[- ASTRONOMIJA -] > ASTRONOMSKA DRUŽENJA

Zavizan star party, 18-20.05.07.

(1/1)

dag:
Autor ovoga je Boris Stromar. Nadam se da nece zamjeriti sto njegov tekst prenosim ovdje.

Ovaj ZSP je bio najkraci od svih do sada, ali zato i najdojmljiviji. Prije svega zbog buretine koja je tako puhala da je bilo nemoguce normalno hodati, a kamoli postaviti teleskope na parkiraliste gdje inace promatramo. Tako je puhalo da smo jedva otvorili vrata od auta, a ja sam cucnuo iza istoga u zavjetrinu jer nisam mogao na otvorenom cekati Daga dok ponese sve stvari jer bi me otpuhalo direktno na Goli otok, a mozda cak i do Krka. Nije pomagala ni cinjenica da je temperatura bila oko nule i da se izmjerenih 40-tak km/h vjetra odnosilo na meteorolosku stanicu koja se nalazi u zavjetrini planinarskog doma.

Ipak, cim je pao mrak, nebo je bilo tako kristalno bistro da smo odmah krenuli postavljati teleskope. Doduse, to se odnosi na Daga i Vida, ja sam odustao jer mi se nije dalo namjestati montazu za fotkanje. Umjesto toga sam uposlio Mamiyu da snima star trailse. Instalirali smo se na zavoj gdje je veci dio neba bio zaklonjen, no barem smo bili zasticeni od buretine.

Vid je ponio svoj novi 10" dobs pa sam cesto s njim ordinirao dok se on bavio fotkanjem. Uglavnom sam ciljao vec poznate Messiere, ali nebo je bilo tako dobro da su izgledali duplo bolje nego u 3" vecem Star Destroyeru ikada!

Mislim da sam prvo naciljao M65 i M66. Vidjela se struktura, a dam se kladiti da sam u obliznjem NGC-u mogao detektirati izvitopereni disk na jednoj strani - ono sto se inace vidi samo na fotografijama. Naravno, gledali smo i M51 - spiralni krakovi bodu oci sa direktnim pogledom!

Potrazio sam M63, M64 i M94, ne znajuci koji od njih je "Blackeye". M63 (Sunflower) mi je bio najimpresivniji - oko svijetle jezgre se vidio prsten i grudice po kojima je galaksija dobila ime. M94 je lako pokazivala svoje tamnije vanjske dijelove - inace se vidi samo jezgra. M64 Blackeye nije pokazala svoje crno oko - jer je bila toliko svijetla da se oko nije kuzilo!

Ah, a M81 - ijao ljudi to je trebalo vidjeti - da, kuzili su se spiralni krakovi! Da, oni maleni tanki koji se i na fotkama jedva vide! M101 je po prvi puta otkrila svoju strukturu umjsto da bude blijeda fleka. Spiralni krakovi, nesimetrican oblik oko jezgre i svijetlije nakupine u spirali..

Umalo zaboravih na par NGC-a u Berenikinoj kosi. Htio sam naciljati onu tanku galaksiju NGC 4565. Kako nisam napamet znao di je, svrljao sam dalekozorom i uspio vidjeti NGC 4631. Magnitude 9.2, u dalekozoru se vidjela bez problema! Odmah do nje je NGC 4627, malena galaksija magnitude 12.4 koja se vidjela bez problema. Nazalost nisam skuzio da je u blizini NGC 4656, jos jedna lijepa tanka galaksija sa malim kompanjonom.

Trazeci NGC 4565, naletio sam na NGC 4494, vrlo sjajnu okruglu galaksiju. Sad mi je uzasno zao sto nisam vise vremena proveo s tim galaksijama jer ih ima puno velikih i sjajnih. A takodjer da nisam probao naci Abell 1656 iliti Coma I cluster galaksija - na vrlo malom dijelu neba se nalazi hrpetina galaksijica magnitude 12-13 - to bi bilo impresivno za vidjeti..i brojati!

