Mladen i Goran Hudec - Izrada teleskopa 9. dio

Teleskop je osnovni astronomski instrument kojega astronomi koriste kako bi upoznali i dokučili tajne svemira. Ako ga je Galileo mogao napraviti prije više od 400 godina, možete i vi. Evo i kako...

Dobsonov reflektorski teleskop. © Ljubaznošću: Jan van Gastel
Članak
0Komentari
Broj otvaranja5607

Inž. Mladen i Goran Hudec
Kosmoplov broj 16. - 15. veljače 1970. godine


      Kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, ostat će zapamćen u svijetu astronomije, po jednome fantastičnom projektu, koji nikada prije i nikada kasnije nije ponovljen. Mladen i Goran Hudec pobudili su kod astronoma amatera pravu pomamu za izradom astronomskih instrumenata - teleskopa. Kako bismo ponovo oživjeli duh tih vremena i izvukli ga iz zaborava, odlučili smo na stranicama Zvjezdarnice napraviti reizdanje cijeloga serijala, u 13 nastavaka dakako, baš onako kako je to prije 44 godine išlo u časopisu Kosmoplov. Naravno, sve je osuvremenjeno kako i dolikuje 21. stoljeću i Internetu, no u samu srž, a to su tekstovi i ilustracije, nismo previše dirali. Oni zavrjeđuju ostati onakvi kakvi su i bili.

      Koliko to god zvučalo avanturistički, i dan danas postoje ljudi koji radije sami izrađuju svoje teleskope, nego da ih kupuju gotove. U opisima se nije ništa posebno promijenilo od tada pa se sve to može primijeniti i danas. Dokaz su i mnogobrojne teme na našem Astroforumu u kojima astronomi razmjenjuju iskustva upravo oko raznih izrada i modifikacija teleskopa i astronomske opreme. To znači samo jedno: duh i ideja koje su "posijali" Mladen i Goran, žive i dan danas! Nadam se da ćete uživati čitajući ovaj serijal, a u zadnjem, trinaestom dijelu, dat ćemo vam ga na poklon kompletnog u PDF formatu, kako biste mogli imati sve na jednome mjestu.

POSREBRIVANJE

Nemojte vaše zrcalo odnijeti ravno staklaru i naručiti da vam ga posrebri, jer iako je on dobar majstor neće u prvi mah znati što da s njim učini. Ako bi ga "tretirao" onako kao što to radi sa zrcalom u kome se ogledate u kupaoni, mogao bi vaše zrcalo optički "udesiti". Ako ste sami brusili, znate vrlo dobro koliko je truda uloženo u njega, a i to da s njime treba postupati nježnije, pa ćete to najbolje učiniti sami. Ako se bojite kemije, zamolite stakloresca da vam posrebri, ali vi sami očistite zrcalo i zamolite majstora da prisustvujete srebrenju i da radi po vašim uputama.
Dozvolićete jednu malu anegdotu. Svoje prvo zrcalo odnio je Hudec "senior" jednom majstoru da mu ga posrebri, onako kako naš objektiv treba biti posrebren, s prednje strane. Majstor je prvo izjavio da to ne ide, a poslije je rekao da će potrošiti previše srebrne otopine, jer je zrcalo udubljeno! Nisu pomogla razuvjeravanja i na kraju je "senior" zamolio majstora da mu da recept za posrebrenje da bi mogao sam posrebriti. Nije od toga bilo ništa, jer se majstor počeo smijati i rekao da nije pao s kruške. On je dvije godine špijunirao majstora kod kojeg je učio zanat, kako on mućka otopine, dok je došao do recepta! Kada je "senior" nakon tjedan dana prokopao po kemijama i donio zrcalo posrebreno nije se naš majstor mogao načuditi kako je sloj srebra čvrst i ne može se sa zrcala obrisati. Tražio je recept za takvo zrcalo, i ovoga puta nije morao - gledati kroz ključanicu! Ne morate ni vi! Ako nemate nikakvog iskustva sa kemijskim pokusima, nemojte se sami upuštati u ovo. Zamolite vašeg nastavnika ili profesora kemije da vam pomogne, ili barem prisustvuje vašim prvim "mućkanjima"; uvjereni smo da će vam vrlo rado pomoći. Isto toliko stručna i korisna može biti i pomoć farmaceuta.

