30-godišnjica letećih tanjura

Arthur C. Clarke je svojevremeno o toj temi rekao: "NLO nam ne kazuju apsolutno ništa o razumu negdje na drugom mjestu svemira, ali oni dokazuju kako je malo razuma na Zemlji".

Požutjele stranice skrivaju puno zaboravljenih znanja
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2598


Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih.

Tekstove je napisao Mirko Stajić, suradnik Zvjezdarnice u Zagrebu, a objavljeni su u časopisu Čovjek i svemir broj 6, iz 1973-1974. godine.

Neslavan jubilej

Upravo ove godine navršio se jedan neslavan jubilej - 30 godina senzacija i potjera za "letećim tanjurima". Naime, u ljeto 1947. godine biznismen Arnold Kenneth leteći na svom privatnom avionu primijetio je nešto što je opisao kao "lanac od devet objekata koji su nalikovali na tanjure". Štampa, uvijek gladna senzacija - odmah je sve to objeručke prihvatila, krstivši ovu pojavu "letećim tanjurima". (Kasnije je utvrđeno da je pred Kennethom nastala pojava izazvana inverzijom temperature, ali "leteći tanjuri" su već bili i rođeni, i kršteni, i evo "žive" još i dandanas). Tako već tri puna desetljeća ljudi vide razne "NLO" i pojedinačne "tanjure" i čitave servise "tanjura", vide ih i trijezni i pijani, i pošteni i lažovi, i nepismeni i obrazovani ljudi, a vidio ih je čak i američki predsjednik Jimmy Carter dok još nije bio predsjednik... Ipak tu mora biti nešto, zar ne? I eto, "za svaki slučaj" vlada SAD je svojevremeno formirala specijalnu komisiju sastavljenu od eminentnih učenjaka te stručnjaka vojnog zrakoplovstva (koji su, kao ljudi iz obrane zemlje, svakako bili dovoljno oprezni i sumnjičavi). Pa ipak, nakon proučavanja 12.618 slučajeva "viđenja NLO" komisija je 1969. godine zaključila da se radi pretežno o podvalama ili o pogrešnim tumačenjima viđenoga. Prema konačnim zaključcima komisije u svemu tome nema nikakve opasnosti za nacionalnu obranu, a sasvim je nevjerojatno - što je komisija posebno istakla - da su posrijedi kozmički aparati vanzemaljskog porijekla!

Treba naglasiti da i sam "stručni" naziv NLO - "neidentificirani leteći objekt" (na engleskom - UFO, na francuskom - OVNI) unaprijed sugerira da se radi o predmetima koji lete. Time se sve viđene neobične pojave - čak recimo i svjetlosne, atmosferske i si. - apriori bezuvjetno sumnjiče kao "predmeti", točnije kao "leteći tanjuri". "Tanjurohisterija" i na taj način ubire svoje plodove...

Logika - protiv "tanjura" iz svemira

Danas se smatra da su u principu ostvarivi međuzvjezdani letovi odnosno i letovi od jednog do drugog razumnog svijeta. Međutim, za postizanje brzina bliskih brzini svjetlosti na astronomski golemim udaljenostima (pri čemu bi se vrijeme za astronaute relativistički sasvim usporilo) potrebno je da brod nosi stotine milijuna tona goriva - makar bio i na pogon nezamislivo snažnog djelovanja "mješavine" materije i antimaterije! No i kad bi se upotrijebila mlazna letjelica, koja bi prilikom svog leta do drugih svjetova na svom putu sakupljala za pogon međuzvjezdani materijal, ona bi morala imati pred sobom "sakupljač" s promjerom od nekoliko stotina kilometara!... A "leteći tanjuri", koji se (kako pišu novine) spuštali čak i pred nekim kokošinjcem, svakako ne izgledaju tako. No, i da je takav, recimo, samo "matični brod" (a "leteći tanjuri" samo "čamci" koji polaze s tog broda) neshvatljivo bi bilo da bića iz supercivilizacija upotrijebe vjekove vremena i ulože nezamislive troškove i napore za neizmjerno daleki i za njih sasvim beznačajan svijet kao što je jedan naš među mnogim sličnim!

