Još jedna Astronomija

Utorak, 06. ožujka 2007. u 18:23 sati

Halo Danijel! Netko je vikao i lupkao po prozoru. Pogledam tko je, kad ono moj poštar Stipe. Otvorim mu vrata i nešto skoči na mene. Prepao sam se. Ogroman pas, škotski ovčar, Lesi. Upoznaj mog pomoćnika, zove se Reksi, reče mi poštar Stipe. Začudio sam se, nisam znao da Stipe ima psa. Još više sam se začudio kada sam saznao da je dresiran. Pomaže mi raznositi poštu, veli mi Stipe. Pozvao sam ih oboje u kuću, Stipu na piće, a Reksija na pseći kolačić. I tako mi poštar Stipe kaže da je dresirao Reksija da umjesto njega trči do poštanskog sandučića i u njega stavlja pisma. Brži je, kaže Stipe i tako može prije razdijeliti pisma. Zbog toga je i pristao malo odsjesti kod mene da se ispričamo o svim novostima. Izašla ti je nova Zvjezdarnica veli Stipe i preda mi upakirani časopis.

Odmah sam prepoznao o čemu se radi. E, moj Stipe, nije Zvjezdarnica nego Astronomija, Zvjezdarnicu čitaš na Internetu, a Astronomiju u hladovini ispod drveta ili gdje već hoćeš, pojasnim mu ja. Da, da, znao sam da je nešto takvo samo sam pobrkao lončiće, smiješeći se reče mi Stipe. Ponudio sam Stipu finim čajem, no rekao mi je da mu taj svemirski čaj nije zadnji puta baš najbolje sjeo, pa sam mu napravio fini kakao. Reksiju sam dao još jedan pseći kolačić, na što se on zadovoljno obliznuo i legao nam pored nogu. Otvorio sam novu Astronomiju broj 24 i obojica smo utonuli u svemirska prostranstva. Po ustaljenom običaju, prvo smo prelistali nekoliko prvih listova s vijestima. Puno zanimljivih novosti za koje nismo znali, poput one da patuljasti planet Eris može postati komet, ili da je otkriven trostruki kvazar, pa da stupovi stvaranja u maglici Orao više ne postoje iako ih mi vidimo, saznali smo i kojom brzinom eksplodiraju supernove, začudili smo se da NASA-in Mars Reconnaissance Orbiter koji kruži oko Marsa ima tehničke probleme s opremom.

Stipu je posebno zanimao članak o novim metodama traganja za izvanzemaljcima. Znaš, reče mi Stipe, nekako mi se čini da tu ima nečega, da nismo sami u tom svemiru. Složio sam se s njime, svake godine otkrivamo sve više planeta oko drugih zvijezda, moguće je da jednom otkrijemo i susjede koji, isto kao i mi, znatiželjno gledaju prema nama. U to ime, popili smo gutljaj kakaa i nastavili listati dalje. Saznali smo da na Titanu, Saturnovom mjesecu, pada kiša metana, a i da na drugom njegovom mjesecu Enceladusu postoje ledeni vulkani. Sve je to ustanovila letjelica Cassini – Huygens. Huygens je ostao na Titanu, a Cassini i dalje šalje prekrasne snimke Saturna i njegovih satelita, orbitirajući oko najljepšeg planeta u Sunčevu sustavu. Cassini je otkrio još dva prstena koji se ne mogu vidjeti sa Zemlje niti su ih prije toga vidjele letjelice koje su tuda prolazile. Isto tako zanimljivo je bilo pročitati što je letjelica Stardust ulovila u svoje kolektore s aerogelom kada je prošla pored kometa Wild-2 i svoj teret donijela natrag na Zemlju.

Na stranici 18 nalazi se intervju s prof. Svetlanom Lukić o studiranju astronomije u Novom Sadu. U rubrici Sunčev sistem saznali smo koji su kometi bili najsjajniji, ali i vidjeli prekrasne fotografije kometa McNaught koje su snimili Marko Vidović i Boris Štromar. U uokvirenom dijelu teksta otkrili smo što su naši preci mislili o kometima. Poštar Stipe mi je rekao da mu je njegov djed pričao da su daleke 1910. godine kada se pojavio strašni komet (komet Halley) ljudi masovno išli u crkvu i molili se da ne bude smak svijeta jer je njegov rep bio pun nekakvog otrova koji je prijetio da uguši sve ljude na svijetu.