PRIPREMA OTOPINA

Za srebrenje su nam potrebne dvije otopine - otopina srebra i otopina za redukciju. Kemikalije nabavite u apoteci. Na slici je prikazano kako to ide. Pazite prvo na vodu, ona mora biti destilirana i ne smije sadržavati klora, koji može proći i kroz destilacioni aparat. To lako ustanovimo.
 
U desetak kubnih centimetara vode stavimo kristalić srebrnog nitrata, pa ako ima klora, voda postane malo mliječna. Ne preostaje nego potražiti drugu vodu, ili u vodu prije destiliranja staviti malo sode. Amonijak koji upotrebljavamo mora biti vrlo koncentriran. Srebreni nitrat (AgNO3) - poznat pod imenom lapis - je kod svega najskuplja kemikalija. Pazite da ga ne dotičete prstima, pocrniti će vam koža, a isto tako i sve s čime se nitrat doći u dodir. Ne nabavljajte rezervu nitrata! Rastopite nitrat i kalijevu lužinu, svaku za sebe. Od otopine nitrata odvojite desetak ccm u posebnu posudicu. U otopinu nitrata kapaljkom dodajemo amonijak uz stalno intenzivno miješanje. U početku otopina tamni, a kasnije se počinje bistriti.

Dodavanje amonijaka treba prekinuti prije nego se otopina posve razbistri. Mora biti prozirna sa plavkastom bojom. Ako ste dodali koju kap amonijaka previše, dosipajte otopine nitrata iz treće posude. Sve naravno uz stalno miješanje staklenim štapićem. Sada odjednom usipamo svu količinu otopine kalijeve lužine u prvu posudu uz stalno miješanje. Talog koji bi nastao kada ne bi miješali je eksplozivan! Otopina je postala tamno smeđa. Ponovo uz stalno miješanje dodajemo koncentrirani amonijak kap po kap dok se ne razbistri. Sada u nju dodamo ostatak otopine nitrata i pustimo da malo odstoji - desetak minuta i nakon toga je profiltriramo.

Jedno objašnjenje o toj "eksplozivnosti". Srebrili smo oko stotinu puta, i imali smo samo jednu malu nezgodu, i to pod nešto posebnim uslovima. Koncentracija srebra bila je oko 5 puta veća od ove u normalnom receptu, a otopina stara oko 14 dana. U posudi sa otopinom srebra stvorio se talog debljine oko 1 mm, koji je nakon potresanja posude izbacio svu otopinu na strop, uz prasak. Čaši je pri tome puklo dno. Ako se radi normalno, nema gotovo nikakve opasnosti, jedino pazite da vam lice nije nikada iznad otopine, dok ju miješate. Suhi talog između prstiju pucketa, jer uslijed trenja nastaju male eksplozije. Redukcijsku tekućinu je lakše spremiti. Otopimo grožđani šećer (ima ga u apotekama) i dodamo 5 ccm čistog alkohola. Kada je sve gotovo, dodajte dvije-tri kapi srebrne otopine u redukcijsku. Nakon par sati dobiti će otopina boju meda i sada je sve "spremno za paljbu".

ČIŠĆENJE ZRCALA

Treba nam žličica "brdske krede" u prahu, koja se upotrebljava za bojenje zidova. U staklenoj posudici smiješamo po žličicu krede, alkohola i amonijaka i poklopimo. Osim toga treba nam i nekoliko kubnih centimetara dušične (azotne) kiseline - HNO3. OPREZ!!! Vrlo je opasna! Sve ovo je najbolje da radite u većoj emajliranoj "tacni" za razvijanje fotografija. Pripremite par štipaljki za rublje, paketić vate i bocu destilirane vode. Na zrcalo izlijemo dvadesetak kapi dušične kiseline i u štipaljku uhvatimo mali grumen vate. Vatom razvučemo kiselinu po čitavoj površini zrcala i pri tome držimo nos po strani i čuvamo prste. Kiselina može jako izgristi kožu, a u nosu neugodno štipa. Dušična kiselina će za minutu-dvije uništiti masne mrlje (od prstiju) na zrcalu i otopiti staro srebro, ako ponovo posrebrujemo zrcalo.

