U điru su obje verzije hipoteze o Šivi. Prva smatra da je uzrok u periodičnosti od oko tridesetak milijuna godina u putovanju Sunčevog sustava kroz galaktičke krakove. Druga verzija pretpostavlja dalekog pratioca našeg Sunca, koji bi se trebao nalaziti na puno većoj udaljenosti nego ovaj što su ga dvojica astrofizičara navodno otkrila nedavno pomoću teleskopa WISE.
I meni je poznato da vlada velika skepsa u vezi sa objema varijantama, i to još od početka 80.- ih, kada je to prvi put spomenuto u javnosti, ali danas znamo za puno više velikih kratera svemirskog porijekla na Zemlji nego tada. Lista "EARTH IMPACT DATABASE" navodi oko 175 sigurno potvrđenih kratera, od kojih ima dosta dovoljno velkih za razdoblje do granice trijas-jura, što zaslužuje barem poticaj na daljnje istraživanje. Jedna druga lista, mislim da je australska, obuhvaća oko 220 potvrđenih objekata, oko 400 koji se smatraju vjerojatnim, te nekoliko stotina mogućih ili odbačenih. Nažalost, ovu drugu nisam detaljno pregledavao, jer mi je to bilo previše naporno.
Za razliku od Rampinoa, ja ne smatram da je svaki veliki impakt izazvao masovna izumiranja, što se vidi i iz rekonstrukcije geoloških zapisa u stijenama, što znači da je tu moralo biti još nečega sekundarnog, npr. bazaltne erupcije kao što su Deccan Traps i Siberian Traps, na približno suprotnim stranama svijeta od mjesta udara , vjerojatno kao posljedica naleta udarnog seizmičkog vala na neku ili više posebno velikih i aktivnih vrućih točaka. Sličan primjer je krater Caloris na Merkuru, na čijoj se suprotnoj strani nalazi uzdignut i zgužvan teren, a takvih formacija ima i na Mjesecu. Naravno da u slučajevima Merkura i Mjeseca nije moglo biti ni govora o vrućim točkama, već o direktnom djelovanju udarnih valova na koru na suprotnoj strani od mjesta udara.
Za dokaze o jednom ili više velikih impakata na prijelazu iz perma u trijas nemamo direktne potvrde na Zemlji, ali zato imamo u sferulama nađenim u stijenama koje je Apollo 14 donio sa Mjeseca.
Vidimo se na novom AstroForumu! 