No svejedno, i ovi "stari" objekti su bili impresivni. Kuglasti skupovi su bili super, a M13 je bio toliko prenatrpan zvijezdama da ga uopce nije bilo zanimljivo gledati - bilo ih je previse pa je postao mutna fleka! OK, skoro, salim se. No zato je mala galaksijica u blizini bila prekrasna. I ostali kuglasti su bili odlicni - M4, M10 (hm, ili 12?) M 53, a nadasve M22.

Pred kraj smo gledali ljetne objekte - M8 je bio bezveze dok Vid nije stavio UHC filter. Da sam sjedio na stolcu, zveknuo bi na pod! :) No ovaj puta je Trifid maglica bila bolja - one tamne pruge su bile tako jasne i debele, cinilo se stvarno kao sa fotografije. Lako je bilo vidjeti drukciju nijansu i nepravilnost plavog dijela maglice.

Vid se nabrijao na "pillarse" iz M16. Ipak, za to je trebalo ili vise iskustva ili malo veci promjer teleskopa. No maglica je izgledala jako lijepo. Zapravo, po prvi puta sam ju vidio kako treba, inace se tek nazire. I u ovom slucaju je jedan drugi, "obicni" objekt pokazao svoje cari - M17 iliti Swan. Naviknuti na standardni S oblik, u okularu smo prvi puta ugledali one tamne, suptilne dijelove maglice koje se vide tek na fotkama - e to je bila scena, kao dim koji isparava u svemir, dok je onaj sjajni S dio izgledao gotovo trodimenzionalan i napuhan! Stvarno se isplatilo prkositi vjetru...

Zaboravih - uglavnom smo gledali kroz 14mm Speers-Waler i 10" dobs. Ja sam koristio i Markov 10x50 Pentax dalekozor (isti ko moj). Nebo je bilo impresivno kroz bilo koji instrument - pa i bez njega! North America je golim okom bila laka meta, a vidjela se struktura Mlijecnog puta koja se inace razaznaje samo na fotkama.

Ma da, ponavljam se, ali stvarno je bilo kao na fotografiji - cak i bolje jer je "uzivo"!

Ja sam izdrzao do pol 4, Vid i Dag do zore. Ostatak ekipe (Lidija, Marko i Luka) su vec odavno spavali. Svarno steta, a zao mi je da nije bilo jos ljudi da to mogu dozivjeti.


Sljedeci dan smo prkosili vjetru i napravili djir po botanickom vrtu. Usput smo potrazili neko povoljnije mjesto za promatranje i odlucili se za livadicu pokraj kapelice. Ostatak dana smo uglavnom proveli u domu jer je vani jos uvijek puhalo. Nazalost morali smo se guzvati i nadvikivati sa dva busa planinara, sto nije bilo bas ugodno. No ugodan je bio vrhunski grah kojeg nam je slozio Vid! U roku odma smo poceli veselo prduckati :) i otisli ubit oko do navecer.

Nazalost, vec popodne su se poceli skupljati oblaci, a nakon sto smo se rpobudili nebo je vec bilo u banani. Ipak, oblaci su bili jako fotogenicni i bilo ih je vrlo zanimljivo promatrati kako prelaze preko Zavizana na morsku stranu i tamo doslovno nestaju! Nadam se da ce Dag poslati svoju animaciju... U svakom slucaju, bilo je zanimljivije vani gledati oblake nego unutra planinare koji su se nakom pet sati pjesacenja zdusno uhvatili flase.

Pokusali smo ufotkati Mjesec i Veneru kroz rupe u oblacima. Mislim da je nekipa s digitalcima imala vise uspjeha od stare Mamiye :) ali to cu definitivno potvrditi nakon sto razvijem film. Sad imam i skener pa ce rezultati brze stizati ;)

Enivej oko 21h smo odlucili da nema smisla ostajati. Pricekali smo da Ante posalje meteoroloske podatke i odjavi nas. Ove godine je bio nesto negostoljubiv i otresit. No dobro, ne moze mu se zamjeriti, sa onoliko ljudi koji mu svakodnevno prodju kroz planinarski dom..obecali smo sami sebi da cemo mu slijedece godine donijeti poneku fotku.

Oko dva sata ujutro, Zagreb nas je docekao budan. No to je ipak bila neka..sporedna stvar u zivotu ;)

Navigacija

[0] Lista Poruka

Idi na punu verziju