IYA 2009: Zagreb i astronomi

Utorak, 03. ožujka 2009. u 02:17 sati

Kako je bilo najavljeno, u nedjelju 01. ožujka 2009. godine u zagrebačkoj Zvjezdarnici trebao se održati veliki sastanak astronoma. Uputio sam se opet vlakom do metropole, a Ante Radonić u Andromedi mi je putem pravio društvo. Već mi je prešlo u naviku da s Interneta skidam snimke njegove emisije Andromeda i onda ih preslušavam na svojoj Nokiji kada putujem ili radim neke monotone poslove. Veselio sam se da ću se naći s njime u Tehničkom muzeju, s Ogrenom. I tako sam u Zagrebu bio već u 09:36 sati, točno po voznom redu. Krenuo sam prema Zrinjevcu kada me nazvao Davor Lacković a.k.a davor pa smo se dogovorili da se nađemo na Jelačić placu, "pod repom". Idući tako polupraznim ulicama jer je bila nedjelja u jutro pa nije vladala ona karakteristična gužva kakva vlada ostalim danima, napravio sam nekoliko snimaka parka na Zrinjevcu. Sve fotke veće rezolucije koje sam snimio možete pogledati na Picasi. Ivan Mažuranić mi je poželio dobrodošlicu, a tu je bio i vodoskok koji nije radio pa zatim centralni amfiteatar na kojemu preko ljeta glazbenici ponekada održavaju glazbene domjenke za građane…


Mažuranićeva bista


Zrinjevac je prekrasan

Ovakav lijep i sunčan dan pred proljeće, kada se uspavana priroda još nije počela buditi, odaje poseban ugođaj koji sam morao pokušati ovjekovječiti svojim fotićem. Došavši na glavni zagrebački trg, zabilježio sam nekoliko njegovih znamenitosti. Bio je tu jedan postariji gospodin, verglaš, koji je na svojem verglu "vrtio" neki stari hit kojemu ne znam ime, no izgledao je vrlo naočito. Zatim je tu bio živi kip, na istome mjestu kao i u ljeto prošle godine pa sam se zapitao je li se uopće i pomaknuo od onda. Djeca, ljudi i uvijek prisutni zagrebački golubovi, obilježje su Trga još od davnina.


Verglaš


Pogled na katedralu


Popularni izvor Manduševac

Staklena zgradurina iz doba komunizma koja je sada preuređena, a unatoč tome nikako se ne uklapa u staru jezgru Zagreba, i dalje dominira glavnim trgom. Šteta, imali su prilike ukloniti ju… No, glavni lik Trga je ipak spomenik banu Josipu Jelačiću. Ponosni hrvatski velikan jaše i dalje na svome konju, a isukana sablja kojom je nekada prijetio Mađarima, danas kao da opominje da ne zaboravimo tko smo, otkuda smo i da dobro promislimo kuda idemo. Dodao bih onu narodnu - pamti, ali ne živi od sjećanja.


Spomenik banu Josipu Jelačiću


Banski grb


Živi kip


Ljudi i golubovi nerazdvojivi su dio glavnog zagrebačkog trga

I onda sam se zapitao jaše li naš uzoriti ban na konju ili konjici (kobili hehe...)? I zaista, svi se motaju onuda, a nitko se nije zapitao takvo nešto. Da bih ustanovio pravu istinu, kada sam se već dogovorio s Davorom da se nađemo pod repom, podigao sam pogled i fotić prema gore i praktičnim eksperimentom ustanovio pravu istinu. Slika vam daje odgovor. U toj me pozi zatekao Davor i pitao zašto virim konju pod rep? Objasnio sam mu svoju dilemu i zahvaljujući tome, govoreći kako nitko ne gleda gore nego svi gledaju dolje, spazio da na ploči ispod repa ravno dolje, stoji natpis o tome tko je napravio postolje spomenika. I eto, tajne su napokon bile otkrivene pa smo mogli dalje.