Sa drugom štipaljkom i novim grumenima vate malo natopljenima destiliranom vodom uklonimo kiselinu, nakon čega možemo još sa malo destilirane vode zrcalo isprati. (Ovdje može dobro poslužiti i destilirana voda koju dobijete na benzinskim pumpama). Sada novi grumen vate namočimo u smjesu krede i amonijaka i tom smjesom pređemo čitavu površinu zrcala. Amonijakom vežemo pri tome ostatak kiseline (malo se kod toga puši), a kreda će nam poslužiti za mehaničko uklapanje eventualnih taloga. Sada pet-šest puta uzimamo čisti suhi komad vate i njime čistimo plohu dok potpuno ne nestanu tragovi krede. Onda kad mislite da je dobro, ponovite čišćenje, vatom još dva puta. Pazite da pri tome ne dotaknete prstima plohu zrcala, jer inače morate početi iznova! Najbolja kontrola kod čišćenja je ako dahnemo na zrcalo i kontroliramo da li se u pari koja se kondenzirala vide tragovi poteza vatom.

Ako želite čvrst sloj srebra, morate načiniti od zrcala posudu! Pripremite 4 cm široku traku pergament papira (domaćice njime zatvaraju boce pekmeza!) dugu barem dva opsega zrcala i gumenu traku. Namočite pergament da se rastegne, a zrcalo položite na stol. Po obodu treba čvrsto zategnuti pergament, tako da dobijemo posudu koja liči na kućište zrcala! Pergament stegnemo gumenom trakom tako da je najmanje dva puta čvrsto omotamo i čvrsto zavežemo. Isperite sada tacnu za razvijanje i u nju položite zrcalo zajedno sa papirnom posudom. Po zrcalu polijete malo destilirane vode da provjerite da li pergamentska traka propušta. Zrcalo je spremno za srebrenje! Zrcalo će biti bolje ako je temperatura viša, između 25 i 30°C. Nemojte zagrijati otopine, nego prostoriju u kojoj radite! Srebrena otopina i redukcijska otopina reagiraju međusobno odmah čim ih pomiješate.

Za operaciju miješanja pripremite se, jer čim smiješate morate raditi vrlo brzo. U posebnu posudu od stakla odlijete toliko srebrne otopine koliko će vam biti potrebno da na zrcalu bude sloj od 1 cm. U drugu posudu spremite četvrtinu te količine redukcijske otopine (odnos mora biti 4:1). Najbolje je oboje mjeriti menzurom. Sa zrcala odlijemo destiliranu vodu. Ulijte redukcijsku otopinu u srebrnu i nakon samo nekoliko sekundi miješanja prelijte preko zrcala. Tekućina postaje tamnija i sada laganim ljuljanjem posude sprječavati taloženje sivih pahuljica koje nastaju kao "nusprodukt". Ispod sive "juhe" na staklu se formira zrcalo, a kad se, nakon dvije-tri minute malo razbistri ne djeluje baš ohrabrujuće, jer se preko metalnog srebrnog zrcala naslagalo srebro u obliku crno-sivih pahuljica. Ali nije vrag tako crn kako izgleda i sve je u redu! Nakon tri do pet minuta treba odliti tekućinu i odmah doliti istu količinu destilirane vode. Uzmite grumen vate i lagano i nježno pokušajte uklanjati talog. Ono što se ispod pojavljuje vrijedno je truda! Odlijte prljavu vodu i dolijte čistu i vatom uklonite ostatke taloga. Ovo ponovite dok zrcalo nije potpuno čisto do rubova i sjajno.

