[- ASTRONOMIJA -] > PRAKTIČNA ASTRONOMIJA

Dnevnik jednog laika

(1/29) > >>

davor:
Kako mi je jučer stigao adapter za pričvršćenje dalekozor na foto stativ, odlučih isprobati i to čudo. Za prvu ruku stativ i montažu sam uzeo od MAK-a jer  EQ2 montaža na vrhu ima priključak za fotoaparat. Sve paše.
Drugi dio je bio puno teži. Na malom prostoru bezličnog zagrebačkog neba vidljivog s mog balkona trebalo se odlučiti što gledati.  Prva pomisao bio je siguran cilj, dvije žestoke neonske lampe udaljene manje od deset metara i smještene taman u visini očiju. Ipak sam se predomislio, skupio hrabrosti i krenuo put  M13. Udaljivši se od sjajnog Arktura osjećao sam se kao Kolumbo kada je krenuo na put u bespuće.  Kako bih podigao moral zapjevušio sam „Na modrom nebu iznad Zagreba...“ hopsajući  po oku nepostojećim zvijezdama Herkulesa.  Na sreću nakon brzog prolaska  pokraj Geme našao sam se između zete i ete Her na željenom odredištu. Manje od pola minute trebalo mi je da ugledam blijedu flekicu na narančastom nebu zamjetnu samo izvježbanom oku. Lagano kuckanje po dalekozoru potvrdilo mi je da se radi o traženom skupu  magnitude 5,8 i veličine 20´.  Ohrabren početnim rezultatima produžih pogled preko ete Her  i eto me do M92. Nešto manji skup (14´)  još uvijek zamjetan, nalik neizoštrenoj zvijezdi. Pomislih kako bi imao puno lakši posao od Acha skicirati ovu mrljicu. Dobo je, idemo dalje. Sljedeće odredište je M5 u Zmiji. Obzirom na veličinu  5m7 i 23´ trebo bi se vidjeti. Ovim putem mogu javno posvjedočiti da zviježđe Zmije ne postoji. Bar ne u Zagrebu. Ako kažemo da  je astrognozija sport onda traženje zviježđa iznad Zagreba spada definitivno u  ekstremne sportove. Bilo kako bilo M5 sam vrlo brzo pronašao, malo uz pomoć detaljne zvjezdane karte, malo intuicije. Karta mi je trebala kako bih zaklonio oči od ubitačnog svijetla neonki.  Još jedna mrljica, ali čovjeka veseli.
Sada sam  već osjetio strast maratona i krenuo dalje. Odredište M10 i M12 u Zmijonoscu.  Nažalost, tu je bio i kraj mojim ambicioznim lutanjima. Nisko smješteni nad horizontom u gustoj kaši prljavo smeđeg neba skupovi su bili nevidljivi. Konstalacija zvijezda je ukazivala na njihovu točnu poziciju, ali i nakon desetak minuta piljenja nisam vidio ništa.  Sama pomisao na nebo Gorskog kotara od prošlog vikenda bila je poražavajuće deprimirajuća.  Odluka je pala, idem na pozadinski položaj....u krevet.

Krun0:
Jos jedan promatrac  :)  na zalost u ZG je to Don Quijot - ski podvig... :(
   Ipak snasao si se i pronasao neke objekte,i to je nesto...pogotovo iz ZG..  :112:

Citajuci post ,sjetio sam se svojih prvih promatranja sa 24 x 46 tamo negdje 1989 godine  :hopla:

Todor:
Svaka čast, koliko si toga pogledao u samo jednoj zagrebačkoj noći. Još malo pa budem tebe vodio po astro-partyjima kao Go-To. Da se Acheron malo odmori.  :mrgreen:

dag:
Bravo Davore!!!!!!!!

Acheron:
Lijep report, šteta zbog LP-a!

Inače, Frank i ja smo samo 20-tak km od Zagreba, iza Velike Gorice, i nebo je pristojno pa kada budeš imao volje i vremena slobodno dođi.

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

Idi na punu verziju