Tema: Budućnost čovjeka u svemiru

[bonobo]

Konstantin Ciolkovski je prije više od jednog stoljeća ponudio jednu sjajnu viziju razvoja naše vrste. Vjerojatno ćemo više- manje uspješno preživjeti ovo 21. stoljeće, a zatim se malo- pomalo početi širiti najprije po Sunčevom sustavu, a zatim i po Galaktici.

 Hoćemo li se fizički promijeniti tako što će iz naše vrste nastati nove i to sličnom radijalnom adaptacijom kakva se dogodila sisavcima na početku tercijara ili višestaničnim organizmima na početku kambrijuma? Da li ćemo sebi prilagođavati nove svjetove ili ćemo se mi prilagođavati čak i ekstremnim uvjetima na način sličan onome u zbirci SF- priča "Zvjezdane spore" Jamesa Blisha? Što je bolje, lakše i  više etično: Doći na neku novu Zemlju i postati invazivna vrsta, tražiti nove Marsove za teraformiranje ili ostati vječnima svemirskim nomadima na svojim malim umjetnim kolonjama?

Možemo li se uopće ozbiljno otisnuti u svemir ako svoja sredstva, znanje i energiju nastavimo trošiti na trivijalnosti i na organizirano ratovanje? Mislim da nam je tu svemir postavio ozbiljnu kozmičku cenzuru, bez obzira posezali mi za brzinama bliskim svjetlosti ili koristili se nekakvim stabilnim crvotočinama. Analogno tome, kolika je vjerojatnost da će potencijalni napredni izvanzemaljci biti ratoborni krvožedni ljudožderi i zlostavljači naše stoke sitnog i krupnog zuba?

Mogu li u svemiru, s obzirom na ogromne potrebe za energijom, te na već navedena ograničenja,postojati napredne međuzvjezdane i galaktičke civilizacije ili postoje tek labavi konglomerati visokorazvijenih planetarnih civilizacija? 

[Oma Desala]

...kolika je vjerojatnost da će potencijalni napredni izvanzemaljci biti ratoborni krvožedni ljudožderi i zlostavljači naše stoke sitnog i krupnog zuba?... 

Ja sam inače veliki idelist i volim misliti da je vjerojatnost za ovo gotovo sigurno nula!
Napredne izvanzemaljce vidim kao Ascended Ancients iz Stargate-a ili eventualno simpatične Asgarde

Ali kakva je doista stvarnost... Možda i nije tako idealna, ali ako i postoje ratoborni napredni elijeni, volim misliti da su jaaaaako ograničeni u svom kretanju po svemiru i da njihov doseg nije toliko velik u globalnim svemirskim okvirima (iako u našim okvirima se možda čini velik).

Da li ćemo sebi prilagođavati nove svjetove ili ćemo se mi prilagođavati čak i ekstremnim uvjetima na način sličan onome u zbirci SF- priča "Zvjezdane spore" Jamesa Blisha?

Mislim da ovo nema jednoznačan odgovor, vjerujem da će biti prilagođavanja s obje strane.

Što je bolje, lakše i više etično: Doći na neku novu Zemlju i postati invazivna vrsta, tražiti nove Marsove za teraformiranje ili ostati vječnima svemirskim nomadima na svojim malim umjetnim kolonjama?

Što je lakše? Možda je najlakše doći na gotovo, ali koliko je doista lako stići do tamo? I koliko je ispravno? Posebice ako time utječemo na drugi život ili mogućnost razvitka novog života? 

[Danijel]

Dio mojeg viđenja i odgovora o toj temi, napisao sam u članku Budućnost u svemiru. Ne mogu predviđati nešto u budućnost više od stotinjak godina jer je i taj period preveliki.

[bonobo]

Oba komentara su mi OK, a dobar je i članak "Budućnost u svemiru". U biti je točan, ali ja nisam govorio o budućnosti klime na Zemlji, već onako poprilično široko o našoj budućoj evoluciji zamišljenoj iz perspektive Ciolkovskog, Sagana i Kardaševa. Dosadilo mi je da na sebe uvijek gledamo mazohistički kao na kozmičku rulju. Na kraju nam to dođe kao opravdanje da rulja i ostanemo.

