Čačkanja po Gušterici

Petak, 02. rujna 2011. u 15:51 sati

Motiv

Petrova gora me razmazila u potpunosti. Otkako imam mogućnosti manje više redovito otići na Petrovu goru, promatranja iz vlastitog dvorišta sam počeo u potpunosti ignorirati. Nebo iznad mog dvorišta svojom kvalitetom nije ni sjena onoga što se može vidjeti na Petrovoj gori. U Novom Čiču granična magnituda je maksimalnih 5.5m u najboljim, najbistrijim noćima kada puše vjetar koji rastjeruje dim, aerosole i neprijatelja broj 1 svih Turopoljskih promatranja - vlagu! Nebo je to koje u najboljim noćima zaostaje čak 1 magnitudu za Petrovom gorom što znači da se svega vidi 2.51 puta manje nego na Petrovoj gori. To uključuje baš sve, od tamnih zvijezda do repova Orionove maglice. I tako sam podcijenio to nebo uz opravdanja da je kod susjeda uvijek trava zelenija, da iz dvorišta neću nikada moći vidjeti toliko kao na Petrovoj gori pa se nema smisla ni truditi. No sila ne pita. Poslovne obaveze prikovale su me doma i to smećkasto isprano nebo nad glavom je postalo jedino što mi se nudi. Odlučio sam na kraju čisto iz zabave malo prošetati teleskope po dvorištu, barem da se prašina na njima ne skuplja. I tako je počelo...

Noć prva, nedjelja 28. kolovoz 2011. godine

Prvu noć sam izvukao Betsy, vjerni 20 cm f/6 relfektor na Dobson montaži. S njom sam proveo najbolje godine u bavljenju amaterskom astronomijom, kada je sve što sam vidio bilo novo, a tog novog je bilo gdje god bi teleskop usmjerio. Taj neprocjenjivi osjećaj bi mogao možda ponoviti nabavkom bezobrazno velikog teleskopa, ali to su trenutno moji astronomski mokri snovi.
Betsy je malena, lagana, okretna, kao balerina u ružnoj narančastoj haljini. Haljina je ružna i narančasta jer sam prije 4 godine teleskop obojio nevješto u tu upečatljivu boju da spriječim napade korozije na cijev. Bio je to pametan potez jer danas nema ni traga korozije na cijevi. Koristeći Tristača navikao sam se na veliki, glomazan teleskop s kojim treba biti strpljiv pa me okretnost i lakoća manipuliranja koju Betsy pruža naprosto oduševila. Već sam se prisjetio kako je Betsy super za brza promatranja tokom prethodnog tjedna kada sam ganjao komet Garradd.


Zviježđe Gušterica (Lacerta) i Cefej (Cepheus)

Večeras je Betsy bila usmjerena prema opskurnom zviježđu Gušterice, malenoj cik-cak formaciji zvijezda između Labuda i Cefeja. Koliko me sjećanje služi, taj dio neba nisam pretražio pa sam mu se večeras odlučio posvetiti. Olakotna okolnost je bila i ta što se nalazi gotovo u zenitu u vrijeme promatranja pa su sve ovozemaljske gadosti imale minimalan utjecaj na vidljivost objekata. Prvi na red je došao otvoreni skup NGC 7296. Na povećanju od 50 puta skup se vidio tek kao roj od 10 zvijezda. Veća povećanja su smanjila pozadinski fon neba i skup je pokazao da se zapravo sastoji od nekih 15-20 zvijezda ujednačenog sjaja. Čak se na dva mjesta vidjela i slabašna maglica koja je u pogled uskakala kada se koristio indirektan pogled. Pretpostavio sam da su to tamnije nerazlučene zvijezde koje ne mogu jasno vidjeti, ali ih mogu nazrijeti. Nebeski atlas nije pokazivao da se oko NGC 7296 nalazi ikakva maglica. Na kraju sam skicirao skup jer je bio relativno nezahtjevna meta.