Ako želite da vam zrcalo dulje traje, dodajte još jedan sloj i to odmah, što znači da ponovno smiješamo istu količinu srebrne i redukcijske tekućine i prelijemo preko zrcala. Između dva srebrenja zrcalo se ne smije sušiti pa ponovo odlijemo destiliranu vodu sa zrcala neposredno prije nego smo smiješali otopine za drugi sloj. Isprano zrcalo ne smijemo odmah dirati prstima! Uklonite pergamentsku traku i još jednom vatom natopljenom u destiliranu vodu bez pritiska prevučete zrcalo, a posebno rubove zrcala. Osovite ga i naslonite da se voda sa njega ocijedi i da se potpuno osuši.

Opet privremeno razočaranje! Suho zrcalo je plavičasto i - nije "ono pravo". Ali sada ga treba samo još ispolirati! Uzmite komadić jelenske kožice - dosta je 3x3 cm, i nasipajte ga sa prahom za poliranje (cerium oksid ili "ruš"). Samo jednim prstom sa malim pritiskom lagano kružite zrcalom i polirajte ga. Ubrzo će dobiti puni sjaj po čitavoj plohi i sada odmah s njime u kućište! Srebrno zrcalo nije trajno. Ako ga stalno držite pokriveno i otkrivate samo kada koristite teleskop onda će nakon mjesec-dva postati malo žućkasto. Možete ga poliranjem opet malo povratiti, ali kada nakon 4-5 mjeseci postane plavičasto - spasa mu nema; sloj srebra treba obnoviti.

Upozorenje: sa kemikalijama za srebrenje nema šale! Čuvajte se kiseline i nitrata! Otopinu srebra ne pokušavajte spremiti za drugi puta. Nastojte je čitavu u par dana utrošiti ili ostatak baciti. Posuda u kojoj ste miješali otopine dobit će iznutra zrcalo. Uklonite ga dušičnom kiselinom. Isto tako možete malo razrijeđenom dušičnom kiselinom očistiti i sve ostale posude u kojima ste miješali otopine. Iza toga pod tekućom vodom isprati dobro kiselinu. Ako vam kiselina dođe na prste, odmah isperite vodom i iza toga istrljajte vatom natopljenom u amonijak. Mrlje od srebrnog nitrata možete ukloniti sa otopinom tzv. crvene krvne soli koju upotrebljavaju fotografi. Sve u svemu preporučujemo upotrebu plastičnih zaštitnih naočala i gumenih rukavica! U pismima čitalaca bilo je pitanja o trajanju aluminiziranih zrcala. Ona su vrlo trajna; barem nekoliko godina ne primjećuje se gotovo nikakva razlika. Ako se nakon nanašanja metalnog sloja nanese istim postupkom (isparavanje u vakuumu) i sloj silicija debljine nekoliko molekula, trajnost se penje na desetak godina - uz normalno čuvanje od navlaživanja i zaprašivanja.

POVEĆANJE TELESKOPA

A sada još jedan ozbiljan razgovor o povećanjima! Mnogi će za vaš teleskop prvo pitati: A koliko puta povećava? Jasno, vi ćete ponovo izbaciti cifru do koje ste dotjerali - možda i uz malo dodatka, jer vas nitko ne može kontrolirati. To zadovoljstvo si priuštite, jer takvo pitanje i ne zaslužuje drugačiji odgovor! Za vas je mnogo važnije što i kako možete vidjeti sa vašim "topom". Ako nigdje, a ono ovdje vrijedi ona narodna "Prema svecu, tropar!", jer na nebu ima mnogo "svetaca". Da bi vam ovo bilo jasnije, vratimo se malo u "teoriju". Već smo nekoliko puta rekli da se povećanje dobiva ako se žarišna daljina objektiva podijeli sa žarišnom daljinom okulara, ali pri tome postoji još jedna važnija zavisnost. Svaki teleskop (i refraktor i reflektor) podešen za promatranje beskonačno dalekog predmeta je u stvari afokalan sistem. Zajednička žarišna daljina sistema objektiv plus okular, je beskonačno velika, pa teleskop onaj paralelni snop zraka koje ulaze u objektiv propušta kroz okular opet kao snop paralelnih zraka, ali sa smanjenim promjerom, (vidi sliku 2.) Odnos promjera ulaznog snopa i izlaznog snopa (pupile) jednak je povećanju, a to se može naći i iz geometrijskih odnosa na slici.
 