[Frank]

Moje mišljenje?

Ako ne budemo u stanju prilagođavati planete sebi, prilagođavat ćemo se planetima tj. njihovim odstupanjima od Zemlje. Tako bi na MArsu zasigurno promijenili anatomiju jer bi niži g omogućio da budemo viši, nosimo manje tereta. Postotak kisika bi utjecao na veličinu pluča, jačinu srca te broj krvnih stanica i sl. Te prilagodbe planetu koji bismo nastanili ne možemo izbjeći. To je spontana prirodna evolucija. Jedino da smo na planetu identičnom Zemlji ne bi bilo potrebe za neko veće mijenjanje anatomije...

Moralnost teraformiranja. To je stvar naše glave. Koliko će nam biti važno i bitno to što na drugim planetima nađemo. Poznavajući evolucijska načela sumnjam da će se puno razmišljati o istrebljivanju nižih bića ako će nam trebati novi dom. To nam je jednostavno u prirodi koju smo već puno puta pokazali.

Obzirom na to da je cijeli evolucijski napredak temeljen na suparništvu, sukobu, za pretpostavit je da će najdalje doći civilizacija koja je najagresivnija u svom razvoju, tj. bez učinkovite konkurencije. I mi smo, nažalost, najviše napredovali kroz sukobe i ratna vremena, a ne kroz mir. Tako da ne treba previše očekivati od potencijalnih izvanzemaljaca. Možda to da im budemo dovoljno nezanimljivi da nas ostave na miru a ne shvate kao prijetnju koju treba eliminirati. Ili da krenu u dobre odnose jer nas samtraju sebi jednakima.

Iskreno, i mene brine koliki je preostali potencijal (resursa i energenata) da se otisnemo u svemir kao kolonijalna sila (čovječanstvo u cjelini). Jesmo li ispod granice, na granici ili preko granice dostupnih resursa da krenemo hrabro tamo gdje još nitko nije kročio...

[bonobo]

Ovo je bio jako dobar komentar, iako malo crn. Puno mi se toga mota po glavi, pa ću trebati malo vremena da sredim utiske. Samo gdje je ostala evolucijska suradnja, kao društvena verzija endosimbioze. Nije vrag da je sve samo udri, razbij, satari i razvali?

[Frank]

Nemojte me shvatiti kao pesimista, samo čovjeka koji pita. Nije da vidim sve crno nego me zanima u kojem smo stanju i kako najbolje izbjeći to crno...

Bojim se da evolucija ne poznaje suradnju, već kompeticiju. Već po tome je naše uređeno društvo protuprirodno što se i vidi iz svih socijalnih nemira i promjena modela vladanja kroz povijest. Jer su uvijek prevladala evolucijska načela kompeticije i prevlasti najjačih i najsnalažljivijih. U prirodi demokracija ne postoji. Kao niti pojam vrste. Ne radi jedinka ništa rad ivrste, već radi sebe i svog opstanka.

[Frank]

P.S. za Omu.... Stargate <3 <3 
Sve ih pogledao....

[Arkturus]

Obzirom na to da je cijeli evolucijski napredak temeljen na suparništvu, sukobu, za pretpostavit je da će najdalje doći civilizacija koja je najagresivnija u svom razvoju, tj. bez učinkovite konkurencije. I mi smo, nažalost, najviše napredovali kroz sukobe i ratna vremena, a ne kroz mir. Tako da ne treba previše očekivati od potencijalnih izvanzemaljaca. Možda to da im budemo dovoljno nezanimljivi da nas ostave na miru a ne shvate kao prijetnju koju treba eliminirati. Ili da krenu u dobre odnose jer nas samtraju sebi jednakima.

Upravo tako. Do u detalje.
U biti evolucija bi se prenjela sa Zemlje u svemir i ništa drugo.

[bonobo]

Ako je tako kao što Frank kaže, morat ćemo desetljećima jesti čudno smeđe dok se ne promijenimo. A Krešo & The New Age Band nas uvjeravali kak se bu sve to riješilo krajem dogodine. Neki su čak i kupovali knjige o tome.
 "Ali taj momak nisam ja". A ne podnosim ni rockabilly!