Arkturusova Australija - treći dio

Arkturus naglavačke. Australija - zemlja o kojoj sve znate dok ne dođete tamo. Prekrasni i zanimljivi putopis u sedam dijelova iz pera našeg putopisca, Ogrena Variole.

Australijski klokani. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Članak
0Komentari
Broj otvaranja955


Australija, čudesni kontinent kojega bi svatko želio posjetiti ako mu se ukaže prilika. Našem astronomu, Ogrenu Varioli, na Astroforumu poznatog kao Arkturus, otuda i takav naslov, taj se san ispunio. Posjetio je Australiju i tamo doživio nezaboravne trenutke. Kako mu je bilo, opisao je u ovom serijalu od sedam nastavaka, koje ćemo objavljivati svake srijede.

Bilo je tu svega, od upoznavanja s ljudima i njihovim običajima, spašavanja golog života od čudnovatih oblika života koji žive samo u Australiji, do prekrasnog pogleda na Južno nebo i zviježđa koja nisu vidljiva iz naših krajeva, ali i neobičnostima s nama poznatim zviježđima, koja se iz Australije vide drugačije.

Uživajte u priči iz prve ruke, koju je Ogren napisao, onako, zanimljivo i zabavno kako to samo on zna. :-)

Radni tjedan

S obzirom da naši domaćini nisu bili na godišnjem, onda je situacija bila takva da su oni odlazili ujutro na posao, a Dora i ja smo morali sami smisliti kako uživati. Naravno, greška domaćina je bila to što su nam pokazali kako doći do bazena. Ajmo mi to vidjet.

Treba reći da ljetni praznici u Južnoj Australiji traju do 01.02. To znači da su u ovo vrijeme bazeni (kojih ima dosta) prilično iskorišteni. Nama je malo čudno kako školski praznici nisu dulji jer to bi u našim uvjetima bilo kao da počinje škola 01.08. No, nije baš ogromna gužva na bazenu i vidjeli smo da Australci znaju uživati. Bazen okružen livadom s mekom travom koja se svaki dan zalijeva. Eukaliptusi koji pružaju hlad. Mogućnost piknika na travi oko bazena.

Slika 15 - Teddy. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Bazen podijeljen u trake za plivanje i traku za neobavezno brčkanje s okolnom podlogom koja ne peče kao kod nas. Dakle možeš hodati oko bazena i po najvećem suncu. Svi disciplinirani, uredni itd. Dakako, kako se vozi tako se i pliva - po lijevoj strani trake. Čak i pješaci u gradu se mimoilaze tako da hodaju lijevo. Pa ako prođeš s desna  možeš iza sebe čuti komentar - European.

Tolerancija je svugdje maksimalna jer kad dobro živiš onda te malo toga smeta. Tako smo imali na bazenu jednog retardiranog dečka kojeg je otac doveo i koji je doslovno par sati lupao po vodi i vikao "iiiiiii". Nitko se nije bunio. Kako nama crni humor nipošto nije stran onda ni nama nije smetalo pa smo se i šalili (premda u duši iskreno plačeš kad to vidiš). Srećom dobra stvar je kad možeš pričati što hoćeš, a da te nitko ne razumije. Tako smo, s ponešto crnog humora, ostali na bazenu do 18 h. Ipak, što se govora tiče malo opreza je potrebno jer nije baš mala zajednica Hrvata u Australiji, a ima i Srba i Bosanaca, dakle onih koji razumiju. Čuli smo par puta u gradu neke balkanske razgovore.

Slika 16 - Plišani Teddy. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Znači, bazen je bio super, Sunce visoko, dan topao i sve u svemu do šest popodne smo uživali. Primijetit ću još i da je voda manje klorirana i da je rjeđa nego voda na bazenima kod nas. Ako se pokušaš izvaliti na površini brže toneš nego u našim bazenima.

Domaćini su također do 18 h došli doma i krenula je ljetna šema zafrkavanja. Bili su preumorni da bi nekamo otišli, ali Ivanuška je obećao da će nas sutra odvesti nekamo gdje se dobro vidi panorama grada i gdje je dovoljno tamno za dobro pogledat nebo. Ja sam se suzdržavao od pretjeranog zurenja u nebo iz grada očekujući veći gušt. A kako to da uopće iz grada možeš vidjeti Magellanove oblake i sl.?

