Druženje na Zvjezdarnici

Subota, 21. veljače 2009. u 05:10 sati

U četvrtak, 19. veljače 2009. godine, astroforumaši su se opet sastali. Susretu je prethodio dogovor na AstroForumu i taj je susret od velike važnosti za nas. Naime, kako je 2009. godina, Međunarodna godina astronomije, u planu je puno projekata, a ja bih se usudio reći da je najvažniji od njih onaj koji će se dogoditi u nedjelju 01. ožujka 2009. godine u zagrebačkoj Zvjezdarnici. Za tada je najavljen veliki sastanak astronoma i astronomskih društava u Hrvatskoj. O tome možete pročitati u pozivu svim astronomskim udrugama. Sve je počelo nakon Nove godine kada smo shvatili da je Hrvatska jedina zemlja koja nema obznanjen ikakav konkretan plan i program obilježavanja Međunarodne godine astronomije 2009. u usporedbi s našim susjedima. I dok su svi u našem okruženju već davno ranije pripremili svoje planove rada i na veliko popularizirali astronomiju, Hrvatska nije imala ni svoje službene stranice povodom obilježavanja ove važne godine. I što sada?

Odlučili smo stvari preuzeti u svoje ruke, zbog sramote pred svijetom, i neslužbeno sami obilježavati ovu posebnu godinu. I dok su se naši prijatelji i kolege iz nama susjednih zemalja, na AstroForumu pitali što se to (ne)događa kod nas, zašto se ništa nije napravilo, mi smo postiđeni priznali da zaista ne znamo i bilo nam je jako neugodno. Toliko neugodno da smo morali hitno nešto napraviti. I počela je rasprava o tome što i kako dalje. O svemu tome možete pratiti i dalje raspravu na AstroForumu.


Danko Bosanac, Matija Pozojević, Saša Nuić i Jaša Čalogović

Bilo je tu svakakvih zaključaka, a svima je bilo zajedničko da nismo imali ikakvih službenih informacija od organizatora za Hrvatsku. Trebalo je nekako stupiti s njima u kontakt. Napravili smo to u dva pravca. Kristian Barilar je odlučio ponuditi pomoć oko izrade službenih stranica Međunarodne godine astronomije 2009. dok sam ja pokušavao "uhvatiti" nekoga "tamo gore" preko Damira Hržine, simpatičnog čovjeka sa zagrebačke Zvjezdarnice s kojime sam imao kontakta od ranije. I uspjeli smo. Kristian je dobio materijale za web stranice i povezao se s jako simpatičnim mladim znanstvenikom Jašom Čalogović koji je stranice pripremao od ranije ali ih zbog svojih poslovnih obveza nije stigao odraditi do kraja pa mu je ova Kristianova pomoć jako dobro došla. Ja sam uspio doći do "glavnoga šefa", prof. dr. sc. Slobodana Danka Bosanca i to tako da mu je Damir Hržina na moju zamolbu proslijedio moj e-mail, a on se javio meni i registrirao na AstroForum.

Ovo njegovo pridruživanje nama na forumu je bilo iznenađenje stoljeća. Svi smo ostali iznenađeni jer se nitko od profesionalaca nije do tada udostojao doći k nama i vidjeti čime se mi bavimo. A, upravo ta dva svijeta, profesionalci i amateri, bili su obilježje odvojenosti i razjedinjenosti astronomije u Hrvatskoj do sada. Oni nisu znali ili željeli znati čime se mi to bavimo, a mi nismo znali tko su oni, a o njihovom radu još i manje. Čast iznimkama. A, toliko toga ima gdje možemo pomoći jedni drugima kako bismo dostojno predstavljali astronomiju u našoj zemlji. Shvatili smo da to treba promijeniti. I tako, malo po malo, počeli smo Danka Bosanca a.k.a. Danko, upoznavati s našim radom, svijetom amaterske astronomije i "filati ga" informacijama.


