Quadrantidi, meteori bez portfelja

Prvim danom Nove godine započinje ovogodišnja sezona meteora. Quadrantidi su prva aktivna meteorska skupina, njihova aktivnost traje svega šest dana (01.-06. siječnja).

Meteor Quadrantid. © Ljubaznošću: NASA
Članak
0Komentari
Broj otvaranja1481

Maksimum aktivnosti veoma je kratak, traje tek dva do tri sata i obično je pozicioniran u ranim jutarnjim satima 04. siječnja. Od svega nekoliko meteora na sat tijekom cijelog razdoblja aktivnosti za vrijeme maksimuma aktivnost naraste i na nekoliko desetaka meteora vidljivih golim okom. Skoro pun Mjesec vidljiv tijekom cijele noći smanjiti će broj vidljivih meteora, a one manje sjajne potpuno "izbrisati sa neba".

Radijant (izvorište) Quadrantida nalazi se nisko nad horizontom te je stoga veća mogućnost vidljivosti meteora opažajući nebo prema istoku odnosno zapadu. Radijant im je smješten između zviježđa Velikog Medvjeda, Zmaja i Volara. Quadrantidi, suprotno od svih drugih meteorskih skupina, nemaju "svoje" zviježđe te su na taj način poput "nebeskog ministra bez portfelja".


Izgled neba s radijantom Quadrantida. © Ljubaznošću: Astronomy Now / Greg Smye-Rumsby
No nije uvijek bilo tako. Godine 1795. francuski astronom J. Landale kartografirao je nebo s ucrtanim položajima preko 50.000 zvijezda te ih rasporedio u zviježđa, a jedno od njih nosilo je naziv Quadrans Muralis. Opažanja meteora od strane talijanskog astronoma A. Brucalassia (1825.) te Belgijanca  A. Queteleta i Amerikanca E. C. Herricka (nezavisno jedan od drugog 1839. godine) potvrdila su postojanje meteorske skupine s radijantom u Quadrans Muralis (Quadrantids). Međunarodna astronomska unija (IAU) je na svojoj generalnoj skupštini u Rimu 1922. godine usvojila i danas važeći listu od 88 zviježđa. Landaleovo Quadranas Muralis je s nje otpalo no meteorska skupina je zadržala izvorni naziv.

Quadrantidi spadaju u sporije meteore. Njihova kolizijska brzina pri ulasku u Zemljinu atmosferu iznosi 43 km/s. Većina njih je plavkaste ili žućkaste boje, podosta je jako sjajnih, a desetina meteora iza sebe ostavi vidljivi difuzni trag na nebu. Roditeljsko tijelo otkriveno je 2003. od strane astronoma P. Jenniskensa, a riječ je o asteroidu 2003 EH1. Pretpostavlja se kako je zapravo riječ o isluženom kometu C/1490 Y1 opažanom od strane kineskih, japanskih i korejskih astronoma prije više od petsto godina.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!