Na tren kao da se slabo sunce pokazalo ali kud god pogledam oblaci. Satelitska snimka pokazuje kako se razvedrava, ali to razvedravanje kasni za prognozama. Mjerkam, gledam i procjenjujem kako će se razvedriti oko 17-18h tek. A ništa, idem utovariti teleskop u autopa ako bude prilike, idem. Ostatak društva je jednako nabrijan, iako se u tonu komunikacije dalo naslutiti kako se spremaju na neuspjeh.

Utovarujem teleskop i potom se vraćam po garderobu za promatranje. Na horizontu vidim zalazak sunca i vedrinu, ali izgleda tako daleko kao da se neće razvedriti još satima. Neki javljaju kako su već gore te da je sve puno magle i vlage. Idem unatoč svemu pa makar bio i ćorak, neće biti prvi put da sam popušio tri sata vožnje i 150 kn goriva.



Negdje na autoputu kod Karlovca uočavam zvijezde, rekoh opa! Vozim dalje i kod Tušilovića stajem na piš pauzu. Izađem iz auta a kad ono milijun zvijezda na nebu. To, biti će odlično. Nakon 20 min vožnje eto me na vrhu Petrove gore. Astrofotografi su ranije došli, oprema je već složena i čuju se prigovori na vlagu, rasprave o odabiru objekata. Postavljam teleskop i odmah aktiviram grijač sekundarnog zrcala. Sve pohvale malom čudu od 1W, uspio je cijelu noć vlagu držati podalje od sekundara. Na vizualnom dijelu mi se pridružila Sabina sa svojim 20 cm newtonom.

Po postavljanju teleskopa usmjeravam pogled u nebu i uočavam komet 46P/Wirtanen golim okom. Odmah ga pokazujem Sabini a naše komešanje je uočio dio astrofotografa pa su došli i oni baciti pogled. U teleskopu je komet bio sjajan i velik, iako bez neki detalja. Najbolje se vidio u 7×50 dvogledu. Nevenka je komet kroz moj teleskop opisala kao ,,tako, niš posebno", ali je u Sabininom teleskopu vidjela zelenkastu boju. Lovro je finderu vidio rep, ja ga nikako nisam mogao uočiti.

Nakon kometa je na red došla galaksija Messier 77, samo par stupnjeva dalje od kometa. U njoj je eksplodirala supernova, ali jako je blizu jezgre pa smo odlučili provjeriti vidi li se. Koliko god se trudio od supernove ništa, a probao sam cijeli raspon povećanja, od 65x do 300x. Sama galaksija se lijepo vidjela pa sam je skicirao.

Imao sam u planu za tu večer promatrati sektore neba ali sam bio toliko promrzao da mi je čak odgovaralo neplanirano skakutanje po objektima. Da sam slučajno zasjeo i zadubio se u tamne fleke, smrznuo bi se za pola sata. Do negdje 20h skupilo se već par posjetitelja pa smo zajedno gledali razne Messiere. M1 se jako lijepo vidjela, čak je imala granulastu teksturu. Potom sam ljudima pokazao NGC 1023, često zaboravljenu galaksiju u Perzeju. Svima je ličila na NGC 7331, sjajnu galaksiju par stupnjeva od Stefanovog kvinteta. Potom smo se prošetali po dvojcu Messeir 35 i NGC 2158, Messier 38 i NGC 1907, Messier 36 i Messier 37. Čak smo i Plejade pokušali ugurati u vidno polje teleskopa ali jedva su stale. Mogli smo vidjeti maglicu oko onih najsjajnijih zvijezda. Pogledali smo još Andromedu, koja je jasno pokazivala pruge prašine i zvjezdani oblak – NGC 206.

