Kako izraditi neko pomagalo za astronomska promatranja

Saznajte kako možete jednostavno izraditi pravi mali priručni planetarij kojega možete nositi sa sobom i pokazivati prijateljima zvijezde.

Požutjele stranice skrivaju puno zaboravljenih znanja
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2542


Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih.

Tekst je napisao Gustav Kren, a objavljen je u časopisu Čovjek i svemir broj 5-6, iz 1985-1986. godine.

Mala astronomska radionica

U nekoliko brojeva tokom desetak proteklih godina, na stranicama ovog časopisa dali smo upute za izradu i primjenu nekog jednostavnog astronomskog pomagala s kojim su se mogla obaviti neka promatranja, mjerenja ili snimanja. U broju 4 lanjskog godišta ČIS-a, pisano je o planetarijima. Tu smo spomenuli i priručne vrteće karte neba, vrlo prikladna pomagala koja prednjače svojom jednostavnošću. Primili smo nekoliko pisama čitatelja ČIS-a, koji nam javljaju da su izradili vrteću kartu neba i sami. Kao podlogu, koristili su veliku kartu (poster) zvjezdanog neba u izdanju naše Zvjezdarnice koju su nalijepili na tvrdi papir, karton ili lesonit (šper) ploču.

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir broj 5-6, iz 1985./1986. godine.
Kao gornji, vrteći dio karte s otvorom koji obilježava trenutačno vidljivi dio neba, uzeli su juborlen foliju ili pleksiglas, a jedan naš čitatelj je to napravio na staklu. Na obodu su obilježeni datumi, a na obodu vrtećeg dijela karte - sati. Tako je moguće za bilo koji dan u godini i za bilo koje doba dana ili noći saznati, kakva je vidljivost željenog datuma u određeni sat. Na taj način, uz nešto malo dodatnih podataka, moguće je odrediti izlaske i zalaske nebeskih tijela, pratiti kretanja kometa, planetoida itd. Mnogi naši čitatelji nas mole da ih savjetujemo i pomognemo im kako bi njihova promatranja bila još zanimljivija.

Kako izraditi priručni planetarijski projektor?

Veliki planetariji današnjice, sastoje se od nepokretne kupole u obliku polulopte, na koji se s nutarnje strane projiciraju zvijezde i zviježđa. Na bijeloj plohi planetarija, dok u zatamnjenoj prostoriji promatramo najznamenitije dijelove neba, izgleda nam kao da se nalazimo pod pravim nebeskim svodom. Rupice raznih veličina omogućuju da se na toj bijeloj plohi zvijezde vide kao sjajnije i manje sjajne, baš kao na pravom nebu. Ova nas je ideja vodila i kod izrade priručnog planetarija, za koji nam ne treba niti mnogo novaca niti raznog materijala.

Najvažnije je imati dobru baterijsku svjetiljku i nekoliko kutijica, najbolje nekoliko metalnih konzervi. Na dnu konzerve potrebno je izbušiti nekoliko rupica koje će prikazivati glavne, karakteristične zvijezde nekog zviježđa. Pri tome treba voditi računa, da se rupice s vanjske strane izbuše tako, kako se neko zviježđe vidi u ogledalu, tj. obrnuto, jer će baterijska svjetiljka doći unutar kutije ili konzerve. To je za početak dovoljno. Ukoliko vam se ovaj način upoznavanja zviježđa učini zanimljivim, tada je zgodno izraditi kutiju tako, da se mogu mijenjati pločice s izbušenim rupicama.

Evo jednog primjera. Uzmite plastičnu kutiju od "Kraš Expressa", jer je ta kutija gotovo idealna za naše potrebe. Oštrim nožem (pazite prste!) odrežite donji dio kutije, prema vlastitom nahođenju (dužini svjetiljke) koji vam neće trebati. Poklopac izrežite tako da on nakon navijanja na kutiju može učvrstiti pločicu (okruglo izrezanu) s izbušenim rupicama nekog zviježđa. Time je naš "projektor" gotov. Pločice s rupicama, nazovimo ih predlošcima, možete izraditi od papira, furnira, plastike, lima, itd. Ako ih izrađujete od papira, neka on bude taman ili dovoljno debeo da kroz njega ne prolazi disperzno svjetlo. Ukoliko nemate drugoga izbora, obojite crnim tušem ili temperom papir, nakon što ste već običnom šivaćom iglom izbušili rupice (zvijezde).
Ukoliko se radi o limu ili furniru, najbolje je rupice bušiti čavlićem (ekserom). Pri tome se također mogu izbušiti debljim čavlom rupice koje će predstavljati sjajnije zvijezde i tanjim čavlićem one zvijezde čiji je sjaj slabiji. Ukoliko imate više čavlića raznih debljina, posao će biti precizniji, a slika zviježđa projicirana na zid kuće, sobe ili na strop još uvjerljivija. Tanje plastične folije mogu se također bušiti iglom ili čavlićem, dok je za deblje, da ne bi došlo do pucanja, najbolje koristiti na plinu ili ploči električnog štednjaka dobro ugrijanu ili usijanu iglu ili čavlić. Ne zaboravite iglu ili čavlić prije toga prihvatiti kliještima, jer bi izrada vašeg mini-planetarija, mogla završiti s neugodnim posljedicama.

Prije nego što krenete s bušenjem rupica na predlošcima, potrebno je poznavati izgled zviježđa koje ćemo izraditi. Zato prethodno pripremite atlas neba ili kartu neba. Sve što vam je potrebno naći ćete prelistate li nekoliko brojeva ČlS-a iz proteklih godina. Ukoliko nemate ni to, karta neba u izdanju Zvjezdarnice HPD-a, bit će vam dobar pomoćnik.
I na kraju, ukoliko niste ni s time zadovoljni, tada još na predložak okolo zalijepite komad celofana, koji može biti jednobojni ili prozirni, pa prionite njegovom bojenju. Ispred svake rupice (zvijezde) tušem u boji ili temperom (razvodnjenom) obojite celofan ili drugu prozirnu foliju. Najbolje bi bilo kada biste pri tom poznavali i koje je boje koja zvijezda. To možete također naći na stranicama ČlS-a ili na karti neba (atlasu). Time bi naš priručni planetarijski projektor bio spreman za upotrebu. Nakon što svjetiljku uložite u kutiju, bilo bi dobro izolirati je nekim zavojem kako svjetlost ne bi prodirala sa strane, jer znajte, vaš projektor dat će dobre rezultate samo u dobro zamračenoj prostoriji, a vani u "debelom" mraku. Javite nam kako ste i što uspjeli. Sretno!

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!