Novosti i zanimljivosti iz astronomije i astronautike

Orbitalni modul "Viking 2" u orbiti oko Marsa, poslao je seriju fotografija Marsovog prirodnog satelita Fobosa, NASA je prekinula radio-vezu s istraživačkim stanicama na Mjesecu, a Gustav Kren je snimio golemu grupu pjega na Suncu.

Požutjele stranice skrivaju puno zaboravljenih znanja
Članak
0Komentari
Broj otvaranja3028


Rubrika Škrinjica donosi vam tekstove od prije nekoliko desetljeća, kao osvrt i podsjetnik na neka druga vremena u kojima su se ljudi također bavili znanošću ali malo drugačije negoli je to danas običaj. Odabrali smo tekstove koje su nekada pisali naši prijatelji i kolege od kojih smo učili kako se baviti znanošću, ali i kako bismo ih izvukli iz zaborava. Nadamo se da ćete uživati čitajući ih.

Tekstove su napisali Ante Radonić i Marko polić, suradnici zagrebačke Zvjezdarnice, a objavljeni su u časopisu Čovjek i svemir broj 5, iz 1977-1978. godine.

Fobos i Deimos ("Strah" i "Užas")
Ante Radonić

Orbitalni modul američke svemirske letjelice "Viking 2", koji kruži u eliptičnoj orbiti oko planeta Marsa, poslao je na Zemlju seriju dosad najboljih fotografija Marsovog prirodnog satelita Fobosa. U svrhu fotografiranja ovog Marsovog mjeseca bila je izvršena posebna korekcija orbite "Viking Orbitera 2" koji je, zahvaljujući tome, nekoliko puta prošao pored Fobosa. Tako je on pri prvom prolazu proletio pored tog nebeskog tijela na udaljenosti od 110 kilometara a pri drugom prolazu na udaljenosti od svega 74 kilometra. Tada je izvršeno fotografiranje Fobosa iz dosad najveće blizine. Fobos je veći od dva Marsova mjeseca. Inače, Marsove mjesece prvi je otkrio vizuelno uz pomoć teleskopa američki astronom Hall 1877. godine dakle prije upravo stotinu godina. Njihovo prvo fotografiranje ostvareno je na Pulkovskom opservatoriju u SSSR 1896. g. Treba istaći da se ova dva nebeska tijela ističu sa svojom neobično malom udaljenošću od matičnog planeta a također i vrlo malim dimenzijama. Ona su dosta nepravilnog oblika čime sasvim liče na asteroide. Najveća širina Fobosa iznosi oko 27 kilometara dok za drugi satelit Deimos ona iznosi 13,5 kilometara. Imena Fobos (Phobos) i Deimos u prijevodu znače "strah" i "užas". Interesantno je da su to vrlo tamna tijela. Zbog tamnih minerala njihova površina ima malu moć reflektiranja svjetlosti (tj. tzv. "albedo").

Naslovnica časopisa Čovjek i svemir broj 5, iz 1977/1978. godine
Fobos kruži oko Marsa na 70 puta manjoj udaljenosti nego Mjesec oko Zemlje. Tako on obiđe oko svog matičnog planeta za svega 7 sati i 39 minuta, dakle znatno brže od rotacije samog Marsa a koja iznosi 24 sata i 37 minuta. Zbog tog jedinstvenog slučaja u Sunčevom sistemu, Fobos bi za promatrače na Marsu izlazio na zapadu a zalazio na istoku i to čak tri puta samo u jednom danu! (Kako je poznato, naš Mjesec nama prividno izlazi na istoku a zalazi na zapadu, uostalom kao i Sunce - a sve zbog rotacije Zemlje). Prve detalje na površini Fobosa pokazale su nam fotografije koje je napravio prvi Marsov umjetni satelit "Mariner 9". Tada smo vidjeli da je to tijelo nepravilnog oblika i sasvim išarano kraterima. Najveći od njih ima promjer od preko pet kilometara. Broj kratera na jedinici površine Fobosa za 100 puta je veći nego na površini Marsa. Taj podatak govori kako o efektivnim procesima koji izravnavaju reljef na površini Marsa tako i o velikoj starosti Fobosa.