Na kraju smo pogledali Orionovu maglicu. Znam da je već klišej ali moram joj posvetiti par redaka. Znate ono kad gledate po stoti put isti objekt i mislite da ste vidjeli sve? E večeras je to bio slučaj. Pogledao sam je i mislio sam da sam vidio sve ali onda sam pogledao bolje i uočio hrpu novih detalja. Tamna maglica između Trapeza u M42 i M43 se jasno vidjela. Kad kažem vidjela, bila je tamnija od fona neba! Sve fine filamente, mjehuriće i detalje po Orionovoj maglici ne mogu ni opisati, nisam dovoljno rječit. Vidjeli smo i maglicu NGC 1973/75, poznat kao Running man a da sam se mogao posvetiti promatranju, vjerujem da bi polovio još dodatnih detalja koje inače ne uočavam.Koliko god Orionka bila lijepa nisam više mogao ignorirati činjenicu da su mi se prsti smrzli. Kada su ljudi završili s gledanjem kroz teleskop rastavio sam ga i spremio.

Kako to uvijek bude, po rastavljanju teleskopa kao da je puhnuo slabi južni vjetar i podigao temperaturu za celzij ili dva, dovoljno da otopi moje prste. Nek ide sve kvragu, više teleskop ne sastavljam, uspio sam uloviti 3h nasumičnog promatranja u mrtvoj sezoni, ne mogu se žalit. Krenuo sam kući a astrofotografi su ostali skroz do zore.

PS: SQM je mjerio nebo na 21.75, ali znam da fulava pa bih rekao da je bilo oko 21.55. Uskoro on ide u Kanadu na kalibraciju pa će i mjerenja biti preciznija.

[ediglavas]

Lijepo si to opisao!

[Acheron]

I bilo je par geminida

[Sabina]

  Super si to opisao. Baš je bilo lijepo.

... Nevenka je komet kroz moj teleskop opisala kao ,,tako, niš posebno", ali je u Sabininom teleskopu vidjela zelenkastu boju. Lovro je finderu vidio rep, ja ga nikako nisam mogao uočiti.  ...

Meni se čini da mi se na zrcalu opet množe gljive. Možda je to dalo zeleni štih kometu. 

[Vger]

I vjerujem jako vlazno.:) Ja sam neku noc pozalio sto sam ista gledao zbog vlage. Acherone...na sta prikopcavas taj grijac od 1W? Na mobitel mozda ili?

[Acheron]

Powerbank od 2500mah. Grijac vuce 200mah i taj malisan je dovoljan za tih par sati.

[Vger]

Dobar stos!

[Frenki]

 

[Beorn]

Super opis Ach! 

[Acheron]

Promatranje 2018-12-27

Nisam očekivao kako ću biti takve sreće da krajem prosinca ulovim gotovo dva sata pod nebom. Dobri uvjeti za promatranje trajali su i duže ali su meni nakon 2h prsti na nogama već odumrli pa je bila opcija povratak doma ili Igmanski marš.

Mjesto događanja je sada već poznata lokacija kod vodospreme u Pokupskom Cerju. Tih 50 m asfalta koji vodi u polje je idealna lokacija za promatranja na rubu ničeg. Ipak, moram primijetiti kako se u Vukomeričkim goricama počela postavljati LED rasvjeta. Nažalost, kako LED rasvjeta štedi onda je lokalni šerifi postave ,,duplo više" kako bi uštedili ,,duplo više". Svjetlosna kupola od samog sela, koje je udaljeno 500 m od mog malo kutka, je nešto izraženija. Ipak, kuće su sada okićene sa zilijun lampica pa je to sigurno utjecalo na izraženost kupole. Vidjet ću kada praznici prođu kolika je stvarna šteta od LED-ica. Nadam se samo da mudraci neće osvijetliti vodospremu.

Večeras mi je na repertoaru bio komad neba koji nisam uspio promatrati na Petrovoj gori prije tri tjedna. Tada sam bio dekoncentriran, promrzao i od ambicioznih planova se nije dogodilo ništa. Iako je nebo na Petrovoj gori bitno bolje, kada solo brijem po Vukomeričkim goricama u pravilu sam produktivniji. Galaksije na koje sam se namjerio u pravilu nisu ništa posebno. Radi se o manje ili više tamnim flekama na udaljenosti od oko 200 milijuna svjetlosnih godina.