Zapadnije se smjestio NGC 7243, sjajan i bogat otvoreni skup u odnosu na NGC 7296. Ovaj skup je neobičan što se sastoji od dvije grupacije zvijezda odvojene prazninom koja je možda 2" široka. Zapadna grupacija je brojala oko 40 zvijezda, veća je, ali i rjeđa od istočne grupacije koja je brojala 20-tak zvijezda sabijenih u relativno malenom prostoru. Sjeverozapadno od NGC 7243, u tromeđi Cefeja, Labuda i Gušterice, smjestio se IC 1434, otvoreni skup koji se pokazao kao najzanimljiviji objekt prve večeri. Sam skup je na prvi mah bilo teže uočiti, ali kada sam se zagledao uočio sam magličast objekt s tri pipka. Indirektni pogled otkrio je da su ti pipci zapravo potoci tamnijih zvijezda. Jedan pipak se pružao prema jugu, drugi i ujedno najveći prema jugoistoku, a treći se protezao prema sjeveroistoku. Uspio sam ukupno prebrojati 40-tak zvijezda gotovo identičnog sjaja. Zanimljivo, zanimljivo.

Sljedeći na red je došao NGC 7245 s bliskim susjedom IC 1442. Pokušavao sam naći ove skupove ali nije mi polazilo za rukom. Hop-hop-hop po zvijezdama - promašaj. Hop-hop-hop preko drugih zvijezda - promašaj. Na kraju, nakon 15 minuta hopsanja sam naišao na tri nakupine zvijezda koje sam opisao s namjerom da kasnije provjerim jesu li to skupovi. Pokazalo se da nisu i tako se dogodilo da sam "polomio zube" na otvorenom skupu. To mi se već dugo nije dogodilo. Na kraju večeri je došao NGC 7209, lijep, sjajan i lako uočljiv skup bio je idealna utješna nagrada nakon propalog pokušaja pronalaska NGC 7245. NGC 7209 krasi nekih 60-tak zvijezda koje su poredane u asterizam koji ima oblik zrcalnog slova C, ili kifle s otvorom prema zapadu. Pod otvor mislim na konkavu koju ta zvjezdana kifla zatvara. Mic po mic i prošlo je sat vremena druženja s Betsy pod nebom. Oko 22:25 morao sam početi spremati teleskop jer je trebalo iskoristiti ovu nedjeljnu noć za uloviti dobar san da bi početak radnog tjedna prošao što bezbolnije.

Noć druga ili kako sam vidio supernovu, a toga nisam bio svjestan, 29.08.2011. godine

Na Astroforumu su me nabrijali na aktualnu supernovu u galaksiji M101, SN 2011fe. Nisam mogao odoljeti činjenici da i drugu večer za redom provedem za teleskopom, a želja da ulovim SN 2011fe je bila dodatni poticaj. Znao sam da će lov na supernovu biti zahtjevan jer se sada Veliki medvjed nalazi nad sjeverozapadnim horizontom, ravno u smjeru Zagreba i njegove kupole svjetlosnog onečišćenja. Pomirio sam se s činjenicom da samu galaksiju vjerojatno neću ni vidjeti, ali pošto je supernova dosegla magnitudu od 11.7m, nju bih trebao lako uočiti. Da si povećam izglede izvukao sam naoružanje respektabilnog kalibra - Tristača. Odmah po početku promatranja sam navalio na supernovu. Nebo je bilo nijansu lošije nego večer prije, ali nadao sam se da to pogoršanje nije toliko značajno.

Kada sam usmjerio teleskop prema M101 imao sam što i vidjeti - par zvjezdica i sivi komad neba ispunjavali su mi okular. Lelujao sam po tim zvjezdicama gore, dolje, lijevo, desno, pa u krug, tražio sam uzorke i pokušavao iznova, da bih prepoznao neku poznatu formaciju zvijezda, ali mi to nije polazilo za rukom. Na kraju sam naciljao dio neba gdje sam procijenio šanse da supernova bude najveća i skicirao pažljivo sve, i zvjezdicu. Kasnije ću po skici probati naći koja je od tih zvjezdica bila supernova. Nakon "brušenja zuba" na supernovi, bacio sam se opet na Gušericu i njena blaga. Prvi na red je došao NGC 7296, skroman skup koji sam posjetio večer prije. Skup je u većem teleskopu zadržao istu formu, bio je jednako uočljiv, ali sada je umjesto 15-20 zvjezdica, bilo vidljivo točno 25 zvjezdica. Nestala je i ona magličasta masa nerazlučenih zvijezda na rubu vidljivosti. Uz osmjeh zadovoljstva zapisao sam opažanja u dnevnik promatranja i nastavio dalje.


