Čička astronomska večer

Ponedjeljak, 04. kolovoza 2008. u 00:05 sati

Čička astro-večer je pokazala i dokazala kako dobro nebo nije nužan uvjet da bi se astroljupci dobro zabavili. Cijeli tjedan je prijeteći gomilao finu izmaglicu i visoke, tanke oblake, najveću zafrkanciju za astronome; vedro je, a nije. Međutim dugo planirani dogovor se tek tako ne otkazuje i mi smo se (astroforumaši) skupili 01. kolovoza 2008. godine u Novom Čiču. Glavni razlog okupljanja bio je vidjeti snagu Achovog (Acheron - Vedran Vrhovac) ponosa, 300 mm Newton na dobson montaži, zvanog Tristač.


Astroforumaši sa svojim teleskopima. Ispričavamo se zbog lošije kvalitete slika,
snimane su mobitelima u mraku. Foto: Marko Šimac

To će vjerojatno kod nekog iskusnijeg izazvati podsmijeh, ali za nas laike koji nismo imali prilike pogledati kroz ništa veće od petnaestak centimetara to je događaj. Dakle, pojavio se blackhole (Boris Zamola) s frendom, Ach domaćin, Frank (Marko Šimac) pobočni domaćin i moja malenkost. Nakon kurtoazne razmjene ČsLj (čokolada s lješnjacima - "sredstvo plaćanja" na AstroForumu) i pivca odlučili smo da se ne mičemo iz Achovog dvorišta. Naime vlaga je bila tolika da je bilo besmisleno opremu tegliti do šumske čistine gdje je situacija vjerojatno još i gora. Nebo je bilo rupasto na kojem su negdje se nazirale zvijezde 4-5 veličine, a negdje samo bijele plahte visoke naoblake. Inače žuti Jupiter bio je crven poput Marsa, a crveni Antares se praktično nije vidio. Nije bilo zviježđa Strijelca, niti mnogih drugih. Ali sve to nas nije nimalo obeshrabrilo. Treba vidjeti što oprema može u teškim uvjetima. Na muci se poznaju junaci.


Teleskopi. Foto: Marko Šimac

Opremu smo prostrli na terasu ovim redom: Newton 300 mm, 200 mm, 114 mm, MAK 102 mm, te dva TS-ova dvogleda 25x100 i 10x60. Pao je plan da kompariramo skope na Jupiteru, reprezentativnim M13 i M57 i još pokojem pogodnom objektu. Svi reflektori su dali izrazito kvalitetnu sliku Jupitera. Naravno, Tristač je prednjačio povećanjem i time bio predvodnik. Kada smo na njemu uočili sjenu satelita, tražili smo je na manjim i našli! Dakle na 4 palčanom maksutovu možete vidjeti sjenu Jupiterovih satelita čak i pod relativno lošim uvjetima. Ach je uočio i pjegu. Na manjim skopima neki kažu da je vide, ja ne bih ruku u vatru stavio. Ipak svu svoju nadmoć Tristač je pokazao na DSO (deep sky objects). To je posebna priča. U sumrak je M13 djelovao veliko, blijedo s naznakom pokoje zvijezde. Kako se je mračilo zvijezde su se raskošno množile, pružajući zadivljujući prizor. Dubinska, plastična slika, dobro poznata s fotografija naših astrofotografa. Na naše čuđenje, Ach se ispričavao zbog loše slike: "Eh, da vidite na PG-u (Petrovoj Gori) kako to izgleda." Za komparaciju, u M13 se samo nazire pokoja zvijezda gledano kroz MAK. Slično je i s 114 mm. Ista situacija je i s drugim objektima. Zaključak: Zaboravite na DSO ispod 8 inča.


Planet Jupiter sa svojim satelitima, snimljen mobitelom kroz okular teleskopa - Tristača. Foto: Marko Šimac

200 mm zvanu ljupko, Betsy, na žalost nismo puno testirali, a treba je i kolimirati. Montaže su posebna priča. John Dobson je dovijeka zadužio astronome-promatrače svojom praktičnom montažom. Tristač se s nevjerojatnom lakoćom pokreće laganim dodirom ruke. Naprosto klizi. Nema vibracija, nema protu utega, nema vijaka, ne spotičete se o nogare, izvanredan pristup okularu. Savršeno. Njemačke montaže su problem. Ako niste voljni izdvojiti par tisuća kuna za stalak, trpite vibracije. Na 102 mm i 114 mm ponašanje je slično; 60x odlično,140x podnošljivo, 200x iritirajuće titra. Kad već spominjem povećanje odvažili smo se potegnuti skopove dokle ide. Na Maku 102 260x je brljavo. Javlja se CA (kromatska aberacija) koju unosi barlow, a slika toliko titra da je upitno fokusiranje. Inače svjetlosno, Jupiter sasvim zadovoljava! Na 114 mm je isti slučaj, ali na nešto većem povećanju. Odmah napominjem da TS 25x100 nije dvogled. To su dva teleskopa. Zapanjujuće masivan uređaj ogromne veličine. Na žalost nije bio baš upotrebljiv s moje montaže, uz sav trud i muku. Mišljenja sam da definitivno mora ići na paralelogramsku montažu ako se žele izvući njegove mogućnosti, a definitivno su velike.


Astroforumaši. Foto: Davor Lacković

Zato se TS 10x60 gleda iz ruke. Idealan operativni dalekozor. Neku detaljniju recenziju teško je dati jer nemam iskustva s drugim komparativnim dvogledima. Sigurno je samo da ćete s njim pronaći sve što vam treba za brzu orijentaciju, a što je najvažnije, subjektivno, slika je velika, prostrana, oštra i mene osobno zadivi na čistom noćnom nebu više nego ijedan teleskop. Frank ga nije ispuštao iz ruke. Polegao se na terasu i uživao.

Epilog
Oko ponoći umorni od kraja tjedna i guste vlage sklapamo teleskope. Zadovoljni, sretni. Nova oprema, nova poznanstva, nova iskustva. Vozim se praznim ulicama u tišini noći i razmišljam. Kupnja teleskopa je kao kupnja motora. Naprosto ne možete odmah kupiti Hondu od 1000 kubika. Vozit ćete kao baba i razbiti se na prvom zavoju. Tako je i s optikom. Laici obično pitaju: "A koliko to povećava?" Ako ne znate što gledati, ako ne poznajete zvijezde i zviježđa, đabe vam "koliko to povećava". Ako ne znate procijeniti vremenske prilike, vidljivost, žrtvovati cijelu noć i biti neizmjerno strpljivi, ništa vam ne znači ni moćni Tristač. Slika u teleskopu se stvara iskustvom. Polako, vremenom. I zato, ako ste pravi početnik kupite dalekozor i zvjezdanu kartu u ruke. Sve ostalo će vas razočarati.