Ajde da malo oživimo temu. Makar, ovo što ću napisati su samo crtice iz povjesti.
Osim osnova sferne astronomije, što je svatko morao znati i gdje nije bilo popusta, na zvjezdarnici smo naučili i različite načine promatranja. S vremenom je svatko usvojio
neki svoj sistem (ovisno o interesu), a ja sam koristio slijedeći.
Kvalitetu viđenja ili ti ga "seeing", sam definirao isključivo onim što vidim a ne nikakvim ocjenama. Znači da je magnituda najslabije zvijezde koja se još vidi bila "seeing". Od 5 prema 4 se išlo u birtiju.
Kako je u prošlom stoljeću postojala mala šansa da se pikne nova kometa (ili ponovo vidi povratnica), metoda promatranja je bila namjenska a često i poskrivečka da neko ne skuži što se u stvari čini (zamislite kak bi mi bilo neugodno da slučajno nađem kometu). Prvo se je pregledavalo zapadno nebo što manje stupnjeva od sunca (a ne na istoku gdje je već bilo nočno nebo), oko ponoći na sjeveru (isto tako što bliže suncu), a pred jutro na istoku (opet blizu sunca). Pregledavali su se i drugi djelovi neba, ali ne toliko detaljno. Od jedinih podataka koje sam znao zapisati je "cajhna" gdje sam stao te noći, da bi na istom mjestu mogao nastaviti slijedećom prilikom. Kako sam oduvijek na Alt-Azimutu, to bilježenje zadnjeg položaja je bilo dosta problematično, a pomicanje za jedno vidno polje (malo manje od jednog) još problematičnije. Bilo bi tu još dosta toga za napisat no mislim da nije primjereno uz sve te sadašnje go-to i slične đinđe, a ovakav način promatranja koji sam pokušao ukratko dočarati, graniči s besmislom jer danas svi znaju da češ prije otkriti novu kometu na internetu by neki all sky robot nego ovakvim smješnim metodama. No ja si ne mogu pomoći i več refleksno ciljam zapadni horizont, i ustaljenim "tikovima" pomicanja cijevi za FOV svaki put na isti način počinjem promatranje, a onda se trgnem kad me netko sa strane pita: Jel se to ti zaj...vaš ili što?