Promjer izlaznog snopa (pupile) može se izmjeriti i na taj način ustanoviti povećanje nekog teleskopa. Pred objektiv stavimo papir sa kvadratnim izrezom, tako da je dijagonala kvadrata jednaka promjeru objektiva. Teleskop okrenemo prema svijetlim oblacima ili nekoj drugoj osvijetljenoj bijeloj plohi. Iza okulara potražimo umanjenu sliku kvadratnog izreza i izmjerimo (pod lupom) stranicu slike kvadrata. Povećanje dobijemo ako dužinu stranice kvadrata na zaslonu podijelimo sa dužinom stranice njegove slike. Ponekad će se desiti, naročito kod gotovih dalekozora, da ne vidimo sliku kutova kvadrata. To znači da je nekim unutarnjim zaslonom u stvari smanjen efektivni otvor objektiva i da ponekad veći vidljivi otvor objektiva služi samo za reklamu. Trgovačka posla! Ako se to desilo kod vašeg teleskopa, znači da nešto nije u redu sa konstrukcijom teleskopa - prekontrolirajte konstrukciju!

Dimenzija promjera izlaznog snopa - pupile - je za onoga koji koristi teleskop izvanredno važna! Promjer zjenice našeg oka ovisi o intenzitetu svjetla; zjenica se kod jake rasvjete sužava da bi oko zaštitila od prevelike količine svjetla, odnosno, u mraku se širi da bi u oko ušlo što više svjetla. Slično kao kod mačke! Promjer naše zjenice varira između 1,5 i do 7 mm. Oko postavljamo kod promatranja direktno iza okulara, pa ako je izlazni snop širi od promjera otvora zjenice, ona služi kao zaslon koji smanjuje promjer izlaznog snopa. U stvari time je smanjen korisni otvor objektiva! Iz toga slijedi važan zaključak da ćemo najmanje povećanje nekog teleskopa dobiti ako promjer objektiva podijelimo sa najvećim mogućim promjerom izlaznog snopa, odnosno promjerom, otvora naše zjenice, a taj je oko 6 mm. Manje povećanje ne bi imalo nikakvog smisla! Otprilike takvu pupilu imaju tzv. poljski durbini (dvogledi) sa oznakom 6x30, što znači šest puta povećanje uz otvor objektiva 30 mm. Izlazni snop ima kod toga promjer 5 mm, a isto takav imaju i dvogledi 8x40 ili 10x50.

Kada takvim minimalnim povećanjem promatramo neku svjetlu plohu, onda bi osvijetljenost ploha ostala ista kao i pri promatranju prostim okom, kada se pri prolazu kroz leće i pri refleksiji ne bi nešto svjetla izgubilo. Kod većih povećanja intenzitet osvijetljenosti ploha opada sa kvadratom promjera izlaznog snopa! Ako izlazni snop ima 2,5 mm, ploha ima 4 puta manje svjetla od onog pri 5 mm promjera pupile. Zaključak koji iz toga slijedi je prilično jasan. Teleskopom ćemo svakako promatrati i svemirske maglice ili komete, čija je površina jedva malo svjetlija od tamne pozadine neba, a kod njih ćemo razabrati detalje i vidjeti ih najbolje baš sa takovim minimalnim povećanjem! Isto tako ćete sigurno vaš teleskop često "zloupotrebiti" i za ovozemaljske svrhe! Razočarali bi se sa povećanjem mnogo većim od minimalnog. Drugo ograničenje povećanja je minimalni snop koje može naše oko primiti i iz njega "složiti" točku. To je negdje kod izlazne pupile između 0,7 i 1 mm. Ali istovremeno to je i granično područje objektiva! Da ne ulazimo predaleko u optiku, zadovoljimo se činjenicom, da ni najidealniji objektiv nije čak ni teoretski (zbog ogiba ili difrakcije) u stanju formirati sliku zvijezde u obliku tačke, nego u obliku pločice ograničenog promjera. Ono što se pri ekstremno velikom povećanju vidi od neke zvijezde nije njena slika, nego difrakcijski kružić koji je u sredini najjače osvijetljen. Toj neminovnoj greški treba sada pribrojiti sve moguće, "grijehe" objektiva - sfernu, kromatsku, sekundarni spektar kod akromata, komu kod paraboličnog zrcala i još koješta drugo, a da pri tome ne zaboravimo čopor grešaka koje unosi okular. Da li onda uopće nešto možemo početi sa takovom slikom? Ipak dosta toga!

