Problem sa motivacijom, anyone ? :)

[Tomislav]

OK ljudi, ne želim biti baba i čangrizati, ali moram se malo potužiti kako je sam u laganoj astronomskoj krizi. Nisam »napaljen« kao što sam nekada bio. Neda mi se po zimi ići u zimu pod svaku cijenu kao što je to bilo prije par ili više godina. Već drugu zimu zaredom je takva situacija. Ali i već drugu zimu zaredom se nikako ne poklapa vrijeme. Oblaci, vlaga, vjetar, uvijek nešto.
No vjerojatno nije samo u vremenu stvar, dio »problema« i u mojoj motivaciji.
Prošle zime imao sam 0 promatranja i propustio sam cijelo zimsko nebo. Ove godine sam ipak uhvatio jedno promatranje početkom prosinca i bilo je špica. Kada dođem gore u tu tišinu podzvjezdano nebo vrati se taj osijećaj i shvatim da mi fali. Ali opet, evo upravo nakon tog promatranja nisam niti napisao dnevnik i to je prvi puta da mi se to dogodilo. :/

Probao sam još jednom promatranje krajem prosinca, super prognoza i sve, postavim i počinju dolaziti oblaci niotkuda (klasičan scenarij). Tako da svaki slijedeći puta kada je prognoza 50-50,  se odlučim rađe ostati doma na toplome. A nekada bih uvjek išao u tim situacijama. I u takvim situacijama onda gubim najveći broj promatranja.

Preko ljeta ipak nemam tih problema, u to doba se uvijek nađe period stabilne anticiklone, a i minulo ljeto sam stvaro mnogo puta promatrao iz dvorišta (Planeti, mjesec + opozicija Marsa). Otkada sam nabavio ED120 samo znatno dignuo broj tih dvorišnih promatranja. Mislio sm da će to biti slučaj i zimi, ali eto, nije.  Lijenčina sam postao, niti više nisam aktivan na forumima, niti pratim događanja, komete, ništa.
Digne se dakle motivacija preko ljeta, ali onda ispadne da svake godine šaram po istim dijelovima neba i to opet može biti klopka da će i tu onda doći do zamora materiala.

Ruku na srce, sada sam u ovom divnom hobiju evo 8 godina (brojim od nabavke prvog teleskopa, ne i raniji interes) i mnogo sam toga već promatrao… tako da po nekoj logici motivacija ne može biti ista, kao npr kada sam imao novi 12'' i cijelo nebo na raspolaganju pred sobom. Ali svejedno…

Ima li lijeka za pad motivacije i kakva su vaša iskustva? 

Znam, jedan od mogućih odgovora je i: »veći teleskop«, ali toga nema zasada u financijskim planovima a i preispitujem se koliko često bi ga zapravo koristio … Postavljanje i rastavljanje truss konstrukcije po zimi, kada ne osijećaš prste = jupi 

I stvarno ne zavidim ni svim astrofotografima koji vuku opremu na teren 

Možda skiciranje, hm...

[Beorn]

Bili smo prošli tjedan nas 6 astrofotografa na Petrovoj Gori. Sa srijede na četvrtak. Najava za noć i do -4. Dobar dio radio ujutro. Ali svima nam je dozlogrdilo čekati.
Fotkali, kuhali Rum-punč i zafrkavali se. Sad da sam bio sam vjerojatno ne bih išao, ali ovako u društvu je bilo super...
Pa eto, umjesto većeg teleskopa, možda neko za društvo pri promatranju

Inače, istina, postalo je teže iznositi opremu kroz vrata, ali kad dođemo na brdo, osjećaj je tu. 

[Tomislav]

Istina i tu je dio problema! Od dvojice kolega sa kojima uobičajeno promatram je jedan postao totalni astro-lijenčina (nadam se da će ovo vidjeti  ), a drugi je totalno zimogrozan i počinje promatrati na proljeće. 
Znači moram proširiti društvo. Good point. 

[Acheron]

Mislim da svatko od nas ima faze i to je normalno.

Kad sam kupio teleskop bila je dovoljna rupa u oblacima veličine kovanice da izvučem teleskop van. Stvarno sam se napromatrao, tih godina sam nakupio stotine sati za teleskopima. Recimo da je ta faza trajala od 2005. do 2008.
Potom sam upao u neku krizu od 2009. do 2011./12. kada sam izgubio motivaciju. Išao sam za teleskop, ali samo u idealnim uvjetima kada mi se dalo. I tako je bilo sve dok negdje na kraju tog perioda nisam rekao "Ma idem sustavno promatrati nebo". Dojadilo mi je po 45x gledati M42, M13. I od tad uvijek na teren odem s nekim planom tj. ciljem. Mislim da je to bitno.
Možda se negdje 2014. i 2015. ubacila još jedna mala motivacijska kriza ali evo, zadnjih dve godine me pere entuzijazam kao kad sam bio klinac od 17 godina s prvim teleskopom.

