Perzeidi na noćnom nebu!

Utorak, 11. kolovoza 2009. u 17:43 sati

Očekuju nas stotine "zvijezda padalica" na noćnom nebu! Perzedi spadaju u skupinu meteorskih potoka koji svake godine iznova pokazuje predstavu nebeske mehanike kada sjaj stotina zvijezda padalica, vidljivih golim okom, tijekom noći oplemenjuje noćno nebu na radost svih opažača. Tijekom godine i drugi meteorski potoci ili rojevi znaju iznenaditi svojom brojnošću i sjajem, ali Perzeidi su postojani i predstavljaju sigurnu vizualnu atrakciju na zvjezdanom nebu. Na našem području meteore još nazivamo "zvijezdama padalicama" ili "nebeskim krijesnicama", a u posljednje vrijeme i (sasvim pogrešno!) "Suze svetog Lovre", obzirom da se maksimum njihove aktivnosti poklapa sa danom slavljenja Sv. Lovre.

Perzeidi se pojavljuju usred ljeta, kada je nebo pretežno vedro, a noći nisu hladne. Većina ljudi je na godišnjem odmoru, učenici i studenti na ljetnim praznicima te ih zbog toga zamjećuju i promatraju i oni koji nisu aktivno uključeni u astronomska događanja. Najstariji pisani trag o Perzeidima potječe iz 36. godine naše ere kada su kineski opažači zabilježili stotinjak meteora u svega nekoliko sati opažanja. Tijekom VIII, IX, X i XI stoljeća postoje nedvosmisleni pisani tragovi o opažanjima Perzeida iz Kine, Japana i Koreje. Sistematična opažanja Perzeida započinju tek tijekom XIX stoljeća, a opažači zapisuju vrijeme njihove pojave, sjaj pojedinih meteora i izračunavaju broj meteora na sat (satnu frekvenciju).


Jedan od mnoštva povijesnih crteža kojime se dočarava tkz.
"kiša meteora", kada na tisuće zvijezda padalica ulijeće
u atmosferu tijekom kratkog vremenskog perioda

Šezdesetih godina XVIII stoljeća, putanje meteora se počinju ucrtavati u zvjezdane karte kako bi se točno utvrdio radijant (mjesto na nebu odakle prividno izlaze svi meteori iz nekog potoka ili roja). Zajedno s ovim i drugim podacima (boja, trag, vrijeme trajanja pojave...) i uz puno matematike u konačnici dobivamo rezultate o putanji meteorskog potoka ili roja oko Sunca, njihovim fizikalnim karakteristikama, sastavu i gustoći, što sve pomaže u razumijevanju meteorske problematike. William F. Denning je na osnovu 2409 ucrtanih putanja Perzeida u razdoblju od 1869.-1898. izračunao prve efemeride (astronomske podatke) i odredio dnevno kretanje radijanta na nebu +1°40 po rektascenziji i +0°25 po deklinaciji, što je publicirao 1901. godine.

Perzeidi su svoj naziv dobili po zviježđu Perzeja u kojemu se nalazi njihov radijant. Na isti način su i svi drugi meteorski potoci i rojevi dobili naziv - prema zviježđu u kojem se nalazi njihov radijant. Tome je kumovao poznati talijanski astronom Giovanni Schiaparelli, svojim prijedlogom da meteori dobivaju svoj naziv prema zviježđu u kojemu se nalazi njihov radijant (iz 1866.) koji je naposljetku i usvojen. Naravno, kao i uvijek i ovdje ima iznimka - meteorski potok Quadrantidi nema svoje zviježđe, ono je naime ukinuto u vrijeme kada su se astronomi napokon dogovorili da na nebu postoji kartografska podjela na 88 zviježđa.

Roditeljski komet perzeida - komet 109 p/ Swift-Tuttle
Prema vlastitim proračunima orbita Perzeida i kometa 109 P/ Swift-Tuttle u periodu od 1864.-1866. Schiaparelli je utvrdio jasnu povezanost ova dva nebeska događanja. Proračuni su naime dokazali kako se Perzeidi i komet kreću veoma sličnim stazama oko Sunca, te izveo zaključak kako su Perzeidi zapravo komadići jezgra koji komet odbacuje zbog približavanja Suncu i isparavanja uslijed povišenja temperature samog jezgra. Komet 109 P/ Swift-Tuttle otkrili su 1862. američki astronomi Lewis Swift i Horace Tuttle. Ovaj komet oko Sunca obiđe jednom u nešto više od 130 godina, a zadnji je put promatran 1992. Tada ga je prvi opazio Japanski astronom T. Kiuchi.


Snimak meteorske aktivnosti astrokamerom

Što se to događa na noćnom nebu?
Perzeidi su aktivni (vidljivi) u vremenu od 23. srpnja do 22. kolovoza, sa maksimumom aktivnosti 11.-13. kolovoza. Točno vrijeme samog maksimuma varira iz godine u godinu. Tako se primjerice ove godine pretpostavlja dvostruki maksimum (koji je u zadnjih par godina detektiran od strane opažača diljem svijeta). No točan sat maksimuma je zapravo još uvijek prilično nezahvalno pretpostaviti. Kod opažanja meteora nema pravila, osim jednog - strpljenje. Inače, brojnost i vidljivost meteora polako raste prema datumu maksimuma, i nešto brže opada prema kraju aktivnosti. Prosječno, nešto su sjajniji prije i za vrijeme maksimuma nego nakon njega! U noćima bez mjesečine i kada se položaj radijanta nađe na 30° iznad horizonta u jednom satu možemo vidjeti i do dvije stotine meteora. Pored glavnog radijanta, zapaženo je i nekoliko sporednih, neki od najpoznatijih su alfa, beta, gama, hi i eta Perzeidi, čiji je radijant smješten pored istoimenih zvijezda u zviježđu Perzeja.