Kada na pr. želimo "rastaviti" neku dvojnu zvijezdu, nimalo nam neće smetati činjenica što njihove slike koje vidimo nisu idealne tačke. Sa takvim maksimalnim povećanjem ćemo ih najviše razmaknuti, pa bi sa okularom u kojem bi imali nitni križ i podjelu mogli čak i mjeriti razmak između središta difrakcijskih kružića dvojne zvijezde. Ali takva mjerenja ostavimo opservatorijima koji se time bave, pa imaju i nešto bolje mogućnosti od vas za precizna mjerenja. Povećanje sa izlaznim snopom od oko 1 mm podnosi još i Mjesec. Najfinije pukotine i sitne kratere na granici svjetla i sjene možemo zamijetiti takvim povećanjem, iako je intenzitet osvjetljenja pri tome znatno smanjen. Ako sve skupa zbrojimo, vidimo da maksimalno povećanje može biti uz izlazni snop oko 1 mm, što znači da bi povećanje teleskopa bilo toliko puta koliko iznosi promjer objektiva u milimetrima. Ali pomirimo se odmah s time da kvaliteta slike neće kod toga nikoga, pa ni vas same, oduševiti; ali to je ono najviše što možete iz vašeg objektiva izvući! Šta da onda uopće počnemo sa našim teleskopom?

Najveće moguće povećanje je pet puta veće od onog najmanjeg, pa je normalno da ono pravo, radno, leži negdje između toga. Treba ga odabrati tako da ipak bude nešto veće, ali opet ne toliko da se uočavaju greške objektiva. Najkvalitetnije slike Mjesec i planeta, a isto tako i dvojnih zvijezda dobiti ćete sa izlaznom pupilom između 1,5 i 2 mm. jer ćete pri takvim povećanjima moći uočiti najviše detalja na svijetlim plohama. Zaključak je očigledan: za naš teleskop bi zapravo trebalo barem tri okulara - jedan za minimalno - drugi za "radno" i treći za maksimalno! Naravno da se privremeno možemo odreći onog prvog i posljednjeg i zadržati se samo na jednom, ali prvi slijedeći korak je brušenje ili nabavka okulara za minimalna povećanje. Ono maksimalno može pričekati, osim ako se ne želite hvaliti sa velikim povećanjem vašeg teleskopa. Ako se podsjetite onoga što je ranije bilo rečeno o okularima, onda će za najveće povećanje biti redovito dovoljan okular sa plankonveksnom lećom, a za ona druga dva, Ramsdenov ili Huygensov okular. Tako, sada vam je valjda i priča o povećanjima jasnija! Neka sa ovime i ovaj naš "roman u nastavcima" (neki su to čak nazvali i teorijom!) o teleskopima bude za sada završen. Kroz nekoliko brojeva ćemo se ograničiti samo na odgovore na pristigla pitanja. Spremamo vam nekoliko kraćih članaka o malko suvremenijim amaterskim teleskopima, fotografiranju Sunca, Mjeseca i zvijezda, i sl. Dozvolite da na kraju zaželimo mnogo uspjeha onima među vama koji su se ovim našim člancima našli ponukani da sami izrađuju svoje teleskope. Red bi bio da im zaželimo "sretno", kako se pozdravljaju rudari, ili možda "bistro", što važi za ribolovce, ili još bolje : "VEDRO!!!"

