Prvi auti na Mjesecu

Nedjelja, 14. rujna 2008. u 13:24 sati

Zahvaljujemo se Auto blic magazinu na ljubaznom dopuštenju da objavimo ovaj njihov članak iz broja 18. od 28. kolovoza 2008. godine.


Vlasnici bugattija, ferrarija enzo i sličnih milijunskih igračaka žive u velikoj zabludi. Njihovi ljubimci nisu ni približno najskuplji proizvodi u automobilskoj povijesti. NASA je svoja četiri mjesečeva vozila sedamdesetih godina platila čak 38 milijuna USD, uz to što je taj vozni park zauvijek ostao parkiran na Mjesecu.


Eugene Cernan (Apollo 17) isprobava Lunar Rover nakon njegova sastavljanja na Mjesecu. Takvom je ogoljenom
verzijom postigao brzinski rekord od 17 km/h. © Image Credit: NASA

Eugene Cernan bio je jedan od 14 astronauta koje je NASA 1965. regrutirala za američki svemirski program. Njemu je pripala čast i da bude posljednji čovjek koji je hodao Mjesecom, a isto tako i posljednji koji je po Mjesečevoj površini vozio skupi Lunar Rover izrađen za potrebe programa Apollo. Cernan se danas sa sjetom prisjeća svečane večere povodom programa Mercury, kada je imao priliku sjediti sa slavnim njemačkim znanstvenikom Wernherom von Braunom. Tom prigodom profesor Braun vizionarski se obratio mladom astronautu: "Znate, mladiću, jednog dana upravo vi ćete imati priliku voziti se automobilom na Mjesecu!" Cernan tada nije znao o čemu profesor priča, a postao je toga svjestan tek pet godina kasnije kada je sjeo u Lunar Rover. 


Prednji i stražnji paneli Lunar Rovera sastoje se zapravo od solarnih ćelija...
© Image Credit: NASA

Ideja o istraživanju drugih planeta s pomoću vozila nije bila novost. Još početkom 20. stoljeća ljudi su o tome raspravljali, ali tada još tek u literarnoj sferi. Jedna od tih prvih literarnih fikcija bila je ona poljskog pisca Jerszy Zulawskog u djelu "Srebyym Globie" iz 1901. Njegovo vozilo imalo je električni pogon s kotačima i moglo je postići imaginarnu brzinu od 10 km/h. Godine 1915. američki pisac Hugo Gesrnsback svoje vozilo zamislio je kao gusjeničara. Ruski znanstvenik Tsiolkovski 1918. također je u svom djelu "Vne Zemli" opisao to futurističko vozilo. Sve su to bile ideje s kabinama za dugotrajniji boravak posade, što je do danas ipak i ostalo samo literarna fikcija.


...i akumulatora za funkcioniranje komunikacijske opreme.
© Image Credit: NASA

Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća NASA je pozvala svoje suradnike da izrade prijedloge kojima bi se omogućila mobilnost astronautima tijekom njihovih svemirskih misija na istraživanju planeta. Tako nastaje nekoliko studija, poput one koju 1962. iznosi Grumman Aircraft Engineering Corp. Njihovo vozilo bilo je teško čak 3000 kg, ali je omogućavalo boravak posade od 30 dana i radijus kretanja oko 450 km. 1964. nastaje i MOLAB, mobilni laboratorij koji su izradili Boeing i Bendix, a ovo 9 metara dugo vozilo teško 3060 kg dvojici članova posade omogućavalo je boravak od 14 dana.


James Irwin iz posade Apolla 15 priprema Lunar Rover za vožnju po Mjesecu.
Bila je to prva od tri misije programa Apollo koja je predviđala
korištenje vozila. © Image Credit: NASA

Upravo je Wernher von Braun bio začetnik ideje iz koje će nastati prvi mjesečev automobil korišten u misijama Apolla. Braun je 23. svibnja 1969. dobio mandat NASA-e da osnuje Lunar Rover Vehicle Program, za čijeg je voditelja imenovao Saveria F. Morea. Braun je bio uvjeren da je moguće izraditi adekvatno vozilo na četiri kotača koje će omogućiti nužnu mobilnost ljudskim istraživanjima na Mjesecu. Bilo je planirano da vozilo bude korišteno već za misija Apollo 15, 16 i 17.