Marko Šimac, Damir Hržina, Krunoslav Vardijan i Dag Oršić

Treba reći da je Danko znanstvenik koji se nije baš družio s ljudima po forumima. Barem ne na ovakvome kakav je AstroForum i to je za njega bio sasvim jedan novi, nepoznati i konfuzni svijet. No, on je istovremeno i čovjek koji je odlučan promijeniti postojeće stanje i koji je željan učiti o svijetu oko sebe, a AstroForum je svijet koji je čekao na jednog čovjeka poput njega, i susret se eto, dogodio. Pripremio sam astroforumaše na Danka i zamolio ih da mu izađu u susret i pomognu maksimalno da se što prije uklopi u forum, a njega na svijet AstroForuma, kako bi se osjećao što ugodnije s nama. Najviše mu je bilo neobično što se našao okružen nekakvim likovima koji su imali čudna imena, najčešće nije bilo ljudi s imenom i prezimenom, na to on nije navikao, a još manje što nije svoje sugovornike mogao povezati s licima ljudi, bili su tu nekakvi zečevi, simboli, neidentificirani likovi iz kojekakvih crtića, filmova, stripova i što ja znam čega sve ne.

Vjerujem da mu je to bilo stravično iskustvo. Iz svijeta znanosti gdje je sve većinom ozbiljno, uskočio je u imaginarni i konfuzni svijet gdje treba komunicirati sa Spužvabobom, zecovima, likovima iz Muppet Showa i slično. Svaka mu čast na hrabrosti! No, nije znao niti koliko takvi likovi mogu biti ozbiljni i vjerodostojni sugovornici. Što pametno može reći jedan lik koji ima duge uši, ili je sav zeleni, ili izgleda kao da je sada izašao iz špilje? Stoga smo se potrudili našem Danku odagnati svaku sumnju da se radi o likovima iz stripova i crtića i pozvali ga da nam se pridruži na našem susretu koji povremeno upriličujemo u Zagrebu.


Dag: Vidi kakav lijepi fotić imam! Jel" bi i ti takav? Todor: Ohohohoooo...

Kako je Danko bio na službenom putu u Americi, dogovorili smo se da se nađemo kada se on vrati. U međuvremenu smo se složili da treba napraviti, hrabro ću izjaviti, povijesni sastanak astronoma i astronomskih društava Hrvatske kako bismo promijenili neodrživo stanje astronomije u Hrvatskoj. Voda nam je došla do grla svima i nešto se mora pod hitno mijenjati. Taj će se susret održati također na zagrebačkoj Zvjezdarnici i to 01. ožujka 2009. godine, a mi smo svoj tradicionalni astroforumski održali prekjučer, 19. veljače.

Inače ga organiziramo u ljetu, no zbog novih okolnosti ovaj je bio "vanredni" što nam nije teško palo. I tako sam se ja lijepo našao u svojem rodnom gradu. Putovao sam iz Virovitice vlakom i na svojoj Nokiji slušao uvijek vrlo zanimljivog Antu Radonića u snimku zadnje Andromede koju sam propustio slušati u živo, a koju i vi možete slušati svakoga utorka na Drugom programu Hrvatskoga radija, i "dovlakao" se tako do Zagreba već u 09:36 sati. Kako sam imao slobodnog vremena do 11:30 sati kada smo se s Dankom trebali naći na zagrebačkoj Zvjezdarnici, SMS-ao sam svima poruku da sam stigao.

Javio mi se Ogren Variola a.k.a. Arkturus koji radi u Tehničkom muzeju i pozvao me da svratim do njega. U planu nam je bilo da svi odemo tamo poslije podne, no kako sam bio slobodan i nisam imao pametnijeg posla, lijepo sam se uputio do Tehničkog. Išao sam pješice starim zagrebačkim ulicama i prošao pored zgrade u kojoj je nekada stanovao Dragutin Domjanić, veliki hrvatski pjesnik, na križanju Gundulićeve i Braće Kavurića, u kojoj sam kao klinac dolazio u posjet baki i didi. Prisjetio sam se tih vremena sa sjetom i prošao pored Hrvatskog narodnog kazališta i uputio se do Tehničkog muzeja.

Vrijeme do sastanka družio sam se s Ogrenom koji mi je pričao o planovima za taj dan, kada će građanima ispred muzeja teleskopom pokazivati znamenitosti zimskoga neba. Zagrebačka Zvjezdarnica je u te svrhe posudila svoj teleskop Celestron. I onda sam morao poći na Zvjezdarnicu pa smo se pozdravili s napomenom da se vidimo poslije podne nakon sastanka.