Vratimo se sada na istraživanje "Viking Orbitera 2" koji je ove godine snimao Fobos s najmanje udaljenosti. Snimci u boji pokazuju da je to nebesko tijelo sastavljeno od materijala od kojeg se inače sastoje asteroidi. Inače, sve ukazuje na to da Fobos nije tijelo koje se odvojilo od matičnog planeta prilikom njegovog formiranja u davnoj prošlosti, već je to tijelo drugog porijekla a koje je privukla gravitaciona sila Marsa prije mnogo vremena. Na najnovijim fotografijama zapaženo je da je površina Fobosa išarana neobičnim šarama. Prema jednoj pretpostavci to bi bila posljedica pada nekog asteroida koji je ostavio tragove u obliku brazda i naslaga materijala. Budući da te brazde prolaze i preko velikih kratera, moguće je da su se pukotine pojavile u procesu formiranja kratera na površini Fobosa.

Prekinuta radio-veza s Mjesecom
Marko Polić

Znanstvenici američke agencije NASA nedavno su prekinuli istraživanja koja su se odvijala na površini Mjeseca. Krajem rujna (septembra) oni su naime obustavili radio-vezu sa znanstvenim stanicama koje se nalaze na površini našeg prirodnog satelita. Spomenute stanice postavili su na Mjesecu astronauti u toku misija svemirskih brodova "Apollo" i to onih sa brojevima: 12, 14, 15, 16 i 17. (Instrumenti ostavljeni u misiji "Apollo 11" radili su relativno kratko jer nisu predstavljali onakvu stanicu kao što je to slučaj kod ostalih navedenih misija). Dakle, u toku pet ekspedicija astronauti su na stotinjak metara daleko od svojih lunarnih modula postavili po jedan "Mjesečev Apollo paket svemirskih eksperimenata" (Alsep). Svaki takav znanstveni komplet imao je masu od oko 77 kilograma. Sastojao se od različitih instrumenata kao što su pasivni seizmometar, spektrometar Sunčevog vjetra, magnetometri, detektori atomskih čestica. Svi ti instrumenti bili su povezani sa centralnom stanicom koja je objedinjavala njihov rad i emitirala izmjerene podatke na Zemlju.
Tu se nalazio i radioizotopni termoelektrični generator "SNAP 27" sa 4 kg goriva: radioizotopa plutonija 238. Radioaktivnim raspadanjem to gorivo stvara toplotu koja se pomoću termoelemenata direktno pretvara u električnu energiju. Bilo je predviđeno da ovakve stanice rade barem jednu godinu no one su radile kroz znatno duže razdoblje. Dok generator stanice "Apolla 15" već gubi snagu, većina ostalih imat će mogućnost da rade do 1980. godine. Međutim, zbog budžetskih ograničenja i činjenice da primanje podataka s Mjeseca zahtijeva godišnji trošak od 2 milijuna dolara, stručnjaci u Houstonu prekinuli su radio-vezu sa stanicama na Mjesecu. Međutim, u toku osam godina (tj. od postavljanja prve stanice) do sada su prikupljeni mnogi dragocjeni podaci kojima će znanstvenici posvetiti još mnogo svog vremena da bi ih analizirali. Recimo i to da će stanice i dalje slati radio signale pa postoji mogućnost da se, u slučaju potrebe, ponovo mogu uključiti znanstveni instrumenti.

Velike pjege na Suncu
Slika gore prikazuje Sunce na dan 12. II 1978. s golemom grupom pjega. Slika ispod prikazuje desni dio te grupe pjega (znatno povećano) a kružnica na slici prikazuje veličinu naše Zemlje da bismo mogli ocijeniti koliko su te pjege ogromne u naravi. (Ovu je zanimljivu pojavu snimio naš suradnik Gustav Kren).

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!