OBAVIJESTI I ODGOVORI ČITAOCIMA

Pribor za brušenje zrcala

Čitaocima koji su se javili razaslali smo sirova stakla za zrcala i brusni materijal, i vjerujemo da već uveliko "stružu". Mnogo uspjeha! Moramo naglasiti da nam ovo ne bi bilo moguće da nam Optička industrija GHETALDUS iz Zagreba nije poklonila potrebnu količinu finog korundovog praha i polirnog praha, u želji da time pomogne onima koji se žele baviti amaterskim brušenjem optike za teleskope. Zahvaljujemo organima upravljanja tvornice u vaše ime i ovim putem. Računali smo s time da ima zainteresiranih koji nam se još nisu javili, pa objavljujemo konačne cijene kompleta za brušenje zrcala, jer smo pripremili još desetak kompleta.

a) komplet za brušenje jednog zrcala promjera 12 cm.
dva sirova stakla O 120 mm/ 12 mm debljine
pet frakcija brusnog i polirnog praha: Din 56,40

b) komplet za brušenje dva zrcala promjera 12 cm
tri sirova stakla O 120/12 mm
pet frakcija brusnog materijala Din 72,10

c) komplet za brušenje jednog zrcala promjera 15 cm
sirovo pyrex staklo O 150/ 20mm
sirovo staklo za matricu O 150/12 mm
pet frakcija brusnog praha Din 107,60

U cijenu je uračunato pakovanje, pa im treba dodati samo još poštanske troškove.
Šaljemo pouzećem. Upozoravamo čitaoce koji su kasnije počeli pratiti "Kosmoplov" da su članci o bušenju izašli u brojevima od 7 do 15.

Gotovi optički dijelovi za Newtonov teleskop

Škola sa praktičnom obukom za optiku i preciznu mehaniku "Ruđer Bošković" u Zagrebu, preuzela je izradu jedne serije optičkih elemenata teleskopa. Glavno sferno zrcalo ima promjer 120 mm, žarišnu daljinu 1200 mm, a pripadni okular Ramsdenovog tipa žarišnu daljinu 15 mm, pa će povećanje biti 80 X. Dijagonalno zrcalo je pravokutno i isto kao i glavno zrcalo, aluminizirano.

Čitaocima koji se odluče ili su se već odlučili za samostalnu gradnju teleskopa preporučujemo da se drže uputa u člancima u brojevima 13 i 14. Cijene gotovih dijelova:
Sferno zrcalo O 120 mm F 1200 mm, aluminizirano = 140,20 n.d.
Dijagonalno zrcalo 30x42 mm, aluminizirano = 16,31 n.d.
Ramsdenov okular F 15 mm, promjer tubusa 23,2 mm = 74,82 n.d.
Prizma 28x28x28 mm = 74,82 n.d.

Cijena objektiva nešto je veća nego što smo predviđali, međutim to je posljedica tražene veće preciznosti obrade za postizavanje većeg povećanja. Sva zrcala će biti poslije izrade optički prekontrolirana i odbačeni svi primjerci koji ne zadovolje kontrolu.

Mnogo, naročito onih mlađih, čitalaca interesira se za nabavku objektiva i okulara za samostalnu gradnju teleskopa sa neakromatskih objektivom. Molimo ih da se strpe do idućeg broja. Nastojat ćemo da i za njih nešto pronađemo. U odnosu na rokove koje smo vam ranije obećali, kasnimo. Molimo vas da shvatite da nije bilo baš tako jednostavno sve to organizirati i nabaviti sa mnogo strana. Iako su sa strane redakcije i sa naše strane sve pripreme bile izvršene na vrijeme, na rokove isporuke utjecali su i faktori na koje mi nismo mogli utjecati. Vjerujemo da ćete konačnim rezultatima biti na kraju zadovoljni. Da bi skratili proceduru, molimo čitaoce koji žele nabaviti bilo brusni materijal, bilo gotove dijelove od optičke škole, da nam pišu direktno na našu adresu (Zagreb, Čazmanska bb/A).