Slika 17 - Teddy Šta Tu Ima. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Adelaide je mjesto u Australiji gdje vlada umjerena mediteranska klima (Csa). Vruća suha ljeta. Vlage u zraku je minimalno i nebo je bistro, pa se vidi puno bolje nego iz naših krajeva. S tim u vezi treba reći da temperature znaju prelaziti 40 oC, što ćemo iskusiti idućih dana jer je već prošla ciklona, a osjećaj je da nije pretjerano vruće. Tako npr. ako je temperatura oko 35, uz taj manjak vlage to djeluje kao kad je kod nas 27 ili 28. Usporedit ću to s Kinom gdje je klima također umjerena, ali Cwa (vruća vlažna ljeta). Tamo sam isprobao +45 s 90 % vlage, a preživio sam zato jer sam bio 10 godina mlađi. Ovdje prijeti druga opasnost (kasnije o tome), a preživio sam jer, već sam rekao, bio sam puno mlađi pri pogledu na Alfu Kentauri.

A sve od ovog dana ponovili smo idući dan. Nije lako izaći iz raja i istraživati ono što si planirao prije odlaska u raj. Jao koji je to gušt kad znaš da je doma zima, a ti uživaš u ljetu. A osim pukog užitka kupanja Juan je ispunio obećanje i odveo nas na mjesto s kojeg se vidi cijeli grad i potražio tamu gdje se dobro vide zvijezde. Doduše, potražiti ne znači naći. Dosta dugo smo lutali dok nismo pronašli malo solidnije mjesto uz cestu gdje smo mogli bar nešto vidjeti.

Usporedit ću to s brdskim cestama u HR i tu moram, začudo, dati jednu prednost Hrvatskoj. Na našim cestama ima dosta ugibališta (premda nitko ne ugiba) i nađe se mjesta za stat i promatrati. Australci pak ne znaju astronomsko značenje takvih ugibališta. Ako ih i ima, ta ugibališta su okružena šumom jer oni vode računa o prirodi kao da je to nešto vrijedno. Potpuno su nesvjesni civilizacije. Ni pomisli da posijeku stabla. Prava australska ugibališta ustvari su nasred ceste jer svako toliko se nađe neki uginuli klokan (satrt, rasturen, zgažen ko životinja).

Slika 18 - Žedni Teddy. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Al vratimo se mi noćnom nebu. Znači uspjeli smo naći bar nekakvu lokaciju i prvi puta su se dobro vidjeli Magellanusi. Dakako, kad su tu oblaci onda je tu u dalekozoru i Tarantula i 47 Tucan, a vidi se i kuglasti NGC 362. Iako je to sve bilo lijepo, ja sam iskoristio večer da održim mali planetarij i da laserom pokažem ekipi zviježđa koja još ni sam nisam vidio uživo. Ustvari bi čovjek očekivao da Ivan meni pokazuje, ali zbog nedostatka vremena, on se malo udaljio od promatračke astronomije pa sam ja preuzeo tu obavezu (uz tešku muku). Kad ti se jednom u životu pruži prilika da vidiš južno nebo onda se spremiš jer si nikad ne bi oprostio da prokockaš takvu šansu.

Zadovoljstvo je bilo uočavati nova zviježđa i odmah to prenositi dalje. Pri tom sam cvao uočavajući ona manja zviježđa, i prepoznavajući sjajne zvijezde druge magnitude Miaplacidus, Peacock, Alnair, alfa, beta, gama Južnog trokuta... Sve što smo vidjeli u botaničkom vrtu nije zajedno toliko cvalo kao ja. S obzirom da sam bio van sebe od sreće onda su me morali ugurati natrag u mene jer sutra je opet radni dan za naše domaćine pa je trebalo prekinuti i vratiti se doma.