Matija: Znaš Dag, sviđa mi se tvoj fotić. Todor: Eeeeehehehe...

Na glavnom zagrebačkom trgu, popularnom Jelačić placu, našao sam se s Matijom Pozojević a.k.a. HrAstro. Mislio sam da ću ga naći "ispod repa" Jelačićevog konja no našao sam ga "ispod sata" okruženog zgodnim djevojkama (Matiju, ne sat). I tako smo krenuli gore, prema Zvjezdarnici. Moram reći da je Matija u usporedbi s našim zadnjim susretom, stekao zavidnu kondiciju pa smo zamijenili uloge. Sada sam ja lipsao, posrtao i hvatao zrak, dok je on s lakoćom grabio uzbrdo. I da, narasle su mu noge, dok je on napravio jedan korak, ja sam pravio tri. Podsjećalo me to na čovjeka i (ugojenog) pekinezera, dok se on "vukao", ja sam cijelo vrijeme radio nogama ne bih li ga sustigao. Falila nam je samo uzica kojom bi me vukao za sobom.

I dok smo se penjali tako do Zvjezdarnice, nazvao me Marko Šimac a.k.a. Frank i pitao gdje smo. Jedva me razumio dok sam mu objašnjavao da se penjemo do Zvjezdarnice jer sam "zakuhao" i hvatao zrak. Definitivno moram poraditi na svojoj kondiciji. I tako smo stigli. Došavši do kraja stepenica trebali smo se odlučiti idemo li lijevo ili desno. Kako se "na lijevo" ništa nije čulo, a s "na desno" su dopirali nekakvi glasovi, odabrali smo "na desno" i tamo zatekli Damira Hržinu kako objašnjava jednoj gospođi i njezinom sinčiću astronomiju, listajući bogato ilustriranu knjigu, a bio je tamo i Dag Oršić a.k.a. Dag. Rukovali smo se i udobno uvalili u stolice.


Saša: Gle"te ljudi, zalit ću pizzu pivom! Kruno: Ja to ne mogu gledati...

Čekali smo da se ostali skupe. I nakon nekog vremena došao je Danko, odmah sam ga prepoznao sa jedine dvije slike koje sam vidio do tada. Srdačno smo se rukovali, a onda su za njima pristizali i ostali. Danko nas je čekao "na lijevo", nisam ga nazvao pa to nisam ni znao. Tako je to, uzalud sva sredstva komunikacije ako ih ne koristimo. Osim već spomenutih, došli su i Marko Šimac a.k.a. Frank, znate ga po onim njegovim sjajnim tekstovima koje je napisao na Zvjezdarnici (ovoj, ne onoj zagrebačkoj), no od idućeg broja časopisa Čovjek i svemir moći ćete ga i tamo naći, zatim sam upoznao još jedno novo lice koje do sada nisam, Sašu Nuić a.k.a. Beorn, pa je došao i Krunoslav Vardijan a.k.a Krun0 i napokon Jašu Čalogović a.k.a. jasa, koji me odmah podsjetio na one mlade znanstvenike koji se "motaju" po CERN-u, što na posao dolaze na skateovima, i iz čijih ušiju vire slušalice prikopčane na iPod, u kratkim havajkama.

Doduše, Jaša nije imao kratke havajke nego "izlizane" traperice i dugu frizuru ala Konan Barbarian, no njegov nas je osmijeh odmah sve osvojio. I tako sada na AstroForumu imamo dva prava pravcata znanstvenika, jedan je iskusni vuk koji se bavi astrofizikom i nekakvim česticama koje ne možemo vidjeti niti pojmiti (zato nismo pravi znanstvenici nego samo oni "virtualni"), dok je drugi praktičar koji obožava raditi na teleskopima Opservatorija Hvar, voli sunce i windsurfing, a naći ćete ga na popularnom Facebooku. Ako sam nešto ispustio obojici se ispričavam.


Dag: Tod, pizza je tak fina da bi je i anđeli jeli! Todor: Uhuhuhuhuuuu...