Potvrdio sam Stipi da je te godine Zemlja prošla kroz rep kometa i da nije bilo nikakve opasnosti od trovanja, ali i da su astronomi vjerojatno imali spektakularni vatromet na nebu jer su sitne čestice otpuhnute s kometa, ulijetale u Zemljinu atmosferu i sagorijevale u njoj, proizvodeći mnoštvo zvijezda padalica, danas poznatih kao meteori ili meteorski pljusak. Eh, da mi je to bilo vidjeti. Na to mi je Stipe rekao da je neku noć vidio zvijezdu padalicu i da je poželio nešto lijepo. U to ime, popili smo još kakaa i zavirili u Astronomiju gdje smo pronašli zanimljivi tekst o tome kako je nastao Mjesec. Učinio mi se posebnim, zanimljivim, pa sam pogledao tko ga je napisao. Sve mi je odmah bilo jasno. Naš stari znanac Drago Dragović.

Nema greške, svi njegovi tekstovi su odreda posebni. Znaš li da je Drago sada u Americi i da će prisustvovati lansiranju idućeg Space Shuttlea u svemir, upitao sam poštara Stipu. Stipe je samo duboko uzdahnuo pogleda uprtog u nekakve daljine i znao sam da je on sada u mislima negdje u nekakvom… tko će ga znati gdje, ipak je riječ o Stipi, a kada je on u pitanju, nikada nisi siguran gdje je u mislima. Čak je i Reksi zacvilio što je Stipu vratilo u stvarnost. Dao smo mu još jedan pseći kolačić (Reksiju, ne poštaru Stipi) pa smo se vratili listanju Astronomije. Za one koje zanima Messierov maraton, dobro je znati da će se održati sedmi po redu i to 23/24. ožujka na Letenki, Fruška gora.

Na idućim stranicama u rubrici zagonetni kosmos, vidjeli smo nevjerojatne fotografije pomrčine Sunca na Uranu koje je snimio svemirski teleskop Hubble, saznali nešto o misteriju Saturnovog F prstena, a o čemu ste mogli čitati i na stranicama Zvjezdarnice i pročitali koja je priča galaktike Cartwheel (Kolski točak). I tako, stigosmo do redovite rubrike šta da gledam, iz koje smo na papir napisali podsjetnik što ćemo moći vidjeti na nebu u ožujku i travnju. Pogledali smo kada će Mjesec biti pun, a kada mlađak i pronašli kartu neba za proljeće, sa ilustracijama najzanimljivijih događaja.

Naravno, tu je i neizostavni poster, ovoga puta planeta Saturna. U sredini se nalazi novi, osmi broj Nova fanzina za ljubitelje SF-a. Zanimljivi tekstovi i pričice ni ovoga puta nisu izostali. Idući prilog je o misterijima znanosti i životu gdje smo pročitali kako je sve život mogao nastati. Što je van Allenov pojas i što je atom, pročitali smo u rubrici fizika. Rubrika galaksije otkrila nam je tajnu koju kriju Magelanovi oblaci.

Za one koje zanima astronautika u istoimenoj rubrici mogu pročitati koje su sve planetarne misije u tijeku 2007. godine, a posebno je obrađena misija New Horizons koja je nedavno proletjela pored Jupitera i skrenula prema Plutonu. Izuzetno zanimljivo napisani tekstovi iz pera Srđana Penjivrag koje je isto užitak čitati. Čak se i poštar Stipe udubio u opise, pa onako, nakrivivši svoju poštarsku kapu priznao da mu je to tako čudesno i nevjerojatno.