Kako si "mali Ivica" (i ne samo on!) zamišlja dolazak na Zemlju letećih tanjura sa "svemircima"
(crtež umjetnika Zlatka Berića)
Zaista, zašto bi uopće baš našu tek rođenu i još nezrelu civilizaciju napredne svemirske civilizacije upravo zasule svojim bezbrojnim letjelicama? A javili smo se u svemir ("plač novorođenčeta") s cjelokupnim našim mrežama radija a zatim i televizije tek prije nekoliko decenija... Kako bi "svemirci" mogli prije saznati za nas i već poslati k nama svoje čudne "tanjure"? (Ne smije se zaboraviti pri tome da se danas smatra da bi najbliže vanzemaljske civilizacije morale biti udaljene od nas možda i više stotina, pa čak i tisuća svjetlosnih godina!). Prema proračunima čuvenog egzobiologa Carla Sagana - da bi svake godine Zemlju zapao posjet samo jedne svemirske letjelice - obzirom na vjerojatni broj vanzemaljskih civilizacija i broj za njih "zanimljivih mjesta" u našoj Galaksiji svaka bi civilizacija morala lansirati po 10.000 golemih i veoma kompliciranih svemirskih brodova godišnje. A to je ipak previše!

I konačno - evo i sasvim obične logike - čemu bi ti "svemirci" pošto su stigli (dopustimo i to) nakon putovanja možda dugog i više stoljeća iz nezamislivo udaljenih svjetova, decenijima onda jurili iznad male i za njih nevjerojatno zaostale Zemlje, plašili ljude, pravili svakojake gluposti, a da nijednom nisu pokušali doći u neki kontakt s ljudima, ostaviti neku poruku? Vjerojatno im je zabavno igrati se "fantoma" iz stripova?!

I prirodni zakoni su protiv

Mnogo toga što razni "tanjurolozi" pišu i pretpostavljaju o "letećim tanjurima" razilazi se s osnovnim prirodnim zakonima. Uzet ćemo samo jedan primjer. Ti nevjerojatni i nečujni "tanjuri" - prema mnogim "svjedočanstvima" - mogu recimo da iznenada postignu neshvatljivu za nas brzinu da bi se zatim u trenu zaustavili kao ukopani. No za "gašenje" stravičnih preopterećeni a koja moraju nastati pri tako nevjerojatnoj igri s inercijom bilo bi potrebno - kako duhovito ističu sovjetski učenjaci V. Adamenko i drugi - da "svemirci" iz tih letjelica imaju stalno na raspolaganju i - jednu zvijezdu manje veličine, kojom bi onda manevrirali tako da im ona svojom gravitacijom uvijek kompenzira sva preopterećenja... O tome samo toliko.

Sve su to "ovozemaljske" stvari

Golemi dio svih "viđenja NLO" su drske izmišljotine, fotomontaže i druge podvale - u svrhu samoisticanja, senzacija i zarade. No, postoje i pošteni svjedoci koji zbog neznanja, zbog krive ocjene udaljenosti, kuta i boje onoga što vide, ili jednostavno podložni sugestijama i halucinacijama - doživljavaju kao NLO i mnoge sasvim "ovozemaljske" stvari. Zabunu mogu ponekad izazvati čak i nepokretni predmeti. Evo samo jednog primjera. Jedan prokušani ozbiljni američki policajac digao je veliku uzbunu kad je iz automobila spazio kako je "na zemlju sletio" veliki metalni predmet koji je blještao na suncu... Na kraju se ispostavilo da je to bila stara napuštena aluminijska cisterna a policajac nije svjesno izmislio da je vidio kako je predmet "sletio na zemlju" jer je bio pod utjecajem "tanjuropsihoze".

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir broj 3, iz 1977/1978. godine
A koji inače predmeti i pojave često izazivaju zabunu i postaju NLO? To mogu biti astronomski objekti - zvijezde i planeti vidljivi danju (osobito Venera), meteori, kometi i drugo: predmeti astronautičkog porijekla - umjetni Zemljini sateliti, ostaci tih satelita te rakete i dijelovi raketa pri sagorijevanju: predmeti i pojave na planu meteorologije - zračni slojevi s temperaturnim inverzijama, oblaci u obliku leće, svjetlosni efekti u atmosferi u vezi sa Suncem i Mjesecom, ionizacija zraka (npr. zbog nuklearnih pokusa), kuglaste munje, fatamorgana i slično: obični predmeti i pojave na Zemlji - odsjaj automobilskih farova, ili drugih reflektora te požara, vatrometne rakete, televizijske antene, različiti veći sjajni predmeti, padobrani, ulične svjetiljke, pa čak i takvi neznatni predmeti kao što su dječji "zmajevi", džepne svjetiljke itd. ptice i insekti mogu zavarati i radare, a superosjetljivi radari u određenim uvjetima mogu primiti "odjek" čak iz čistog zraka. Na kraju kao osobito česte NLO treba istaći predmete vojnog porijekla - vojne avione i druge vojne leteće objekte, a osobito špijunske i izviđačke balone. Naš visoki stručnjak ing. Dr. general-pukovnik Zlatko Rendulić koji je proučavao fenomen NLQ na nebu iznad Jugoslavije nedavno je posebno istakao da upravo takvi baloni često izazivaju zabunu. (Tu još treba podsjetiti i na sve vrste čestih meteoroloških sondirajućih balona i si.). Tvrdnju generala Rendulića potkrjepljuju i originalni snimci Astronomskog Opservatorija u Sarajevu.

