Imate li uopće predodžbu koliko su planeti daleko? Nemate? Ne morate se sramiti, ni astronomi ponekada nemaju predodžbu o udaljenostima. Navikli smo raditi s veličinama reda svjetlosne godine i većima, no kada to pokušamo vizualizirati, sve se svede na nešto nejasno. Nije čudno jer svemir je toliko golem da ga ne možemo nikako drugačije prikazati nego matematikom. Ljudski mozak je ograničen i teško si može vizualno smjestiti te nevjerojatno velike brojeve. Osim toga, ljudi nisu navikli raditi svakodnevno s velikim brojevima. Jednostavno nam ne trebaju. Pa kako si onda možemo dočarati te velike udaljenosti?
Pustimo sada svemir, idemo se "prošetati" po našem zvjezdanom sustavu, po našem dvorištu, Sunčevom sustavu. Početna točka neka nam bude naš planet, Zemlja. Tu smo se rodili, tu smo odrastali i to je naš prirodni dom. Sa Zemlje ćemo krenuti prema našoj zvijezdi Suncu, prema unutarnjim planetima. Za put ćemo si odabrati jedan udoban automobil, koji može razviti brzinu od 200 kilometara na sat. Koja će to jurilica biti, odaberite si sami. Dajte mašti na volju, odaberite si automobil vaših snova, nećete ga platiti niti novčića, u ovoj priči on vam je potpuno besplatan. Ja ću odabrati električni, crveni, uvijek su mi se sviđali crveni auti, nevažno koje marke. Napunit ćemo mu spremnik goriva ili baterije do vrha i krećemo na putovanje po Sunčevom sustavu.Rekli smo da idemo u pravcu Sunca. Udaljenosti smo odabrali one srednje, dakle, niti one najbliže niti one najdalje, već srednje. Od Zemlje prema Suncu susrest ćemo se s našim prirodnim satelitom, Mjesecom. On je od nas udaljen tričavih 384.000 kilometara. Svjetlost od njega do nas dođe za samo nešto više od 1 sekunde. Ne zaboravimo, svjetlost juri brzinom od 300.000 kilometara u jednoj jedinoj sekundi. Naš se autić ne može mjeriti s njom, on ide maksimalno 200 kilometara na sat ili 55 metara u sekundi, odnosno 3,33 kilometara u minuti. Da bismo došli do Mjeseca, našem će autiću trebati ravno 80 dana.
Astronautima u programu Apollo trebalo je svega 3 dana da stignu do Mjeseca. I oni su imali svoj autić za vožnju po Mjesecu. Zvao se Lunar Rover. Nije imao kabinu, vrata ni brisače, a nije bio niti crvene boje. Jurio je po površini Mjeseca maksimalno čak 13 kilometara na sat. I bio je na električni pogon.

NASA-ina fotografija oznake AS15-88-11901 prikazuje rover Apolla 15 na svojem posljednjem parkirnom mjestu.
© Ljubaznošću: NASA
Vratimo sada kalendar ponovno na današnji dan i nađemo se opet na Zemlji. Okrenimo se na drugu stranu, prema vanjskim planetima Sunčeva sustava. Pojurimo prema, nama prvom planetu na drugom dijelu putovanja, Marsu. Do Marsa ćemo putovati idućih 45 godina. Prvoj letjelici koja je projurila pored Marsa 1965. godine, Marineru 4, trebalo je 228 dana da stigne do Marsa. Idemo dalje.

Mariner 4. © Ljubaznošću: NASA

Polarna svjetlost na južnom polu Saturna kako ju je snimio Hubbleov svemirski teleskop. © Ljubaznošću: NASA

Snimljeno 2004. godine teleskopom Keck, bez i uz korištenje sustava adaptivne optike (AO).
Gornje fotografije - Uran i Miranda snimljeni u skoro infracrvenom spektru (2,2 mikrona),
donje fotke u skoro infracrvenom spektru (1,6 mikrona). © Ljubaznošću: Heidi Hammel,
Space science institute, Boulder, CO / Imke de Pater,
University of California, Berkeley / W. M. Keck observatory

Triton i Neptun, snimio Voyager 2. s udaljenosti od 4,86 milijuna km od Neptuna. © Ljubaznošću: NASA
Eto, sada vam je vjerojatno jasnije i imate predodžbu koliko su planeti daleko, koliko se mi sporo krećemo i koliko su svemirske letjelice brze, a istovremeno daleko prespore da dođu do prvih zvijezda izvan našeg zvjezdanog sustava. Vrtoglave brzine automobilom po Zemlji, zapravo su ništavne u svemiru. No, isto tako iz ovih primjera možemo vidjeti koliko se naša civilizacija do sada razvila i kojom brzinom se dalje razvija. Godine pred nama to će još više naglasiti. Iako ljudi do sada nisu otišli dalje od Mjeseca, samo je pitanje vremena kada će se brzine putovanja povećati do te mjere da će se i ta činjenica promijeniti.
Da bismo došli do Marsa, moramo putovati još brže. Što brže putujemo, dalje ćemo stići. Naš autić je, kako vidimo, ipak samo zemaljsko vozilo. A dok smo u njemu, ipak vozimo sporije. Sigurnije je, ne trebamo svemirske brzine. Uživajmo u razgledavanju puta kojim idemo, upijajmo mirise i slušajmo zvukove prirode oko nas. U svemiru toga nema. Svemirska su putovanja uglavnom - dosadna.
Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!