Meni je žao jedino što tijekom cijelog boravka nisam uočio kompletno zviježđe Ždrala koje jako nalikuje Labudu. A nisam ga vidio cijelog, jer u to doba godine ždralovi lete na sjever i brzo navečer zalaze. Uz to, uvijek mi je na horizontu bio neki drač brižno čuvan od ludih Australaca. Ne kužim što im trebaju tolike biljke. Motorna pila i cap, cap. Nakon tog prvog pravog suočavanja s nebom i identifikacije naučenog, red je bio da se odamo spavanju.

Tako je došla i srijeda koju sam ja iskoristio za malo odmora od pustog zadovoljstva, dok je Dora otišla odraditi kupanac na bazenu. Temperatura je porasla znatno iznad 30 i nije bilo baš za hopsanje po gradu i po javnom prijevozu. Ništa zato, doba u kojem živimo pruža aktivnu zanimaciju pa se tako neke stvari mogu na računalu uraditi i kad si na prvom kraju svijeta. Dovoljno za ubiti vrijeme. Drugi dio dana će zato biti izniman.

Slika 19 - Cindy. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Kad se Ioan vratio s posla, najeo i odmorio, onda smo krenuli u život. Prvo nas je Martina obavijestila da su se kod nje na institutu pojavile koale Cindy i Teddy koje se uvijek za vrućina s brda spuste po vodu. Jao, koja će to biti gozba. Svježe koalino meso! Uzeli smo mesarsku sjekiru, začine, pijaču i krenuli po Doru. Ništa joj nismo učinili, nego smo ju samo odvukli s bazena, ugurali na stražnji sic i odjurili do koala.

Ako su vam rekli da su koale preslatke, umanjivali su. Djeca s plišanim medvjedićima ne uživaju kako smo mi s koalama. Cindy se malo bojala, ali Teddy je halapljivo pio iz posudice i dopuštao da ga mazimo kako se samo koale mogu maziti (slike 15-19). Krzno nije baš paperjasto, ali nije ni oštra dlaka. Odustali smo od gozbe jer su koale tak slatke da bismo postali šećeraši da ih samo gricnemo. I ovako je užitak neopisiv.

Kad su nas, teškom mukom, napokon odlijepili od plišanih tobolčara slijedilo je novo uzbuđenje, ono pravo isprobavanje Indijskog oceana. Na plažu pa u tekućinu (slike 20 i 21). Već sam spomenuo da kupanje ide dvadesetak metara od obale uz probijanje kroz valove (ne baš one od dva metra +). Ali tu nitko ne odlazi u veću dubinu pa nismo ni mi baš predaleko. Do dubine od tri metra, tek toliko da možeš zaplivati i zaroniti. Cijela obala je pješčana, a pijesak nije najfiniji, ali nije ni grub tako da stajat negdje deset metara od obale u valovima je stvarno dobro osvježenje.

Slika 20 - Ivan, Dora, Martina i Netko Bez Veze. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Ono na što smo navikli, a Australija nema (i malo tko u svijetu ima) je luftićarenje. Nema ni pomisli da bi se netko mogao izvaliti na luftiću i uživati. Istina oni smjeliji ponekad odu dalje s kajakom ili jedrom ili ponekad s daskom, no toga nismo baš vidjeli previše. Kad smo se mi kupali valovi i nisu bili za surfanje.

Slika 21 - Kupanje u zalaz Sunca. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Ako su vas plašili da ima raznih otrovnih stvorova u moru - to baš i nije tako. Ima onih plaža gdje zaista nije preporučljivo kupanje, ali gradske plaže su čiste i bezopasne i obalna straža dobro radi posao. Nikakve meduze, morske zmije, čudovišta koja gutaju brodove. Australija je kontinent i kad vam kažu da ima opasnosti onda je to kao da čujete da je barakuda napala plivača u Europi, pa se sad trebate bojati okupati u Jadranu.

Slika 22 - Zalaz Sunca u ocean. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Što se tiče slanoće mora, osjeti se lako da je Jadran slaniji. Kako je bio topao dan onda je i dosta ljudi bilo na plaži, ali gužva nije bila prevelika jer su plaže dugačke i prostrane, a i dobar dio kuća u Adelaidu ima bazene i ljudi se drugdje osvježavaju. Ostali smo tako do krasnog zalaska Sunca u ocean (slika 22).
 