Skice iz potrage za supernovom

Sljedeća meta je bio Berkeley 98, otvoreni skup iz relativno opskurnog kataloga. Naciljao sam prostor gdje bi se on trebao nalaziti i zamijetio slabašnu maglicu koja se u indirektnom pogledu pretvara u granulastu mrlju s naznakama zvijezda. Pomislio sam da je to to i napravio orijentacijsku skicu da kasnije na DSS snimkama mogu provjeriti što sam to točno promatrao. Te iste DSS snimke pokazale su da sam promašio skup za polja vidnog polja i da je ta mrlja bila samo nakupina nasumičnih zvijezda. Eh... IC 1434, neobičan otvoreni skup od tri pipka koji sam promatrao večer prije, u Tristaču je dobio pomalo drugačiju formu. Zvjezdice više nisu činile magličaste tvorevine nego su se jasno vidjele i nije ih bilo više 40, nego više od 50. Uz ona tri pipka pojavio se i odvojeni oblačić zvijezda između jugoistočnog i sjeveroistočnog pipka, ali položajno bliže jugoistočnom pipku. Sam jugoistočni pipak je u Tristaču izgledao definitivno najdominantnije i protezao se nekih 5". IC 1442, otvoreni skup koji je s svojim kompanjonom NGC 7245 izbjegavao moj znatiželjni pogled sada se našao u okularu kao četverokutna tvorevina s šupljinom u sredini.

Večeras sam se ponovno nagnjavio dok sam se uvjerio da je ta nakupina zvijezda baš to što tražim. Zvijezde u skupu nisu bile ravnomjerno raspoređene već su se nalazile u tri podgrupe. U skupu sam prebrojao 40-tak zvijezda. Sljedeći na redu je bio NGC 7245. Probao sam ga naći, vidjeti, nazrijeti barem. Krenuo sam u ofenzivu u barem tri različita smjera i sva tri puta su me dovodila do bezličnog zvjezdanog polja Mliječne staze. Pih, pomislih, nema smisla trošiti vrijeme na njega, idemo dalje. Dalje je vodilo do NGC 7226. Kada sam dosegnuo skup vidio sam samo bezličnu masu od 35 zvijezda sličnog sjaja. Procijenio sam veličinu skupa na 7" x 2", napravio orijentacijsku skicu za lakšu identifikaciju i produžio do sljedećeg objekta. NGC 7235 je oznaka tog sljedećeg objekta. U okularu je izgledao kao niz zvijezda u obliku znaka "?", samo što je "kuka" u znaku upitnik bila spljoštena i gotovo je zatvarala oval. Sam skup je zbog toga izgledao kao usamljeno drvo s bogatom krošnjom, poput tužne vrbe. Najsjajnija zvijezda smjestila se na vrh drveta. Sam skup mi se činio veoma poznatim. Na kraju sam odlučio da treba dovršiti započeto i opet sam krenuo u napad na NGC 7245.

Nakon sitničarenja i uspoređivanja rasporeda zvijezda na kartama i okularu konačno sam uočio slabašnu magličastu strukturu koja je usmjerenijem pogledu otkrivala da se sastoji od zvijezda. To je to! - gotovo sam uzviknuo. Skup je otkrivao nekih 30-tak zvijezda, ali magličasta masa tamnijih nerazlučenih zvijezda je bila prisutna i čini mi se da je ona skrivala značajan broj zvijezda. Skup sam procijenio da ima dimenzije od 4" x 1.5". Iznenađujuće je bilo što je IC 1442 bio puno sjajniji i lakše vidljiv, unatoč tome što pripada IC katalogu. Na kraju večeri sam postao bahat pa sam probao naći i skup King 9, koji je prema atlasu trebao biti odmah uz NGC 7245. Nisam ga našao. Nakon sat i 15 minuta promatranja zaključio sam da je to to i završio promatranje.
Naknadna provjera rasporeda zvijezda u Cartes du Cielu pokazala je da nisam ucrtao supernovu u skicu, već da sam je promašio za 7".