Pogled pod rep konja

U međuvremenu me nazvao i Saša Nuić a.k.a Beorn te smo ga pričekali i zatim zajednički otišli na Dolac nešto popiti, a ja sam smazao i ćevape jer kako je bila nedjelja, u Virovitici nije radila pekara na željezničkom kolodvoru, na put sam otišao gladan. I onda smo brbljali o tome što možemo očekivati na sastanku, njih dvoje nisu mogli ići na sastanak jer su imali svojih obveza, pa smo se družili samo sat vremena. Onda smo pričali o teleskopima i čudili se kako Vedran Vrhovac a.k.a. Acheron ima sposobnost vidjeti detalje koje nitko od nas nije u stanju. Zaključili smo da je riječ o velikom iskustvu (a i mladosti) jer Vedran promatra samo vizualno i ne manje važno, bavi se skiciranjima, a to je upravo ono što uvježbava promatrača da uoči i najsitniji detalj kako bi ga mogao nacrtati. Mi to ne radimo i imamo naviku samo površno pogledati objekt promatranja. Znam to jer sam se nekada i ja bavio skiciranjima, doduše samo Sunca ali i to mi je bilo dovoljno da znam u "kojem zecu leži grm". Ne, ovo nije (nenamjerna) greška, oni koji su na AstroForumu znaju zašto su zečevi važniji.


Davor i Marko


Davor crta one prekrasne astronomske karikature

"Ogovarali" smo i Marka i divili se njegovoj nevjerojatnoj upornosti i volji koju ima i nepresušnoj energiji koja ga pokreće u svemu što se prihvaća raditi, naročito njegovoj temeljitosti i volji. Postati će sjajan znanstvenik jer ima veliku volju za traženjem odgovora i puno znatiželje. Dotakli smo se i Marina Tumpić a.k.a. 2001. koji kao da ima tvornicu u kojoj se proizvode vijesti iz astronomije i astronautike. I nije nam bilo jasno otkuda mu toliko volje i energije da uz to provodi i tolike projekte koje ima. No, lako je nama diskutirati… Zatim je stigao i Marko Šimac a.k.a Frank pa smo se družili i s njime. Zavrnuli smo još jednu rundu, a Saša i Davor su nas morali napustiti. Vrijeme je bilo zaista prekrasno, toplo proljetno sunce je ugrijalo zrak na temperaturu dovoljnu da su ljudi radije sjedili vani nego unutra. Još samo da nije bilo vjetra koji je mahove znao zaista jako zapuhati… Onda smo se uputili pješice prema Tehničkom muzeju. Prošli puta nisam puno slikao po Zagrebu i odlučio sam to ovaj puta nadoknaditi. Morao sam ponovo proći kroz Prolaz sestara Baković i slikati staru arhitekturu zagrebačkih zgrada koje gotovo da više i nema. Ne znam koliko vas se prolazeći kroz spomenuti prolaz, sjetilo pogledati gore i uočiti ovo o čemu govorim? No, slike su tu pa uživajte.


Prolaz sestara Baković


Stari balkoni imaju svoju priču


Spomen ploča na pročelju zgrade u Gundulićevoj ulici


Vrijeme i vandali učinili su svoje, Domjanićevu bi zgradu trebalo obnoviti

Zatim sam ponovo prošao pored zgrade gdje sam nekada stanovao i snimio tablu na kojoj piše da je tu nekada obitavao poznati pjesnik Dragutin Domjanić, a zatim da se ulica Braće Kavurić više tako ne zove nego je to sada ulica Andrije Hebranga. Gundulićeva je i dalje ostala ulica Ivana Gundulića. Prošetali smo se i pored Hrvatskog Narodnog kazališta, prekrasne zgrade koju su projektirali poznati bečki arhitekti Hermann Helmer i Ferdinand Fellner, a koju je 14. listopada 1895. godine otvorio austrijski car Franjo Josip I. I nakon više od sto godina zgrada je i dalje impozantna sa svih kutova. Ne znam je li vam poznato da je u svojoj stogodišnjoj povijesti, zgrada HNK promijenila pet država, preživjela tri rata i bila preimenovana čak petnaest puta! Njezino prvo ime bilo je Narodno hrvatsko zemaljsko kazalište. HNK je okruženo također impozantnim starim građevinama. Ma prekrasno!


Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta


Stogodišnja dama i dalje je najljepša zgrada u Zagrebu

Zatim smo se prošetali pored hotela Westin, bivši hotel Intercontinental, koji je za dlaku izbjegao novinarski armagedon kada se ljuti asteroid/meteor obrušio na njega i prijetio da ga sravni sa zemljom. Očito je intelektualna pustoš u glavama tih novinara posljedica nekakvog sraza u njima, pa je rezultat toga naslovnice pune izmišljenoga smeća koje veliča svu glupost i neodgovornost njihovih autora, urednika i novinskih kuća. Posljedice naravno, nisu snosili zbog toga. I napokon smo došli do Tehničkog muzeja gdje smo morali čekati Ogrena Variolu a.k.a. Arkturus jer je u planetariju znatiželjnicima otkrivao i približavao tajne svemira. Ne znam jesu li otišli pametniji ali su barem saznali da nismo (još) otkrili vanzemaljce i da ne postoji, odnosno nije otkriven Nibiru koji zemljanima prijeti katastrofom. Za to vrijeme mi smo pokušavali odgonetnuti svrhu tajanstvene "telefonske govornice" u kojoj se Marry Poppins vozi kroz vrijeme. Naime ta me "stvar" asocirala na to iako ne mogu dokučiti zašto i čemu služi. Tajanstvenost je povećavala pločica s upozorenjem zbog kojega su je trebala čuvati barem dva policajca specijalca…


Najava Ogrenovog predavanja o ledenim dobima


Zlokobno upozorenje


Marko je upozorenje shvatio ozbiljno i držao se podalje

I onda je došao Ogi (ne onaj iz crtića Oggy i žohari nego Arkturus) i razočarao me rekavši mi da Ante Radonić nije tamo i da neće prisustvovati našem sastanku u Zvjezdarnici. I što se moglo? Mislio sam se otići ubiti od kokakole ali nismo imali vremena jer je za manje od pola sata sastanak trebao početi pa sam pokušaj samoubojstva odgodio za poslije. Sjeli smo u njegov auto i onda nas je provezao ulicama i uličicama Gornjega grada, pored Vlade i Hrvatskog Sabora, pa uzbrdo, sve do vrata Zvjezdarnice. Točno na vrijeme.


Ogren Variola


Stari pasažni instrument na Zvjezdarnici


Detektor kozmičkog zračenja SEVAN CRO

Tu smo zatekli Danka Bosanca a.k.a. Danko i ekipu pa smo se zajedno uputili na vrh Popova tornja gdje se nalaze prostorije Zvjezdarnice. I ovoga trenutka dok ovo pišem, potrefilo se da mi na računalu svira Johann Strauss i njegov hit za sva vremena - Na lijepom plavom Dunavu! Baš prikladno. Penjući se stepenicama do vrha, pitao sam se hoćemo li "na lijevo" ili "na desno" da se ne dogodi ono od prošli puta. No, nismo mogli nikuda. Vrata su bila zaključana i na lijevo i na desno. Jedan telefonski razgovor razriješio je dilemu jer je ubrzo dohitao Damir Hržina i otključao nam sva vrata lijevo i desno pa smo se razmiljeli poput mrava. Prvo do atraktivne učionice, a ja sam zamolio Damira da me odvede do… inkubatora? Ne, riječ je o hibridnom detektoru sekundarnog kozmičkog zračenja SEVAN CRO kojega sam na našem prošlom sastanku želio vidjeti ali nam je vrijeme tako brzo odmicalo pa sam to propustio napraviti. Damir mi je ljubazno pokazao inkub… detektor i ja sam ga morao obići sa svih strana i uslikati. Da mi ga je netko pokazao ranije i pitao me što je to, ne bih mu mogao niti približno odgonetnuti namjenu tog uređaja jer on ne liči ni na što što sam već vidio.