Nevolje sa suncem i sa bez sunca


Ne može svima biti dobro. Naši domaćini su imali privilegiju da rade i zarađuju dok smo se Dora i ja morali patiti na bazenu sunčajući se i kupajući i razmišljajući kako je na sjevernoj polutci zima i snijeg. Još smo morali jesti i piti i zabavljati se. Ja sam iskoristio i priliku da pročitam nekoliko ČiS-eva koje zadnje dvije tri godine nisam. Kak se kaže, svaka budala ima svoje zadovoljstvo. No temperatura se popela do 40 i nešto i javila se skrivena opasnost Adelaidske klime. Rekoh da suh zrak djeluje tako da je osjećaj temperature manji. Ako ste nedovoljno oprezni može vam se dogoditi da dehidrirate.

Ja sam u tome uspio (premalo sam se otekućio). Nisam dobio sunčanicu, ali sam se dobro udesio. Jako je neobičan osjećaj kad vam je jezik suh ko zmijska koža (da je bio rašljast ko u zmije našao bih vodu rašljama, ali nije). Doma se nisam mogao dovoljno naliti i znam da preko 24 sata nisam uopće imao potrebe za izbaciti otpadne vode. Da me netko zapalio ne bih uopće pucketao. Al sve to ide u rok službe.

Slika 23 - Suha trava sa šumarcima. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Drugi dan je problem imala Dora. Prije dva dana, kad sam išao u kupnju, zamolila me da joj pogledam nešto od kozmetike, pa kako toga nije bilo sad je ona otišla u jedan, veći, specijalizirani dućan. Problem je bio što je taj dućan preko 2 km udaljen, a vani je debelo preko 40. A ona oće pješke. To je bar sat hoda tamo i natrag po asfaltu. Kako je istrošila zalihe vode (popila je i vodu i bočicu) onda se gotovo onesvijestila na putu natrag pa su je prolaznici morali napojiti da se može vratiti.

Ne, stvarno se nije za igrati u takvim uvijetima. Zaboravite ono - visoko Sunce, puno UV, rak kože. UV-a dobijete više kod nas na barci gdje ste okruženi refleksijom od mora, nego na bilo kakvom kopnu u svijetu. Prava opasnost je ovo opisano. Vrućina koju ne osjećate i dehidracija. Usprkos takvim australskim podmetanjima prirode uspjeli smo se osposobiti da navečer krenemo na planirano kampiranje.

Slika 24 - Tuneli kroz eukaliptuse. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Postoje područja / parkovi izvan grada koja služe za izlete i možete rezervirati doslovno svoj box među zelenilom u parku, gdje ćete provesti vikend. To je negdje 80 km zračne linije od grada, a kako je tamo jedina stvar koja je jeftinija nego u Hr benzin, onda Australcima nije problem otići na takve izlete. Jedno takvo mjesto je Deep Creek. Fini zrak, priroda i pogled na ocean s kojih 100, 200 m visine. Predivno mjesto koje nas je čekalo.

I tako smo se prvi puta udaljili od grada. Prema jugu. Pejzaži su takvi da prevladava suha prerija većinom, koja se ponekad izmjenjuje sa šumarcima, a ponegdje prolazite kroz tunele od drveća. Prošli smo kraj doline s najkvalitetnijim vinogradarskim poljima Južne Australije. Prošli smo kraj raznih farmi i koliko god se činilo da je prerija ničija dobar dio je iskorišten. Cijeli put je relativno brdovit tako da nije nezanimljivo prolaziti (slike 23, 24, 25).

Slika 25 - Vinogradarska dolina. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Prilikom prijave za kampiranje na ulazu u park sreli smo klokane majku i mladunca. A mladunac se uplašio i, iako je bio već prilično velik, pokušao se uvući mami u tobolac (slika 26). To mu nije uspjelo pa se sklonio iza nje, a mi smo nastavili autom do našeg apartmana. Stigosmo prije mraka postaviti šator i ležaljku između drveća i izvaditi klopu. U tom boxu za kampiranje postoji mjesto gdje se može kuhati, no tijekom ljetne sezone ne smije se paliti vatra, pa smo uglavnom nosili suhe obroke (toliko suhe da se i voda iz kanistra jedva cijedila).

