Apollo 12: More Oluja - sedmi dio

Ponedjeljak, 12. svibnja 2008. u 09:40 sati

Nakon prvog čovjekovog, povijesnog spuštanja na Mjesec, slijedeća misija - Apollo 12, trebala je prikazati mogućnost slijetanja na točno definiranu točku na neravnu Mjesečevu površinu. Odabrana je točka slijetanja koja se nalazila u Moru Oluja.
Ciljevi misije su bili slijedeći: prikupljanje uzoraka s Mjesečeve površne, dostaviti na površinu Mjeseca mjerne uređaje, razviti tehniku slijetanja na točno određenu točku na površini, razvijati mogućnosti rada čovjeka na površini Mjeseca, fotografiranje te određivanje mjesta za daljnja istraživanja. Saturn V (SA-507) je i u ovoj misiji bila predviđena za raketu koja će prevesti teret do orbite i usmjeriti ga svojim stupnjem prema Mjesecu, sa zapovjednim (Yankee Clipper) i mjesečevim modulom (Intrepid).


Amblem misije Apollo 12


Portret posade; Conrad, Gordon i Bean

Posadu su činili slijedeći piloti: Charles Conrad - zapovjednik misije, Richard F. Gordon - pilot zapovjednog modula i Alan L. Bean - pilot mjesečevog modula. Letjelica je lansirana u orbitu točno u 11 sati i 22 minute dana 14.11.1969. godine. Nakon dosezanja orbite izvršena je posebna dijagnostika cijelog sustava zbog udara munje tijekom uzlijetanja točno u 36 sekundi i ponovnog udara u 52 sekundi leta, što je izazvalo gubitak telemetrije u kontrolnom centru.
Nakon odvajanja pokušalo se smjestiti treći stupanj S-IVB u Sunčevu orbitu. Na tom stupnju je sagorjelo sve gorivo i orbita je postignuta, međutim, on se nakon 31 godine vratio i ostao u Zemljinoj orbiti. Uočio ga je astronom amater Bill Yeung.

Negdje oko 83 sata i 30 minute misije letjelica je ubačena u orbitu Mjeseca na 272x101 kilometara, da bi nakon dva ophoda oko Mjeseca dosegla visinu od 106x87 kilometara orbite. Negdje oko 104 sata, posada je ušla u mjesečev modul, te su počele pripreme za odvajanje i slijetanje, a nakon 4 sata letjelica se odvojila od zapovjedno-servisnog modula. Uz automatsko navođenje, letjelica je uspješno sletjela sa sitnim korekcijama pilota, točno u 110 satu, 32 minuti i 36 sekundi misije. Jedan od ciljeva misije je postignut; točno slijetanje na zadane koordinate, na mjesto u blizini točke slijetanja letjelice Surveyor III (20.04.1967. godine). Točka slijetanja Apolla 12 je bila 166 metara od Surveyora III.


Alan Bean fotografiran od Conrada koji se vidi u njegovom viziru


Bean, Surveyor III i LM Intrepid u pozadini

3 sata nakon slijetanja, 19.11.1969. godine, počele su pripreme za izlazak na Mjesečevu površinu. Zapovjednik je pokušao aktivirati TV kameru kako bi se silazak na površinu televizijski pratio, međutim, kamera je tijekom slijetanja oštećena. Nakon silaska, aktiviran je mjerni uređaj za sunčev vjetar, a posada je iz letjelice izvukla prvu instrumentalnu jedinicu s ostalim mjernim uređajima (ALSEP). ALSEP je bila samonapajajuća instrumentalna postaja koja je dopremljena na Mjesec, a energiju je dobivala iz malih čestica plutonija. Iako su u početku postojale poteškoće s aktiviranjem postaje, ona je poslije uspješno počela s radom. ALSEP je sadržavao detektor prašine, ionski detektor, pasivni seizmometar, magnetometar i spektrometar za mjerenje sunčevog vjetra. Prikupljeni su i uzorci s tla kod ALSEP-a. Potom su astronauti otišli do ruba kratera Crescent i slikali ga, a potom se vratili do LM-a. Prve aktivnosti na površini su trajale točno 4 sata, a posada je nakon toga ušla natrag u letjelicu. Slijedio je 7 satni odmor.


Krater Crescent

Nakon ponovnog izlaska posada se uputila zapadno od LM do kratera Head i poslije do tri mala kratera. Obišli su potom kratere Bench i Sharp u blizini kojega su uzimali uzorke mjesečevog regolita. Potom se posada uputila prema istoku do kratera Helo kod kojega su se uzimali uzorci ispod površine koristeći dvije 35 centimetara duge cijevi.  Nakon toga astronauti su produžili do letjelice Surveyor III, s koje je posada skinula određene dijelove i fotografirala letjelicu. Na putu do Surveyora III posada je prikupljala materijal s Mjesečeve površine. Uzeli su dijelove s te letjelice i fotografirali okolinu, da bi pri povratku aktivirali instrument za mjerenje sunčevog vjetra. Drugi boravak na Mjesecu je trajao točno 3 sata i 45 minuta. Prikupljeno je 34 kilograma materijala koji su zajedno sa dijelovima Surveyora III dopremljeni na Zemlju. Svemirska odijela su tijekom ova dva izlaska radila besprijekorno, kao i kod Apolla 11.
Nakon 142 sata trajanja misije aktiviran je potisni pogon i letjelica je uzletjela s Mjeseca, a u 145 satu i 30 minuti se spojila sa zapovjednim modulom. Mjesečev modul je odbačen nakon što je posada s materijalom prešla u zapovjedno-servisni modul. Lunarni modul se sudario s Mjesečevom površinom oko 150 sata, nekih 64,5 kilometara od mjesta gdje je sletio Apollo 12. Nakon toga korišten je objektiv kamere s lećom od 500 milimetara da bi se fotografiralo mjesto silaska i šire područje oko njega za buduće misije. 172 sata i 30 minute aktivirao se pogon koji je trebao usmjeriti i ubaciti letjelicu na putanju prema Zemlji. Tijekom leta prema Zemlji potrebne su bile dvije male korekcije leta. Letjelica je uspješno sletjela u Pacifik. Misija je ukupno trajala 244 sata 36 minuta i 25 sekundi.
Nakon slijetanja posada je smještena u karantenu, opreza radi, kao i u misiji Apollo 11. Svi su sustavi letjelice radili zadovoljavajuće. Svi su ciljevi misije postignuti.
Srodni članak: Apollo 12.


Ploča sa LM Intrepid


Silazak na površinu astronauta Beana

U idućoj misiji, astronauti su na putu prema Mjesecu doživjeli havariju. Bila je to misija Apollo 13. Što se dogodilo i kako su astronauti spašeni, pročitajte u slijedećem, osmom nastavku serijala Programa Apollo.