Deep Impact - dan poslije

Petak, 24. veljače 2006. u 18:45 sati

Nešto više od godinu dana nakon lansiranja letjelice "Deep Impact" njena primarna misija uspješno je okončana, predstoji još nekoliko mjeseci opažanja i obrade rezultata ali najveći je dio posla obavljen, no, evo kako je sve zapravo započelo i što se u međuvremenu događalo te kakve nas misije očekuju u godinama koje dolaze.

Nakon titanski strahovitog udara kometa Shoemarker-Levy u Jupiter prije desetak godina, naglo je poraslo zanimanje znanstvenika ali i političara za mala tijela sunčeva sustava. Svijest o potencijalnoj opasnosti po civilizaciju odriješila je "kesu". Prva direktna istraživanja kometa datiraju iz sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća kada su dvije ruske ("VEGA 1 i 2"), jedna evropska ("Giotto") i jedna japanska ("Planet B") letjelica istraživale poznatu Halleyevu kometu. Otada, desetak je letjelica poslano prema ovim tijelima, posebno valja izdvojiti američku misiju "Stardust" koja je sa "uhvaćenim" uzorcima repa komete "Wild2" upravo putuje natrag na Zemlju (dolazi 2006.), te misiju Evropske svemirske agencije (ESA) "Rosetta" koja se nalazi na putu prema kometi "Churyunov-Gerasimenko", do koje će stići 2014.godine, a nekoliko mjeseci kasnije na nju će spustiti mali lander ("Philae") te nastaviti orbitirati sa kometom oko Sunca.


90 sekundi prije sudara

U srpnju prošle godine, završila je i faza prilaza asteroidu "Itokava" (1998SF36) fantastične japanske misije "Hayabusa" sa ciljem uzimanja uzoraka sa površine asteroida i njihovo dopremanje na Zemlju tijekom ljeta 2007. godine. Znanstvenicima je od izuzetne važnosti, na licu mjesta, spoznati geološko-kemijsko-mehanička svojstva kometa i asteroida kako bi mogli potvrditi ili opovrgnuti mnogobrojne teorije o postanku i razvoju Sunčeva sustava, pa i samog svemira. Vjeruje se kako su komete mogući nositelji primitivnih oblika života, a mogućnost da tijela kometa sadržavaju "rezervoare vode" iznimno je značajna zbog budućih astronautičkih pothvata u Sunčevom sustavu.

Još je Artur C. Clarke u romanu "Odiseja 2061" opisao izgledna snabdijevanja svemirskih brodova vodom sa samih kometa, separirani sastojci vode, vodik i kisik koristiti će se kao raketno gorivo! Sudari kometa sa drugim nebeskim tijelima nisu rijetkost u svemirskim mjerilima, pa iako je možda upravo pretpovijesni sudar neke komete sa Zemljom donio život na naš planet, neki budući sudar bi ga mogao zbrisati sa lica Zemlje, zato je važno spoznati mogućnosti eliminiranja takove, moguće, prijetnje, jednom u budućnosti, ali i mogućnosti koje nam ta tijela pružaju najprije za putovanja duž našeg planetarnog sustava a kasnije i za prava gospodarska iskorištavanja njihovih prirodnih resursa! Upravo sa ciljem odgovora na veliki broj takovih pretpostavki i nedoumica konstruirana je i misija "Deep Impact". Sama se letjelica sastoji od masivne (1020 kg) matične letjelice i – "bojevog svemirskog torpeda", nazvanog "Impactor", mase 372 kg. Nakon 172 dana leta i 431 milijuna prijeđenih kilometara te 333 milijuna USD utrošenih na ovu misiju, 03. srpnja "Impactor" se odvojio od matične letjelice "Deep Impact", te sutradan, 04. srpnja, ujutro u 07:52 sata po našem vremenu, na američki "Dan nezavisnosti" brzinom od preko 37.000 km/h udario u tijelo komete. "Impactor" je bio snabdjeven vlastitim autonomnim navigacijskim sustavom, kamerom i manevarskim motorima, koji su u tri navrata u posljednjih minut i pol leta sonde tri puta korigirali njenu putanju kako bi osigurali udar točno na ciljano mjesto jezgre komete, zbog čega je kometa pogođena sa gotovo dvije minute "zakašnjenja" u odnosu na zacrtani plan leta još prije lansiranja. Njegov bojevi učinak po jezgru komete bio je reda veličine eksplozije 4.5 tona klasičnog TNT eksploziva, oslobođene kinetičke energije samog sudara dva tijela, ipak i pored toga posljedice po jezgru komete (veličine desetak planina dimenzija naše Učke) praktički su nemjerljivo male. Sve se ovo događalo daleko od Zemlje i nema, niti je bilo ikakve opasnosti po naš planet, radi se o čistoj znanstveno-istraživačkoj misiji.


trenutak sudara

Definitivna potvrda koju smo dobili kao rezultat sraza "Impactora" sa kometom "9/P Tempel-1" je informacija kako na kometi postoje i kisik i vodik, odnosno voda! Radi se o izuzetno važnoj informaciji za razumijevanje nastanka Sunčevog sustava i razvoj astronautike. Prvorazredni događaj pratili su valjda svi astronomi na svijetu, od amatera do profesionalaca, a u akciju praćenja bila su uključena i tri svemirska teleskopa ("Hubble", "Chandra" i "Spitzer")! Kometu "9/P Tempel-1", otkrio je francuski astronom, Ernest Wilhelm Leberecht Tempel dana 03. travnja 1867. iz Marsellesa, Francuska. Radi se o kratkoperiodičnom kometu, koji svakih pet i pol godina navraća u blizinu Sunca, te je stoga poslužio kao "zahvalan" cilj misije. U narednim orbitama gravitacijsko privlačenje Jupitera promijeniti će putanju ove komete i ona će u budućnosti biti u sve nepovoljnijem položaju za opažanja i istraživanja.

"Deep Impact" lansiran je 12. siječnja 2005. godine u 19:47 sati po našem vremenu sa lansirnog kompleksa "17B" raketodroma "Cape Canaveral" smještenom na Floridi, raketom "Boeing Delta II".

Više o svemu iz svijeta astronomije i astronautike možete pronaći na stranicama Astronomske udruge Vidulini.