Svjetlosno zagađenje i COVID-19

Civilizacijski problem koji se diljem svijeta više ili manje uspješno rješava posebice zadnjih desetak godina. Umjetna rasvjeta civilizacijska je nužnost, no to istovremeno znači i kako je rasvjeta opravdana tamo gdje je ona zaista i potrebna uz poštivanje svjetlotehničkih normi osvjetljavanja željenog prostora, a ne rasvjetljavanje svega i svačega.

Prije nekoliko dana u našim je medijima objavljeno kako su zvonici dvaju crkava u centralnoj Istri osvjetljeni sa po nekoliko širokokutnih reflektora. Zvuči gotovo nevjerojatno da se tako nešto negativno, nakon dvadeset godina rada na rješenju problematike, može dogoditi u Istri. Obzirom na aktualnu pandemiju COVID-19 civilizacija je usporila gotovo do minimuma aktivnosti dovoljne za puko življenje. Stao je promet, industrija, turizam... a to se prema Spaceweather (Frankie Lucena, Puerto Rico) odrazilo na smanjenje svjetlosnog zagađenja u SAD i u Puerto Rico. Logično, nema gospodarske ni društvene aktivnosti, nema ni rasvjete koja je iste podržavala. Na satelitskim snimcima Wuhana jasno se uočava razlika prije i poslije reakcije društva na pandemiju virusa. Pokušali smo na satelitskim snimcima naših krajeva uvidjeti razliku prije i sada za vrijeme pandemije. Čini se kako je stanje kod nas gotovo neizmijenjeno za razliku od nekih drugih područja na planetu, gdje se razlike itekako uviđaju. Svjetlosno zagađenje nam u ovom slučaju samo govori kako naši industrijski, privredni potencijali nisu dovoljno razgranati te se ne uočavaju zamjetnije razlike. Na žalost, ili na sreću, naša glavna privredna grana je turizam, a to se vidi čak i po pitanju svjetlosnog zagađenja.