Što još može zbuniti promatrača

Uz gornji ni izdaleka potpun popis predmeta koji u određenim okolnostima mogu da zbune i poštene promatrače treba još istaći i mogućnosti raznih optičkih iluzija, unutrašnjih refleksa u foto kameri, halucinacije itd. Evo jednog primjera - kako "dokumentirani" dokazi o "letećim tanjurima" mogu izgledati "neoborivim". Iz unutrašnjosti jednog putničkog aviona bio je snimljen film, u kojem su i najbolji stručnjaci uočavali metalni "tanjurasti" predmet s nevjerojatnim brzinama i putanjama kretanja. Dakle?... Međutim, na kraju se sasvim sigurno utvrdilo da je to zaista bio metalni predmet i to... rep tog istog aviona. Kad bi se, naime, avion naginjao, njegov rep bi se pojavljivao topološki iskrivljen u astigmatičnoj leći debele ivice okruglog plastičnog prozora, a filmska kamera bi taj promjenljivi lik nepogrešivo hvatala...

Senzacije i zarada - na plodnom tlu

"Leteći tanjuri" rođeni su i uzgojeni na Zapadu. Sve obično počinje sa senzacijama, slikanjem za novine, intervjuom, honorarom. Novinaru zarada, zadovoljan je i urednik, naklada novina raste, a rastu i profiti vlasnika - "leteći tanjuri" lete unosnije nego ikakve novinarske patke! A nekad je vidjeti "leteći tanjur" potrebno i radi populariziranja. Tako je na primjer predsjednik neke općine u SAD tvrdio da se jedan "leteći tanjur" bio spustio baš u njegov vrt, a bilo je to... upravo pred izbore. Mnogobrojne su "naučne" knjige razne brošure i stripovi o "letećim tanjurima". A neki Adamsky napisao je čak i knjigu o tome kako je bio kidnapiran od "svemiraca" iz "letećeg tanjura". Mogao je to naravno pričati svojoj djeci umjesto Grimmovih bajki, ali ovako je zaradio grdne dolare. "Tanjuraški šund" pokušao je da udara po džepu i psihi čitalaca po ugledu na veliki uzor - šund seksa i nasilja.
A ponekada se i miješa s njim. Sve te "tanjuraške" senzacije a s njima i zarada izrastaju na plodnom tlu - na "tanjuropsihozi" koja se u ovo naše doba velikih svemirskih otkrića mogla širiti među jednim dijelom ljudi kao "suvremeni mit". Tako dakle, kao što to podvlači i poznati američki učenjak Philip Morrison postoji prava "industrija" NLO" - neobično moćna i bogata čiji su prihodi "znatno veći od ukupnog budžeta Američkog udruženja za unapređenje nauke". Nedavno su "tanjurolozi" održali i "svjetski kongres" koji je zbog svoje nenaučnosti doživio fijasko, a neki učenjaci su odbili i poziv na kongres kad su saznali da je,dan od glavnih referata treba da održi Erich von Däniken...

"Nedostatak razuma na Zemlji"...

Sve to, razumije se, ne znači da ne treba uopće nikada obraćati pažnju ni na kakav NLO. Ako se radi zaista o nekom sasvim izvanrednom i ozbiljnom slučaju, sve neidentificirano treba identificirati. Ali pri tome ni u kojem slučaju ne očekivati da će se time otkriti i nekakvi svemirski "tanjuri". Engleski učenjak i čuveni pisac naučno fantastičnih romana Arthur Clarke koji bi, čini se, upravo kao majstor fantastike morao objeručke prihvatiti "leteće tanjure" napisao je u listu "New York Times": "NLO nam ne kazuju apsolutno ništa o razumu negdje na drugom mjestu svemira, ali oni dokazuju kako je malo razuma na Zemlji".

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!