Na kraju sam napravio i skicu M1, koja je na tren pokazala mnoštvo ,,pipaka" na gornjoj polovici, ali kao za inat, njih sam vidio na tren i više niti jednom. Iz tog razloga ih nisam ucrtao na skicu.
Osnovne informacije

    Broj promatranja:                 2018-33
    Datum:                                  27.12.2018.
    Vrijeme:                                19:15 – 21:00
    Lokacija:                               Pokupsko Cerje
    Temperatura:                        0°C
    Vlažnost:                              niska
    Tlak:
    Prozirnost:                            Dobra, nešto oblaka na sjeveru
    Granična magnituda:            21.10 mpas
    Seeing:                                 Prosječan
    Instrument:                          300/1500 GoTo

Promatranje

Sektor neba od RA: 01h 30m DEC: +0° 00′ do RA: 02h 00m DEC: -20° 00′

NGC 720, GX E, m=10.2, Cet
143x HP: Sjajna, ovalna mrlja koja 3x duža nego šira. Središte joj je sjajno, izraženo i zauzima četvrtinu galaksije. Ispod središta mi se čini da vidim nekakvu tamnu prugu. Dimenzije oko 3′ x 1′

NGC 681, GX SB, m= 12.0, Cet
143x HP: Tamna mrlja bez jasnih rubova, približno okrugla i malo svjetlija prema sredini. Ima zvjezdicu na lijevom (zapadnom) rubu.

NGC 701, GX SB, m=12.2, Cet
143x HP: Tamna, duguljasta mrlja koja skrenutim pogledom pokazuje oštar rub. U samoj galaksiji nema detalja.

NGC 731, GX E, m=12.1, Cet
143x HP: Tamna, okrugla mrlja sa naglim skokom u sjaju prema središtu. Jezgra je zvjezdolika.

NGC 755, GX SB, m=12.6, Cet
143x HP: Vrlo tamna mrlja, duguljasta, bez detalja i nejasnih rubova.

NGC 636, GX E, m=11.5, Cet
143x HP: Sjajna, okrugla galaksija koja prema sredini postupno postaje svjetlija i završava s veoma sjajnim središtem. Rubovi galaksije su nejasni, galaksija se stapa s pozadinom.

NGC 615, GX Sb, m=11.6, Cet
143x HP: Ovalna mrlja koja je svjetlije u sredini te ima zvjezdoliku jezgru.

NGC 596, GX E, m=10.6, Cet
143x HP: Okrugla galaksija s veoma sjajnim središtem. Galaksija bi mogla davati sjajniji dojam ali sjaj obližnje zvijezde smeta.

NGC 600, GX SB, m=12.4, Cet
143x HP: Nisam je vidio.

NGC 584, GX E, m=10.5, Cet
143x HP: Sjajna, blago ovalna mrlja s veoma sjajnom jezgom, Jezgra je ovalna i relativno malena u odnosu na ostatak galaksije. Oko 3′ zapadnije je još neka galaksija.

NGC 586, GX Sa, m=13.2, Cet
143x HP: Veoma tamna pruga svjetla, jedva vidljiva.

Gotov sektor od 01:30 +0500′ do 02:00 -20°00′ oko 19:45

Na večerašnjem jelovniku su bile galaksije u Kitu
Između dva sektora neba pauziram skiciranjem M1 i NGC 584 te promatranjem kometa. Da članica ADI-ja nije slučajno ulovila komet na fotki prošao bi mi ispod rada.

64P/Swift-Gerhels
100x UW: Malena, sjajna i okrugla mrljica bez repa. Prema sredini postaje sjajnija ali bez pseudojezgre.


Oko 20:20 krećem na sektor 02:00 +0°00′ do 02:30 -20°00′.

Zbog zime mi pada koncentracija i silim se da dovršim taj sektor.

NGC 887, GX SB, m=12.7, Cet
143x HP: Veoma tamna mrlja, sitna i sa zvjezdolikom jezgrom

NGC 873, GX SC, m=12.6, Cet
143x HP: Tamna, okrugla mrlja bez detalja.

NGC 835, GX SB, m=12.1, Cet
143x HP: Nisam je vidio ili je nisam našao.

