Rana Zemlja nije imala zastitu od zracenja, pa vjerujem da to nije preveliki preduvjet za zivot.
Koncept zivota temeljimo na onome koji je na Zemlji (kada ne mozemo drugoga zamisliti), ali bi trebali biti svjesni, vjerojatnost nam govori, da ako postoji zivot u svemiru, nije niti slican onome na Zemlji. Mogli bi se suociti sa sasvim novim pojmom i konceptom zivota tamo negdje vani. Govoreci o tome, niti nemamo potpuno tocnu definiciju kada nesto smatramo zivim i u u kojoj mjeri.
Slozene molekule u svemiru (pogotovo ono sto mi nazivamo organskim), dobre su klice zivota. kada ta slozenost iz molekule prerasta u zivo bice nije definirano. Moguce je da u specificnim uvjetima nekog plinovitog oblaka dovoljno bliskog izvoru energije postoje molekule koje se ponasaju kao zive. Upoznali smo u svemiru da sada cestice i tvari kakve nismo mogli niti zamisliti, uvjetae kakve nismo mogli zamisliti, pa je za pretpostaviti da i zivot ima drugacije oblike nego nama poznate. Uvjeti koji su na Zemlji apstraktni, u svemiru su ostvarivi pa nastaju nevjerojatne stvari (pr. Rydbergov atom od mikrometra). Pronalazak slozenih molekula u svemiru, kao i aniona i kationa pokazuje da i izvan planeta ima slozene kemije. Stoga nije za odbaciti da tamo negdje je ta slozena kemoja dala primitivno oblik mikroorganizama koji zive u oblacima plina u blizini nekog izvora energije, a za svoju zivotnu energiju koriste procese oksidacije ili redukcije elemenata ili spojeva.
pozdrav!