Mjesec će ove 2009. godine biti smetnja meteorima od ponoći na dalje. ©Foto: Marcela Rasonja, prof.

Perzeidi udaraju u Mjesec!
Zemljina atmosfera štiti nas od udara manjih fragmenata meteora, no Mjesec ju nema te je potpuno izložen udarima. Proteklih je godina opaženo nekoliko udara meteorita u Mjesečevu površinu, od kojih je najpoznatiji onaj iz 2004. Udari meteorita u Mjesečevu površinu nisu rijetkost ali za sada niti jedan teleskop na svijetu ne izučava sistematski te pojave. Udari meteorita u Mjesec vidljivi su na neosvijetljenoj strani Mjeseca kao kratkotrajni bljeskovi koje je moguće zapaziti tek specijalnom opremom i uz korištenje teleskopa.

Kako opažati perzeide?
Za opažače iz znatiželje najbolje vrijeme za opažanje Perzeida je 11./12. i 12./13. Nakon 24:00 radijant će već biti dovoljno visoko te će učestalost pojavljivanja meteora biti dovoljno brojna za uživanje u čarima zvijezda. Pored Perzeida u to je vrijeme aktivno još nekoliko meteorskih rojeva (sjeverni i južni Aquaridi, Capricornidi...) te i oni pridonose spektaklu na nebu. Osnovno pravilo kod astronomskih opažanja, pa tako i opažanja meteora, je - naoružati se strpljenjem - vrlo se često događa da nekoliko minuta nema ništa, a onda se u svega nekoliko sekundi pojavi desetak sjajnih meteora!

Za opažanje meteora nije vam potrebno nikakvo optičko pomagalo - dovoljne su samo vaše oči!

Za početak potrebno je otići izvan područja koja su kontaminirana svjetlosnim zagađenjem, ili u najmanju ruku barem izvan područja direktne vidljivosti žarulja iz armatura javne i druge rasvjete. Najpovoljniji položaj za opažanje je ležeći. Potrebno se dobro odjenuti (i ljeti su noći hladne!) uzeti vreću za spavanje (ili deku) i ispod nje postaviti plastičnu prostirku (primjerice onu za na more). Polegnuti i pokriti se kako ne bi došlo do pothlađivanja organizma. Tada ugasiti sva svjetla (baterijske lampe, mobiteli i sl.) i sačekati desetak-petnaestak minuta u mraku da se oči priviknu na mrak kako bismo mogli vidjeti i one manje sjajne meteore.


Mjesto izvorišta Perzeida i orijentacijska karta neba

U slučaju potrebe za svjetlom, koristiti crvene led lampice iz privjesaka ili na klasičnu baterijsku svjetiljku postaviti dva, tri sloja crvene plastike (primjerice odrezati od starog crvenog fascikla ili najlona) kako bi prigušila bijelu svjetlost. Kada se oči priviknu na mrak ionako će Vam biti potrebno tek malo svjetla da vidite oko sebe. Na žalost, Mjesec će oko pola noći izaći te osvjetljavati krajolik. Svakako sobom ponijeti barem pola litre vode ili nekog napitka. Nikada, ali baš nikada, nemojte otići sami na nepoznato područje. Sigurnost je ipak na prvom mjestu, uganuta noga ili još nešto teže nije vrijedno vašeg užitka gledanja zvijezda padalica. Za svaki slučaj obavijestite prijatelje ili roditelje gdje se nalazite. Tempirajte vrijeme opažanja počevši od oko 22 sata nadalje.

Nakon spomenutih petnaestak minuta akomodacije oka (gledajte da se polegnete tako da vam Mjesec bude iza glave, kako njegovo svjetlo ne bi (previše) smetalo za opažanje meteora) meteori će početi zujati nebom ispred vaših očiju. Prizori za pamćenje i glasan "WOW" zasigurno će izmamiti neki od sjajnijih meteora. Neki od njih znaju doseći i sjaj punog Mjeseca! Nije potrebno gledati u nekom određenom pravcu, najbolje je gledati prema zenitu, jer meteora će ionako biti posvuda na nebu. Bilo bi poželjno da barem sat ili dva provedete promatrajući, a u noćima maksimuma ionako će biti teško otići sa opažanja pored velikog broja meteora koji će brzinom od preko 70 km/s prelijetati iznad vaših glava na visinama od 80 do 120 km. Za one koji pored "guštanja" žele odraditi i drugi dio posla, zabilježiti podatke o meteorima prema IMO standardima (International Meteor Organisation) preporučam posjet njihovim stranicama gdje će pronaći jasne upute kako svoja opažanja i podatke učiniti korisnim i važnim za znanost i problematiku meteora.