Portret Otona Kučere


Na Zvjezdarnici se mogu nabaviti edukativni materijali...


...poput zanimljivih plakata, zvjezdaih karti...


...pa čak i karta Marsa

U prvi trenutak me je podsjetio na nekakvu letjelicu koja se spustila na Mjesec, pa na nekakav inkubator za jaja ili male životinje iz nekakvog filma. Nemate na njemu ništa posebno, nekakvi cilindri iz kojih vire žice koje vode do kutije na kojoj se pale lampice i to je to. Crn je od vrha do dna i nikako se ne uklapa u ambijent u kojemu se nalazi. Poput artefakta je, visokog oko 4 metra. No, Oton Kučera sa slike pozorno ga promatra i pitam se što bi on rekao da ga kojim slučajem zaista može vidjeti? Otišao sam zatim do učionice i tamo se upoznao s ljudima koje znam s Interneta, sa slika viđenih na web stranicama, s imenima koja znam s news grupa…


Početak okupljanja


Ljudi su dolazili iz cijele Hrvatske

Po prvi puta sam (napokon) upoznao Zlatka Ciganja iz Rijeke, u njegovoj trgovini OI Optimus svi kupujemo prave astronomske instrumente i teleskope, zatim tu je bio i Darije Herceg a.k.a. D@rius sa Astrovizije, pa zatim Gregor Srdoč a.k.a. Greg naš najpoznatiji lovac na ekstrasolarne planete i promjenjive zvijezde koji je cijelu svjetsku znanost ostavio otvorenih usta i isplaženih jezika kada je svijetu obznanio rezultate svojih radova i opremom kojom to čini. Upoznao sam i Borisa Štromara a.k.a. Bobo iz Astronomskog društva Beskraj, popularnog ADI-jevca bez kojega se ništa među zagrebačkim astronomima ne može ni zamisliti, zatim sam se napokon osobno upoznao s Marinom Tumpić, koji vam gotovo svakodnevno pripremi nešto novo od vijesti iz svijeta astronomije i astronautike. Susret s njime mi je najdraži jer smo se već i ranije pokušavali upoznati ali nam to nikada nije uspijevalo. Zatim tu je i Marcela Rasonja čije ste tekstove također mogli čitati, a bilo je tu i ljudi koje na žalost nisam stigao osobno upoznati jer nas je bilo puno i nisam znao tko su pa im se na ovaj način ispričavam.


U iščekivanju početka


Lijepa učionica u zagrebačkoj Zvjezdarnici

Nadam se da će biti prilike opet se sresti s njima. Od stare ekipe, sreo sam Vida Nikolić a.k.a. Vid, vrhunskog astrofotografa čije fotke nebeskih objekata ostavljaju bez daha, a on se naravno odmah prihvatio Dagovog fotića jer je navodno riječ o kvalitetnom aparatu, mada mi nikako nije išlo u glavu da nitko ne vidi da je fotić hrđav! A i Dag Oršić a.k.a Dag, bio je zamaskiran u odijelo Inspektora Maske, sav zaogrnut u baloner. Kad god bi se primio tog fotića (hrđavog) i slikao, sa svih strana bi sijevale munje svjetlosti. Kako mu je to uspijevalo, nisam uspio dokučiti. To su valjda te tajne profesionalnih fotografa i umjetnika. Još jedna osoba je bila tu, Tatjana Kren, nju nisam već jako dugo vidio, a ona nam je pričala o povijesti astronomije na Zvjezdarnici i ona je neprikosnoveni znalac koji jako puno zna o tome, a autor je i nekoliko jako zanimljivih knjiga i knjižica o tome. Bio je tu i dr. Goran Ivanišević, stari bard astronomije na Zvjezdarnici koji je uvijek smireno nastojao smiriti i razjasniti burnu raspravu na sastanku.