Skoro sam zaboravio na Todora Ivošević a.k.a. Todor koji je samo uletio u prostoriju, mahnuo nam i isto tako izletio van, čekajući nas u kutu hodnika. Valjda je mislio da u blizini ima strašnih veprova, tko će ga znati??? I tako smo se napokon lijepo upoznali i pošteno ispričali o svemu i svačemu, naučili smo kako je to Danko rekao, da smo svi od krvi i mesa i da nema razloga da se gledamo drugačije, svi smo samo ljudi.

Utvrdili smo teme koje će se raspravljati na "velikom sastanku", o organiziranju udruga, protoku informacija, zajedničkim projektima udruga i osoba, financiranju udruga i projekata (kod nas i u USA), web siteu HAD-a i mogućnosti da društva sama objavljuju projekte u planu, objavljivanju znanstvenih radova u stručnom tisku i citiranju, časopisima, ujedinjavanjima, financiranjima, promociji i prodaji (časopisa), djelovanju amatera u školama, Međunarodnoj godini astronomije i aktivnostima, masovnom izlasku teleskopa na Trg, masovnim konferencijama za tisak i slično, kao i hrani. Hvala Dagu na ovom podsjetniku s foruma.


Kruno: Todore, "oćeš da ti odrežem komadić? Todor: Eheheheheeee...

Poklonio sam Danku jedan primjerak najboljeg astronomskog časopisa na ovim prostorima, a riječ je o časopisu Astronomija, kojega je Danko s velikom znatiželjom pregledao i iskomentirao. Rekao sam mu da postoji želja vidjeti domaći časopis poput Astronomije, i kod nas u Hrvatskoj i da bismo ga željeli moći kupiti u kioscima. Tu se zatim povela velika rasprava o (ne)mogućnostima ostvarenja takvog projekta. Damir Hržina imao je nezahvalnu ulogu odgovarati na naša ne baš ugodna pitanja o tome. Izdržao je to stoječki iako smo svi zapravo sjedili. Čovjek se ni kriv ni dužan našao u ne baš ugodnom položaju.

Zatim smo Danku uručili prigodne ID kartice Zvjezdarnice (ove) i AstroForuma s njegovim imenom i nickom na Forumu te logoom Međunarodne godine astronomije 2009. Usput sam i ostalima dao njihove kartice (hvala Krun0)! Dogovorili smo se da ćemo ih ponijeti i na "veliki sastanak". I tako je našem druženju na zagrebačkoj Zvjezdarnici došao kraj. Danko nije mogao s nama na pizzu jer je imao drugih obveza, Jaša je isto tako morao na svoju stranu, a mi smo, kao i uvijek do sada, nastavili druženje u jednoj lijepoj pizzeriji u "grbavoj" uličici, u kojoj smo degustirali njihove specijalitete.


Dag: Ja više ne mogu zinuti... Todor: Čokolada, mmmmmm, hihihihi (u sebi)

Zaključili smo da smo naručili svaki drugačiju pizzu, Beorn je primijetio da ju svatko od nas jede na drugačiji način, usput smo se slikali, zalijevali zalogaje svakojakom pijačom, dobro se zabavljali, smijali, ogovarali jedni druge, ukratko bilo je ludo i nezaboravno! Idući puta s nama idu i Danko i Jaša, neće se moći izvući kao ovaj puta, ne priznajemo izgovore, ovaj puta im je prošlo, no… Nastojat ćemo nagovoriti i Ogrena i Antu Radonića, da nam se pridruže. I da, nismo stigli posjetiti Tehnički muzej, sastanak je bio toliko zanimljiv da se odužio, a mi to nismo ni primijetili pa se to odrazilo na izbor: ili idemo na klopu ili u Tehnički. Klopa je pobijedila jer smo bili gladni, a ja sam imao vlak već u 17:05 sati za natrag u Viroviticu.

Na žalost, tako sam morao napustiti naše druženje ali se veselim što ćemo se vidjeti već 01. ožujka i tada ih sve ponovo vidjeti ali i upoznati nove ljude, kao i biti prisutan na "velikom sastanku" astronoma u Hrvatskoj. Marko me je tradicionalno otpratio do željezničkog kolodvora, gdje smo se rastali i ja sam za nešto više od dva sata bio opet kod kuće. I što reći za kraj? Jako mi se sviđa astronomija i ono što je vezano uz nju, ljudi su prekrasni, društvo je nezaboravno i velika mi je čast biti dijelom svega toga!