Novi glasnici svemirskih događanja

Izvještaj, što ga je inžinjer Karl Jansky podnio, bio je neobičan, nesvakidašnji i u tadašnjoj praksi eksperimentiranja sasvim neočekivan. Njegov zadatak sastojao se u otkrivanju šumova ili smetnji, što se javljaju u radio-prijemnicima.

Požutjele stranice skrivaju puno zaboravljenih znanja
Članak
0Komentari
Broj otvaranja1905


Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih.

Tekst je napisao ing. Zlatko Britvić, nekadašnji zamjenik direktora Zvjezdarnice u Zagrebu, a objavljen je u časopisu Čovjek i svemir broj 3, iz 1977-1978. godine.

(Povodom 45-godišnjice radio-astronomije)

Izvještaj, što ga je inžinjer Karl Jansky podnio kompanijama za radio-difuziju, bio je neobičan, nesvakidašnji i u tadašnjoj praksi eksperimentiranja sasvim neočekivan. Njegov zadatak sastojao se u otkrivanju šumova ili smetnji, što se javljaju u radio-prijemnicima. Nešto kasnije štampani su rezultati tih pokusa u listopadskom broju "Izvještaja instituta radio-inžinjera" za godinu 1932. U članku su prikazana ispitivanja atmosferskih smetnji na kratkim radio-valovima od 14,6 metara, a na kraju je dan i prikaz otkrića šumova koji dolaze iz svemira ili, kako je kasnije Jansky točno ustvrdio, iz područja Kumovske Slame ili Mliječnog Puta. Evo, uostalom što o tom kaže sam Jansky: "Smetnje ili šumovi ove vrste su isto tako vrlo slabi. Oni su međutim vrlo stalni, a izazivaju u slušalicama šum koji je teško razlikovati od unutarnjeg šuma prijemnika. Lako se mogu razlikovati od običnih atmosferskih smetnji i vjerojatno ne potiču iz olujnih oblasti. Pravac dolaska ovih smetnji lagano se mijenja u toku dana, te opiše cijeli vidokrug za 24 sata. Ali obilazak nije potpun, jer kada oko ponoći dostigne sjeverozapad, šum počinje slabiti, a ujedno se počinje javljati sa sjeveroistoka... Pojava se tako svakodnevno ponavlja". Pišući ove retke inžinjer Jansky sigurno nije mogao ni zamisliti, da je time udario temelje sasvim novoj naučnoj disciplini: radio-astronomiji, otkrivši radio zračenja koja dolaze iz dalekog svemira.

U nepunih 45 godina radio-astronomija doživjela je neviđeni napredak. Astronomi su svemir počeli promatrati i "drugim" očima, a objekti i pojave dobili su novi vid, nešto novo, što je dopunjavalo ono već poznato. Izgrađeni su brojni radio-opservatoriji, koji su snabdjeveni sasvim novim instrumentima - radio-dalekozorima. Možda izgleda čudno, da astronomi promatraju svemir radio-dalekozorima! Ustvari, oni to ni ne rade. Njihovi uređaji, koji su nazvani radio-dalekozorima, primaju radio-valove iz svemira, sa Sunca, planeta i Mjeseca, koji se kasnije analiziraju. Nema sumnje da su radio-valovi neki glasnici događaja, koji se neprekidno odigravaju na svemirskim tijelima i u međuzvjezdanom prostoru. Zaključak, koji bi sada slijedio je vrlo jednostavan: astronomi moraju dešifrirati te signale, da bi znali što oni znače. A to su oni i postigli. Zbog toga je radio-astronomija doživjela nagli razvoj, koji se ne može u povijesti astronomije ničim usporediti. Vidljivi svemir ili optički svemir je rezultat svih dosadašnjih naših saznanja i spoznaja koje smo dobili, putem vidljive svjetlosti, koja dopire do naših očiju iz svemira. Ali vidljiva je svjetlost samo mali dio zračenja što ga može emitirati neko tijelo. Ukoliko to tijelo u svemiru emitira samo ona zračenja koja mi ne možemo našim očima zamijetiti, odnosno registrirati, ono će za nas biti potpuno nepoznato. Dio tog zračenja mogu biti i radio-valovi. Upravo takovo zračenje, koje je nedostupno našim očima ispituje radio-astronomija. Njene "oči" su radio-dalekozori, zapravo su to radio-prijemnici sa specijalno ugrađenim antenama usmjerenim u ona područja neba koja istražujemo, radi prijema radio-valova. Tako je došlo do novog pojma: "Radio-svemir".