Površina zidova je sva u zvjezdicama


U skladu s objektom gdje se nalazimo

Osim nabrojanih bilo je tu i predstavnika astronomskih društava i udruga koje ne poznajem. Žao mi je što nisam u stanju nabrojati ih no kako je Danko rekao ovo je neformalni sastanak tako da nismo sastavljali ikakav popis prisutnih na sastanku. Bilo nas je poprilično, a ja nisam imao olovku i papir tako da nisam zapisivao tko se od govornika kako predstavljao i odakle je. Ispričavam se svima koje nisam spomenuo, slobodno se upišite u komentare ovoga članka i nadodajte svoje viđenje. Što više, molim vas da to napravite jer ćemo dobiti potpuniju sliku svega što se događalo. I sada bih trebao napisati što se raspravljalo na sastanku. No, znate što? Neću. Taj ću dio prepustiti Marku. On je temeljit i pedantan, a osim toga bio je bolje pripremljen, imao je papir i olovku i bilježio je što se događalo. Samim time što se sastanak održao, moja je zadaća bila time završena. Učinio sam sve koliko sam mogao putem Zvjezdarnice (ove) i kontakata koje sam održavao s određenim ljudima, kako bih pomogao da do sastanka dođe. Ja sam samo mali kotačić u ovome velikom mehanizmu, koji se (p)okrenuo kada je trebalo i izazvao određene posljedice koje su dovele do toga da se sastanu predstavnici Hrvatskog astronomskog društva (HAD) i astronoma amatera u Hrvatskoj. I time je moja uloga završila, stoga se nisam niti javljao za riječ tijekom cijele rasprave. Riječ su imali drugi i to je dobro, kontakt je uspostavljen, profesionalci i amateri su se napokon sastali i progovorili o svim problemima koji ih tište.


Dag priprema makinu za slikanje


Danko drži pozdravni uvod

Diskusija je bila otvorena i neuvijena, a to je i bio cilj svega. Sugovornici se nisu štedjeli, ljudi su iznosili svoja mišljenja i stajališta, to nije bio jedan od sastanaka na koje smo ranije navikli, gdje jedan govori, a drugi slušaju. Zbog toga je taj sastanak trajao puna četiri sata, bez stanke i bez odugovlačenja. Moram priznati da takvom sastanku još nisam prisustvovao. Kako mi je vlak polazio u 17:05 sati, morao sam prekinuti Jašu Čalogović a.k.a. Jasa u njegovom izlaganju o projektu 100 sati astronomije, na čemu mu se ispričavam i otići sa sastanka i propustiti sat vremena tih zanimljivih rasprava. Dan ranije Zlatko Kovačević a.k.a. Galileo, dao mi je desetak CD-a na kojima se nalazio njegov Virovitički astronomski zbornik u PDF formatu i zamolio me da ih podijelim predstavnicima astronomskih društava i ljudima koje će to zanimati. Pola sam podijelio prije sastanka, a ostalo sam ostavio na stolu s molbom da si ga uzmu oni koji ga nisu dobili. I to bi bilo sve od mene u vezi sastanka. Žao mi je samo što nisam imao vremena dulje se družiti s ovim sjajnim ljudima kojima je astronomija u srcu i bolje ih upoznati. Nismo stigli niti na planirano zajedničko druženje uz kojekakve delicije i degustacije. Nadam se da će biti više prilike neki drugi puta. Zadovoljan sam što smo napokon jedni drugima izrekli što smo imali i na taj način pokazali da smo ozbiljni i ravnopravni kolege, partneri, suradnici, ljudi i prijatelji. Volio bih da sada ne (o)stanemo samo na tome već da se svi zajedno potrudimo astronomiju u Hrvatskoj uzdići na jedan viši nivo jer ovo je ipak MEÐUNARODNA GODINA ASTRONOMIJE 2009.