NGC 853, GX Sm, m=12.8, Cet
143x HP: Tamna, ovalna mrlja, svjetlija u sredini.

NGC 787, GX Sb, m=12.9, Cet
143x HP: Tamna, okrugla mrlja nejasnih rubova. Svjetlija prema sredini.

NGC 945, GX SB, m=12.1, Cet
143x HP: Veoma tamna mrlja bez detalja i nejasnih rubova.

NGC 883, GX E-S0, m=12.6, Cet
143x HP: Malena, tamna i ovalna mrlja sa sjajnijom jezgrom.

NGC 881, GX Sc, m=12.4, Cet
143x HP: Malena, tamna flekica bez jasnih rubova, blago sjajnija u sredini.

NGC 895, GX Sc, m=11.7, Cet
143x HP: Veoma tamna mrlja bez detalja. Toliko je tamna da joj rubovi plešu.

NGC 936, GX SB, m=10.6, Cet
143x HP: Sjajna, ovalna mrlja s naglim skokom svjetline prema sredini. Samo središte je također ovalno i veoma sjajno.

NGC 941, GX SB, m=12.4, Cet
143x HP: Veoma tamna mrlja, nejasne forme i bez detalja.

Smrznut, pakiram se i bježim doma.

S ovim promatranjem sam prebacio 1300 promatranih i opisanih objekata dubokog svemira. Trenutna brojka je 1303.

[Acheron]

Skice za vikend. Imam ih tri na lageru, M77, M1 i NGC 584.

[Acheron]

Skica galaksije Messier 77

Ovu skicu sam dužan već skoro mjesec dana. Nastala je 8. prosinca, kada smo nakon cjelodnevne kiše išli na Petrovu goru. Nebo je bilo super ali mi se smrzli pa je cijeli dojam bio tako-tako.

Skicu sam nacrtao u želji da zabilježim supernovu SN2018ivc. Dotična je otkrivena 24. studenog 2018. dok je imala prividan sjaj od m=15.5. Do 28. je postigla maksimalan sjaj od m=13.5. Iako je s tim prividnim sjajem bila 7 magnituda slabija, tj. 600x tamnija od najtamnije zvijezde vidljivim golim okom, treba uzeti u obzir kako je matična galaksija Messier 77 udaljena nekih 44 milijuna svjetlosnih godina. Kada bi u grubo izračunali stvarni sjaj te supernove, ako zanemarimo sav plin i prašinu između nas i nje, njena apsolutna magnituda iznosila bi M=-17.14. Prema podacima sa NASA-ine baze vangalaktičkih objekata, prosječno upijanje svjetla između nas i Messier 77 je 0.09 magnituda za vidljivi spektar. Ukoliko taj faktor uračunamo ispada da je apsolutni sjaj SN2018ivc bio M=-17.23. Treba uzeti u obzir kako smo pritom zanemarili mogući plin i prašinu u samoj galaksiji Messier 77 koji su mogli prigušiti svjetlo supernove. Ako bi se SN2018ivc nalazila na udaljenosti zvijezde Arktur, sjajila bi 100x jače od punog Mjeseca.

Po svim svojim karakteristikama, SN2018ivc je tip-2 supernova, tj. ona koja nastaje kada masivna zvijezda ostane bez nuklearnog goriva pa joj implodira jezgra.