Noć treća, ona kojoj sam pomaknuo svoje granice, 30.8.2011. godine

E ovu noć sam se namjerio na supernovu koja mi je pobjegla za dlaku. Opet sam naciljao M101, vidio poznate uzorke zvijezda i orijentirao se prema njima. Nakon toga sam uzeo papir i olovku i napravio skicu još dva vidna polja u smjeru gdje je trebala biti supernova. Kasnijom provjerom skica pokazalo se da sam supernovu vidio već 29.8., a imao sam je i na jednoj skici od večeras. Juhu! Nakon supernove vratio sam se izravnati račune s Guštericom. Naciljao sam NGC 7245,  prepoznao ga u okularu i potražio bilo kakvu naznaku otvorenog skupa King 9. Nakon minute, dvije, pretraživanja vidnog polja indirektnim pogledom, primijetio sam da mi jedna mrljica stalno upada u vidno polje na istom mjestu. Pogledao sam tu mrljicu s više pažnje i vidio da se nazire 5-6 zvijezda u njoj i da ima barem dvije diskretne magličaste mase - nerazlučene zvijezde na rubu vidljivosti. Zabilježio sam svoja opažanja i napravio orijentacijsku skicu te produžio prema Cefeju.


Skica otvorenog zvjezdanog skupa NGC 7296

Prvi na redu među skupovima u Cefeju je bio NGC 7261, skup do 15-tak zvijezda različitog sjaja koji izgleda kao romb nasađen na križnu strukturu. U jugoistočnom vrhu romba se nalazila i najsjajnija zvijezda skupa. Dimenzije skupa sam procijenio na 4.7" x 1.2". NGC 7281 je bila sljedeća mušterija. On je skup ovalnog oblika i sastoji se od 20-tak zvijezda različitog sjaja. Sam skup se dobro isticao među pozadinskim zvijezdama Mliječne staze, a karakteristična pojava u njemu je niz od tri zvijezde, koje su ujedno i najsjajnije u skupu, na istočnom rubu skupa. Berkeley 95 je bio novi pokušaj dostizanja slave. Probao sam i jednostavno nije išlo. Priča je veoma slična kao i s Berkeleyom 98 od večer prije, vidio sam nasumičnu nakupinu zvijezda na rubu vidljivosti koja nema nikakve veze s otvorenim skupom.

Vratio sam se sigurnosti koju pruža NGC katalog, a prvi na red je došao NGC 7380.  Ovaj otvoreni skup je bio prava poslastica u okularu, jasno se vidio među pozadinskim zvijezdama, zgusnut je, štitastog oblika s vrhom "štita" usmjerenim prema sjeveroistoku. Najsjajnija zvijezda nalazila se na samom zapadnom rubu skupa i imala je pratilju možda 15" sjeverno. Ukupno sam prebrojao 30 zvijezda u skupu. Sam skup izgledao kao zgusnuta i smanjena verzija Hijada. Za kraj je ostao još jedna skup, NGC 7429. Sam skup je skroman, sastoji se od dvije formacije zvijezda. Jedna formacija izgleda kao slovo "L" polegnuto u smjeru istok-zapad i sastoji se od 6 zvijezda, druga formacija je tek bezlična hrpa od 5 zvijezda. Samom pojavom malo podsjeća na NGC 1662 u Orionu. Skup se prostire na oko 3.5". Bio je to kraj promatranje za tu večer, koja je bila više i nego uspješna, a promatranje skupa King 9 je pokazalo da se granice mogu pomicati i iz dvorišta?.

Zaključak

Zaključak je jednostavan, promatranja iz dvorišta, koliko god bila hendikepirana svjetlosnim zagađenjem, vlagom i visokim horizontom, uz pravilan odabir objekata i realna očekivanja mogu biti i više nego uzbudljiva. Treba iskoristiti sve prilike za promatranje koje nam se pružaju.