Sastanak je počeo


Damir Hržina je desna ruka oko svega što treba pripremiti

Sada riječ prepuštam Marku Šimac:

Evo mog viđenja sastanka. Sastanak je počeo u 13:30 sa sljedećim dnevnim redom:

1.) Protok informacija
2.) Popularizacija
3.) Projekti
4.) Krovna udruga

1.) Zaključeno je da među astronomima amaterima ima dobar protok informacija, ali na relaciji amateri-profesionalci ne. Potrebno je napraviti jedinstveni site popisa svih udruga, na koji bi one onda stavljale i svoje aktivnosti. Sustav razmjene informacija među amaterima, profesionalcima je zbunjujući (iako nama savršeno radi). Pohvaljena je www.zvjezdarnica.com i AstroForum. Osobno mislim da je velika stvar da je Danko priznao da je tu i HAD prilično kriv za jaz između profesionalaca i amatera zbog ranijeg nerada te loših web stranica. Ne sviđa mi se postavljanje Marina, Grega i Lovre, štoviše imao sam dojam u jednom trenutku da će izazvati prekid sastanka (sve stoji što su rekli, ali može se i na primjereniji način reći, barem moje mišljenje). No dobro je ispalo, barem je sve rečeno u glavu pa se nadam da u buduće bude više mjesta za konstruktivnije rasprave. Volio bih da smo više diskutirali o onoj ideji popisa astronoma amatera, to jest tko je tko, odnosno čime se tko bavi tako da možemo s vanjskim (poput Bjelorusije) projektima surađivati. Po meni je to nepravedno izbačeno iz razgovora na račun nekonstruktivne svađe. Sviđa mi se mogućnost da se dopisom javi HAD-u za suradnju u projektima (tipa Bjelorusija), ali na području RH. Nadam se da to bude više od riječi te ponuda Izidoru da dopiše dopis da će HAD stati iza toga da ih ne izbace iz škole u Šibeniku.


Boris Štromar i Darije Herceg


Nije se štedjelo u raspravama

2.) Nismo se pošteno ni dotakli osim mojih par pitanja glede proboja u medije (kako dati informaciju i kako spriječiti kvazienciklopedije) te Darijevog izlaganja Astrovizije. Mislim da je to veliki promašaj sastanka.

3.) Profil će tiskati plakate za taj događaj kao i plakate MGA. Škole i udruge trebaju se javiti HAD-u (Jaši Čalogović) pa će im plakati biti dostavljeni). Nakon mnogo prepucavanja (koje se opet nastavilo iz prve točke) na kraju je dogovoreno da će ADI - Astronomsko društvo Beskraj i HAD - Hrvatsko astronomsko društvo, surađivati na projektu "100 sati astronomije" (međunarodnom), uglavnom da će HAD pokriti protok informacija i medije, a ADI organizaciju. Pozvani su svi astronomi amateri i udruge na suradnju u tom projektu (od 02. do 05. travnja 2009. u Zagrebu). Na tome je u biti završio sastanak oko 17 sati.


Jaša Čalogović...


...obrazlaže projekt 100 sati astronomije

4.) Izbačeno u startu, pogotovo nakon što je počela rasprava pod točkom 1. Eventualno zaključeno da bi se astronomi amateri trebali povezati unutar jedne jedinstvene udruge ili imati svoju krovnu udrugu kako bi suradnja s profesionalcima bila lakša.
02. ožujka će snimati fotografije za plakat, danas su svi bili preumorni. Svi CD-i su podijeljeni. Po meni propust je organizatora da nije bilo ništa za popiti i eventualno pojesti (3-4 Coca Cole, par paketića grickalica i slično, nije moralo biti ništa veliko i skupo).

Sve u svemu mislim da je prošlo relativno dobro (za Marina vjerojatno nije prošlo nikako, ali za ADI i dogovor oko organizacije promatranja je dobro). Barem sad znamo kako stvari stoje i na čemu smo, što je moguće što ne. Sada bi se trebalo primiti konkretnog posla. I drugi puta svakako na neku klopu otići. Malo je bilo sve brzinski danas.