Da bi vam ipak dali neku orijentaciju o "svjetskim" cijenama analognih instrumenata, dajemo izvod iz kataloga jedne američke firme (instrumente ne možemo nabaviti!)

Komplet za brušenje zrcala 11 cm 94,00 Din
komplet za brušenja zrcala 15 cm 149,00 Din
zrcalo 11 cm 187,50 Din
zrcalo 15 cm 743,00 Din
okulari 48,00 do 113,00 Din
teleskop sa zrcalom 11 cm, paralaktično montiran, 993,00 Din
isto sa zrcalom 15 cm 2440,00 Din
Ovo je bez carine i poštarine, pa sad sračunajte koliko će vaš teleskop vrijediti!

Jedno od čestih pitanja (radi toga ne navodimo imena čitalaca) je pitanje zvjezdanih karata (atlasa neba) i karti Mjeseca, te pitanja kako pronaći pojedine planete. Redakciji smo predložili da u tu svrhu iskoristimo drugu stranu priloga u koloru, tako da bi dobili (u nastavcima!!) kompletan, zvjezdani atlas do 6. veličine. Ukoliko bi se ova ideja ostvarila, počeli bi sa kartom Mjeseca. Astronomi, jeste li time zadovoljni?

* * *

Gajić Dragomir, Kruševac - Za bojenje unutarnjih dijelova optičkih instrumenata je najbolji crni mat lak koji se pod imenom "kamera lak" može nabaviti u trgovinama sa fotografskim priborom. Jeftiniji je lak za školske table.

Glavaš Tonči, Split - Staklo za objektiv ti je manje od promjera tubusa za refraktor. Nema problema! Ili izradi okruglo kućište iz tri šperploče koje čitavo ulazi u tubus, ili između nosača i "nišana" umetni još po jednu šperploču sa manjim otvorom. Pogledaj još jednom slike u "Kosmoplovu"!

Vlasenko Mirko - vojnik, Karlovac - Pokušao si brusiti staklo sa VIM-praškom za čišćenje. To zaista ne može dati rezultate. Nabavljeni streljački durbin 35x50 može ti vrlo dobro poslužiti za promatranje zvjezdanih skupina, zvijezda, Mjeseca, pa i planeta.

Čunko Boris, Varaždin - Imate nabavljeni teleskop sa oznakom 20x60x50, što znači da ima povećanje od 20 X do 60 X, promjer objektiva mu je 50 mm. Široka lepeza oko diska Venere znači da Vam objektiv nije savršen. Pročitajte pažljivo dio o povećanjima u ovom broju.

Sabo Ferenc, Kula - Interesirate se za gradnju teleskopa tipa Cassegrain i Greggori koji imaju ispupčeno odnosno udubljeno sekundarno zrcalo i okular iza glavnog zrcala. Ne bi vam preporučili da se odmah na početku prihvatite takvog posla. Optičke kontrole kod sekundarnog zrcala su neophodne a nisu tako jednostavne. Za Greggoriev teleskop mora sekundarno zrcalo biti eliptično. Bušenje rupe u glavnom zrcalu treba izvršiti prije brušenja na isti način kao što je u broju 13 pokazano za dijagonalna zrcala.

Radičević Radomir, Beograd - Pišete nam da ste izradili refraktor sa lećom 0,75 i da vam funkcionira. Vaš je prvi, koliko mi znamo, pa čestitamo!


Važna napomena!

Sve što ste ovdje pročitali, a tiče se cijena i načina nabave, danas više ne vrijedi. To znači da se materijali i dijelovi za izradu teleskopa ne mogu nabavljati putem Zvjezdarnice u Zagrebu ili bilo koje organizacije spomenute u tekstu. Isto tako ne vrijede niti cijene koje su navedene. Ta pravila vrijedila su u vrijeme kada su članci izlazili u Kosmoplovu ali danas više ne vrijede. Molimo vas da uvažite ovu napomenu.


Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!