Galileo Galilei

Tko je bio slavni Galileo Galilei, je li on otkrio prvi teleskop, što je Galileo vidio na nebu, kako je završio i još neke činjenice o životu tog čovjeka pročitajte u ovome članku.

Požutjele stranice skrivaju puno zaboravljenih znanja
Članak
0Komentari
Broj otvaranja9676


Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih.

Tekst je napisao ing. Zlatko Britvić, nekadašnji zamjenik direktora Zvjezdarnice u Zagrebu, a objavljen je u časopisu Čovjek i svemir broj 1, iz 1975-1976. godine.

Renesansa (ili "Preporod") nije dala polet samo slikarima, kiparima ili pjesnicima kao što su bili Leonardo da Vinci, Michelangelo Buonarotti ili Dante Alighieri - Renesansa je bila također i preporod za svu ljudsku misao, pa, naravno i za nauku a napose za astronomsku nauku. Međutim, kolikogod su velike zasluge Renesanse za nauku i posebno za astronomiju, ipak je astronomska nauka doživjela - čak i prije Renesanse - jedan historijski "preludium". Taj "astronomski preludium" Renesanse bilo je učenje velikog Nikole Kopernika da Zemlja nije središte svekolikog svemira... Naučna revolucija koja je nastala Kopernikovim djelom, polagano je prodirala u tadašnji sujevjerni svijet. U samom početku nisu reagirale naučne ustanove, koje su naučavale Aristotela i Ptolemeja, jer većina učenjaka nije shvatila suštinu Kopernikovih otkrića, a pogotovo što je to bilo suprotno njihovim izlaganjima u školama i sveučilištima zapadne Evrope. Ali, izgleda da je već tada Osiander, pisac predgovora u Kopernikovoj knjizi, ocijenio da će ona izazvati buru u ustaljenim pogledima na svijet i čovjeka, pa je vjerojatno, da smanji učinak reakcije i omogući izlazak knjige, napisao da Kopernikova objašnjenja o kretanjima Zemlje i planeta oko Sunca ne moraju biti ni istinita ni vjerojatna. Za taj predgovor Kopernik nije ni znao, jer ga ne bi dozvolio štampati u knjizi, koja je puna njegovih kategoričkih tvrdnji.

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir, broj 5 iz 1976/1977. godine
U međuvremenu, dok su se vodile diskusije i pisale rasprave o pojavi Kopernika, astronomija je bilježila sve kvalitetniji napredak. To je doba pojave novog Hiparha - Tycha Brahea, do danas nenadmašenog promatrača neba. On je u Uraniaborgu najpreciznije mjerio položaje planeta i zvijezda, da se i danas astronomi dive njegovim instrumentima i razrađenim metodama opažanja. Sticajem okolnosti, cjelokupni njegov opažački materijal poslije njegove smrti došao je u prave ruke: već tada poznatom astronomu Kepleru. Proučavajući taj dragocjeni opažački materijal, a posebno 20-godišnja sustavna mjerenja kretanja planeta Marsa, pronašao je Kepler odgovor na pitanje, koje se postavljalo: prema Kopernikovoj nauci staze planeta oko Sunca morale bi biti kružne, ali su baš preciznija mjerenja pokazala da te staze nisu kružne. Pa kakve su staze planeta? To pitanje pokazuje, da su planeti još jednom "prkosili" ljudima u njihovim neprekidnim nastojanjima da otkriju tajnu zamršenih kretanja planeta. Kepler skida i posljednji zastor tih tajni: staze planeta nisu krugovi, to nisu kružne staze, nego eliptične, krugu vrlo slične krivulje, a Sunce se nalazi u jednom žarištu elipse. Tako je razbijeno i odbačeno nekoliko hiljada godina staro shvaćanje, da su kretanja nebeskih tijela moguća samo po krugovima. Ni Kopernik se nije mogao otresti tog dugog, naslijeđenog shvaćanja, ali to nije predstavljalo srž problema, niti je moglo uopće utjecati na njegovo djelo.

U istoj godini, 1609., kad su objavljeni Keplerovi zakoni u knjizi "NOVA ASTRONOMIJA", izradio je talijanski matematičar, fizičar i astronom Galileo Galilei dalekozor, jedno potpuno novo pomagalo u promatranju i proučavanju svemira. To je bio početak teleskopske astronomije, koja je donijela i danas donosi najdublja otkrića svijeta koji nas okružuje. Nije prošla ni godina dana, a Galileo je dalekozorom načinio veća i značajnija otkrića u opažačkoj astronomiji, nego sva četiri tisućljeća unatrag! Pred njegovim očima otvorio se jedan novi svijet u neopisivoj ljepoti, šarolikosti i grandioznosti.