Ono što je bitno je društvo, zadnje vrijeme postoji tu nas grupa ADI-jevaca koji su u astronomiju ubacili dozu zajebancije, dozu druženja (i alkohola :D).
Mislim da je puno lakše se motivirati za odlazak pod nebo kada imaš s kim podijeliti to iskustvo. Da, oni su svi astrofotografi (stvarno sam valjda posljednji vizualac), ali ono, gledaš, gledaš, gledaš... pa odeš do njih, baciš glupu foru koja nije smješna, a oni su već pog "gasom" pa se svejedno nasmiju... bude odmah bolje.

I na kraju, astronomija nam je hobi a ne posao da se MORAMO njome baviti. Idi pod nebo kad ti se da, da ne postane "tlaka".

[Tomislav]

Mudro zboriš, Acherone.   
Hvala za još jedan vrlo koristan post   

Za društvo je normalno, ali i generalno se mora ubaciti nešto novo, i imati neki plan i izazov pred sobom.. Good point

[Beorn]

Da, ovo sa izazovom je bitno... 

[Acheron]

Pa evo, neku večer sam se smrzo ko guj'ca.
Da sam išao gledati M42 po 45x, odustao bi nakon što mi se prva suza u oku smrzla.
Ovak sam išao gledati sve objekte na nekom listu atlasa i nisam odustao dok ih nisam riješio.

[Tomislav]

A da promijeniš username u deepsky OCD 

[Acheron]

Nema potrebe, trenutni je odgovarajući. "Acheron" je rijeka iz grčke mitologije, dio podzemnog svijeta Hada i prevodi se kao "Rijeka Nevolja" na hrvatski.

[MrWorf]

Tomislave, da nije možda vrijeme da kreneš u astrofoto? 

[Acheron]

Tomislave, da nije možda vrijeme da kreneš u astrofoto? 

Izađi astrofoto sotono iz MrWorfa

[Tomislav]

Tomislave, da nije možda vrijeme da kreneš u astrofoto? 

Neću nasjesti   
Ne znam zašto, ali sam "blagoslovljen" činjenicom da me astrofoto ne mami 

[MrWorf]

Budete vi svi jednog dana izašli iz ormara kao astrofotografi, budete vidjeli.

[ediglavas]

Pozdrav Tomislave,
Baš sam se pitao gdje si.

Normalno je da motivacija ne može biti ista kao kad si počeo promatrati.
I da se počne kalkulirati kod nejasnih prognoza. I da sam sebi izgledaš jadno kad se potrudiš izaći, sastaviti teleskop pa od potpuno vedro iz prognoze - počnu dolaziti oblaci i ne staju.
Mene je to isto deprimiralo u par navrata (pisao sam o tome).
Isto mi je postalo teže odlaziti na udaljena mjesta kad sam ostao bez društva. Kad imaš društvo izađeš i kad sam ne bi taj dan išao. Ali, kad nema društva, ne možeš ga izmisliti. Ja sam pokušao nagovarati, ali... ili je hladno ili toplo ili se ima drugi dogovor pa shvatiš da je to tvoj hobi a drugi ljudi će pogledati kad im sve namjestiš ali se neće pretrgnuti. Ideš dalje sam dok se opet netko ne pojavi i zagrize.
U prvih godinu dana s 300/1200 promatrao sam 61 puta. Onda sam jednog dana otišao na Rušnjak i kad sam vidio koliko se bolje vidi s tamnog mjesta, više mi se baš nije tako često izlazilo u dvorište.
Broj promatranja se smanjivao, htio sam stalno ići van Pule.

Pripremljeni planovi promatranja su pomagali. To je odlična stvar, imati plan.

Ja mogu isto reći da sam već duže u promatračkoj krizi.
Nekako sam izgubio stalnost i sistematičnost.
Teleskop mi je postao "težak", prognoze "ne baš jasne", "umoran sam"... A kad pogledam, zdravlje mi je bolje nego ranijih godina, teleskop ima u gram istu težinu kao ranije, prognoze su kakve su i bile... Znači, sve su to izgovori.
No, želju i dalje imam pa to tumačim prolaznom krizom.
Treba malo i pogurati samog sebe. Jer, trosjed je predvečer previše privlačan a izgovora ima koliko god želiš da ostaneš u toplom (ili ljeti - hladnom). Pa se stvara nova navika - i pretvara u lijenost.
Jako mi je drago da si se javio.

[Tomislav]

Hvala puno na potpori 
Malo je lakše ipak kada vidiš da i kod drugih vrebaju slične zamke 

Plan inače uvijek imam ali kada ne promatram par mjeseci, da ne kažem sada zimi, kada je po pola godine suše, se ne pripremim nešto posebno, jer mi je nakon toliko vremena samo važo da promatram bilo što i taj osijećaj biti pod zvijezdama.
Ali tijekom promatranja onda ipak vidiš da ti fali taj detaljniji plan :)

Gledam nekako da bi se možda okušao u skiciranju. Živi bili