Slika 26 - Pokušaj upada u tobolac usprkos znaku zabrane. © Ljubaznošću: Ogren Variola
No ne može sve biti idealno. Napomenuo sam da mi je glavni cilj cijelog putovanja zapravo bio pogledati iz totalnog mraka južno nebo. SQM je bio 22, ali eto, dogodila se ciklona baš za taj vikend i, premda nije bilo kiše, nebo je bilo oblačno. Ne jako visoka naoblaka i ne gusta. Pa kako s oceana uvijek nešto puše čak bi se i povremeno pokazala koja sjajna zvijezda, no to je bilo samo na mahove i samo prvu noć. Ne tajim da sam bio razočaran usprkos ljepotama prirode.

Jedini mrak koji sam doživio je onaj u šatoru. Kad je vani mrak, a ti legneš u šator koji je još prekriven tendom onda doslovno ne vidiš prst pred nosom. Prolaziš rukom ispred očiju i ne vidiš prste. Čini ti se da vidiš samo neki mali dio bliskog IC svjetla i da naslućuješ da ti nešto prolazi ispred očiju. SQM 5000. Ko da si u međugalaktičkom prostoru.

Predvečer do kamping mjesta dolaze klokani i žicaju hranu. No pravila su jasna - nema hranjenja životinja (ako nisi balkanac i ne zafrljiš komad lubenice pred klokana). Isto tako nema bacanja otpadaka, čak niti klipa od jabuke koji je i biorazgradiv i nema štete po okoliš i za čas bi bio pojeden. Toga smo se držali jer Australija je uređena zemlja baš zbog toga što znaju živjeti po pravilima. Uz to zna se tko je rezervirao koje mjesto za kampiranje i svatko je odgovoran da ga ostavi čisto da ne bi došla kazna. Znam da je to potpuno nepojmljivo Hrvatima iz pećine, ali kad si u Rimu ponašaj se rimski.

Slika 27 - Tigar. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Premda nije bilo vedro, mjesto je jako lijepo, i ima dosta šetnica kroz nedirnutu prirodu, a ono što me iznenadilo je da se može po makadamu s autom, ali je uredno znak da se ne smije s biciklom. ?
Sasvim je uobičajena pojava da po livadama pasu klokani i moguće je približiti im se na par metara (slike 27 i 28). Kad probaš još malo, onda pobjegnu. Nisu to oni veliki crveni klokani, koji mogu biti (po pričanju) agresivni, nego manji i umiljatiji. Divlji su, al kako ih nitko ne dira onda su naviknuti na bezopasnost i dopuštaju snimanja iz blizine.

Slika 28 - Klokani pasu na livadi. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Dora je iskoristila priliku za avanturu, pa se okupala na plaži koja nije za kupanje. Riskantno, ali se itekako isplatilo. Naime, kupala se s dupinima. Ne baš doslovno. Djelila ih je "ničija zemlja" debela dvadesetak metara. Ona nije smjela predaleko da ju struja valova ne povuče, a dupini nisu smjeli preblizu da ih valovi ne nasuču na obalu. Koji doživljaj! Vrhunski. Eto i to se može doživjeti.

Pa ipak, sve je to bilo predivno, ali meni su falile zvijezde.

Kampiranje je prošlo i krenusmo natrag. Ne baš natrag. Hans nam je htio pokazati još neke lokacije, a ja sam ga nagovorio na užasan rizik. Dao mi je volan! Kak je to voziti po krivoj strani ceste s volanom na krivoj strani? U biti imao sam dvostruku poteškoću. Na vožnju po lijevoj strani sam se relativno brzo naučio, ali nikad do tada nisam vozio automatik. Onda se dogodilo da sam više puta i s lijevom i s desnom nagazio na kočnicu i ostalima nije bilo ugodno. Srećom ni jednom nije izletio jastuk. Dora je pak vozila automatik, ali je imala problem sa stranama ceste. A tu je posebno nehumano kad trebaš ući s krive strane u kružni tok. Joj!