Na Mjesecu je ugledao brda, kratere i ravnice - nešto gotovo slično konfiguraciji na Zemlji, a samo jedan pogled kroz dalekozor na Kumovsku Slamu ili Mliječni Put pokazao je Galileju da se sastoji od milijuna sitnih zvjezdica, ali zbog njihove velike gustoće nama, koji gledamo sa Zemlje u ta ogromna prostranstva, izgleda kao bljedolika uska koprena postavljena između zvijezda. Na Suncu je otkrio pjege i odmah zaključio, da su to njegove tvorevine pa je pomoću njih odredio trajanje vrtnje, rotacije Sunca. Čovjek je tako prvi puta u svojoj dugoj povijesti mogao direktno promatrati i pratiti vrtnju nekog nebeskog tijela. Otkrio je i faze Venere, ali on lično smatra, da je otkriće Jupitrovih satelita, odnosno kako ih on u početku naziva "četiriju zvijezda", najveće njegovo dostignuće u promatranjima neba. Otkriće je bilo uzbudljivo i dramatično.

Veliki čovjek nauke, Galileo Galilei
Evo šta o tome 1610. godine piše Galilei u "Zvjezdanom Vjesniku": "Završio sam svoj kratki izvještaj o vlastitim promatranjima Mjeseca, zvijezda stajačica i Mliječnog Puta. Preostaje mi još nešto što zaslužuje, kako mi izgleda, najveću pažnju u tom radu; obavijestit ću javnost o otkriću i promatranjima četiriju planeta, koji još nikad nisu viđeni od stvaranja svijeta pa do naših dana, i objasnit ću njihove položaje i promatranja o njihovim kretanjima i promjenama njihovog sjaja, izvršena u toku posljednja dva mjeseca...

7 januara ove godine 1610. ukazao se mom pogledu planet Jupiter i, kako sam raspolagao prvoklasnim instrumentom koji sam sâm načinio, primjetih nešto što prije zbog male moći dalekozora nisam mogao zapaziti, naime, da se u neposrednoj blizini planeta nalaze tri sićušne zvijezde, male ali sjajne; iako sam pomislio da one pripadaju zvijezdama nekretnicama, začudio sam se što su poredane u liniji i u pravcu paralelnom s ekliptikom. Na istočnoj strani Jupitera nalazile su se dvije zvijezde, a na zapadnoj jedna... Kada sam 8. januara pukim slučajem ponovo promatrao Jupiter našao sam sasvim drugačiji raspored: sve tri zvijezde nalazile su se zapadno od Jupitra... Moje je iznenađenje tada bilo u pitanju: kako Jupiter može da se danas nalazi istočno od svih triju zvijezda, kad je jučer bio zapadno od njih dvije; uplašio sam se da se planet nije možda kretao sasvim različito od računa astronoma... S nestrpljenjem sam očekivao slijedeće veče, ali sam se razočarao, jer je nebo u svim pravcima bilo zastrto oblacima. 10. i 11. januara sam vidio samo dvije zvijezde... Ja sam onda bez oklijevanja zaključio da se te zvijezde okreću oko Jupitera kao Venera i Merkur oko Sunca, što su i na kraju potvrdila mnogobrojna kasnija promatranja."

Prvi izvještaji, prvi rezultati teleskopske astronomije bili su ispunjeni iznenađenjima i oduševljenjima, stvarajući nove bezbrojne zagonetke, koje su tražile objašnjenja i rješenja, što se najbolje vidi iz ovog Galilejevog izvještaja. Bila su to velika otkrića s tako malim dalekozorom, koji je imao otvor objektiva, leće samo 5 centimetara, a povećavao je 30 puta. Zaista igračka prema orijaškim dalekozorima sadašnjice. U mnogim knjigama se često naglašava da je Galilei prvi načinio dalekozor i uperio ga u zvjezdano nebo. Ni jedno ni drugo nije ispravno, ali je činjenica da je on sam konstruirao dalekozor i sve ono, što je promatrao, ispravno tumačio. Izgleda, da je prvi dalekozor načinjen negdje oko 1600. godine u Holandiji, i možda je netko i promatrao nebo, ali nigdje nema zapisa o tim promatranjima. Najvjerojatnije je, da su to bili loši dalekozori za promatranje neba, pa prvotni promatrači nisu mogli ništa oštro ni jasno razabrati, a poznato je da je Galileo svoje leće izbrusio do savršenstva, što omogućuje jasna promatranja zvijezda, pa nije ni čudo što od njega potječu prvi izvještaji i otkrića na nebu. Galileo ne taji, da su Nizozemci prvi konstruirali dalekozor, ali smatra da i njemu pripada zasluga za konstrukciju.

Galileovi teleskopi koji su ušli u povijest nauke i označili novu epohu
u čovjekovoj spoznaji svemira
O tome piše: "I mi smo već uvjereni, da je Nizozemac, prvi pronalazač teleskopa, bio običan optičar, koji se, slučajno rukujući lećama raznih vrsta, namjerio da istodobno gleda kroz dvije leće, jednu ispupčenu, a drugu udubljenu, položene u različitoj udaljenosti od oka. Na taj način opazio je i ustanovio izazvani učinak te tako pronašao spravu. Ali ja, potaknut spomenutim obavještenjem, došao sam do otkrića na temelju samog razmišljanja. Budući da je razmatranje bilo također veoma jednostavno, želim ga saopćiti Vašem Presvijetlom gospodstvu, da biste Vi, pripovjedavši gdje Vam se pruži prilika, mogli lakoćom tog razmatranja razbiti nepovjerenje onih, koji sa Sarsijem žele umanjiti zaslugu, pa ma kakva bila, ali koja meni pripada."

