Da bih vidio kometu 103P/Hartley 2 prešao sam 600 kilometara - a zatim i 5 metara.
Na Petrovoj gori u petak nije bilo sreće, oblaci su navirali a vlage je bilo previše. Baš kad je većina promatrača, uključujući i mene i Jadranku odustala i spakirala se, na istoku su se pojavile predivne Plejade. Predivne zato što su stvarno predivne i zato jer se na Petrovoj gori uvijek vide posebno dobro. Da sam znao što je Dag znao, sigurno bih se bio ponovno raspakirao (16 kg plus 20 kg, plus sušenje tražila i okulara) i u sat i pol koliko kažu da je bilo vedro, vidio svega. Ali nisam.
Tu dolazimo na drugi dio puta - onaj od 5 metara: od auta do dvorišta. S prednje strane dvorišta rjeđe promatram, nedaleko je ulična lampa (istina sakrivena krošnjom drveta), svjetla Pule su mi na sjeveru, turističko naselje Verudela preko zalijeva na zapadu, a na jugozapadu - susjedova kućerina. Ostaje, ipak dosta neba iznad mene i prema sjeveroistoku. Iza kuće je već bolje: šuma i sasvim pristojan pogled na jugoistok i jug pa i malo prema jugozapadu. Pravi backyard iz tekstova o amaterskoj astronomiji. Da još nema, zbog blizine mora, prečesto previše vlage, bila bi to promatračka idila.
No večeras je trebao baš pogled na sjeveroistok. Malo čekanja da se gama Perzeja digne iza krošnje i - nagrada - u 26 mm okularu prekrasna zelena gruda komete, u sredini svjetla točkica pa zelena maglica, sve difuznija prema vani! Interesantno, nisam to baš očekivao, boja je kao na fotografijama (McNaught promatran u lipnju bio je "crno-bijeli", poput manjeg ali koncentriranog kuglastog skupa). S 10 mm nisam uspio dobiti bolju sliku.
Naravno, pogledao sam i uvijek oduševljavajući Double cluster, samo pet i pol stupnjeva udaljen (toliko je kometa prešla u dva dana!).
Koliko je to bilo dobro u petak navečer na Petrovoj gori kad je kometa prolazila uz skupove mogu samo zamisliti.
I to je to: dolazi nekoliko oblačnijih dana, pa mjesečina i bilo je krajnje vrijeme da se kometa 103P/Hartley 2 doda u popis viđenog.