Na skici se ta supernova nažalost ne vidi. Kako se smjestila samo 18″ sjeveroistočno od jezgre skrivena je u blještavilu jezgre Messier 77. Ova galaksija je poznata po tome što ima sjajnu jezgru jer pripada u Seyfertove galaksije, tj. one koje imaju aktivno galaktičko središte (supermasivnu crnu rupu). Ispod sam priložio analizu skice, koja je orijentirana prema koordinatnim osima RA i DEC. Drugu polovicu fotografije čini "ublaženi" zeleni kanal fotografije galaksije koju je snimio Adam Block koristeći teleskop na Mt. Lemmonu. Naravno, fotografija pokazuje puno više detalja i skica se ne može s njom uspoređivati. U analizi sam naznačio vizualne dimenzije galaksije na skici i fotografiji. Vidi se na fotografiji kako ne postoji razlog da se galaksija slabije vidi istočno (lijevo) od jezgre. Za vizualnog astronoma postoji jasan razlog, a to je obližnja zvijezda UCAC4-450-003545 s prividnim sjajem od m=10.8. Ona je samo 7x manje sjajna od cijele galaksije Messier 77 (m=8.29) i kao takva svojom pojavom skriva dio galaksije. To je mana oka tj. mozga, koji svoj pogled prilagođava za svaki dio vidnog polja okulara, dok kamera sve snimi od jedanput i ne mari za lokalne promjene kontrasta. Nemojte misliti kako je to mana, jer upravo zbog te dinamičke prilagodbe oka Orionova maglica je ljepša nego na fotografijama. Zonu u kojoj zvijezda UCAC4-450-003545 "smeta" pri pogledu na Messier 77 označio sam iscrtkanom kružnicom.

Analiza skice uspoređuje još položaj "čvorića" kojeg sam opazio jugozapadno od jezgre. Kao što se vidi na fotografiji, taj čvorić je zadebljanje u spiralnom kraku galaksije. Naznačio sam još i očekivani položaj supernove ali na skici nisam ništa zabilježio a ni vizualno nisam vidio supernovu. Skica je nastala na povećanju od 300x upravo iz razloga što je supernova blizu jezgre pa sam je htio lakše uočiti.

Eto koliko se može napisati o samo jednoj skici. Sad se zapitajte koliko bi ste imali za čitati da analiziram otprilike 300 skica koliko sam ih u 13 godina nacrtao.

[Danijel]

Ja ti skidam kapu!

[Acheron]

Bit će ti zima

[Acheron]

Messier 1 i nasumične galaksije

Ove skice nastala su četvrtak, 27. prosinca 2018., prilikom promatranja u Pokupskom Cerju.

Messier 1

4. srpnja 1054. godine na noćnom nebu pojavila se nova zvijezda u rogu zviježđa Bik, sjajnija od bilo koje zvijezde na nebu. Tadašnji promatrači neba mogli su je vidjeti kraj tankog srpa Mjeseca, oko sat vremena prije zore. Sjaj nove zvijezde nadmašio je prividan sjaj planeta Venere, postavši tako treći najsjajniji objekt na nebu. Pridošlica se vidjela dva tjedna na dnevnom nebu a potom je počela gubiti na sjaju. U travnju 1056. iščezla je iz dometa ljudskog oka. Moderne analize govore kako je supernova eksplodirala možda već u travnju ili svibnju, ali bilo je potrebno izvjesno vrijeme da dosegne najveći sjaj od m=-6.
Pojava nove zvijezde zaboravljena je sve do 19. stoljeća, a u međuvremenu je otkrivena maglica na mjestu njenom mjestu. Prvi astronom koji je uočio maglicu je engleski doktor i polimat John Bevis 1731. Charles Messier otkrio je maglicu neovisno 1758., dok je pratio sjajan komet. Pojava maglice je bila toliko nalik tamnom kometu da ju je Messier pratio nekoliko dana. Kada se uvjerio kako je maglica nepokretna, što kometi nisu, zabilježio ju je u svoje dnevnike i nastavio dalje njuškati za kometima. Na taj način je započeo stvarati katalog objekata po kojem će kasnije postati poznat. Stoljeće kasnije maglicu je promatrao Lord Rosse, irski plemić, s 36 palčanim teleskopom. Pritom mu se učinilo da liči na rakovicu i zahvaljujući njegovom opisu maglica je dobila svoj nadimak. Nije pomoglo ni što je Lord Rosse sam sebe opovrgnuo kada je kasnije maglicu promatrao s 72 palčanim teleskopom i pritom rekao da uopće ne liči na rakovicu. Nadimak je ostao.