Sve se ovo odigravalo u predvečerje velike borbe za naučni pogled na svijet: Kopernikov heliocentrični sustav svijeta. Crkvenoj organizaciji je sada bilo jasno što Kopernik ubacuje u geocentrični položaj svijeta i čovjeka. Ustvari, ta je borba započela 1600. godine kad je Inkvizicija spalila na Cvjetnom trgu u Rimu filozofa Đordana Bruna, koji je zastupao i Kopernikovu nauku. Ipak je Galileo 1609. pisao u "Zvjezdanom Vjesniku", poslije otkrića Jupitrovih satelita, da je Kopernikova nauka ispravna i da je treba prihvatiti, jer ona daje stvarnu sliku svijeta.

Na kraju izvještaja o promatranjima Jupitra napisao je i ovo: "Ovaj je rezultat ujedno i važan i očigledan argument da se odstrane i posljednje sumnje onih koji su inače spremni da prihvate poglede Kopernikovog sistema o obilaženju planeta oko Sunca, ali osjećaju još toliku nelagodnost zbog kretanja jednog Mjeseca oko Zemlje, a oba tijela zajedno, za godinu dana, oko Sunca, da su raspoloženi da odbiju tu teoriju o svemiru kao nemoguću. Sada, međutim, neznamo samo za jedan slučaj tijela koje obilazi oko planeta a obadvoje zajedno oko Sunca, jer nam je čulo vida otkrilo četiri satelita, koji obilaze oko Jupitra, kao Mjesec oko naše Zemlje, dok se istovremeno cijeli sistem okreće, u toku 12 godina, po ogromnoj putanji oko Sunca."

Vrhunac te borbe dostignut je 1616. godine kad je Sv. Inkvizicija stavila Kopernikovo djelo na indeks, zabranu. Od Galileja je traženo da se odrekne "bogohulne i neistinite nauke" i upozoren na posljedice, koje mogu proizaći ako nastavi propagirati Kopernikovu nauku. U zapisnik su ušle i ove riječi upozorenja:
"Neka rečeno mišljenje, da je Sunce središte svijeta, a Zemlja da se giba, svakako napusti, neka ga ni na koji način ne podržava, poučava ili brani usmeno ili pismeno; inače neka se protiv njemu povede postupak pred Svetom inkvizicijom." Ali Galilei nije mirovao. Napisao je novo djelo "Dijalozi", u kojem indirektno ismijava zastupnike mišljenja da Zemlja miruje. Zbog toga dolazi pred veliki sud Inkvizicije u Rimu, gdje se 1633. morao odreći Kopernikove nauke postavši do kraja života zatočenik Inkvizicije, najprije u Rimu, a kasnije u vlastitom domu u Arcetriju kraj Firence.
Sa procesa suđenja Galileju poznata je izreka "Eppur si muove" ("Ipak se kreće"), koja se i danas može naći u mnogim časopisima, knjigama, pa i mnoge slike prikazuju Galileja kako izgovara te riječi. Istina je sasvim suprotna, jer se s potpunom sigurnošću može tvrditi da to Galilei nije rekao. On je i poslije procesa nastavio svoj rad na naučnom polju i nesumljivo je i dalje zastupao Kopernikovo učenje, ali ne javno. Poznati talijanski astronom Gino Lorija, koji je dugo istraživao Galilejev život i o njemu mnogo pisao, o toj izreci piše doslovno: "Prema jednoj glasini, koja već vjekovima kruži svijetom, a potječe od nekog nepoznatog Galilejevog suvremenika, ovaj velikan, tek što je potpisao nametnutu mu odreku, uzdignuta čela, u prisutnosti svojih sudaca navodno je uzviknuo: "Eppur si muove!". Radi se o priči, koju je raširio ili neki obožavatelj Galileja, da dokaže nepokolebljivost njegovih naučnih uvjerenja; ili neki klevetnik, da ga prikaže krivokletnikom. Sigurno se radi samo o priči, jer je nemoguće zamisliti, da bi on u onom duševnom stanju, kakvo proizlazi iz njegovih preslušanja i odreke, te iz njegovih žalosnih zdravstvenih prilika, mogao dati dokaza takve prave lavlje hrabrosti. Da je on izgovorio te strašne riječi, bila bi planula nova lomača na Cvjetnom trgu. Đordano Bruno imao bi još jednog velikog sljedbenika, i povijesti mučenika za slobodu misli bila bi dodana nova stranica".

Galileo je umro 1642. godine. Danas se na zgradi u Arcetriju mogu pročitati ove riječi:

"U zgradama koje gledaš, putniče, premda neznatim
obitavao je od 26. XI 1631. do 8. I 1642.
Božanski Galilaeus najveći promatrača neba
i prirodne filozofije obnovitelj
ili otac,
prisiljen zlim postupcima nadrifilozofa
ovdje naravi podlegao.
Poštuj sveti genij mjesta i podigni oči
na natpis posvećen besmrtnosti."

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!