Ono što je i nju i mene mučilo je procjena širine kolnika. Australske trake su nešto uže od naših i često bismo bili s lijevim kotačem na samom rubu ceste. Nismo se usudili preticati, a nije zapravo ni bilo potrebe jer su propisi kako sam opisao. Uglavnom, vremenom smo se ipak privikli na vožnju u tim uvjetima. Istina, to iziskuje stalnu visoku koncentraciju, ali uživali smo.

Sve u svemu sretno stigosmo do Victor Harbor mjesta koje je prilično zgodno i lijepo (u principu Australci imaju lijepu arhitekturu posvuda) i s nekoliko iznenađenja. Prvo sam vidio nešto što nisam vidio već 30 godina. Turistički vlak kojeg vuče damferica (slika 29 specijalno za jednog člana astroforuma). Onako, kaubojski stil. Inače, prava željeznica u Australiji se koristi uglavnom za transportne svrhe. A to je zato jer je unutarnji avionski promet vrlo jeftin i brz, a udaljenosti su velike i vlak nije konkurentan.

Slika 29 - Damferica u pogonu. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Povijesno gledano željeznica se razvila, kao i svi dobri prometni sustavi, prvenstveno zbog vojske. Transport trupa od starog vijeka do danas bio je najvažnija stvar u državi. Australija se pak nikad nije suočila s nekakvom invazijom i nije ni bilo potrebe da se željeznica razvije kao u drugim krajevima svijeta. Brodovi su bili glavni, a danas su to avioni i auti. Pa eto upravo sam u Australiji vidio damfericu u pogonu.

Druga stvar u tom gradiću bile su deve (slika 30). Isto turistički iskorištene. Dakako deve nisu autohtone za australsku pustinju, nego su uvezene i "uhvatile" su se.

Slika 30 - Devijacije. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Treća stvar je mostić s tramvajem na konjsku vuču (slika 31) koji ide do Kaikija iliti Granit islanda. To je otočić (gotovo tombolo) na pola km od grada. Tri puta za pogađat po čemu li je mogao Granit island dobiti ime. Fora za obići i fora je gledati valove kako se razbijaju na krupnim granitnim stijenama (slika 32).

Slika 31 - Konjski tramvaj ZET. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Četvrta zanimljivost je da na tom otočiću obitava kolonija pingvina. Ako su ti konobari prešli ekvator na Galapagosu što ne bi nastanili i Australiju. Uspoređujući s Adelaideom ovo područje je iza brda u odnosu na pustinju i jače je izloženo oceanu tako da pingvinima nije pretjerano vruće te su se i mogli tu nastaniti. Mi pingvine nismo vidjeli jer ih je samo nekoliko i danju su negdje u vodi u lovu. Za obmanu tu su neke ogavne crno-bijele svrake (slika 33) koje sliče na njih pa su nas prešle i uzalud smo se radovali da smo vidjeli "Adelaidske" pingvine.

Slika 32 - Valovi i granit. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Vidjevši ove zanimljivosti došlo je vrijeme da se opet bućnemo u ocean. Par km udaljeni Horseshoe bay još je jedna pješčana plaža pomalo nalik na Hr plaže. Pred zaljevom je otočić, a navodno je u zaljevu i nekakav potopljeni brodić. Što je nas obradovalo je jedna mala platforma stotinjak metara od obale do koje svi bez ustručavanja plivaju. Dakle bezopasno mjesto. Da, helikopter leti duž cijele te obale Australije za svaki slučaj, ali očigledno je ovdje bezopasno plivati. Vjerojatno bi se moglo i satima plutati na luftmadracu. Malo dalje je i neka skakaonica/mol od 6 ili 7 m visine. To je jedina plaža gdje smo se osjećali kao doma.

Slika 33 - Fake pingvini. © Ljubaznošću: Ogren Variola
A cijelo to vrijeme od kad smo otišli iz Adelaidea temperatura je bila ugodna, do 30. Vrativši se opet smo upali na vrućinu od 38. Kako je sutra ponovo radni dan (domaćini nas ne mogu vozikati) onda smo morali isplanirati kako najlakše doći javnim prijevozom do preporučenog Cleland parka, jer lutati nasumice po 40 oC nije baš neka fora.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!