S pojavom (astro)fotografije, astronomi su otkrili kako se maglica polagano širi. Uspoređujući fotografije snimljene u periodu od 20 godina izmjerili su brzinu ekspanzije, a potom su izračunali da je maglica nastala prije otprilike 900 godina. Prvi tko je nedvojbeno povezao supernovu iz 1054. i maglicu je bio Edwin Hubble, ali je tek sredinom 30ih postalo općeprihvaćeno kako je eksplozija zvijezde iza sebe ostavila užareni oblak plina. 1968. u maglici je otkriven pulsar, brzorotirajuće truplo zvijezde koje odašilje radio pulseve svakih 33 milisekunde.

Nakon svih ovih velikana astronomije maglica Rakovica se našla i u mom oku. Prvi put sam je promatrao u rujnu 2005. s prvim ozbiljnim teleskopom – Betsy, Dobsonom 200 mm promjera i 1200 mm fokusa. U tom teleskopu maglica mi se činili uvijek kao romboidna mrlja bez detalja. Prilog u tome su i skice nastale tih davnih dana. Na njima je nesretna Rakovica flek bez detalja.



Nabavka Tristača, 300/1500 Dobsona, nije pomogla u mom doživljaju Rakovice. Umjesto romboidnog oblačka u većem teleskopu sam je opisivao kao romboidnu ali da sa skrenutim pogledom pokazuje "zrnatu" teksturu. Eto što vam donesen trošak nabavke većeg teleskopa i 20 kg više za tegliti :). Na kraju, došla je i ta sudbonosna večer kada sam se odlučio posvetiti Rakovici kao nikad do sad. Tristač Mk2, koji je također 300/1500 Dobson ali sa praćenjem, omogućava mi da se lakše uživim u objekte te iz njih izmuzem detalj više. Tako je bilo u četvrtak u Pokupskom Cerju. Utipkao sam u kontroler "M1" i nakon par sekundi zujanja teleskop je pokazivao maglicu. Navalio sam na nju 6mm Planetary okularem i ostao začuđen. Na tren sam skrenutim pogledom vidio "grane" kako vire iz gornje polovice maglice. Šokiran, brzo sam ubacio 7mm Planetary okular da podignem svjetlinu slike ali "grana" više nije bilo. Ni povratak na 6mm okular nije pomogao. Pomalo razočaran sam spustio povećanje natrag na 7mm (214x) i krenuo sa skiciranjem. Tad sam shvatio kako u inače "dosadnoj, romboidnoj" maglici ima finih detalja i nijansi. Nakon 20tak minuta bio sam gotov sa skiciranjem i nastavio sam dalje s promatranjem.



Skicu sam u konačnici iz terenske bilježnice na papir preselio u subotu, 29.12. Potom sam je skenirao s A4 hamera u rezoluciji od 600 dpi. Originalna skica ima 12 cm u promjeru, a nakon skeniranja to je ispalo negdje oko 2850 px. Uz malo igranja u Photoshopu završila je na kraju u formi za prezentiranje.

NGC 584 i NGC 586

Stalno premećem po svojim dnevnicima, sređujem ih, organiziram, rastavljam i sastavljam. Tako sam primijetio kako sam prije imao jednu pohvalnu naviku – skiciranja nasumičnih objekata. Znalo se dogoditi da bih naletio na neki jednostavan, ali po ničemu poseban objekt koji mi se svidio u tom trenu te bih ga zabilježio na papiru. Nekako je s godinama ta navika nestala. Iz tog razloga sam se odlučio malo trgnuti i prezentirati bezimene NGC objekte koji čuče zaboravljeni i skriveni iza alfanumeričkih oznaka.

NGC 584 nije galaksija koja pršti detaljima ali smjestila se u zanimljivom okruženju i sa susjedom, malom NGC 586. Potonja je tanka prugica svjetla na desno od svoje raskošnije susjede. Neka u barem jednom zapećku interneta ostane zabilježen ovaj par galaksija. Priča se po bazama podataka kako je ovaj kozmički duo udaljen od nas 72 milijuna svjetlosnih godina, tj. svjetlo s njih je krenulo dok smo mi, sisavci, živjeli noću (poput današnjih astronoma) kako bi izbjegli dinosaure. Prividan sjaj NGC 584 je m=9.8, dok je susjedna NGC 586 m=12.8, tj. petnaestak puta tamnija.