Nisam mu baš uspio najbolje objasniti što je Kuiperov pojas ali sam mu preporučio da još malo iskuša svoje znanje listajući neobičnu knjigu Poslednjih 14 milijardi godina. Odmah je se sjetio, i zaključio da je ipak dao dobre odgovore na pitanja ali da mu ja nisam to dobro pročitao. Popustio sam mu, ionako je na pitanja odgovarao po "kazni" zbog "nedjela" koje mu neću dozvoliti da opet napravi. I tako, otpivši još gutljaj kakaa stigli smo i na stranice rubrike astronomskog zabavnika. Puno zanimljivih činjenica koje nismo znali. Tu smo saznali koliko je materijala s Mjeseca donijeto na Zemlju i koliko je kilograma tereta sa Zemlje otišlo i ostalo na Mjesecu. Kako je izgledalo vozilo kojim su se astronauti vozili po Mjesecu, kako je funkcioniralo i kakva bi mogla biti buduća vozila za vožnju na Mjesecu saznali smo upravo na zabavnim stranicama. I naravno, pri tome se dobro zabavili.

Drago nam je napisao još jedan zanimljivi članak o mikro i piko satelitima. Otkuda im takav naziv i kako izgledaju možete saznati pročitate li taj članak. Reći ćemo vam samo to da su po težini lakši od automobila, ma što automobila, bicikla. Mislite li da je bicikl lagan? E pa pikosateliti su još lakši. Stipe, kakav mobitel imaš? Stipe me pogleda začuđeno i pita kakve to veze ima s njegovom Noklicom. Nije Noklica nego Nokia ispravim ga ja i prasnemo u smijeh. Kada smo došli do daha od smijanja, otkrio sam mu da sve o zvjezdanom nebu može imati na svom mobitelu koji će mu pokazati raspored nebeskih objekata za bilo koji dan kada mu bude zatrebalo. Tajnu o tome razotkrili smo u članku koji je napisao zagrebački astronom, svima poznati Boris Štromar. Čak ga i Stipe zna, vidio ga je na televiziji kada je pričao o kometu NcNaught. U članku je opisao kako zvijezde možete držati u svom mobitelu. Obavezno ga pročitajte, možda i vi poželite imati svoje zvijezde uz sebe.

Koliko košta kilogram tereta lansiran u orbitu oko Zemlje, kako poslije smrti otići i fizički "tamo gore" i još puno zanimljivosti o ponekada bizarnim stvarima vezanih uz lansiranje raketa, pročitali smo u članku Put bez povratka. I na kraju u rubrici filozofija nalazi se osvrt o elektricitetu, energiji i bioenergiji. I to je sve u ovom broju Astronomije. Poštar Stipe je rekao da je sada puno pametniji i da će imati o čemu pričati svome kumu kada opet dođe k njemu. Možda će se kum i pretplatiti na Astronomiju jer kada mu bude ispričao kako je bilo zanimljivo, zasigurno neće ostati ravnodušan. Doveo bi ga on k meni ali mora voditi Reksija veterinaru na cijepljenje pa nema vremena.

I tako Stipe popije svoj kakao do kraja i zaključi da mora ići dalje. Uzme svoju torbu s pismima i ja ga ispratim do vrata. Budno sam pazio da mu kojim slučajem Astronomija ne bi završila u torbi, nije Stipe loš, no ponekad je rastresen pa pokupi i ono što ne bi trebao. Zadovoljno sam ustvrdio da je ovaj puta sve u redu. I tako poštar Stipe krene. No, ovaj puta ne samo da ništa nije odnio, nego je nešto i zaboravio. Stipe, zaboravio si Reksija, kažem mu ja. On se okrene oko sebe i zaista, nije bilo Reksija. Mora da je zaspao, reče Stipe i zazviždi. I eto, Reksi protrči pored mene i odjuri niz ulicu. Stipe potrči za njime vičući i spominjući nekakvu prokletu beštiju. Ja sam se slatko nasmijao i viknuo za njime neka mu stavi soli pod rep. Krenuo sam u kuću smijući se, no bilo mi je nešto neobično s Reksijem. Ali, on nije moja briga. Odlučio sam malo detaljnije pročitati Astronomiju, no gdje sam ju stavio? Pa bila je tu na stolu. Ma nije ju valjda… REKSIII…!!!