Sinoć sam uzeo maksutova (150/1800) - cilj: Mjesec na povećanjima od 56x, 90x, 120x i, ako se bude moglo - 257x.
Uz par od prošli puta došla je i njihova prijateljica. Mjesto s pogledom na jugozapad, istina, preblzu moru ali šta se može - lako je dostupno.
Dok sam usklađivao tražilo s teleskopom (a tražilo nije njegovo nego drugo, s dijagonalom, uže baze pa treba više vremena) prošao je čovjek s dvoje djece i psom pa se zainteresirao - u povratku su pogledali Mjesec. I Veneru, na kojoj su na moj poticaj da pogledaju uočili da nije potpuni krug već da malo fali (vidi se 90%).
Već na prvom povećanju kod Mjeseca oni koji su gledali prošli puta vidjeli su razliku prema pogledu kroz 102/500 (na 50x) - da, nije zbog povećanja nego je promjer znatno veći, više informacija je ušlo.
Na 20 mm okular sam stavio neutralni filter - i tu sam se naodgovarao, o kraterima, morima, veličinama, udaljenostima, pa velikim udaljenostima, do Saturna, Plutona, Sirijusa ...
Bilo je interesantno prisustvovati tom prodiranju u um te ogromne praznine koja vlada u Svemiru, tog ničega i ničega i ponekad nečega.
I tako je polako uz sve veća povećanja prošlo dva sata i na istoku se već prilično podigao Jupiter: najprije je bio samo ping-pong loptica (svjetla grada, puno prašine u zraku) a onda je, nakon priče o Galileju (koja uvijek potraje) prestao kuhati i - na poticaj su moji gosti uočili dvije paralelne smeđe prugice. Bilo je već kasno a moje su glasnice titrale od umora pa smo krenuli kućama.