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir broj 3, iz 1977/1978. godine
Jedan od pionira radio-astronomije dr. Graham Smith objasnit će nam taj novi pojam: "Zamislimo da naše oči nisu više osjetljive na svjetlost i da umjesto svjetlosti vidimo radio-valove. Zamislimo također da je dan i da je nebo zastrto oblacima, tako da se optički astronomi odmaraju i da se ljute, jer su slabi izgledi da će u toku noći doći do razvedravanja. Međutim, mi gledamo prema nebu i vidimo da su oblaci prozračni i da je nebo čisto kao za najjasnijih noći. A nebo je zaista obasjano zvijezdama, jer je Sunce postalo čudan, nejasan predmet sa zamućenim obrisima korone, koja se jasno vidi oko njega. Mliječni put je najistaknutiji predmet na radio nebu. Vidimo ga na uobičajnom mjestu na nebu, ali mnogo jasnije nego prije. Mliječni Put ima također nejasne obrise, ali to ne dolazi od mnogih posebnih zvijezda koje se tu nalaze, nego zbog toga što je to rašireni oblak plina koji zrači i sjaji crveno. U unutrašnjosti svega toga vidimo nekoliko sjajnih radio-zvijezda, većinom sa crvenim sjajem, i očigledno većih no što su obične svjetlosne točke... Uzalud pokušavamo da nađemo poznate zvijezde: Velikog Medvjeda, Oriona, Bika. Nebo je međutim pokriveno hiljadama novih zvijezda. Samo pažljiva usporedba s klasičnim, optičkim zvjezdanim atlasom pokazat će nam da su tu neka manje vidljiva tijela, kao što su maglice Rak, Andromeda i druge; mnoge od njih zapravo i nisu zvijezde nego vangalaktičke maglice, zvjezdani gradovi, negdje u dubini prostora. Sunčeva svjetlost sada je tako slaba da jedva osvjetljava Mjesec i on se vidi jedino zahvaljujući svom vlastitom slabom zračenju. Planeti su također jedva vidljivi, osim Jupitera, koji tvrdoglavo emitira odsjaje crvene svjetlosti, kao da na njegovoj površini bjesni neka strašna oluja".

Ovakva slika svemira predstavlja nam nešto novo, ali ona je realna, stvarna, jer nam je svemir do otkrića radio-zračenja iz svemira bio nepotpuno poznat. Postoje brojni primjeri dopunjavanja optičke i radio-astronomije. Evo jednog primjera: Na udaljenosti od nekoliko milijuna godina svjetlosti astronomi su otkrili jedan zvjezdani grad, koji oni danas nazivaju galaktika, prema našem zvjezdanom gradu. Bio je to jedan od milijarda zvjezdanih gradova, koje su otkrili astronomi u posljednjih dvjesta godina. U katalogu je imao oznaku M 82. Bitno se nije razlikovao od drugih, ali je ipak imao nešto nepravilniju strukturu. Kada su gigantski radio-dalekozori uperili u njega svoje antene, dobili su astronomi sasvim neočekivani rezultat: cijeli zvjezdani grad je vrlo snažan izvor radio zračenja. Zašto? I prvi zaključak je bio ispravan: nešto se odigrava u tom zvjezdanom gradu, u kojem se nalazi preko 100 milijardi zvijezda, sunaca. Ali što? Slijedeća, još preciznija radio-istraživanja su potvrdila prve rezultate. U katalozima radio izvora upisan je objekt M82 kao osobito jak za razliku od ostalih tzv. normalnih radio izvora.

Astronomi nisu mirovali. Jedna zagonetka im je stalno pred očima: objekt M 82. Tada je došao u pomoć divovski dalekozor na brdu Mt. Palomar, koji ima otvor zrcala od pet metara. Specijalna detaljna snimanja u liniji vodika pokazala su sasvim novu sliku zvjezdanog grada: iz jezgre se kreću na sve strane velikim brzinama mase vodikovih plinova, kao da su izbačene nekom gigantskom eksplozijom. U astronomiji je tada došlo do najsenzacionalnije vijesti: eksplozija galaktike ili "zvjezdanog grada" od 100 milijardi sunaca-zvijezda. Najnovija istraživanja potvrđuju da je došlo do eksplozije u jezgri zvjezdanog "grada", ali da se struktura grada nije bitno izmijenila, premda se sada silne mase plinova vodika nalaze u ekspanziji, kreću se u okolni svemirski prostor. Upravo ta eksplozija izazvala je snažna radio zračenja koja su doprla do naše Zemlje i astronomima omogućila da saznaju o neobičnom događaju, zapravo jedinstvenom do sada u nama poznatom svemiru.

