Moje mišljenje?
Ako ne budemo u stanju prilagođavati planete sebi, prilagođavat ćemo se planetima tj. njihovim odstupanjima od Zemlje. Tako bi na MArsu zasigurno promijenili anatomiju jer bi niži g omogućio da budemo viši, nosimo manje tereta. Postotak kisika bi utjecao na veličinu pluča, jačinu srca te broj krvnih stanica i sl. Te prilagodbe planetu koji bismo nastanili ne možemo izbjeći. To je spontana prirodna evolucija. Jedino da smo na planetu identičnom Zemlji ne bi bilo potrebe za neko veće mijenjanje anatomije...
Moralnost teraformiranja. To je stvar naše glave. Koliko će nam biti važno i bitno to što na drugim planetima nađemo. Poznavajući evolucijska načela sumnjam da će se puno razmišljati o istrebljivanju nižih bića ako će nam trebati novi dom. To nam je jednostavno u prirodi koju smo već puno puta pokazali.
Obzirom na to da je cijeli evolucijski napredak temeljen na suparništvu, sukobu, za pretpostavit je da će najdalje doći civilizacija koja je najagresivnija u svom razvoju, tj. bez učinkovite konkurencije. I mi smo, nažalost, najviše napredovali kroz sukobe i ratna vremena, a ne kroz mir. Tako da ne treba previše očekivati od potencijalnih izvanzemaljaca. Možda to da im budemo dovoljno nezanimljivi da nas ostave na miru a ne shvate kao prijetnju koju treba eliminirati. Ili da krenu u dobre odnose jer nas samtraju sebi jednakima.
Iskreno, i mene brine koliki je preostali potencijal (resursa i energenata) da se otisnemo u svemir kao kolonijalna sila (čovječanstvo u cjelini). Jesmo li ispod granice, na granici ili preko granice dostupnih resursa da krenemo hrabro tamo gdje još nitko nije kročio...
