Mjesec i Sandrino

Ponedjeljak, 31. listopada 2011. u 23:15 sati

Zastava na Mjesecu koja "vijori", kablovi pored lunarnog modula, sjene koje padaju pod različitim kutovima, kvalitetni otisak astronauta na površini Mjeseca, a na kojem nema vlage... Ako ste ikada čitali ijednu teoriju zavjere koja govori da je povijesno slijetanje Apolla 11 na Mjesec samo varka snimljena u američkom studiju, znate o čemu je riječ. Jedan se mladi Virovitičanin, 16. godišnji Sandrino Požežanac također bavio tim podatcima. Punih godinu i pol dana. No s drugim ciljem - znanstveno dokazati da je čovjek uistinu bio na Mjesecu i da je vojska od 400.000 vrhunskih znanstvenika, inženjera i stručnjaka, prije 42 godine Neilu Armstrongu na Mjesecu uistinu omogućila učiniti "veliki korak za čovječanstvo".

- Počelo je kao priprema znanstvenog rada za školsko natjecanje, a završilo kao detaljno istraživanje činjenica i modernih mitova vezanih uz slijetanje Apolla 11 na Mjesec. Nevjerojatno je da se u vrijeme dok se o slijetanju na Mjesec u školama uči kao o priznatoj činjenici, na webu razvijaju brojne teorije zavjere koje taj povijesni događaj dovode u pitanje - kaže Sandrino, koji otvoreno priznaje da je s entuzijazmom krenuo u znanstvenu borbu kojoj se posvetio punih 18 mjeseci.

- Želio sam srušiti svaku od 36 postojećih teorija zavjere koje bez uporišta niču na Internetu i u medijima. Mislim da sam uspio - zaključuje ovaj mladi virovitički astronom, učenik drugog razreda Klasične katoličke gimnazije s pravom javnosti.

Sandrino je iskoristio sedmogodišnje iskustvo u proučavanju astronomije, koristio je NASA-inu dokumentaciju, satelitske snimke, audio i video zapise sa portala na Internetu, pisao zvjezdarnicama i istraživačima i pregledao tisuće fotografija o navedenoj temi. Detaljno se upoznao sa sadržajem stranica koje se bave teorijama zavjere. Danas tvrdi da većina tih teorija "pada u vodu" već primjenom elementarne fizike, a koja se uči u osnovnoj i srednjoj školi.

- U biti, dovoljno je samo malo posvetiti se istraživanju i svatko će doći do činjenica do kojih sam i ja došao - kaže. Bez sumnje otklanja pitanja o tome je li letjelica imala dovoljno goriva za let do Mjeseca ili zašto nema regolita (fini prah na površini Mjeseca) na nogama lunarnog modula, kao i zašto se u snimci prilikom javljanja astronauta bazi ne čuje zvuk motora.

- Ako primijenimo osnovni zakon fizike da se zvuk ne giba u vakuumu, dobivamo odgovor zašto se ne čuje motor tijekom prijenosa, a dovoljno je znati osnove znanja o gravitaciji i Apollu 11 kako bi se zaključilo da su znanstvenici itekako dobro uračunali potrebe za gorivom kojega je bilo dosta za taj zadatak - objašnjava Sandrino. I druge teorije provukao je kroz "znanstveni filter". Kaže da su mu "oruđe" bili Newtonov zakon, činjenice vezane uz radijaciju u Van Allenovim pojasevima, proučio je refleksiju na Mjesečevoj površini, tehničke detalje vezane uz Apollo 11, mjesečev rover, lunarni modul... Proučio je desetke audio i video zapisa o događaju, uočio razlike prilikom kvalitete prijenosa zvuka i slike, povezao to sa problemom slanja signala na nekoliko lokacija, eliminirao manipulaciju podataka jer su, kaže, i neovisne zvjezdarnice, kao i dio ruskih znanstvenika potvrdili da je signal odašiljan u vrijeme slijetanja na Mjesec dolazio - izvan Zemlje.

- To samo znači da teoretičari zavjere ne znaju ništa o fizici i ne žele istražiti istinu. Priklonio sam se vojsci od 400.000 inženjera i stručnjaka koji su posvetili tisuće sati u tom projektu, nasuprot nekolicini samoprozvanih teoretičara koji ne znaju ni osnove znanosti - kaže Sandrino. Na neka od pitanja u teorijama zavjere ne želi ni odgovarati jer su, smatra, besmislena. Kablovi - na snimkama se jasno vidi da nisu kablovi iz "studija u kojem je sve snimljeno", nego ih je jedan od astronauta uredno izvukao kako bi postavio kameru uz modul.

Oštre i kvalitetne fotografije, predobre za Mjesec? - Pa astronauti su imali zadatak naučiti dobro fotografirati i to sa vrhunskom Hasselblad opremom, stoga ne čudi što su fotografije ispale čiste i jasne - dodaje Sandrino. U rušenju teorija, koristio je i makete koje su mu pomogle u eksperimentima. Ručno je izradio maketu Apolla 11, mjesečevog rovera, lunarnog modula i astronauta iz kartona, drveta, cementa i gipsa kako bi otkrio na koji način nastaju, primjerice, izdužene sjene u različitim smjerovima na površini i zašto se na pojedinim fotografijama vidi odbljesak iznad glava astronauta. Kupio je i staru Smenu 8 kako bi odgovorio na pitanja vezana uz fotografske dileme i svaku je dilemu otklonio tako da je motiv po motiv sam fotografirao u uvjetima što sličnijim na službenim arhivskim fotografijama.

Kao neosporan zaključak da smo uistinu bili na Mjesecu, Sandrino navodi nekoliko činjenica. Primjerice, kaže, arhiva satelitskih snimki japanske letjelice Selene (Kaguya) na kojima se jasno vide tragovi lunarnog modula i svake od pet misija na Mjesec. Na Mjesecu se danas nalaze i retroreflektori, pomoću kojih se laserskom zrakom sa Zemlje mjeri udaljenost Mjeseca i Zemlje. Prilikom misija, retroreflektore su postavili astronauti. Kamenje sa Mjeseca, potvrđeno je u visokim znanstvenim krugovima, uistinu je autentično, obrazlaže Sandrino te navodi i da je slijetanje na Mjesec znanstveni događaj koji tadašnji SSSR nikada nije doveo u pitanje niti posumnjao u njegovu vjerodostojnost.

Sandrino je svoje istraživanje predstavio publici u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Virovitici, gdje je zadivio profesore fizike, matematike, astronomije, znalce i amatere koji se godinama bave ovom temom. Pozvan je i u Tehnički muzej u Zagrebu gdje će također govoriti o projektu kojem je posvetio mnogo vremena.

- Smatram ovo početkom jednog ozbiljnijeg pristupa znanosti. Volim fiziku, želja mi je u Hrvatskoj studirati teoretsku fiziku, a doktorirati u SAD-u, no prije svega, bila mi je želja u istraživanju uživati. Makar to značilo buditi se noću i pisati bilješke o parabolama u kojima regolit na Mjesecu pada na površinu - poručuje mladi znanstvenik. A na jedno od najčešćih pitanja koje koriste teoretičari zavjere  - zašto opet ne idemo na Mjesec, Sandrino odgovara: - Iz jednostavnog razloga - preskupo je, a ne nudi više od onog što već znamo! Sve što nam Mjesec može ponuditi, već smo dobili dosadašnjim istraživanjima koja više ne zahtijevaju čovjeka na Mjesecu - zaključuje Sandrino.