Zadnja stranica časopisa u vezi ove teme
Ali mi nismo trebali da posegnemo za tako dalekim objektima, da bi uvidjeli veliki značaj što ga ima u istraživanju svemira radio-astronomija. Naše je Sunce također izvor radio-zračenja. Radio-dalekozori mogu registrirati svaku eksploziju na Suncu, jer je ona popraćena jakim radio zračenjem koje dolazi do površine Zemlje. Radio-dalekozori su otkrili radio-zračenje i s Jupitera, ukazujući na neobične pojave, koje se moraju odigravati na tom planetu. Iz prethodnih riječi dr. Smith-a vidjeli smo kako zapravo izgleda radio-svemir, pa ga poslušajmo što kaže o stvarnom svemiru: "Kad u noći bez oblaka promatramo nebo naše oči vide svijetle točke, a to su u stvari zračenja neizmjernog broja zvijezda, i kad se naše čuđenje pretvori u pitanje, postaje nam jasno da ta zračenja ili radijacije sadrže sve obavijesti koje ćemo ikad dobiti od vidljivog svemira. Radio-astronom, promatrajući svemir, prima, umjesto svjetlosti, elektromagnetska zračenja poznata pod imenom radio-valovi. Premda upotrebljava vrlo zamršene instrumente da bi proučio te radio-valove, on se još uvijek, služi jezikom vizuelnog promatrača i govori o onome što "vidi" pomoću svog radio-teleskopa. Međutim, radio-astronom je u mogućnosti da napravi sliku svemira, "radio-svemira", isto onako stvarnog i punog značenja kao što je dobro poznati vidljivi svemir. Tamo gdje se te dvije slike razlikuju, one se zapravo dopunjuju. Zajedno, one nam jaružaju jedinu sliku koju možemo dobiti o svijetu oko nas i mi smo prisiljeni da od samog početka priznamo koliko su uske granice našeg opažanja. Te granice su tako uske da čak možemo sumnjati u stvarnost fantastičnog svemira koji nam se tako nepotpuno otkriva."

Radio-dalekozori su prodrli još dalje u svemirske dubine, mnogo dalje nego optički dalekozori, koji se mogu izrađivati do određene granice zbog atmosferskih prilika i tehničkih deformacija. Zbog toga će, bar u skoroj budućnosti, radio-dalekozori imati presudnu ulogu u istraživanju najdaljih svemirskih prostora. Prema mišljenjima najistaknutijih radio-astronoma iz Cambridge-a, radio-astronomija će odigrati najznačajniju ulogu i u pitanjima porijekla svemira: "Zadatak je radio-astronoma da promatra novi svijet, koji mu se tako nenadano ukazao i da uklope sva svoja nova zapažanja u okvir vidljivog svemira koji su sa toliko napora i tako brižljivo i točno promatrali optički astronomi. Najveći doprinos radio-astronomije neće biti na područjima koja su već dostižna optičkoj astronomiji, nego na onim najudaljenijim točkama, koje se mogu promatrati u prostoru. Što se udaljenost više povećava svjetlost postaje sve slabije oruđe i radio-astronomija postaje sve korisnije oruđe. Izgleda vrlo vjerojatno, da mi već imamo u ruci oruđe za istraživanje najosnovnijeg problema, koji je ikada zanimao čovječanstvo, a to je problem porijekla samoga svemira."
Ove riječi dr Smith-a su bile u mnogome vrlo proročanske, jer ne samo da je radio-astronomija dokazala spiralnu strukturu našeg zvjezdanog grada, tj. naše Galaksije ("Kumovske Slame"), nego mnogi današnji radio-astronomi smatraju da su radio-teleskopi otkrili i famozno "reliktno zračenje", koje je, možda, nastalo u samom početku "stvaranja svemira" prema čuvenoj pretpostavci o "Velikom prasku" ("Big-bang-u"). U ovoj godini proslavlja se 45-godišnjica "rođenja" radio-astronomije koja je ljudima donijela nova saznanja o sastavu i strukturi svemira. Radio uređaji, koji su prvi primili te signale, bili su smješteni na jednom automobilu radi lakšeg okretanja u svim smjerovima. To danas izgleda kao neka igračka, nesavršena i nezgrapna. U radio-astronomskim opservatorijima podižu se danas gigantski radio-dalekozori. Njihova parabolična zrcala, koja primaju radio-valove iz svemira, imaju promjere na desetke metara. Najveći radio dalekozor na svijetu ima promjer 100 metara. Pravi kolos. Sigurno je, da inžinjer Jansky nije mogao ni zamisliti takav nagli razvoj, a pogotovo rezultate, koji su nadmašili sva očekivanja. Ali to je omogućilo isto tako brz razvoj elektrotehnike, a posebno elektronike.

U najnovije vrijeme su perspektive razvoja optičke i radio-astronomije postale gotovo nesagledive. Ljudi se spremaju na osvajanje Mjeseca i drugih nebeskih tijela. I jednom kad se izgrade baze na tim tijelima niknut će optički i radio-astronomski opservatoriji, oslobođeni od utjecaja Zemaljske atmosfere i radio smetnji zemaljskih izvora. Nije moguće sve nabrojiti, što će nam donijeti opservatoriji na Mjesecu, ali je sigurno da će naše poznavanje svemira biti prošireno novim saznanjima i spoznajama, koje možda sada ne možemo ni zamisliti. Izvještaj inžinjera Janskoga objavljen u časopisu radio-inžinjera 1932. godine bit će u povijesti astronomije uvijek istaknut kao još jedan primjer, kako se od prvih primljenih šumova iz svemira došlo do proširenja spoznaja svijeta u kojem živimo, do saznanja RADIO-SVEMIRA.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!