Posada Apolla 17 Cernan, Evans i Schmitt tijekom treniranja na posebno
ojačanom modelu koji je konstruiran za Zemljinu gravitaciju.
© Image Credit: NASA

Braun se već u startu susreo s problemom naziva projekta. Iz engleskog Sollihula došlo mu je odmah kurtoazno pismo upozorenja da su riječi Rover i Land Rover zaštićene. No, s obzirom na to da Rover zapravo nema namjeru u budućnosti sam proizvoditi vozila koja bi se koristila u svemirskom programu, zapravo taj projekt i ne doživljavaju kao pravu konkurenciju svojim proizvodima. U kasnijem dopisu Rover im je zapravo sugerirao i pravo ime ovog skupog projekta. Nazovite ga Lunarrover!


Lunar Rover imao je nosivost od 490 kg, ali na Mjesecu gdje je sila teže 1/6
Zemljine (ekvivalent 82 kg na Zemlji). Zato je na ovom testu "auto"
poduprt odozdo. © Image Credit: NASA

Čak 29 tvrtki javilo se na natječaj koji je NASA raspisala za izradu mjesečevog vozila, da bi 28. listopada 1969. bilo objavljeno da je pobjednik Boeing Co. Procjena troškova iznosila je tada 19 milijuna USD za ukupno osam vozila, od kojih bi se četiri koristila u projektu istraživanja Mjeseca (korištena su naposljetku tri, dok je četvrto danas izloženo u Smithsonian Institutu), a ostala četiri u različitim istraživanjima na zemlji i za uvježbavanje posade.


Da bi stao u raketu Saturn V...


...Lunar Rover je morao biti sklopivo vozilo. © Image Credit: NASA

Boeingov glavni suradnik na projektu bio je General Motorsov Delco Electronics Division. Pred konstruktorima nije bio lagan zadatak, a trebali su ga dovršiti u samo 17 mjeseci. Tek za ilustraciju, razvoj novog modela u autoindustriji tada je trajao oko 3 godine i koštao oko tri puta više, s tim da je i produkcija bila milijunska.
Mjesečeva površina bila je zahtjevan medij. Temperatura je oscilirala između minus 240 do plus 130° C! Gravitacija je iznosila šestinu Zemljine, topografija Mjesečeve površine uglavnom je bila nepoznata, a na površini je bilo i puno ljepljive fine prašine. Boeing i General Motors uspješno su završili misiju. Lunar Rover bio je izrađen od aluminija i težio je samo 200 kg, s opremom 250 kg. Pogonski sustav sastojao se od dva 36 V srebro-cink akumulatora koji su davali dovoljno struje za istosmjerne elektromotore od po 0,25 KS (vrtjeli su se na 10.000/min) ugrađene na svakom kotaču.


Pri rasklapanju se slomio prednji blatobran pa je to posada "popravila"
korištenjem karata i ljepljive trake. © Image Credit: NASA

Svaki elektromotor individualno je pokretao svoj kotač, čime je ujedno eliminirana i potreba ugradnje mjenjača te diferencijala. Par prednjih i stražnjih kotača bio je nezavisno upravljiv, a krug okretanja ovog vozila dimenzija 3100x1830x1140 mm iznosio je samo 3,1 m. Umjesto od gume, kotači su bili izrađeni od ručno pletenih metalnih traka, što je zapravo davalo i dodatnu elastičnost u vožnji. Rover je bio sposoban svladati uspone i strmine pod kutom od 35 stupnjeva. Predviđeni radijus kretanja bio je oko 60 km uz prosječnu brzinu oko 15 km. Cernan je u posljednjoj misiji Apollo 17 oborio i brzinski rekord na Mjesecu vozivši Rover nizbrdicom čak 17 km/h!


Nema naplate: posljednji parking za Lunar Rover koji je ostao na Mjesecu.
© Image Credit: NASA

26. srpnja 1971. NASA je lansirala Apollo 15 i s njime prvi Lunar Rover na Mjesec. Nakon toga slijede i misije Apollo 16 i 17, u kojoj se Lunar Rover u prosincu 1972. i posljednji put koristio. Astronauti su na Mjesecu za upravljačem ovih vozila proveli ukupno 10 sati i 54 minute, pri tome napravivši ukupno 90,4 km. Uz njihovu pomoć do Zemlje je prevezeno 283,54 kg uzoraka Mjesečeva stijenja. Cijeli projekt izrade Lunar Rovera američke je porezne obveznike stajao 38 milijuna USD. Svaki prijeđeni kilometar koštao ih je zapravo 420.353 USD. No, bila je to ujedno cijena istraživanja evolucije Mjeseca. Možda da već sad razmislite o kupnji parkinga na Mjesecu?!